Sredinom lipnja šibenski gradonačelnik Željko Burić obilježio je polovicu svojeg mandata, u kojemu je u svega dvije godine sa svojim najbližim suradnicima pokrenuo duže vrijeme uspavane i zanemarene gospodarske i turističke projekte Grada Šibenika. Burić je član HDZ-a, po zanimanju liječnik, specijalist oftalmologije, i dugogodišnji ravnatelj šibenske gradske bolnice. Svojim istupima i nekim političkim potezima, Burić je ostavio dojam da odluke u vođenju grada ne donosi isključivo ravnajući se stranačkom stegom.

• Burić za Nacional govori o tome kako je u samo dvije godine mandata uspio pokrenuti gradske projekte

• Ti su projekti njegovih prethodnika desetljećima propadali

• Šibenski bi recept primijenio na nacionalnoj razini

 

U razgovoru za Nacional pojasnio je kako je u relativno kratkom roku sa svojim suradnicima razriješio brojna poslovna partnerstva i ugovore koji su bili nepovoljni za gradski proračun te zašto smatra da bez dobrih kulturnih sadržaja grada i obnavljanja lokalne povijesne i arhitektonske baštine, nema ni turista većih platežnih mogućnosti. Burić je prokomentirao i suradnju s vodstvom HDZ-a te otkrio zašto nikakva radikalizacija ne može pomoći razvoju hrvatskog društva.

Nacional: Dio javnosti doživljava vas kao gradonačelnika koji nije stranački rigidan i ne donosi odluke u vođenju grada pod isključivim diktatom stranke. Za vas se tvrdi da znate biti vrlo fleksibilni prema tuđim idejama ako su korisne za grad. Kako biste to komentirali?

Svaki čovjek koji je član neke stranke, ušao je u nju iz nekih temeljnih svjetonazorskih okvira. I to ne krijem. Relativno sam svjež član HDZ-a, nekih pet, šest godina, ali to nije bilo slučajno. Odnos prema obitelji, prema naciji i vjeri je ono o čemu nemam nikakvih dilema. No to istovremeno ne znači netoleranciju prema ljudima drugog političkog svjetonazora i uvjerenja, a da ne kažem da ne dijelim ljude prema ičemu drugom. Budući da djelujem na razini lokalne samouprave, sve stvari koje bi uvjetno mogle raditi podjelu, nepotrebne su na toj lokalnoj razini. Moj jedini interes je da Šibenik iskoristi one potencijale koje ima i u ove dvije godine mandata stvarno sam zadovoljan jer je sve što je napravljeno realno i opipljivo. Bez svojih pročelnika i gradske uprave, ne bih to mogao realizirati.

Nacional: Koliko često kontaktirate s vodstvom stranke? Poznajete li osobno predsjednika Karamarka i kako ocjenjujete rad HDZ- a pod njegovim vodstvom?

Po svojoj funkciji član sam Predsjedništva stranke na gradskoj i županijskoj razini, a suradnju ocjenjujem iznimno dobrom. Svi naši zaključci i odluke rezultat su demokratskih rasprava i razgovora. Imao sam osobno nekoliko susreta s predsjednikom Karamarkom u kojima je, kada bismo se doticali nekih problema, pokazao iznimno razumijevanje i toleranciju, a kod onih, nazovimo ih, dobrih priča, davao isto tako veliku podršku u njihovoj realizaciji. Pod njegovim vodstvom HDZ je dobio povjerenje građana, odnosno birača, na svim dosad provedenim izborima i time vratio vjeru u stranku.

Nacional: Kako komentirate nedavni obrat prema komu, sukladno nekim
istraživanjima, koalicija predvođena HDZ-om više nema vodstvo uoči
parlamentarnih izbora?

Izbore smatram jedinim relevantnim pokazateljem,  a na nama, čiji rad će građani ocjenjivati, jest da radimo korektno i kvalitetno.

Nacional: Komu na političkoj sceni više odgovaraju radikalizacija i zagovaranje ideoloških podjela u društvu te jesu li to teme s kojima se mogu dobiti parlamentarni izbori?

Radikalizacija nikome nije donijela ništa dobroga i siguran sam da nikome nije u interesu. Hrvatska je samostalna država, članica Europske unije i kao takva je upravo prihvatila načela koja ne prihvaćaju radikalizaciju.

