Legendarna ‘Večernja škola’ vraća se nakon 15 godina na pozornicu, a njezin osnivač Željko Pervan otkriva kako su se ponovno okupili i što publika može očekivati te govori o društvu, kulturi i životu u Zagrebu

Večernja škola’’ Željka Pervana ponovno kreće s nastupima 15 godina od zadnjeg televizijskog emitiranja. Pervan će zajedno sa svojim originalnim učenicima Zlatanom Zuhrićem Zuhrom, Ahmedom El Rahimom, Mladenom Horvatom te Damirom Folnegovićem ove godine nastupiti u dvoranama 16 hrvatskih gradova te dva u Bosni i Hercegovini, tj. Mostaru i Sarajevu. Ova turneja je najavljena kao oproštajna pod nazivom „Posljednja Večernja“. Pervan objašnjava što ih je potaklo da ponovno sjednu u školske klupe: „Svi smo se prije par mjeseci jednim tužnim povodom, na pogrebu zajedničkog prijatelja, okupili. Tamo nas je netko slikao i stavio sliku na Facebook. Trpjeli smo pritiske godinama i pitanja kad ćemo se opet okupiti. Na svijetu možda postoji 15 dobrih autora sitcoma.Ove svoje prijatelje sam nazvao velebitskim degenijama jer su rijetke biljke. Nije bilo trenutka u kojem smo rekli da sada ponovno idemo s time. Sve je došlo kao naplavina i nataložilo se. Našla se i dobra produkcijska ekipa koja će nas podržati. Volimo biti u zajedničkom društvu i svi smo zajedno sretni.“

Prvi je na rasporedu Slavonski Brod 16. veljače. Nakon njega slijedi Čakovec 18. veljače. U Zagreb će ‘’Večernja škola’’ doći 20. travnja u zagrebačku Cibonu. Ostali datumi i mjesta turneje još se određuju, a ulaznice se mogu kupiti na stranicama Eventima. Predstave se neće snimati i emitirati pa će odlazak na njih biti jedini način da se vide. Pervan objašnjava što posjetitelji mogu očekivati. „Forma je ista. Ali sadržaj je važan. Tu ćemo se pozabaviti najnovijim koronama, injekcijama, eurom i Schengenom, ali na jedan pitak način bez zajedljivosti. Meni su najdraže teme procesi koji su svojstveni za svako ljudsko biće. Zavist, zloća, muško-ženski odnosi, starost i mladost. To su svi prošli. Mogu se zezati na Dostojevskog, ali na to će se petero ljudi smijati. Stvarnost je kod nekih promišljajućih ljudi dovoljno apsurdna. Ja se trudim još više je gurnuti u krajnost. U svemu tome nalaziš brdo stvari koja su zlatna telad, nedodirljive, a zapravo nisu. Hamlet nije pozitivac jer je zbog njega deset ljudi umrlo. Zbog strica samo jedan. To kad staviš na papir, malo se zapitaš tko je kakav. Sve je otvoreno osim vjere i bolesti. Kopati po pravima ljudi ne smiješ.“

Pervan je komentirao nedostatak svojevrsnog duhovnog nasljednika ‘’Večernje škole’’ te je rekao što bi se trebalo napraviti da se stvori jača komičarska scena u Hrvatskoj. „To je nedostatak ljudstva. Jednostavno ljudi nema. Ne govorim o nama kao o nekim direktorima svemira, ali ih nema. Zato je potrebna dobra stand up scena kako bi se ljude kroz tu priliku prepoznalo. Potrebno je i da ljudi zaduženi za zabavu obiđu takva događanja. Ja sam predlagao jednoj velikoj televiziji da nekoliko autora dobije svoju kancelariju te da svaki od njih na tjednoj bazi dobije priliku da se sam iskaže. Zašto sam? Pa nije nikad grupa građana nešto napravila, Mona Lisu nacrtala i slično. Sve je iz pojedinca došlo što valja.“

Pervan je svoje početke imao na Radiju 101 kao dio Zločeste djece te na zagrebačkoj televiziji OTV, gdje je emitirana prva emisija ‘’Večernje škole’’ 1995. godine. Pervan se prisjeća svojih početaka. „Ostao sam isti kao i tada. Imao sam na OTV-u nekoliko emisija gdje sam ja bio profesor, a gledatelji zovu i učenici su. Na trećoj emisiji sjedi tristo ljudi i čeka da dođem. Nikad ne znaš što ćeš povući, to ništa nije bilo planirano. Onda su tu upali Mladen, Zuhra i Ahmed. Više se nije moglo s gledateljima raditi jer ne znaju svi dobro odgovoriti. To je taj nukleus ‘Večernje škole’. Remek-djelo od ljudi. Ja lopticu njima i oni meni. Jedan od razloga našeg uspjeha jest što su nam likovi ostali isti. Lik je takav i on reagira na različite podražaje. Na našoj sceni se griješi jer likove miču s kolosijeka. Recimo, kod ‘Seinfelda’ lik susjeda uvijek isto ulazi kroz vrata. Drugi je škrt kao pas. Ljudi od likova očekuju isto.

Rekao je i koja mu je epizoda ‘’Večernje škole’’ najdraža. „Meni je osobno najdraža epizoda kad sam govorio o američkim filmovima kao marketingu. Svaki njihov film je promocija Amerike. Ali to se puši. Primjerice, šalju brod u jezgru da je zarotira tako da svi vidimo kako su dobri. A zapravo su pokvarenjaci prve kategorije.“

Godine 1989. Pervan je objavio satiričnu verziju pjesme ‘’Serbus Zagreb’’, gdje ju je izveo u turbofolk verziji. Objasnio je što ga je potaklo na to. „Išli smo gledati lipu Matije Gupca. Tamo smo svratili na jedno mjesto i iz džuboksa je 90 posto bilo narodnjaka. Nisam shvatio poantu toga. Jesu li ljudi stvarno oduševljeni time? Onda smo napravili tu pjesmu u narodnjačkom stilu da vidimo kako to izgleda. To je ljudima sjelo. Baš je zorno prikazano kakva je to bolest. Taj stil nema veze sa Zagrebom. Ja sam rođen u njemu i tu sam izašao na svjetlo dana.“

Zagreb se uvelike promijenio od Pervanovih početaka. Pervan je usporedio kakav je Zagreb bio tada, a kakav je danas. „Drukčiji u usporedbi s prošlim vremenima. Drugačije je društveno uređenje. Želje su to što nas razapinje, a ne stvarnost. To nas čini nesretnima. Želiš nešto, a ne možeš ostvariti. Tada toga nije bilo. Postojala su smanjena očekivanja od života i to nas je činilo sretnima. Postojala je velika različitost ponude kulturnih sadržaja u gradu. Mogao si birati. Kultura je gadna jer ne vraća novac. Mi imamo svega u tragovima. Od kazališta do terasica i zelenila. Imamo i prekrasne kontejnere. Ali nedostaje usko specijaliziranih mjesta, a ona izumiru u prirodi. Kad si usko specijaliziran, ovisiš o grupi koju zanimaš. Bio je dobar kafić koji je vodio Boško Petrović, gdje je jazz udarao. Treba malo promiješati stvari da ne zagore. Uz to, obnova mi je suza u očima. Novac je osiguran, a nema razgovora oko toga. To je odnos prema sirotinji. Što uopće živiš, smrzni se u kontejneru. Država nikad nije imala vremena za sirotinju.“