O mentalnom zdravlju i vršnjačkoj podršci razgovarat će se u Zagrebu, Rijeci i Koprivnici

U srijedu, 12. listopada, počinje 14. izdanje Festivala prava djece poznat i pod motom ‘’Mali festival za velike teme’’. Kao i do sada, festival organizira Udruga za promicanje stvaralaštva i jednakih mogućnosti Alternator koja je za središnju temu ove godine odabrala ‘’Mentalno zdravlje djece i mladih’’. Goruću temu o kojoj se sve više raspravlja i govori jer se upravo mentalno zdravlje djece i mladih dramatično urušilo posljednjih godina zbog pandemije izazvane koronavirusom i potresa koji je pogodio Zagreb i Petrinju, ali i zbog sve većeg stresa uzrokovanog brojnim faktorima vezanim uz život u Hrvatskoj. Tako će udruga Alternator tijekom listopada u više gradova ponuditi filmske projekcije, okrugli stol, radionice, razgovore te platformu kojom se pridonosi vidljivost dječjeg filmskog stvaralaštva. Udruga Alternator je neprofitna, nevladina i nestranačka organizacija osnovana 2011. godine čiji ciljevi su promicanje, razvitak i unapređenje umjetnosti, stvaralaštva, jednakih mogućnosti za sve sudionike u stvaralaštvu i proizvodnji umjetnosti i izvedbenih djelatnosti, prava djece i inkluzije. Pri tom se trude poduzeti konkretne korake kako bi utjecali na promjene u društvenom okruženju putem umjetničkih izvedbi, organizacije radionica i drugih javnih događanja namijenjenih svim građanima i građankama, posebno uključujući djecu s teškoćama u razvoju.

Stoga smo za mišljenje o koristi takvog jednog festivala pitali profesora psihologije i zamjenika predsjednice Upravnog odbora Društva za psihološku pomoć, člana Hrvatske psihološke komore i Hrvatske komore psihoterapeuta Mihaela Kozinu, kao i koliko ideja festivala pomaže djeci i mladima da sami pronađu svoj put i postanu svjesni svojih problema te jasno progovore o svojim problemima u javnosti. „Svi imamo potrebu da nas se vidi i čuje. Djeca i mladi će govoriti ako osjete da ih ima tko čuti. Festival prava djece predstavlja sigurno mjesto za dijalog između djece, mladih i odraslih. Odrasli imaju odgovornost za vodstvo djece i mladih, što uključuje i otvaranje prostora za njihove priče. Organizacijom festivala poručuje se mladima kako su nam važni i da ih želimo čuti i upoznati. Jedino na taj način možemo graditi bolji i prilagođeniji svijet za nove generacije. Pokazujući mladima da ih uzimamo za ozbiljno, da nam je važno što nam imaju reći, podržavamo razvoj njihove samosvijesti, što povećava vjerojatnost da će oni jednoga dana biti samoaktualizirani građani. Iskustvo odrastanja tijekom kojeg su imali osjećaj da su ih odrasli čuli, vidjeli i bili tu za njih kada su imali problem utječe na kapacitet djece i mladih za prihvaćanje razlika, što je direktan ulog u izgradnju tolerantnijeg i pravednijeg društva.“

