ŽELJKO MARUŠIĆ: Prezentacija robotaksija bila je performance – pokazano je nevažno, a od bitnoga – ništa

Autor:

26.06.2024., Zagreb, Kerestinec - U Rimcevom kampusu u Kerestincu predstavljen je projekt robotaksija koji razvija jedna od kompanija u ekosferi Mate Rimca. Projekt robotaksija vodio se pod imenom Project 3 Mobility no ime je promijenjeno u Verne. Robotaksiji bi, prema planu, do 2025. godine trebali zapoceti s prijevozom putnika u Zagrebu. ZA ostvarenje projekta dobivena je ukupona investicija od Europske unije u iznosu od 180 milijuna eura, a za projekt robotaksija financirali su sa 100 milijuna eura i drugi investitori. Photo: Zeljko Lukunic/PIXSELL

Zeljko Lukunic/PIXSELL

Rimac je danas pokazao dizajn i opremu automobila, stavljajući u prvi plan luksuzne opcije, a robotaksi je zakazao u prezentacijskoj funkcionalnosti, koja nije ni jedan posto potrebnoga za 5. razinu autonomne vožnje

Današnja prezentacija robotaksija primjer je dobro osmišljene, ali traljavo izvedene predstave, čiji je cilj, izvjesno, bio dobivanje na vremenu kako bi do 2026. uspjeli kako-tako dovršiti projekt za koji su od EU-a dobili 180 milijuna eura. Prezentacija robotaksija nije pokazala ništa od najvažnijeg – kako to vozilo samostalno vozi barem po probnom poligonu, što bi bilo 10 posto funkcionalnosti propisane razinom 5 autonomne vožnje (potpuna automatizacija omogućava vozilu samostalno kretanje, prema prometnim propisima bez ikakve intervencije vozača, koji čak ni ne treba biti u vozilu). Vidjeli bismo barem nešto.

Umjesto toga, u pripremljenom performanceu, Mate Rimac je napravio video prezentaciju, u kojoj smo vidjeli kako “budući” robotaksi izgleda i kako se zove (Verne!). Jedino od pokazivanja bitnoga bilo je pozivanje automobila da samostalno iziđe na pozornicu, što bi bilo tek jedan posto funkcionalnosti 5. razine autonomne vožnje, propisane ugovorom vlade RH i Mate Rimca.

A ispala je blamaža jer automobil nije reagirao. Objašnjenja su nevažna, taj minimum bitnoga trebalo je ispuniti i pokazati i zbog toga je sve trebalo temeljito pripremiti i višestruko testirati, kako ne bi bilo ni najmanje mogućnosti da se dogodi otkaz u najvažnijem trenutku prezentacije.

Dakle pokazano je – ništa, a robotaksi bi trebao biti automobil 5. razine autonomne vožnje, sposoban samostalno prometovati Zagrebom, odnosno urbanim sredinama. To je “softver” automobila, od kojeg nismo vidjeli ništa, ali zato je u prvi plan stavljen “hardver”. Prikazan je neobičan automobil, po gabaritima kompaktne klase, s dvoja klizna vrata i dva sjedala, funkcionalne izvedbe unutrašnjosti, koji nudi niz zanimljivih opcija za personaliziranje – boje, osvjetljenje, miris… No, to nije ugovoreno, niti je bitno za funkciju robotaksija.

A ono što smo vidjeli, “hardver”, odnosno oblik i izvedba automobila pokazuje da je vizualni efekt bio važniji od sadržaja te bitnih funkcionalnosti. Razmjerno veliki gabariti (klasa Golfa) za samo dva sjedala neracionalno je trošenje prostora u urbanom prometu te smanjuje funkcionalnost (prolazak uskim ulicama, s parkiranim vozilima u gradskim središtima). Ocjena kako je 9 od 10 taksi vožnji za jednu do dvije osobe je pogrešna. Primjerice, u turističkom prometu i kad su transferi u pitanju, mjesta za četiri putnika bila bi optimalna verzija.

Potrebna je promjena ugovora između države i Rimca

Najveći je problem u dizajnu prednjeg dijela, klinasto postavljenom vjetrobranskom staklu. To donosi vizualni efekt, poboljšava vidljivost iznutra i aerodinamičnost. No, sve je to sekundarno, a pri gradskim brzinama aerodinamika igra zanemarivu ulogu. Manji negativan utjecaj, koji će povećati i panoramsko staklo na krovu, je povećano zagrijavanje unutrašnjosti na suncu – posebice ljeti povećat će potrošnji struje za klimatizaciju i smanjiti doseg. Veći je problem u sigurnosti za pješake.

