Vlada Andreja Plenkovića velike nade polaže u paket predloženih poreznih reformi za 2025. godinu. Posebno ima velika očekivanja, vidjelo se to u prošlotjednom istupu ministra demografije Ivana Šipića, od mjere petogodišnjeg oslobađanja od plaćanja poreza na dohodak po osnovi plaće, kao značajnog poticaja povratku iseljenih Hrvata. O stvarnim učincima te Vladine mjere kao i vrlo skromnim rezultatima mjere Biram Hrvatsku – mobilnost radne snage, koja se provodi već dvije i pol godine, razgovarali smo sa Željkom Garačom, profesorom emeritusom Ekonomskog fakulteta u Splitu, uglednim ekonomskim stručnjakom, dugogodišnjim pročelnikom Katedre za poslovnu informatiku i nekadašnjim dekanom Ekonomskog fakulteta. Podaci ukazuju na to da se hrvatski iseljenici ne namjeravaju vraćati u domovinu, o čemu svjedoči i vrlo mali broj povratnika korisnika mjere Biram Hrvatsku iz Kanade, Čilea, SAD-a, Australije i Argentine, a upravo je na njima naglasak u demografskoj politici koju vodi Plenkovićeva vlada i zagovara ministar Šipić iz Domovinskog pokreta.

„Nažalost, iako su te mjere dio istog paketa poreznih promjena, ne postoji komplementarnost mjere oslobađanja od plaćanja poreza na dohodak po osnovi plaće i uvođenja poreza na nekretnine“, istaknuo je Željko Garača u razgovoru za Business&Banking, uz napomenu: „Istina, poveznica postoji, jedan je od ciljeva poreza na nekretnine povećavanje dostupnosti stanovanja, što bi moglo biti poticajno za povratak, ali što ne vjerujem da će se dogoditi.“

B&B: Zašto se u sklopu porezne reforme u 2025. predviđa i petogodišnje oslobađanje od plaćanja poreza na dohodak po osnovi plaće za iseljene Hrvate koji se vrate u Hrvatsku?

Dojam je da Vlada u sklopu ove porezne reforme predlaže neke mjere samo da bi nešto predložila te kako bi se stekao dojam da radi nešto pametno i korisno. Tako je i s ovom mjerom oslobađanja od poreza na dohodak za određene kategorije povratnika u Hrvatsku, uključujući i potomke iseljenika iz prekomorskih i europskih država, pod uvjetom da su u inozemstvu boravili neprekidno dvije godine. Spomenuti neprekinuti boravak u inozemstvu, koliko mi je poznato, jedini je kriterij za primjenu ove Vladine mjere s vrlo upitnim dosezima. Prije svega, ne zna se koja je to ciljana skupina povratnika kojoj bi ova mjera bila poticajna za povratak. Jesu li to žene i muškarci samci, mlade obitelji s djecom ili možda umirovljenici? Žele li se vratiti oni koji će tražiti zaposlenje ili oni koji žele pokrenuti vlastiti posao? Je li to prva, druga ili treća generacija iseljenika? Ovisno o nizu čimbenika, mogući su pozitivni, ali isto tako i negativni učinci ove mjere. Zapravo, možemo govoriti o dvije skupine učinaka, političkim i ekonomsko-demografskim.

B&B: Koji su mogući pozitivni učinci te mjere?

Činjenica da Vlada uopće predlaže ovu mjeru, znači da očekuje pozitivne ekonomske učinke. Ali mi se čini da su Vladi dominantni politički učinci kroz stvaranje dojma da to donosi dobre ekonomske i demografske posljedice. Mislim da se Vlada preračunala u procjeni pozitivnih političkih učinaka i da su oni izostali. Sudeći prema reakcijama javnosti, koja pokazuje pretežno negativne reakcije, moguće je da će Vlada odustati od ozakonjenja ove mjere, iako se po istupu ministra demografije prije nekoliko dana to ne bi dalo zaključiti. Može se reći da su reakcije javnosti prije svega emotivne, ali emocije i jesu važan dio politike. Za političku javnost percepcija je mnogo važnija od stručnih i znanstvenih činjenica. Skepsa i neprihvaćanje temelje se na ocjeni da su oni koji su trbuhom za kruhom napustili Hrvatsku, tako napravili iz nekog hira, ostavljajući one koji su ostali ovdje da se sami bave problemima zbog kojih su neki napustili Hrvatsku. Javna percepcija mjera jest da one koji su otišli ne treba nagraditi pri povratku dajući im povlašten porezni položaj. Što se tiče ekonomskih učinaka, mogući su neki pozitivni makroekonomski učinci. Ali ako ih uopće bude, oni će biti minimalni. Sve dok se oslobađanje povratnika od poreza sagledava kao dodatni trošak, teško je zamisliti pozitivne ekonomske učinke. No ovdje se ne radi ni o kakvom trošku. Država se jednostavno „odriče“ poreznih prihoda koje nije ni imala, dakle, ništa ne gubi. Načelno, ako bi ta mjera vodila zapošljavanju povratnika, mogao bi se očekivati pozitivan utjecaj i na BDP i na proračunske prihode, a to znači da bi svima trebalo biti bolje. No takav scenarij se teško može dogoditi.

