Ni treći mandat premijera Andreja Plenkovića nije mogao početi bez nove velike afere. Nakon novog propusta Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) pod upravom ravnatelja Milana Plećaša, štićenika premijera Plenkovića, u Petrokemiji iz Kutine, jednoj od rijetkih preživjelih industrijskih pogona, Hrvatska je ostala bez kontrolnog paketa dionica, 25% plus jedne dionice. Tako je Petrokemija, tvornica umjetnih gnojiva koja je doduše i prije ovog skandala bila skinuta s liste strateških tvrtki unatoč svojoj važnosti, doživjela sličnu sudbinu kao svojedobno Ina, koja je u cijelosti završila u rukama mađarskog MOL-a. Ali zbog toga je bivši premijer Ivo Sanader i danas u zatvoru.

Petrokemija je na sličan način završila u rukama turske obiteljske tvrtke Yildirim, pa smo tim povodom razgovarali sa Željkom Klausom, višegodišnjim šefom Stožera za obranu Petrokemije i 62-godišnjim predsjednikom Samostalnog sindikata energetike, kemije i nemetala Hrvatske. Zasad Klaus nije podnio kaznenu prijavu protiv odgovornih osoba, jer čeka na ishod pregovora novog ministra gospodarstva Ante Šušnjara s turskim predstavnicima da pokuša kontrolni paket dionica vratiti u posjed Hrvatske.

Prema Nacionalovim izvorima, velika zainteresiranost turskog Yildirima za Petrokemiju posljedica je i činjenice što je Petrokemija vlasnik strateški važne jadranske luke Šibenik d.d.. Protiv ravnatelja CERP-a Plećaša dvije bivše zaposlenice, bivša pravnica Maja Đerek i bivša interna revizorica Nada Ružić, još su 2022. podnijele kaznenu prijavu također zbog propusta vezanog za Petrokemiju, ali tada prilikom izlistavanja dionica Petrokemije sa Zagrebačke burze. Na razgovor u USKOK-u radi svjedočenja čekale su gotovo dvije godine. Bile su pozvane tek početkom ove godine.

NACIONAL: Najavili ste kaznenu prijavu protiv odgovornih zato što je Hrvatska u Petrokemiji izgubila kontrolni paket dionica, 25 posto plus jednu dionicu. Slično se dogodilo i s Inom kao strateškom tvrtkom koja je također ostala bez kontrolnog paketa i postala vlasništvo MOL-a.

Od kaznene prijave još nismo odustali. Na press konferenciji sam rekao da razmišljamo o podnošenju kaznene prijave. Mogu to dokumentirati i snimkom konferencije. S druge strane, imali smo i press konferenciju, a izlazili smo i s priopćenjima. Pa valjda u ovoj državi postoji netko tko bi trebao po službenoj dužnosti pokrenuti postupak da se vrati taj kontrolni paket dionica Petrokemije, a to je Vlada.

NACIONAL: Zašto je Vlada Petrokemiju skinula s liste strateških tvrtki? Je li to bilo učinjeno da bi se lakše prodala Yildirimu?

Ne znam odgovor na to pitanje, ali znam da je Petrokemija bila na listi strateških tvrtki s koje je skinuta odlukom Vlade.

NACIONAL: Zašto smatrate da je gubitak hrvatskog kontrolnog paketa dionica u Petrokemiji, kako ste rekli, „posljedica šlampavosti države“?

Zašto je posljedica šlampavosti države? Zato što pouzdanom znam da je Vlada na zatvorenom dijelu sjednice donijela odluku da se sudjeluje u dokapitalizaciji Petrokemije tako da se zadrži kontrolni paket dionica od 25% plus jedne dionice. CERP-u je bilo naloženo da provede taj postupak. S druge strane, ne vjerujem da bi CERP namjerno išao protiv odluke Vlade, jer CERP isključivo provodi odluke Vlade. Uvjeren sam da ne bi nitko imao hrabrosti, ni muda, ni petlje, da učini bilo što protiv te vrlo jasne odluke. Čini mi se kad je krenula uplata novca da je CERP povjerovao da postoji dogovor Ministarstva gospodarstva i predstavnika Yildirima koliko tko treba uplatiti, pa je onda CERP prvi izvršio uplatu. A ta uplata bila je nedovoljna za kontrolni paket dionica.