‘U moju ambulantu sve češće dolaze mladi ljudi od 17 godina nadalje, ali i roditelji zabrinuti za svoju djecu’, kaže Arijana Turčin. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Ove godine program ‘’Razgovor počinje filmom’’ uključuje srednjoškolce da se nakon projekcije kanadskog dokumentarnog filma ‘’Povezivanje’’ uključe u diskusiju, a pokrenut je i festivalski forum. Pitali smo direktorica programa festivala Katarinu Ivče Farnell koliko su takve diskusije važne za njih i da se njihov glas čuje kada se razgovara o njima i njihovu mentalnom zdravlju. „Festivalski forum je novi program festivala u kojem s mladima razgovaramo o njima važnim temama koje su istaknute i u Europskoj godini mladih. Tako će mladi u Zagrebu, Rijeci i Koprivnici sa stručnjacima iz tih područja razgovarati o temama mentalnog zdravlja i vršnjačke podrške, o održivim zelenim navikama u svakodnevnom životu i mogućnostima i važnosti volontiranja u zajednici. A za naš program ‘Razgovor počinje filmom’ svake godine biramo aktualni film, ove godine je to kanadski dokumentarac o mentalnom zdravlju ‘Povezivanje’ u kojem mladi iz svih dijelova svijeta daju svoje viđenje problema i potencijalnih rješenja. Iz godine u godinu vidimo koliko mladi vole razgovarati, film im daje priliku da se izraze, povežu i povjere drugima o osjećajima i doživljajima koji ih pritišću iznutra. Govoreći o filmu, djeca i mladi ustvari govore o sebi.“ Istaknula je i da će oni kao udruga Alternator, s drugim akterima u društvu koji provode razne programe, pomoći da djeca i mladi prepoznaju da nisu sami i ojačati ih da potraže pomoć ako im je potrebna.

Pitali smo specijalisticu psihijatrije i subspecijalisticu biologijske psihijatrije Arijanu Turčin koliko su važni za mentalno zdravlje djece i mladih odgoj i utjecaj roditelja, a koliko ispravan pristup njima samima kako bi što lakše shvatili što je anksioznost, što je depresija i kako se iz takvog stanja najlakše izvući, koja je na početku razgovora naglasila da sve počinje u obitelji jer je ona na prvom mjestu te pojasnila: „Dobar odgoj djece nije nimalo lak zadatak. Moj otac bio je pedopsihijatar Zlatan Turčin i volio je slikovito opisati pravilan odgoj s držanjem sapuna u okomito postavljenoj šaci. Ako je stisak prejak, sapun će iskočiti iz ruke, a ako je preslab, onda će ispasti prema dole. Trik je u pronalaženju upravo pravog i odmjerenog ‘stiska’, kako dijete ne bi iskočilo ili ispalo iz ruku. Ako roditelji uspiju pronaći pravu ravnotežu, već su obavili dobar komad posla što se tiče odgoja i utjecaja na svoju djecu. U zahtjevnijoj situaciji nalaze se roditelji koji sami imaju psihičke tegobe, teško se suočavaju s vlastitim problemima te se opterećuju i time kakav će to utjecaj imati na njihovu djecu, čime se mogu vrlo brzo naći u negativnoj spirali pojačane anksioznosti i kompromitiranog oporavka. Ali baš svako liječenje je proces i ne ide od danas do sutra, pa se u tijeku tog procesa razrješava i ta problematika. O tome treba porazgovarati i individualno prilagoditi primjereno rješenje. Djeci i mladima se također može objasniti što su psihičke poteškoće, a pritom je važno narativ prilagoditi dobi i stupnju psihičkog razvoja. Potrebno je pružiti osjećaj sigurnosti i zaštićenosti te smanjiti nelagodu na minimum. To naravno vrijedi i kod odraslih.“

Katarina Ivče Farnell direktorica je ovogodišnjeg programa Festivala prava djece, koji započinje 12. listopada. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Pitali smo direktoricu programa Katarinu Ivče Farnell koliko su djeca i mladi svjesni važnosti svog mentalnog zdravlja i na koji način im oni kroz festival pomažu. „Sve krize s kojima smo se suočavali u posljednje vrijeme utjecale su i na pojačane teškoće mentalnog zdravlja koje doživljavaju djeca i mladi. U zadnjih nekoliko godina provedeno je više istraživanja koja ukazuju na vrlo visoki stupanj porasta poremećaja mentalnog zdravlja u toj populaciji, raste broj djece s depresivnom i anksioznom simptomatologijom, na što ukazuju djeca, ali i njihovi roditelji i nastavno osoblje. Važno je s djecom i mladima razgovarati o svim temama iz područja mentalnog zdravlja, a Festival prava djece daje mogućnost da se o toj temi govori uz filmove koje su snimili njihovi vršnjaci. Filmovi kao medij omogućuju djeci i mladima da izraze svoje interese, dublje promišljaju sami o sebi i svijetu koji ih okružuje, postavljaju važna pitanja odraslima i drugoj djeci te se povezuju sa svojim vršnjacima. Festival je platforma za dječje glasove, njih kao autora filmova, članova žirija, panelista na okruglom stolu i sudionika raznih radionica i rasprava.“