B&B: Hoće li ta mjera oživjeti tržište domaćom radnom snagom? Može li jedna takva porezna mjera anulirati negativne demografske procese proteklih godina?

Teško je očekivati da će ova mjera bitno doprinijeti oživljavanju tržišta rada domaćom radnom snagom. Od ulaska u EU do 2023. Hrvatsku je napustilo 400.000 građana, uglavnom radno aktivnih, mladih i obrazovanih. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, taj val se u zadnje dvije godine usporio. Mislim da ova mjera neće bitno utjecati, a kamoli anulirati negativne demografske trendove proteklih godina. Ako bi cilj ove mjere bio, prije svega, promjena lošeg demografskog trenda, onda bi ciljana skupina ove mjere trebale biti mlade obitelji s djecom. No naprotiv, predložena mjera je najmanje poticajna upravo za tu skupinu. Najbolje bi prošli samci, oni bi bili najviše oslobođeni od plaćanja za porez na dohodak. S druge strane, obitelji s djecom možda ne bi ni osjetile utjecaj takve mjere zbog poreznih olakšica koje inače imaju zbog djece. Nakon samaca, sljedeća skupina koja bi mogla imati neke koristi su povratnici umirovljenici. Ali oni sigurno ne rješavaju demografski problem. Sve skupa, mjera praktički neće imati utjecaja na negativne demografske trendove.

B&B: Koliko će iseljenicima koji se vrate u Hrvatsku ta porezna olakšica donijeti dobitka na prosječnoj plaći?

Na prosječnu neto plaću od oko 1350 eura, porez na dohodak je oko 150 eura, nakon priznavanja neoporezivog dijela. Ali za samca ili samicu. Računica je gruba, ali ilustrativna. Dakle, iseljenika samca čeka dobitak od 150 eura na prosječnoj mjesečnoj plaći. Je li to dobar motiv za povratak? Teško. Obitelj s djecom ili porezni obveznici s uzdržavanim članovima obitelji imaju porezne olakšice pa će taj iznos od oko 150 eura biti znatno manji. Recimo, ako u obitelji radi samo jedan supružnik i imaju dvoje djece, on uopće neće plaćati porez na dohodak. Nažalost, upravo oni koji bi nam trebali biti najinteresantniji za stimulirani povratak su u ovoj skupini koja neće ni plaćati porez na dohodak. Tako se ponovno postavlja pitanje svrhovitosti ove Vladine mjere.

B&B: Čemu onda takva mjera ako nije realno očekivati da bi mogla dovesti do masovnijeg povratka ili biti poticajna za povratak iseljenika i povećanje broja zaposlenih u Hrvatskoj?

Osnovni problem je izostanak ozbiljnih pozitivnih ekonomskih i demografskih učinaka. S pravom se može postaviti pitanje čemu takva mjera. Naime, nije realno očekivati da će zbog te mjere doći do masovnog povratka iseljenika. Prije svega mislim da se treba govoriti samo o iseljenicima u prvoj generaciji, onima koji su Hrvatsku napustili u proteklih desetak godina, odnosno, barem prije dvije godine prema prijedlogu Vlade. Naglasio sam da je mjera najmanje stimulativna za mlade obitelji s djecom, oni uopće nisu u fokusu. Ako se oni ne vrate, neće se nikad vratiti ni njihova djeca.

