Trebalo je zadržati postojeći model, ali cijenu povlaštenog parkiranja u prvoj zoni povećati na 20 eura mjesečno te stupnjevito, do 2027., na 50 eura mjesečno te, bez širenja vremena naplate noću i vikendom, cijenu satnog parkiranja sniziti na 1, odnosno 0,50 eura. Prikupljeni bi novac trebalo ulagati u izgradnju dodatnih parkirališnih kapaciteta, prvenstveno podzemnih i nadzemnih rotacijskih garaža. Bio bi to “win-win” model za sve

Iz lošega u gore. Tako se mogu protumačiti promjene u parkirnoj politici, koju je kao jedan od aduta za predstojeće gradske izbore uvela Tomaševićeva gradska uprava. Ponovno je pokazala nemogućnost stručnog i sustavnog promišljanja, prednosti i mana određene mjere. Primjerice, na cijeloj Ilici, od Vrapča do Gundulićeve ukinut ćemo sav automobilski promet te napraviti pješačku zonu s biciklističkim stazama i tramvajskim prometom. To će doprinijeti ‘zelenoj’ tranziciji gradskog prometa, omogućiti građanima ugodnije pješačenje i korištenje bicikala za radne i životne potrebe, smanjiti zagađenja i potaknuti građane na korištenje javnog gradskog prometa?! Kakve bi to posljedice imalo na promet u gradu?! Nastao bi kaos, učinkoviti promet bi bio paraliziran, sve bi, praktički, u gradu stalo.

Kontraproduktivnost ‘zelenih’ prometnih mjera već je pokazalo ukidanja prometnih traka u Deželićevoj i Masarykovoj te zatvaranja Tesline i Stare Vlaške zbog širenja pješačkih zona i biciklističkih staza. Primjeri su to najlošijih i najštetnijih prometnih mjera u povijesti zagrebačkog prometa. U Deželićevoj, pogotovo kad je loše vrijeme (tada biciklističke staze zjape prazne!), a jedna od dvije preostale cestovne trake dodatno je zagušena kraćim zaustavljanjem osobnih i gospodarskih vozila (odvođenje djece u školu i osoba na posao, gradske dostave…), nastaju prometni čepovi, u kojima se gube stotine tisuća radnih sati dnevno, rasipa novac građana na trošenju vozila i goriva, povećavaju zagađenja, pogoršava standard življenja i rada…

Oni koji su osmislili to ‘prometno rješenje’ ne shvaćaju da ako se prometni presjek smanji za 33 posto, protočnost u vršnim opterećenjima pada za više od 50 posto! A potom je, nakon suženja u Masarykovoj, taj vitalan prometni tok zapad-istok kroz centar presječen zatvaranjem Tesline. Time se, naravno povećavaju gužve i zagušenja na Zelenom valu. Ali to nije sve… Nelogičnim i štetnim zatvaranjem Stare Vlaške kompromitirala se najvažnija zagrebačka poveznica sjever-jug, Ksaverska-Medvešćak-Ribnjak-Palmotićeva, jer se u vršnim opterećenjima 20 posto prometa rasterećivao kroz Staru Vlašku. Sada se sve to ‘ulijeva’ u Zeleni val, dodatno povećava gužve u njemu i cijelom Donjem gradu.

Autoportal.hr

Slično je i s mjerama blokovskog parkiranja. Najštetnija promjena je uvođenje naplate parkiranja subotom od 15 do 24 sata, i nedjeljom do 15 sati. Naplaćivanje parkiranja vikendom smanjit će priliv građana iz druge i treće zone, periferije i okolice te turista u gradsko središte, što će nepovoljno utjecati na poslovne i turističke aktivnosti te povećati diskriminaciju građana u korištenju gradskih resursa. Ta je mjera i nepoštena, jer grad, objektivno, znatno više subvencionira građane iz prve, nego iz druge i treće zone, a pogotovo periferije i okolice. A njima je ovime otežana, a mnogima uskraćena mogućnost za ispunjenje obiteljskih potreba tijekom vikenda. Koristite javni gradski prijevoz?!