Udruga Alternator je filmove do 2019. godine prikazivala uživo u 22 grada, a od pojave pandemije i online nastave i njihova festivalska izdanja su preuzela online model te se škole prijavljuju putem internetske stranice festivala (www.festivalpravadjece.com ) i organiziraju projekcije u svojim učionicama. Na taj način su s programom dosegli veći broja učenika i učenica jer jako veliki broj mjesta u Hrvatskoj nema kinodvorane. Povratne informacije su, kako nam je istaknula Katarina Ivče Farnell, vrlo pozitivne, osobito iz manjih sredina i zato nastavljaju s dijelom programa online. Svake godine provode i ankete među učenicima i oni im uglavnom navode da su im filmovi bili zanimljivi i zabavni i da su ih potaknuli na razmišljanje.

Filmovi prikazani na festivalu potaknuli su mlade na ozbiljno razmišljanje o mentalnom zdravlju. FOTO: Udruga Alternator

Nakon što smo preživjeli potres i pandemiju koronavirusa postali smo svjesni koliko je mentalno zdravlje djece i mladih poljuljano i koliko malo obraćamo pažnju na to, brinući se za vlastitu egzistenciju i mentalno zdravlje. Pitali smo Arijanu Turčin koliko joj se često javljaju mladi, a koliko njihovi roditelji zabrinuti za njihovo mentalno zdravlje. „Kako se bavim psihijatrijom za odrasle i donekle adolescente, u moju ambulantu javljaju se mladi ljudi od 17 godina, ali i roditelji zabrinuti za svoju djecu. Često stručnu pomoć traže odrasli za sebe, ali se kroz razgovor pokaže kako je velik dio problema upravo odnos s djecom i briga zbog njih i njihovih psihičkih tegoba. Djetinjstvo i adolescencija imaju osnovnu značajku brzog rasta i razvoja općenito, a to uključuje i psihički dio koji može biti vrlo osjetljiv i ranjiv kada je to jako važno. Tada se razvijaju emocionalne, socijalne i kognitivne spretnosti koje mogu vrlo značajno utjecati na razvoj osobe i njezinu psihičku spremu za odraslu dob. Ulogu igraju genetski čimbenici, ali i kvaliteta okoline. Rana negativna iskustva u obitelji, školi i digitalnom prostoru, poput izloženosti nasilju, bullyingu, siromaštvu ili duševnim poremećajima kod roditelja ili skrbnika, kod te djece i mladih povećavaju rizik za nastanak psihičkih tegoba i razvijanje slabijih sposobnosti prilagođavanja na izazove i stres. Neka djeca su podložnija anksioznosti, depresiji ili problematičnom ponašanju i zbog svojih tjelesnih, a pogotovo neuroloških poremećaja, što se detektira u tijeku liječenja osnovnih bolesti te se mladi pacijenti upućuju na dodatni tretman i u službu za mentalno zdravlje. Prema procjenama WHO-a, globalno 10 posto djece i mladeži razvije neki oblik duševnih smetnji, ali većina ili ne potraži stručnu pomoć ili im nije na raspolaganju.“