Sama mjera se zasniva na pretpostavci da povratnike čeka radno mjesto u Hrvatskoj, što je vrlo upitno i jako sporno. Točno je da u zadnje vrijeme postoji velika potražnja za radnom snagom u Hrvatskoj, ali uglavnom u djelatnostima koje ne jamče visoke plaće. Radi se najčešće o slabo plaćenim ili prenapornim poslovima koje hrvatski građani ne žele raditi. Ali te slabo plaćene i naporne poslove prihvaćaju strani radnici. Zato i bilježimo toliki njihov priliv u zadnjih nekoliko godina. Jako teško je pretpostaviti da bi to željeli raditi naši iseljenici – povratnici. Ako bi čak netko od povratnika i pristao na slabije plaćene poslove, onda bi za njih učinak ove porezne mjere bio znatno manji, ako ne i zanemariv.

‘Poseban aspekt problema tržišta rada je općenito stanje ekonomije. Svjedoci smo ekonomskog usporavanja u zapadnoj Europi, posebice u Njemačkoj koja je u recesiji. No i kod nas se naziru problemi’. FOTO: Ivana Ivanovic/PIXSELL

B&B: Što će onda utjecati na probleme tržišta rada u Hrvatskoj ako neće ove Vladine mjere?  

Poseban aspekt problema tržišta rada je općenito stanje ekonomije. Svjedoci smo ekonomskog usporavanja u zapadnoj Europi, posebice u Njemačkoj koja je u recesiji. No i kod nas se naziru problemi te vrste. Stoga možemo govoriti o mogućoj recesiji u Hrvatskoj sljedeće godine.

Upravo recesija u Njemačkoj i potencijalno u drugim razvijenim zemljama može potaknuti masovniji povratak ekonomske emigracije u Hrvatsku. Ali, nažalost, teško da će ih hrvatsko gospodarstvo moći prihvatiti. Time i sama ova mjera gubi svaki smisao.

B&B: Zašto je nemoguće ili teško povjerovati da bi takva mjera i iznos dobitka na plaću mogli biti stimulativni?

Potencijalni iznosi oslobađanja od poreza na dohodak doista nisu dovoljno stimulativni. Uvjeren sam da deset posto veća ili manja plaća nije bila razlog zbog kojeg su mnogi napustili Hrvatsku. Dakle, to ne može biti ni razlog za povratak. Ili da karikiram, što vrijedi 10 posto veća plaća ako nisi zaposlen? Ako ste i zaposleni, možete li si s 10 posto većom plaćom priuštiti pristojan život, prije svega pristojno stanovanje? Tako dolazimo do pitanja priuštivosti stanovanja za mlade obitelji u Hrvatskoj. Tome treba dodati da pri zapošljavanju povratnika u smislu određivanja visine plaće, može doći i do svojevrsne zloporabe ove mjere od privatnih poslodavaca. Recimo da je uobičajena neto plaća za neki posao 1350 eura prije oporezivanja. Nakon oporezivanja zaposleniku će ostati 1200 eura. Poslodavac može ponuditi neto plaću od, recimo, 1300 eura, što je još uvijek povoljno za zaposlenika povratnika, ali je poslodavac zadržao za sebe 50 eura iz neto plaće i sve pripadajuće doprinose.

B&B: Koliko u svemu tome ima utjecaja naša postojeća ekonomska situacija, koju ne nazivamo krizom?

Našu trenutnu ekonomsku situaciju ne možemo nazvati krizom, čak ni recesijom, jer ostvarujemo relativno visoke stope gospodarskog rasta, posebice u odnosu na ostatak Europske unije. No uz spomenute negativne ekonomske trendove u razvijenim zemljama Europe, posebice recesiju u Njemačkoj, može se očekivati da će se ti negativni trendovi preliti i na Hrvatsku. Jedan od najvažnijih pokazatelja u tom smislu je pad domaće industrijske proizvodnje, uz notorni pad poljoprivredne proizvodnje. Stoga ne želim čvrsto prognozirati, ali očekujem recesiju u Hrvatskoj početkom sljedeće godine. Kriza u zapadnoj Europi vrlo izvjesno može potaknuti val povratka u Hrvatsku. Ali, nažalost, zbog moguće recesije u Hrvatskoj povratnici će teško do zaposlenja pa neće moći ni iskoristiti pretpostavljene pogodnosti ove porezne mjere.

B&B: Znači li to da će Hrvati povratnici morati prihvaćati poslove na kojima već rade strani radnici, njih 140.000, sve veći broj Nepalaca, Filipinaca, Indijaca?