Što je sa starijim osobama koje do prve autobusne ili tramvajske stanice trebaju dugo pješačiti, što je s odvođenjem djece na razne sadržaje, konačno i odlazak u kupovinu u grad. Što je s onima iz okolnih mjesta i gradova, koji subotu poslijepodne i nedjelju žele provesti u gradu? Ugrozit će se i rad određenih vjerskih ustanova i naštetiti građanima koji ih posjećuju. Nastavit će se poslovno odumiranje i turističko stagniranje Zagreba. Tomaševićeva ekipa će tumačiti kako ćemo tom mjerom znatno više izgubiti, nego dobiti! Slično je i s blokovskim parkiranjem, koje samo mijenja (na gore!) lošu politiku povlaštenog parkiranja u gradu, koju su naslijedili, a što je jedan od ključnih problema zagušenog i neučinkovitog prometa u gradu.

Povlaštene parkirne karte po apsurdno niskim cijenama (povlaštena mjesečna karta po cijeni tržišne dnevne!) jedan su od uzroka gradskih prometnih gužvi. Naime, u vremenima najvećeg prometnog opterećenja, svaki treći, odnosno svaki četvrti automobil centrom prometuje tražeći slobodno parkirno mjesto. Istodobno su građani iz perifernih zona te turisti i oni koji poslovno i iz drugih razloga dolaze u centar grada u nepošteno podređenom položaju jer, prvo, teško mogu naći parkirno mjesto, a ako ga nađu moraju ga platiti 1,60 eura po satu, odnosno 13,30 eura po danu, koliko povlašteni plaćaju cijeli mjesec!

Cijena od 150 eura mjesečno po parkirnom mjestu je realna-tržišna, i ako se ona subvencionira, netko to treba plaćati. A to su građani koji plaćaju porez i prirez, koji je jednak za sve gradske zone! Nije čak ni sporno da se za stanare parkirna karta subvencionira, po sporno je da se subvencionira čak u 90 postotnom iznosu. Gdje je tu logika?! Davanje vrijednog gradskog resursa u bescjenje je kontraproduktivna populistička mjera i svojevrsna politička trgovina gradske vlasti s građanima, po formuli – mi ćemo vam osigurati gotovo besplatno parkiranje, a vi ćete nama dati glas na sljedećim lokalnim izborima.

To je i socijalna mjera, koja određenim građanima pomaže u održavanju životnog standarda, ali i stvara od njih povlaštenu skupinu, kojoj se bagatelno daju vrijedni gradski resursi, a cijenu solidarno plaćaju svi, posebice oni koji nemaju te povlastice. Prvo, kroz previsoki prirez, iz kojeg se nadomješta gubitak, a potom i kroz previsoke tržišne cijene parkiranja (bile bi niže da nema povlaštenih parkirnih karata). Povlaštena parkirna mjesta su jaki populistički i politički adut, a od te nerealne i rasipničke socijalne mjere u konačnici svi imamo štete. Zašto bi parkiranje u središtu grada bilo subvencionirano s 90 posto, to nema nigdje na svijetu gdje vlada tržišna ekonomija. Svako parkirno mjesto košta i ako se nekome nešto subvencionira, odnosno, netko drugi to treba platiti.

Aktualna gradska vlast naslijedila je loš model naplate parkiranja, tri godine ništa nisu mijenjali, i sada, kao jedan od aduta za proljetne izbore uvode ‘spasonosne promjene’ za promet u mirovanju. Problem je što su predložene promjene kontraproduktivne, bit će više štete nego koristi. Uz to onima koji koriste povlaštene parkirne karte, prvenstveno u prvoj zoni bitno će ‘zagorčati život’, jer će im dosad uobičajena praksa odlaska automobilom na posao postati dodatno financijsko opterećenje. Umjesto da se izravno stupnjevito podiže nerealno niska cijena povlaštenog parkiranja, do razine koja će gotovo svima biti prihvatljiva, diže se neizravno, drastično. Trebat će plaćati dnevnu parkirnu kartu, u iznosu od 13,30 eura u prvoj zoni na drugoj lokaciji, odnosno od 8 eura na drugoj.