Naime, u logičnoj kretnji tijela pješaka, nakon udara automobila, glavom će udariti o vjetrobransko staklo, što je zbog tvrdoće, a i čvrstoće stakla, iznimno opasno. To bi mogao biti problem na Euro-NCAP testu i homologiranju.

Najspornije u projektu je mogućnost autonomne vožnje, što bi trebao biti i temelj projekta robotaksi, kojeg bi trebao ostvarivati prikazani automobil Verne. Vozila koja su sposobna za autonomnu vožnju razine 5, dakle da se mogu uključiti u postojeći cestovni promet u gradu, nisu uspjeli razviti ni najveći proizvođači automobila, ni Google niti Bosch, koji intenzivno ulažu u tu tehnologiju, ni Elon Musk…

Sadašnja visoka tehnologija, na koju se oslanja Rimac, omogućava proizvodnju autonomnih vozila smo do razine 4 – dakle za vožnju u prilagođenoj infrastrukturi, s cestama opremljenim odgovarajućim signalizacijskim i senzorskim mjerama i uređajima, u kontroliranim uvjetima s ostalim vozilima koja posjeduju odgovarajuća upravljačka, signalizacijska svojstva, koja komuniciraju s okolinom, Car2X (car to x) i međusobno, V2V (vehicle to vehicle). Nikako na cestama u Zagrebu. Jer takva bi vozila, s dobrim zaštitnim radarskim i senzorskim sustavima, svako malo naglo kočila i zaustavljala se, izazivajući kaos i povećavajući nesigurnost u prometu.

Zbog toga bi današnja “prezentacija” robotaksija Verne trebala biti upozorenje te potaknuti promjenu ugovora između države i Rimca. Treba odustati od utopističke te potencijalno štetne i opasne ideje o izgradnji autonomnih vozila razine 5 i puštanja u zagrebački promet 2026. Aneksom ugovora treba definirati izgradnju autonomnih vozila 4. generacije, ali obvezno za četiri putnika, do 2027. Za takva bi vozila trebalo izgraditi posebne “pametne” zone, u najatraktivnijim turističkim odredištima i velikim gradovima, kao dio naše unaprijeđene turističke ponude.

Rimac je važan za Hrvatsku, kao jedan od najjačih brendova te promotora i proizvođača visoke tehnologije. Stoga nikome ne bi odgovaralo da projekt Robotaxija neslavno završi, s mogućim pravnim posljedicama.

Zaboravimo robotaksi, aneks ugovora s Rimcem, za autonomna vozila 4. razine, s četiri sjedala, i s rokom do 2027. bio bi “win-win” model.

AUTONOMNA VOŽNJA

RAZINA 0
Automatizacije nema – slično kao i kod prvih automobila, na sve elemente vožnje djeluje izravno samo vozač, u potpunosti je odgovoran za promjenu smjera, promjenu brzine (ubrzavanje/kočenje) i signalizaciju.

RAZINA 1
Vozač je potreban za sve elemente upravljanja vozilom. Međutim, automobil mu može pomoći, bilo upozoravanjem na odgovarajuće uvjete na cesti, bilo održavanjem brzine vožnje.

RAZINA 2
Jedan ili više sustava pomoći vozaču mogu istodobno upravljati putanjom i brzinom. Poluautonomni primjer je sustav za održavanje vozila u sredini trake.

RAZINA 3
Senzorskim sustavom (poput LiDAR-a) vozilo može nadzirati okoliš, pa elektronički ‘mozak’ može upravljati, uključujući promjenu putanje, ubrzanje i osnovno odlučivanje. Od vozača se očekuje preuzimanje kontrole u ključnim uvjetima.

RAZINA 4
Vozilo se može samostalno kretati cestovnom mrežom, ali samo uz odgovarajuću infrastrukturu (primjerice “pametnom” autocestom). Vozačeva intervencija nije nužna.

RAZINA 5
Potpuna automatizacija omogućava vozilu samostalno kretanje, prema prometnim propisima bez ikakve intervencije vozača, koji čak ni ne treba biti u vozilu.

TKO JOŠ VJERUJE RIMCU? Stručnjak otkrio: ‘Zataškavaju važnu činjenicu, nije predstavljeno nikakvo vozilo’

UVJETI PRENOŠENJA ČLANAKA: Svi članci objavljeni u izdanjima Nacional News Corporationa njegovo su vlasništvo. Nacional News Corporation dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka iz svojih izdanja u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka isključivo kao kratku vijest od najviše deset redaka (300 znakova) uz obavezno navođenje izvora. Nacional News Corporation tužit će prekršitelje pred sudom u Zagrebu.

Komentari

Morate biti ulogirani da biste dodali komentar.