Ovom mjerom radna mjesta stranih radnika u Hrvatskoj nisu ugrožena. Oni koji su se iselili i koji će se eventualno vratiti u Hrvatsku, nikada se ne bi niti iselili da su željeli raditi poslove koje obavljaju spomenuti strani radnici. Barem ne za plaće za koje oni rade. Situaciju sa stranim radnicima u Hrvatskoj možemo usporediti s prvim generacijama naše ekonomske emigracije u Njemačku, šezdesetih i sedamdesetih godina prošloga stoljeća. Uglavnom se radilo o slabo kvalificiranim radnicima koji su radili poslove, pretežno u građevini, koje Nijemci nisu željeli raditi, pogotovo za ponuđene plaće. S druge strane, te relativno male plaće po kriteriju njemačkih radnika, bile su vrlo atraktivne za naše ljude u odnosu na ono što su mogli osigurati u bivšoj državi. Odlazili su uglavnom muškarci koji su u Njemačkoj živjeli jako skromno, nastojeći što više uštedjeti, dio zarade poslati obitelji koja je ostala kod kuće, kupiti automobil. Krajnji cilj je bio sagraditi vlastitu kuću u domovini i vratiti se. Otprilike je takva situacija i sa stranim radnicima s istoka. Dolaze uglavnom samo muškarci, bez ozbiljne namjere da ovdje osnivaju obitelji, ali s idejom da se jednoga dana vrate u domovinu. S vremenom će se to mijenjati, kao što se situacija mijenjala i za naše gastarbajtere. Ako bi uspjeli ostvariti boljitak, povlačili bi obitelji u Njemačku. Ili su tamo osnivali obitelji. Ali njihova djeca su uglavnom tamo ostajala. Pitanje je možemo li već govoriti o procesu zamjene stanovništva. Mislim da je još rano za takvu ocjenu, ali će se proces sigurno razvijati u tom smjeru.

B&B: Jesu li mjere iz programa Biram Hrvatsku – mobilnost radne snage dale bolje rezultate?

Nažalost, ne. Upravo su učinci spomenute mjere najbolji pokazatelj što se može očekivati od mjere oslobađanja od poreza na dohodak. Ta mjera nije polučila značajnije rezultate iako je, financijski gledano, znatno izdašnija od mjere vezane uz porez na dohodak. Mjera je startala 2022. godine i traje do danas kroz mjere samozapošljavanja i subvencije za povratak aktivnog radnog stanovništva iz država europskog prostora, Ujedinjenog Kraljevstva, obiju Amerika i Australije. Za povratak se nudi i do 27 tisuća nepovratnih eura svim iseljenicima koji se odluče vratiti u Hrvatsku i ovdje pokrenuti posao. Osobito na demografski oslabljenim područjima. Ne znam koje su bile specifične namjere zakonodavca pri donošenju ove mjere, ali je pokretanje posla u demografski devastiranim područjima dodatno teško. Za ozbiljniju proizvodnju nema radne snage, a za usluge nema tržišta. Bojim se da je za ta područja definitivno prekasno.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, tu su mjeru od početka 2022. do rujna 2024. koristile samo 633 osobe, od kojih 570 za povratak iz inozemstva, a 63 za internu mobilnost. Hrvatsku je za mjesto stanovanja izabralo samo 570 njenih iseljenika, i to unatoč nepovratnoj potpori od 27.000 eura za pokretanje vlastitog posla. To je svakako mala brojka. Možda bi bila samo neznatno manja da tih potpora nije ni bilo. Istina, pokretanje vlastitog, održivog posla je vrlo zahtjevan korak. Osim objektivnih okolnosti, to podrazumijeva i neke specifične osobine. Relativno malo ljudi posjeduje te osobine koje ih čine poduzetnicima i imaju sve što je potrebno za takav pothvat. Načas pretpostavimo da je netko s takvim osobinama živio i radio u razvijenim zemljama, gdje je pokretanje vlastitog posla lakše nego u Hrvatskoj. Ako je ta osoba imala potrebne osobine, onda je vjerojatno već tamo i pokrenula vlastiti posao. Ako je pritom poduzetnik bio uspješan, nema razloga napustiti svoj dobar posao i vratiti se u Hrvatsku da sve započne ispočetka zbog spomenutih 27.000 eura. A oni drugi vjerojatno neće uspjeti ni u Hrvatskoj, gdje je to objektivno teže. Tako neće pomoći ni spomenuta potpora. Nedostaje nam podatak koliko je od spomenutih 570 korisnika spomenute mjere, uspjelo s održivim poslom. Situacija s internom mobilnošću ne čudi jer osim nesklonosti građana, postoje i objektivni razlozi. Ljudi su vezani za mjesto u kojem imaju kakav takav smještaj. U velikoj većini slučajeva, uz dostupne plaće, na drugom mjestu ne mogu istovremeno osigurati i odgovarajući smještaj i pristojan život.

