U velikoj bijeloj katnici na kraju Selaca Đakovačkih, prije 50 godina rođena je Blaženka Poplašen, socijalna radnica čiji je život jučer naglo ugašen pucnjem iz pištolja. Na dvorišnim vratima stoji osmrtnica, a ispred kuće poredani su lampaši. Novinare Jutarnjeg dočekao je njen brat Marko, koji s obitelji živi u Puli.

“Nema se što reći, to je tragedija. Da tako digne pištolj na ženu… Žena koja mu piše rješenja za kvalitetu života, a on joj puca u glavu! Što da kažem, kome da kažem?”, priča Marko, osvrće se oko sebe i dodaje: “Ovo je njezina kuća, ima i stan u Đakovu, ali ovdje je najviše voljela biti, no sve u životu što je imala bilo je njezino radno mjesto i ostavila je život za svoje radno mjesto. Bila je izuzetno dobra, karakterna, pomagala je svima. Tom čovjeku je dala sve u životu što mu je mogla dati, ne samo njemu… Pun gepek socijalnih slučajeva je rješavala kod kuće, nije udana žena, zvali su je kući, živjela je svoj posao. Naš najstariji brat umro je prije par godina, a Blaženka se i o njemu skrbila.”

Zna da je njegova sestra bila skrbnica svome ubojici.

“Spominjala ga je i nama, a ja ga znam iz grada. Imala je nekad problema i sa drugim ljudima, no uvijek je govorila to je sastavni dio posla. On je inače prijetio odmalena. Svima. Uvijek je nosio noževe i sjekire po gradu, on i brat, to je takva osoba. Milijun puta je i na nju galamio, prijetio, ali ona bi mu onda sredila nešto pa bi se smirio – rekao je Marko, te otkrio je li ga se Blaženka bojala: “Nije se ona bojala nikoga, bila je vjernica, živjela je takav život.”