NACIONAL: Zašto zbog te „šlampavosti“ niste onda podnijeli kaznenu prijavu protiv odgovornih?

Ne znam bi li ta šlampavost bila opravdanje za kaznenu odgovornost. Oko toga se još savjetujem. Vrlo je važno reći da onoga jutra kada se vidjelo koliko je tko uplatio iste sam sekunde glasao protiv te odluke, kontaktirao predstavnika države i predstavnika CERP-a u Nadzornom odboru. Sazvao tiskovnu konferenciju i sve iznio. Tu je i počela sva ova priča oko Petrokemije. Ova šlampavost ili naivnost nikako ne opravdavaju to što je učinio CERP.

NACIONAL: Što Vlada sada može poduzeti?

Očekujem da Vlada nešto poduzme. Pouzdano znam da će ovih dana biti održan sastanak ministra gospodarstva Ante Šušnjara, a da će tema tog sastanka s predstavnicima Yildirima biti da se vrati hrvatski udio u Petrokemiji. Dakle, kontrolni paket od 25% plus jedne dionice. Očekujem reakciju Vlade, a ona se dešava. Izgubilo se vrijeme na formiranje Vlade nakon izbora. S druge strane, novi su ministri gospodarstva i poljoprivrede. To su dva resora kojima je Petrokemija važna. Već je objavljena i vijest da ministar Šušnjar prije toga želi razgovarati s ministrom Habijanom, koji je u prošloj vladi bio ministar gospodarstva, a tada se dogodio i taj gubitak kontrolnog paketa dionica. Pouzdano znam da su Turci pozvani na sastanak. Dakle, to se još uvijek može riješiti. Pričekat ćemo taj sastanak.

‘Od kada su Turci postali vlasnici nismo imali nijednu sjednicu Nadzornog odbora uživo. Meni se to ne sviđa’, nacionalu je rekao Željko Klaus. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Koja je namjera Turaka s Petrokemijom? Bojite li se nepovoljnih učinaka sada kada je država praktički ostala bez kontrolnog paketa?

Ne znam detaljno što namjeravaju, ali znam da su u ovih godinu dana potrošili puno novca. Ne sudjelujem u operativnom poslovanju, ali mislim da su već uložili preko 200 milijuna eura. Tvornica je bila dugo u hladnom pogonu. Vrlo malo je radila. Imali smo sedam ili osam zastoja i ponovnog pokretanja amonijaka, ali plaće i ostala materijalna prava se isplaćuju. U siječnju ove godine potpisali smo i novi kolektivni ugovor kojim su podignute plaće za 18-19%. Završen je remont, a to je veliki novac koji treba uložiti. Gledajući na to, ne bismo se trebali brinuti za budućnost tvornice. Ne treba smetnuti s uma ni činjenicu da je Petrokemija u Kutini najveći proizvođač umjetnih gnojiva u regiji.

NACIONAL: Zašto Turci nastoje preuzeti ne samo hrvatski kontrolni paket dionica, nego doći u vlasništvo 100% kompanije?