B&B: Odakle se sve vraćaju korisnici mjere Biram Hrvatsku? 

Logično je da se najveći broj korisnika te mjere vraća iz Njemačke (379) i Austrije (79) jer su to zemlje u koje se najviše Hrvata i iselilo. Pretpostavljam da su ti odnosi vrlo proporcionalni. Iz Irske se vratio 21 korisnik. Zanemarivo mali broj povratnika je iz Kanade, Čilea, SAD-a, Australije, Argentine, a baš na njima je naglasak u demografskoj politici koju proklamira Plenkovićeva vlada.

Objektivno, može se računati na povratak onih koji su relativno nedavno napustili Hrvatsku. Radno aktivni iseljenici u Čileu, Australiji, Argentini, Kanadi, donekle i u SAD-u, već su druga, treća ili čak četvrta generacija koja se ne misli vraćati u Hrvatsku. U tim državama su im kompletne obitelji, tamo je njihov život. Mogu se eventualno poželjeti vratiti oni koje u starosti svladaju nostalgija ili ljepote ove zemlje, ali takvih je malo. S SAD-om je situacija nešto drugačija jer se relativno mnogo mladih, obrazovanih, pretežno informatičara, u nedavnoj prošlosti odselilo u SAD. I to zbog izrazite potražnje za takvim kadrom i izuzetnih ponuđenih uvjeta, počevši od plaća, mogućnosti razvoja do napredovanja. No i tamo se situacija mijenja. I informatička djelatnost dolazi u neku vrstu krize što se u konačnici vidi i na domaćem tržištu u problemima domaćih informatičkih firmi. Tako da ni informatičarima neće biti lako pokrenuti vlastiti posao, bez obzira na mjere.

B&B: Hrvatska vlada je za program Biram Hrvatsku dosad potrošila ukupno oko 11,5 milijuna eura, oko 7,2 milijuna eura za samozapošljavanje povratnika i oko četiri milijuna eura za stimuliranje povratka i internu mobilnost. Je li to bačeni novac? Treba li se od te mjere odustati?

Ocjena je li taj novac bačen, može se donijeti samo na temelju analize uspješnosti onih koji su ga dobili. Ako su uspjeli, onda novac nije bačen. U suprotnom jest. Navedeni iznos nije velik u nacionalnim razmjerima. Veći je problem što je potrošeno malo, a to pokazuje da mjera nije dobra i da na nju ne treba ozbiljno računati. Bojim se da je to sudbina i mjere vezane uz porez na dohodak. Ne bih inzistirao na njenom odbacivanju, ali bi svakako pri donošenju sličnih mjera trebalo ozbiljnije pristupiti istraživanju što će neka mjera donijeti i što se od nje može očekivati. Ovaj pristup donošenju mjera koje na prvi pogled politički zvuče dobro, ali bez ozbiljnih analiza, nije dobar i od njega treba odustati. Isto se odnosi i na upise na prvu godinu studija Hrvata izvan Hrvatske u akademskoj godini 2024/25.

Prema podacima Središnjeg prijavnog ureda Agencije za znanost i visoko obrazovanje, hrvatskim iseljenicima bilo je namijenjeno 600 upisnih mjesta. Pravo upisa ostvarilo je samo njih 66. Podaci o malom broju Hrvata izvan Hrvatske koji su ostvarili pravo upisa na studije, ne iznenađuje me i zbog osobnog iskustva na Ekonomskom fakultetu u Splitu. Kao prodekan za nastavu, a onda i kao dekan, imao sam puni uvid u podatke o upisima studenata na Fakultet. Radio sam analize i još prije više od 10 godina uočio sam trend smanjenja tog broja. Najveći broj takvih studenata bio je iz BiH, posebice iz Hercegovine koji su tradicionalno gravitirali Splitu. Broj onih iz drugih dijelova Europe i svijeta bio je uvijek mali.