Problem zagrebačkog gradskog prometa dugoročno nije moguće riješiti bez izgradnje sustava metroa te taj projekt, od vitalnog gradskog i nacionalnog interesa, zagrebačka uprava, u suradnji s hrvatskom vladom, treba početi rješavati odmah

Promet je krvotok grada te njegovo loše funkcioniranje bitno utječe na sve segmente funkcioniranja života i svih aktivnosti u gradu. Zagreb je i hrvatska metropola u kojih je koncentrirano 50 posto svih poslovnih te većina političkih i državnih aktivnosti. Sve važniji je i turizam. Zbog toga neučinkovit i zagušen promet u Zagrebu nije problem samo Zagrepčana.

Nesnosne gužve na zagrebačkim cestama otežavaju normalan život građana, ugrožavaju gospodarstvo i turizam, otežavaju bitne državne funkcije te dodatno zagađenje okoliš. Prosječan građanin Zagreba na putovanje do posla i natrag gubi više od dva sata dnevno, slično i većina učenika srednjih škola i studenata koji ne stanuju u blizini fakulteta.

Najmanje sat vremena u prometnim gužvama prosječno gube djeca koju roditelji vode u vrtić ili na edukacijske aktivnosti. Stanje se proteklih godina drastično pogoršalo, jer su gradske gužve postale nesnosne. U većini dana teško se može procijeniti vrijeme putovanja od jedne do druge točke u gradu.

Stanje je toliko eskaliralo da, ako odlazite na autobusni kolodvor ili zračnu luku (željeznički je promet atrofirao), ne možete se pouzdati ne samo na javni, nego i na taksi prijevoz. Možete zaglaviti u gužvama i ne stići pravodobno na prometno polazište. Problem je u obavljanju hitnih medicinskih usluga, koja zagorčavaju život građana te um mogu ugroziti zdravlje i egzistenciju.

Godišnje se u prometnim gužvama gube milijuni radnih sati koje zaposlenici, umjesto na radnom mjestu, ili u obitelji, provode na cestama, pogoršavaju se temeljne životne i poslovne aktivnosti. Otežane su sve aktivnosti dostava, poslovnih i privatnih. Stanovnicima periferije središte postaje teško dostupno, pa se na takva putovanja odlučuju samo u obvezi ili nuždi: odlazak na posao, u školu, fakultet, medicinsku uslugu…

Turistima, osim onih koji dolaze avionskim prometom iz udaljenih destinacija, Zagreb postaje nezanimljiv. Otežava se u rad državnih i gradskih institucija. Na loše stanje u gradu utječu objektivne i subjektivne okolnosti. U proteklih deset godina broj vozila u gradu povećao se za više od trećine s tendencijom daljnjeg porasta, a istodobno se ne poboljšavanu prometne mogućnosti u gradu. Posebice je loše što stagnira i pogoršava se javni gradski promet u situaciji kad bi se trebao poboljšavati.

Zagrebu su nužna prometna poboljšanja, kako bi ‘krvotok grada’ bolja funkcionirao – prvenstveno izgradnja Jarunskog mosta, produžetka Strojarske i nadvožnjaka preko ranžirnog kolodvora, spojnicu Mandlove, denivelirano s Branimirovom na Vukovarsku i Domovinski most, produžetak ulice Ivane Brlić-Mažuranić na istok prema Ljubljanici…

Nužno je izgrađivati podzemne i nadzemne garaže, javne i privatne (uz poticaje) te bitno unaprijediti javni gradski promet. No, glavna mjera za poboljšanje prometa i života u gradu, hrvatskoj metropoli, koja bi omogućila životni, poslovni, turistički i politički razvitak grada je izgradnja zagrebačkog metroa.

Izgradnja i moderniziranje prigradske željeznice za poboljšanje gradskog prometa na liniji istok-zapad te poboljšanje komunikacija iz Velike Gorice, Zaprešića, Samobora i Dugog Sela, u svrhu smanjenja broja vozila, što “prometna struka” zagovara kao alternativu zagrebačkom metrou (“Metro je glupost!”), nije rješenje. Dodatno opterećenje željeznička mreže, koja je već sada u intenzivnoj funkciji gradskog i prigradskog prometa, ugrozilo bi regionalni i međunarodni željeznički promet, što je primarna funkcija željezničke mreže.

Izgradnju metroa u Zagrebu, dugoročnog prometnog i komunikacijskog rješenja za hrvatsku metropolu, treba dignuti na nacionalnu razinu, jer je to i nacionalni interes. U Zagrebu je koncentrirano više od 50 posto poslovnih i gospodarskih potencijala Hrvatske što se može bitno unaprijediti poboljšanjem javnog gradskog prometa, na pravcu zapad-istok te jednim krakom od središta prema jugu i zračnoj luci, u kombinaciji podzemne i nadzemne pruge. Za postizanje prometnih mogućnosti kakve trebaju hrvatskoj metropoli, nužna su tri pravca:

Prvi je pravac sjever – jug: Dolje – Gračani – Mihaljevac – Gupčeva zvijezda – Medveščak – Ribnjak – Trg bana Josipa Jelačića – Strossmayerov – Glavni kolodvor – Most Bundek – Ulica D. Tomljanovića – Avenija Dubrovnik – Vatikanska ulica – Oreškovićeva ulica.

Drugi je pravac istok – zapad: Dubec – Dubrava – Ravnice – Maksimir – Kvaternikov trg -Trg žrtava fašizma – Strossmayerov trg – Trg bana Josipa Jelačića – Frankopanska ulica – Britanski trg – Trg dr. Franje Tuđmana – Slovenska – Sv. Duh – Črnomerec – Kustošija – Vrapče – Gajnice Podsused.

Treći je planirana podzemno-nadzemne željeznička spojnica Međunarodne zračne luke sa središtem Zagreba, na pravcu Međunarodna zračna luka Zagreb – Velika Kosnica – Domovinski Most – Petruševec – Kozari putevi – Savišće (Žitnjak) – Slavonska avenija – Ulica Grada Vukovara – Zvonimirova ulica – Kvaternikov trg.

Metro je vrlo kompleksan projekt, koji osim podzemnih i nadzemnih linija, ima pedesetak stanica sa složenom infrastrukturom, koji bi s potrebnim električnim instalacijama, opremom i tračničkim kompozicijama stajao više od tri milijarde eura (beogradski metro je procijenjen na 4,4 milijarde eura!). To je nemoguće ostvariti na razini grada.

Koristi metroa na dugoročno funkcioniranje Zagreba, kvalitetu života građana, poslovnih, gospodarskih i turističkih aktivnosti te državnih aktivnosti bile bi goleme, gotovo nesagledive. Ulaganja, za koja bi se zasigurno dobila potpora europskih fondova, izravno bi se isplatila već za deset godina, a neizravno i ranije, jer bi se, uz povećanje funkcionalnosti i učinkovitosti gradskog prometa, povećala sigurnost te bitno smanjile emisije štetnih plinova.

Izgradnja zagrebačkog metroa najvažnija je hrvatska infrastrukturna investicija, od prvorazrednog nacionalnog interesa, usporediva s izgradnjom hrvatskih autocesta i Pelješkog mosta. Zbog toga je nužna potpuna sinergija grada i države, odnosno gradske uprave s vladom i resornim ministarstvima. Dugoročnog rješenja zagrebačkog gradskog prometa, bez izgradnje sustava metroa, nema te bi stoga taj projekt, od vitalnog gradskog i nacionalnog interesa, trebalo početi rješavati odmah.