Nacional: Krajem svibnja uspjeli ste razriješiti nepovoljne ugovore sa Sunčanim Hvarom d.d. vezane uz projekt Obonjan koji je kao Otok mladih također bio desetljećima zapuštena destinacija, angažiravši britanske glazbene promotore i turoperatorske tvrtke. No neki mediji su tu vijest prenijeli kao forsiranje elitnog turizma mladih inozemnih bogatih „partijanera“, nepouzdanih britanskih ulagača i praktički otimanje tog otoka domaćim mladim generacijama. Kako to komentirate?

Imamo vrlo jednostavnu garanciju, iznenadit ćete se kako je jednostavna, a ona je u elementima raskida ugovora koji je vrlo jednostavan: Niste napravili što ste trebali, vraćate to gradu Šibeniku. Zato tako sigurno kažem da je projekt Obonjan riješen problem. Uopće se ne opterećujem. Bitno je da smo izašli iz prethodno vrlo kompliciranih odnosa i obveza, financijski jako upitnih za grad Šibenik – od kredita koji više ne vraćamo, od obveze gradnje vodovoda do Obonjana u iznosu od 25 milijuna kuna, do činjenice da je sve bilo predviđeno da se rješava arbitražom. Svaka arbitraža jako dugo traje i nikada iz nje ne izađete baš potpuno čisti. Godinama nije na Obonjanu bilo ništa realizirano iako je moralo biti. Otok je vraćen u posjed Grada Šibenika, riješili smo se dugova bez ikakve štete po nas, a već idućeg ljeta imat ćemo transfer od otprilike 3000 gostiju tjedno, ukupno 140 000 gostiju na otoku, zaposlit ćemo nekoliko stotina domaćih radnika, a u izgradnji bit će angažiran velik broj domaćih tvrtki. Taj otok ponovno se vraća mladima i taj projekt imat će izravan efekt na gradski proračun, a to nam je onda šansa da pojačamo financiranje Međunarodnog dječjeg festivala, kazališta i muzeja. To su uzročno-posljedično vezani krugovi. Već sada engleski portali pričaju o Obonjanu, o hrvatskom turizmu i o tezi da je Obonjan prva destinacija u kojoj hrvatski turizam izlazi iz klasičnog obiteljskog, tzv. automobilskog turizma. To nije stav samo PR agencija.

Nacional: Radi li se i u projektu Obonjan o povezivanju i ulančavanju turističkih sadržaja šire regije, od marine i hotela u Mandalini do jedinstvenog fortifikacijskog sustava četiriju gradskih tvrđava, za ljetne festivale, stvaranju jedne slike tzv. uređenog turizma sa širokom paletom sadržaja?

Da, složio bih se s ovim terminom uređenog, a ne elitnog turizma. Šibenik je urbana sredina i ne može živjeti isključivo od turizma niti osobno percipiram razvoj grada kao isključivo turističkog mjesta. Zato mi je posebno drago što je industrijska zona proglašena najboljom industrijskom zonom, jer gospodarstvo s edukativnom ustanovom Sveučilišta mora iznjedriti projekte na kojima će zaraditi. Što se tiče turizma, shvatili smo da ako želimo turiste cijele godine, moramo misliti i na turiste koji ne dolaze samo da bi se kupali, nego naprotiv, bježe od takve sezone. Razumijemo turiste koji žele povijesno-kulturnu priču, upoznavanje s tradicijom, kulturom, gastronomijom, s nacijom koja im je domaćin. Sve je počelo revitalizacijom tvrđave Sv. Mihovila s europskim novcem, a riješili smo i problem financiranja treće tvrđave, Sv. Ivana, a na to se veže i tema eskalatora, žičare. Napravili smo jedan test. Lani je Sv. Mihovil trebao biti zatvoren od 1. studenog do 1. ožujka, ali smo odlučili da tvrđava radi i funkcionira i u periodu u kojem vjerujem da se ni jedan Šibenčanin nije tamo popeo: imali smo 6500 turističkih posjeta na tvrđavu u tom periodu! Zaključak je vrlo jasan: u Šibeniku usred zime postoji neki turisti koji obilaze grad bez obzira na buru ili kišu. Moramo to konačno shvatiti. Isto kao što turizam vidim u uskoj sprezi s kulturnim institucijama koje imamo, kazalištem, muzejem…

Nacional: Odmah po osvajanju gradonačelničkog mandata, dali ste do znanja da je Šibenik otvoren za domaće i strane investitore, da imate dobru mladu ekipu koja se razumije u apliciranje i dobivanje sredstava iz EU fondova i da će u gradski proračun ukupno ući 407 milijuna kuna iz EU fondova. No to su neke suprotne političke snage interpretirale tek kao odličan PR Grada, iza kojeg stoji PR stručnjak Krešimir Macan. Kako komentirate razlike u percepciji onoga što radite?