Kozina je dugo vremena radio kao savjetovatelj, psihoterapeut i voditelj više programa u Modusu – Centru za djecu, mlade i obitelj Društva za psihološku pomoć, pa smo ga pitali što je karakteristično za djecu i mlade koje je zahvatila anksioznost ili depresija, a što bi roditelji mogli prepoznati u njihovu ponašanju. „Važno da je roditelji obrate pažnju na promjene u ponašanju svoje djece. Ako inače spontana i aktivna djece naglo izgube volju za igrom, druženjem, bavljenjem aktivnostima kojima su se dosad bavili, važno je zainteresirati se i provjeriti što se događa. Izbjegavanje škole i lošiji školski uspjeh isto mogu biti simptomi narušenog mentalnog zdravlja kod djece. Djeca i mladi koja izjavljuju da ih ništa ne zanima i nemaju motivaciju za nijednom aktivnosti, pa ni igranjem kompjuterskih igrica i/ili druženja s vršnjacima, moguće je da prolaze kroz neko teško razdoblje. Kod dječaka se depresivna simptomatologija može izražavati kroz agresivno ponašanje, što u pravilu ne povezujemo s depresijom. U zadnje vrijeme sve je veći porast samoozljeđivanja kod djece i mladih. Sve su to pozivi u pomoć i važno je biti prisutan u život svoje djece. Ne mora značiti da je dijete depresivno čim se počelo povlačiti ili klinički anksiozno ako izbjegava školu, no bitno je obratiti pažnju i razgovarati s djecom o tome što se događa prije nego što se razvije neki ozbiljniji oblik poteškoće.“

‘Djeca i mladi govorit će ako osjete da ih ima tko čuti’, kaže profesor psihologije Mihael Kozina. FOTO: Privatna arhiva

Ispričao nam je i što je najbolji lijek, preporuka i uputa roditeljima kako bi pomogli svojoj djeci da izađu iz depresije, da se lakše i veselije socijaliziraju, da ne osjete anksioznost. „Stvaranje odnosa u kojima djeca imaju osjećaj da ih roditelji vide i bezuvjetno prihvaćaju upravno onakve kakvi jesu je prva linija obrane od mogućih teškoća vezanih za mentalno zdravlje kod djece i mladih. Svako ponižavanje, odbacivanje i potreba da se ‘poprave’ može rezultirati kod djece osjećajem da su manje vrijedna, odnosno narušiti njihovu sliku o sebi. Pokazivanje interesa za djetetov svijet, trud da ga se razumije i preuzimanje odgovornosti za kvalitetu odnosa su ljekoviti postupci koji mogu pomoći djeci i mladima da se pomaknu s teškog mjesta. Kada su u pitanju ozbiljnije poteškoće, bitno je da roditelji potraže pomoć i podršku stručnjaka. Opasno je i nemoguće djecu u potpunosti zaštititi od anksioznosti. Anksioznost ponekad može biti i adaptivni odgovor na neku životnu situaciju. Određena razina uzbuđenja potrebna je kako bi postigli uspjeh, npr. napisali test u školi, odsvirali koncert ili odigrali utakmicu. No ako nemamo dovoljno samopodrške, na primjer osjećaj manje vrijednosti, vjerovanje da smijem pogriješiti i podrške riječima ‘Znam koga mogu pitati za pomoć ako budem trebao’, razvit će se anksioznost koja može onemogućiti postizanje postavljenog cilja. Djecu i mlade nije moguće, a ni potrebno, zaštiti od života koji je ponekad težak, nepredvidljiv i nepravedan. No možemo kada se nađu u takvim teškim situacijama biti uz njih i pokazati im da ne moraju i ne mogu sve sami. Osjećaj povezanosti i pripadanja pomaže oporavku.“