Yildirim je obiteljska tvrtka, pa možda u tome leži njihova ambicija. Možda osjećaju i rezervu prema državi, jer je država donedavno bila 44-postotni vlasnik Petrokemije, pa su se bojali da bi mogla problematizirati neke njihove poslovne odluke. Ali ni tada država nije vodila brigu o Petrokemiji. Nije imala niti jednog člana Uprave od kada je u Petrokemiju ušao Yildirim. Petrokemija je godišnje proizvodila preko milijun i 200 tisuća tona vrlo kvalitetnog umjetnog gnojiva, pa su u tome prepoznali svoj interes. Zato ne vjerujem da bi mogli zaustaviti proizvodnju. No s obzirom na to da je Petrokemija bitna za hrvatsku poljoprivredu normalno je da postoji određeni strah zato što je Hrvatska ostala bez kontrolnog paketa dionica. S pozicije sindikata njihovo ponašanje dosad je bilo korektno. Tvrtka je izuzetno bitna ne samo za Kutinu, nego i širu regiju. Ja sam sindikalac i ne mogu govoriti o poslovnim aspektima. Upravu čine samo četiri rukovoditelja iz Turske, pa je činjenica da je komunikacija malo otežana. U jednom od pregovora o kolektivnom ugovoru rekli su da su spremni raditi čak dvije godine poslujući s gubicima.

NACIONAL: Kako objašnjavate činjenicu da Vlada nije imala interes postaviti nekog predstavnika u Upravu Petrokemije kad je u nju ušao turski Yildirim?

Kad su Turci postali većinski vlasnici, postavili su svoju upravu. Je li Vlada trebala inzistirati da ima predstavnika i u Upravi otvoreno je pitanje. Očito Vlada na tome nije inzistirala, ali zato imamo članove Nadzornog odbora. Od toga su četvorica iz Yildirima kao većinskog vlasnika, a troje je hrvatskih članova. U ime države član Nadzornog odbora Petrokemije je Tomislav Pokaz, savjetnik iz ureda predsjednika Vlade, a u ime CERP-a članica je Biserka Šoštarić. Treći član Nadzornog odbora sam ja kao predstavnik radnika.

NACIONAL: Što je pogrešno učinio CERP?

Država je imala 44% vlasništva u Petrokemiji, a pala je na 20% posto i to uplativši 12,5 milijuna eura. Želio bih naglasiti da je dvoje predstavnika države, i Pokaz i Biserka Šoštarić kada sam ih upitao zašto se to dogodilo, odgovorili da se radi o velikom problemu. Da su oni glasali protiv te odluke. Dakle, oni koji su trebali u ime države kontrolirati taj proces glasali su protiv vlastitog dijela uplate u dokapitalizaciji Petrokemije, ali taj je posao sada završen. Vlada bi trebala u dogovoru s turskim partnerima ispraviti tu grešku.

NACIONAL: Najprije kao sindikalni povjerenik, a onda i kao predsjednik Sindikata EKN-a imali ste niz sindikalnih akcija. Kako ste počeli djelovati?

Bilo je puno sindikalnih akcija, a sve je počelo 1998. kada se Sindikat EKN-a protivio privatizaciji Petrokemije zbog važnosti te kompanije. Tada smo u Sindikatu EKN-a prvi put osnovali i Stožer za obranu Petrokemije, a u njemu je bio uključen još jedan sindikat i udruga branitelja. Vodio sam taj stožer, a on se još nekoliko puta aktivirao zbog spašavanja Petrokemije ili zbog situacije s isporukom plina. Petrokemiji se obustavljala isporuka plina, a to je najvažnija sirovina u proizvodnji umjetnih gnojiva. Od plina se dobiva dušik, iz dušika amonijak, a u konačnici umjetna gnojiva. Petrokemiji je plin sirovina, a ne energent. Tada je Ina držala monopol i bila glavni snabdjevač. Bilo je problema u nekoliko navrata. Što zbog visoke cijene plina, što zbog dugova Petrokemije. Sve smo to činili da proizvodnja u Kutini ne prestane, da ljudi rade i primaju plaće, da opstane ta industrija.

NACIONAL: Petrokemija je nekada imala 4900 radnika, a danas u njoj radi manje od trećine, samo 1200 zaposlenika.