Vidite, moja primarna struka je kirurgija i još k tomu oftalmologija, a oftalmolozi su jedini specijalisti koji vide i najmanje detalje u oku, sitne krvne žilice. Dakle, percipiramo realnost. Tako i ja ne mogu pričati priče svojim sugrađanima, a da one nisu opipljive. Sve o čemu pričamo, jednostavno je vidljivo na terenu. Uvijek kažem da su svi projekti koje smo obećali ili u fazi realizacije ili u visokoj fazi pred realizaciju. Gradilište novog vrtića na Jamnjaku je živo, gradilište Trga Dražena Petrovića također, gradilište tvrđave Šubićevac je živo, gradilište – na što sam posebno ponosan – prvog Sveučilišnog studija energetske učinkovitosti je vrlo aktivno, dakle, ne govorimo ni o kakvim pričama za javnost; uostalom, nismo u završnoj godini mandata kad su inače takve zamagljene priče vrlo popularne. Sve što ja i moj tim govorimo, govorimo da bismo probudili duh optimizma u ovom gradu, a ja bih rekao da je to ono što nam fali i na nacionalnoj razini.

ŽELJKO BURIĆ S OBITELJI
FOTO: Tomislav Lokas

Nacional: Znači, PR je danas logičan dio velikih projekata?

Danas svaka ozbiljna tvrtka u inozemstvu ili kod nas mora angažirati svoju PR agenciju. Primjerice, turska grupa Dogus daleko prije no što je završila projekt hotela Mandalina u Šibeniku, angažirala je PR agenciju, iako se pitate je li to uopće potrebno uz takav izniman projekt. Ili projekt Zablaće koji smo doveli u visoku fazu realizacije, prvi sljedeći potez bio je angažiranje uglednih hrvatskih PR agencija da javnost pripremaju na projekt, a tako je i s projektom Woodsford vila na Brodarici. Suočili smo se na početku mandata u gradu s činjenicom da nas i izvan Šibenika drugi tješe da će biti bolje, što nije baš dobar osjećaj. Moram s ponosom kazati da je ta priča u Šibeniku konačno prekinuta. Sada uglavnom čujemo „Pa što se to kod vas dogodilo, što se preokrenulo?“ i ljudi su (ne samo investitori) zainteresirani za Šibenik. Zašto je to važno? Jednostavno zato što vas ozbiljni pregovarači i sugovornici potpuno drugačije percipiraju. Naravno da je to jednim dijelom zasluga PR agencije, ali zato smo postali vidljivi za EU fondove, investitore.

Nacional: Kako surađujete s Ministarstvom turizma?

Jako dobro; imali smo nekoliko zajedničkih susreta, kako u sjedištu Ministarstva, tako i u Šibeniku. Formula je vrlo jednostavna – ljudi u Ministarstvu prepoznali su šibensku inovativno – turističku priču kao vrlo kvalitetnu te nam daju podršku u provođenju većine projekata.

Nacional: Šibenik je jedan od rijetkih hrvatskih gradova koji imaju javnu gradsku wireless mrežu, tko je za to zaslužan?

Postojala je i prije mene, ali nije bila u funkciji. To smo napravili opet s lokalnim snagama, našim mladim sugrađanima. Ali vidite, moj primarni zadatak kad sam došao u gradsku upravu bio je pokušati razbiti predrasude samih tamošnjih zaposlenika da se promjenom političke opcije mijenja i odnos tzv. privilegiranih i manje privilegiranih. Jasno je da ću sam birati svoje najbliže suradnike i to je legitimno, ali svima ostalima je vrlo jasno rečeno da su potrebni gradu i da bez njih ne možemo funkcionirati.

Nacional: Kako projekte koje pokrećete uspijevate realizirati natprosječno brzo za hrvatske prilike?

Ako je investitor onaj koji ulaže u taj Grad, onda mi njemu moramo biti partneri i suradnici. S ponosom ću reći da je bio prijedlog turske Dogus grupe da Grad Šibenik predlože za jednu nagradu – ne znam je li već realizirana – kao primjer najbrže izdane građevinske dozvole za neki projekt i investiciju. Mislim da je u roku od 44 dana dobivena dozvola. Grad mora surađivati s privatnim investitorima, a mi smo shvatili da je taj projekt od presudne važnosti za Šibenik. Na jednom od naših rutinskih kolegija svim pročelnicima bez tajni je rečeno da moramo biti oni koji će ih pratiti u toj investiciji, a ne biti slijepi. Tvornica lakih metala je u privatnom vlasništvu gospodina Shamisa i ono što mi se kod njega dopalo jest što je prvi put kada je došao u grad, tražio da ga primim na razgovor.