Autoportal.hr

Dosadašnji model parkiranja omogućavao je cirkulaciju parkiranih vozila. Oni koji ujutro odlaze na posao na drugu destinaciju u gradu, oslobađaju svoj parking za druge i zbog toga je u mnogim dijelovima prve zone ujutro razmjerno jednostavno naći slobodan parkirni prostor, naravno po tržišnim uvjetima, što će se uvedenim izmjenama promijeniti nagore. Mnogi stanovnici prve zone ostavit će auto parkiran u svom kvartu, jer im je to najjeftiniji parking, odnosno deponij za auto, a na posao i s posla će ići na drugi način – javnim prijevozom, taksijem, električnim biciklom, romobilom… Neki će kombinirati, tako što će svojim automobilom ići na rub kvartovske zone i potom na drugi način nastaviti na posao. Posebno se to odnosi na prvu parkirnu zonu, koja će uvođenjem kvartovskih parkirnih karata biti dodatno zagušena dugotrajno parkiranim vozilima. I na gubitku će biti svi…

Pretjerano subvencionirani model povlaštenog parkiranja, koliko god politički koristan i oportun, nepravedan je i štetan te dugoročno neodrživ. Ne omogućava izgradnju novog i potrebnog parkirnog prostora, u nadzemnim i podzemnim garažama, klasičnim automatiziranim – rotacijskim. Prikupljen novac od važećih povlaštenih parkirališta pokriva tek troškove sustava za kontrolu korištenja, za radna mjesta, oprema… Na godišnjoj razini razlika između tržišne i naplaćene vrijednosti parkirnog prostora iznosi 25 milijuna eura. Za taj iznos se godišnje može napraviti tisuću novih parkirnih mjesta u podzemnim i nadzemnim garažama. To je put kojim treba ići za poboljšanje prometa u mirovanju, odnosno olakšanje pronalaženja slobodnog parkirnog prostora.

Zbog toga je najava zagrebačke gradske vlasti da će promijeniti dosadašnji model povlaštenog parkiranja tako što će ograničiti mogućnost parkiranja samo za širu zonu kvarta loš i izgleda kao prelijevanje iz šupljeg u prazno. Koliko je sadašnji model nepravedan pokazuje i činjenica da dok određenoj skupini građana jako subvencioniramo mogućnost parkiranja, građanima koji su bez automobila, prvenstveno umirovljenicima i starijima, koji nimalo ne koriste te vrijedne gradske resurse. Zbog čega se takvim građanima ne daju, primjerice vaučeri za plaćanje dijela gradskih režija, jer grad profitira činjenicom da ne konzumiraju gotovo besplatan parkirni prostor.

Dosadašnji model povlaštenog parkiranja u Zagrebu trebalo je mijenjati, ali samo po pitanju cijena te dugoročno iznos subvencije ne bi smio premašiti 75 posto tržišne vrijednosti. Trebalo je zadržati sadašnji model povlaštenog parkiranja, uključujući besplatan parking ud subote u 15 do ponedjeljka ujutro, ali uz sljedeće izmjene cijena, za prvu zonu: 20 eura mjesečno od 1. studenoga 2024., 30 eura mjesečno od 1. studenoga 2025., 40 eura mjesečno od 1. studenoga 2026. i, konačno, 50 eura mjesečno od 1. studenoga 2027. Cijene bi u drugoj zoni bile 40 posto cijene u prvoj, a u trećoj 25 posto.

Paralelno s tom mjerom, koja bi trebala omogućiti stupnjevito dugoročno povećanje raspoloživog parkirališnog prostora za više od 50 posto, izgradnjom podzemnih i nadzemnih javnih garaža te, posebice, poticanjem i subvencioniranjem izgradnje rotacijskih nadzemnih garaža u slobodnim dvorišnim prostorima u središnjem dijelu Zagreba trebalo sniziti cijenu satnog parkiranja na 1 euro u prvoj zoni, odnosno 0,50 eura u drugoj, a cijenu dnevne karte na 10 odnosno 5 eura.

Bila bi to win-win situacija za sve te omogućila povlašteno parkiranje za sve građane Zagreba u cijelom gradu. A imati izvjestan parking u blizini mjesta stanovanja za 50 eura mjesečno vrijedi više od neizvjesnog za 13,30 eura mjesečno, koji usto kompromitira prometne, poslovne i turističke aktivnosti u gradu.