Koronavirus, potresi i brojni drugi razlozi koji izazivaju stres snažno su utjecali na pogoršanje mentalnog zdravlja kod djece i mladih, a kako nam je istaknuo Kozina, istraživanja su pokazala kako je metalno zdravlje adolescenta u Hrvatskoj ozbiljno narušeno tijekom pandemije koronavirusa. „I ostali navedeni okolinski faktori snažno utječu na dobrobit djece i adolescenata. Osim vremena provedenog s obitelji, djeca i mladi za zdrav razvoj trebaju nesmetan kontakt s vršnjacima. Upravo im je to bilo onemogućeno zadnje dvije godine. Vršnjaci, grupe izvan obitelji, škola i društvo u cjelini igraju važnu ulogu u razvoju identiteta mlade osobe. Zadnjih godina svijet se za mlade ljude na neki način smanjio. Manje se družilo, putovalo i zabavljalo. U svakom slučaju svi smo postali više svjesni nesigurnosti i činjenice da nemamo kontrolu nad životom. Sve ima za posljedicu razvoj poteškoća iz anksioznog i depresivnog spektra kod djece i mladih“, istaknuo je Kozina.

Pitali smo Arijanu Turčin jesu li stanovnici Hrvatske skloniji tabletama u kojima traže spas od svih svojih tegoba, fobija i poremećaja ili su ipak shvatili da im je bolja stručna pomoć bez primjene farmaceutskih pomagala. „Zapravo ljudi na našim prostorima najradije traže spas u alkoholu. Dosta su popularne i razne alternativne metode liječenja koje nisu uvijek bezopasne, a nakon što mogu uzrokovati ozbiljne zdravstvene komplikacije, stvar redovito spašava službena medicina. Visoko kotiraju i rasprostranjeni lijekovi za smirenje koje ljudi smatraju bezopasnima i troše ih poput bombona, iako nose veliki rizik za nastanak ovisnosti o njima, pogotovo zbog toga što djeluju u roku pola sata. Ljudi općenito izbjegavaju farmaceutske pripravke izvan kruga sedativa i preferiraju pokušati s bilo čime prije nego što se odluče za konstruktivniju farmakoterapiju. Na raspolaganju su im različite psihoterapeutske metode, radna terapija, socioterapija i bilo koji oblik rehabilitacije ili savjetovanja. Što se djece i mladih tiče, njihove psihičke tegobe nastoji se ionako najprije rješavati bez lijekova, ako je to ikako moguće.“

Pitali smo Katarinu Ivče Farnell po čemu se još festivala izdvojio od ostalih festivala koji se bave djecom i mladima. „Vrlo je rijetko da se dječje stvaralaštvo koristi kao osnova za obradu neke nastavne jedinice, a upravo to je postalo jedno od obilježja festivala. Uz dio filmova naši suradnici iz Foruma za slobodu odgoja kreiraju nastavne pripreme koje učitelji i nastavnici rado koriste u nastavi. Djeca uče o nekoj temi gledajući filmove svojih vršnjaka, a to je primjer prave dječje participacije jer djeca nisu samo kulisa, već ključni akteri. Drugo važno obilježje festivala je njegov inkluzivni karakter jer su na njemu svi filmovi prilagođeni za osobe sa senzornim oštećenjima. Udruga Alternator duže od desetljeća prilagođava filmove koje koristi i prikazuje za potrebe projekata te time omogućava jednako uživanje u filmskom stvaralaštvu svoj djeci, mladima i odraslima s oštećenjima vida i sluha. Nažalost, prilagodba audiovizualnog sadržaja u Hrvatskoj je na niskim granama i iako postoje pozitivni pomaci na javnoj televiziji ili kroz projekte raznih udruga i dalje se sadržaj sustavno ne prilagođava. Dostupnost sadržaja je iznimno važna, a mi se nadamo da će istovjetnu praksu preuzeti i veliki festivali te druge organizacije kroz svoje sustave’’, rekla je.

Arijana Turčin s ocem, pedijatrom psihijatrom Zlatanom Turčinom. FOTO: Privatna arhiva