Nacional: Znači, nije bježao od vas poput nekih investitora u domaćoj praksi?

Ne, nimalo i to me začudilo. Ali bilo mi je jasno što želi. I složili smo se da pogoni valjaonice i prešaonice u Šibeniku moraju opstati, da će grad biti u velikim problemima ako izgubi svoju temeljnu i prepoznatljivu industriju poput nekih drugih hrvatskih gradova, jer je uz tih devetstotinjak zaposlenih vezan niz kooperanata, pa čak i domicilna Jadranska banka. Dakle, stav mene i gradske uprave jest da ćemo podržati svakoga tko će raditi da osigura zaposlenost i proizvodnju, da oni narastu i da svi zarade. TLM ipak konačno ide prema svom pozitivnom ishodu, stigla je nova sirovina za pogone.

Nacional: Koliko ste projekata naslijedili i nastavili razvijati od bivših gradskih uprava, a koliko je vaših novih projekata pokrenuto, u nekim omjerima?

Karakterističan primjer je famozni šibenski pothodnik ili kako ga lokalno zovemo Importanne, koji je zaustavljen nezavršen i dan-danas je rana u tkivu kao vrlo neuredni dio grada u kojem još uvijek imate iskopanu rupu, nasipe građevinskog materijala, privremeno ograđen prostor bez svrhe i namjene. Jednostavno, vrijeme je promijenilo koncept i morate mijenjati karakter koncepta. Zatim, ideja tvrđave Sv. Mihovila i gradske plaže Banj: genijalni kao projekti i ideje, ali jedan i drugi projekt je zatečen u vrlo problematičnom stanju. Nisu bitni razlozi. Međutim, u lipnju 2013. godine, na jednom od mojih prvih radnih dana, dočekalo me upozoravajuće pismo Središnje agencije za upravljanje fondovima u kojem se zbog kašnjenja radova i nerealizacije projekta prijetilo obustavljanjem projekta, a to bi značilo i sankcije i vraćanje novca, ali i nemogućnost apliciranja za EU sredstva. Na plaži Banj nije bila gotova šetnica, nije bila spojena na komunalne priključke, plažni objekt bio je u grubim betonskim radovima. Morali smo to završiti odmah u prvoj godini mandata, što smo i uspjeli. Za to je ova gradska uprava – da bismo dovršili samo nedovršene projekte poput sv. Mihovila i Banja – u prvoj godini mandata isplatila 20 milijuna gradskog novca, ali drugačije nije išlo. Znači, rješavamo sve dobre ideje koje možda tavore desetljećima kao nečije ideje, a tu mislim i na adaptaciju praznih gradskih palača u male nove boutique gradske hotele. Desetljećima smo se borili s problemom šibenske Tvornice elektroda i ferolegura (TEF), slušali smo priče da je to kontaktna zona sa starom jezgrom i ujedno nemjerljiv potencijal grada, a zaboravilo se samo na jednu činjenicu – da mi nismo bili vlasnici u TEF- u ama baš ničega. Rekao bih da smo u ovom trenutku riješili najkrupnije probleme, prije svega višedesetljetni problem odnosa INA-e i Grada Šibenika; to je riješeno i isplaćeno.

Sada su intenzivni razgovori s različitim državnim agencijama kako bi se riješio dio preostalih međusobnih dugovanja i potraživanja između našeg grada i različitih ministarstava. Zatim, riješen je problem otoka Obonjana koji je bio težak osam do deset godina, a posebno je važno što se konačno osnivaju sveučilišni studiji u Šibeniku s konačnim ciljem formiranja Sveučilišta u Šibeniku, za što smo dobili apsolutno jasnu podršku ministra Vedrana Mornara. U tome smo brzo našli dodirne točke sa šibenskim Veleučilištem. Grad koji ne nudi visokoškolsko obrazovanje, ne može formirati svoju akademsku zajednicu, ne može iznjedriti projekte koji će kasnije dati zaposlenja, odnosno, dobru egzistenciju građanima. Dakle, TEF, Obonjan i Sveučilište su tri krupne razvojne faze ili problemi koje smo zatekli, ali to su višedesetljetni problemi, riješeni u prve dvije godine mandata. Druga naša teza je bila da moramo nastaviti sve zatečene projekte, dovršiti ih i platiti do kraja, a treća razvojna faza je niz vrtića, obnova sportskih objekata.