Zdravko Vladanović, predsjednik Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada u Zagrebu, komentira nove mjere za gospodarenje otpadom i pilot projekt s kojim bi Grad bio sigurniji

Po riječima zagrebačkog gradonačelnika Tomislava Tomaševića, „oko 50 posto kanti maknuto je s javnih površina“ od uvođenja novog sistema gospodarenja otpadom prošle godine. Uz nekoliko dodatno istaknutih postignuća novih politika za otpad na medijskoj konferenciji, Tomašević je ujedno najavio 7 novih mjera za otpad među kojima se može naći najava daljnje izgradnje polupodzemnih spremnika, povećavanje radnih kapaciteta zagrebačke Čistoće i sufinanciranje bokseva za spremnike miješanog komunalnog otpada.

Zdravko Vladanović predsjednik je Udruge predstavnika suvlasnika stambenih zgrada i stoga u izravnom kontaktu s negodovanjima građana i njihovim problemima. Još prošle godine za Zagreb News komentirao je diskriminirajuću dimenziju novog sustava za gospodarenja otpadom. Tvrdio je da građani izvan centra grada moraju sami financirati bokseve za spremnike kod svojih zgrada, dok građani u centru dobivaju besplatne podzemne spremnike pa su građani izvan centra diskriminirani. Sada je Tomašević tome stao na kraj.

„Nakon jedne godine, iskustvo je pokazalo diskriminatorne odluke. Tomašević sada uvodi nove mjere koje će refundirati te diskriminatorne troškove. Iz ovoga zaključujemo da je Grad ovoj vrlo složenoj temi pristupio improvizacijski. Mjere tada uopće nisu bile promišljene i spremne te se u njih krenulo populistički – problem otpada bit će riješen. Stvar je zaglibila i sada se kreće na novo. Ovo je bolje rješenje. Odmaknula se diskriminacija i to je velika stvar. Građani su ravnopravni i sve se financira iz zajedničke blagajne. Ali kako će te vjerovati nekome koji je jučer zagovarao jedno rješenje, a sutra drugo. Izgubili su povjerenje građana, povjerenje koje su građani imali u gradsku upravu, jer i građani vide da se radi o eksperimentalnom lutanju. Prije godinu dana nije bilo novca za to, sada ih odjednom ima. Odakle sada?“ govori za Zagreb News Zdravko Vladanović.

U vezi podzemnih spremnika, Vladanović je zadovoljan novim mjerama i ne vidi njihovu najavljenu implementaciju kao problem. Kompostana na Jakuševcu, prema informacijama koje su dostupne udruzi, trebala se zatvoriti sada, no kako kaže Vladanović, „u zatvaranje kompostane su se umiješali neki moćnici i zaustavili su donošenje rješenja o njezinu zatvaranju“. To su za sada indicije kojima udruga raspolaže. Smrad koji se širi iz Jakuševca čini da „se tamo ne može živjeti“. Vladanović smatra kako se tamošnje građane laže već 40 godina i zbog toga ih se mora podržati.

Na tragu loših odluka vlasti, prije godinu dana Vladanovićeva udruga zagovarala je kod Tomaševića poboljšanje sigurnosti stambenih zgrada. Prijedlog je bio da predstavnici suvlasnika stambenih zgrada budu osposobljeni povjerenici Civilne zaštite. Grad Zagreb i Civilna zaštita su prihvatili prijedlog, što je rezultiralo pilot projektom u Središću koji se proveo prije nekoliko mjeseci. U slučaju nesreće ili krizne situacije, takvi osposobljeni predstavnici obavještavaju javne službe i građane o neposrednim ugrozama putem aplikacije. Sada se trebala provesti vježba projekta, ali, iako su udruga i Civilna zaštita bili spremni, Grad Zagreb je ostao neodlučan; ne zbog nezainteresiranosti ili neslaganja s projektom, već zbog, po Vladanoviću, „nedovoljne organiziranosti“. Kvalitetan projekt stavljen je na stranu.

„Moram biti kritičan. Povjerenici Civilne zaštite odlična su mreža za uspostavu sigurnosti. Kada se netko doseli u moju zgradu s lošim namjerama, kako ću ja išta reći policiji, gdje tko živi i slično. Ja moram znati sve ljude na stubištu. Kad se dogodi nesreća u zgradi – potres ili požar – vatrogasna postrojba ne zna tko je u zgradi i tko je pokretan, a tko nije. Predstavnik suvlasnika, u ovakvoj mreži, to može brzo javiti vatrogasnim službama, te nepokretne osobe brzo i efektivno dobe prioritet u akciji spašavanja“, objašnjava Vladanović koji uz ovu novu mjeru želi da stanari kvalitetno investiraju u svoju zgradu.

Europski poticaji za energetsku obnovu zgrada su za one, po Vladanoviću, „sretne i spretne“. Oni nisu ovdje da se svaka zgrada u Zagrebu energetski adaptira, već da, kroz točkaste primjere, građanima pokaže velike potencijale investicije. Kada fond raspisuje natječaje, mali broj zgrada se zapravo prijavljuje na njih zbog rizika. Rizik proizlazi iz potrebe za velikim financijskim sredstvima koji se ulažu u dokumentaciju potrebnu za prijavu na natječaj. Za jednu zgradu od 140 stambenih jedinica, takva dokumentacija bi stanare mogla koštati do 20.000 eura. Uz visoke cijene, dodatak je činjenica da prolazak na natječaju nije osiguran.

„Ljudi ulažu novac koji u konačnici ne donesu nikakav plod. Razočaranje je sasvim prirodno i normalno. Drugi aspekt problema predstavlja neinformiranost suvlasnika. Jedan dio suvlasnika uopće ne zanima budućnost i što će se kasnije dogoditi. S jednom malom grupom koja negoduje povlače se i druge. Zakon je tome stao na kraj s time da je potrebna sada samo dvotrećinska većina za donošenje takvih odluka. Oni hrabri, ustrajni i uporni mogu puno toga postići. Jedna žena u Novom Zagrebu je unutar pet godina obnovila jedan cijeli neboder. Postoje početna ulaganja ali kroz godine, kako vrijeme prolazi, vidi se ogromna pozitivna strana“, zaključuje Vladanović.