Moramo biti i realni. Nikada se ljude nije tjeralo iz firme. Taj se broj zaposlenih smanjivao prirodnim odljevom, odlaskom ljudi u mirovinu. Ili poticajnim otpremninama uz pregovore vlasnika i sindikata, pa su ljudi dobrovoljno odlazili. Zašto se smanjio broj radnika? Tehnologija se značajno mijenjala. Krajem 90-ih godina trebalo je 15 ljudi da biste u jednoj smjeni utovarili 3,5 tisuća tona umjetnih gnojiva. Radilo se manualno. Danas za osam tisuća tona, dvostruko više, treba svega nekoliko ljudi. Došlo je do automatizacije i robotizacije. Tehnologija je otišla naprijed, ali zbog jakog sindikata nikada nije bilo tjeranja ljudi.

NACIONAL: PPD Pave Vujnovca ušao je u vlasništvo Petrokemije u Kutini, a tek je poslije ona prodana turskom Yildirimu. Jeste li kao predstavnik radnika u Nadzornom odboru Petrokemije razgovarali s Pavom Vujnovcem, a poslije s predstavnicima turskog Yildirima?

Sreo sam se i s Vujnovcem i s Turcima. Kada je došlo do toga da će država ići u dokapitalizaciju Petrokemije te 2018., Ina i PPD formirali su zajedničku tvrtku Terra mineralna gnojiva. Postali su vlasnici 54% Petrokemije. Ina i PPD imali su jednake udjele. Turski Yildirim otkupio je taj udio od Terra mineralnih gnojiva i postao vlasnik tih 54% dionica. Za vrijeme dok su Ina i PPD bili većinski vlasnici, država je raspolagala s 44%. I tada sam bio u Nadzornom odboru Petrokemije kao predstavnik radnika. Održavali smo sjednice, pa je bilo puno lakše. Kada je Yildirim postao većinski vlasnik Petrokemije, formiran je novi nadzorni odbor u kojem je logično Yildirim dobio većinu. Turci su dobili četiri člana Nadzornog odbora, a mi iz Hrvatske tri člana. Od kada su Turci postali vlasnici nismo imali nijednu sjednicu Nadzornog odbora uživo. Meni se to ne sviđa. Održavamo redovite sjednice, ali elektronskim putem. Dobijete dnevni red, materijale, glasate za ili protiv, ali nema konverzacije. Nema rasprave, nema mogućnosti da se još nešto dodatno sazna.

NACIONAL: Vi ste vodili i kolektivne pregovore s turskim Yildirimom.

Imali smo kolektivne pregovore od kad su Turci preuzeli Petrokemiju. Kao što sam rekao, uspjeli smo podignuti plaće za 18-19 posto od 1. siječnja ove godine. Ali komunikacija je otežana zbog jezične barijere. To škripi, ali kolektivni se ugovor poštuje.

NACIONAL: Poslovali ste i s gubicima. Što su obećali turski ulagači?

Kad smo imali kolektivne pregovore na jednom od tih sastanaka rekli su da razumiju teškoće Petrokemije i da su spremni dvije, tri godine raditi bez profita. To nama iz sindikata odgovara iako je iznenađujuće. Ulažu i isplaćuju plaće. Ne možemo reći da to do danas nije bila istina. Yildirim je to i dokazao. Dakle, poštuju kolektivni ugovor do zadnjeg zareza.

UVJETI PRENOŠENJA ČLANAKA: Svi članci objavljeni u izdanjima Nacional News Corporationa njegovo su vlasništvo. Nacional News Corporation dopušta ograničeno i povremeno prenošenje članaka iz svojih izdanja u drugim medijima. Drugi mediji smiju prenijeti informacije iz pojedinih članaka isključivo kao kratku vijest od najviše deset redaka (300 znakova) uz obavezno navođenje izvora. Nacional News Corporation tužit će prekršitelje pred sudom u Zagrebu.