Zdravko Čolić je rođen 30. svibnja 1951. godine u Sarajevu. Odrastao je u skromnoj obitelji, otac mu je bio oficir u miliciji, dok mu je majka bila domaćica. Ljeto je volio provoditi kod bake i djeda u Trebinju pa mu je povratak u Sarajevo uvijek teško padao. Kao dječak je volio sport i bio je golman za ekipu juniora FK Željezničar. Nakon nogometa, okrenuo se atletici gdje je na jednom natjecanju osvojio drugo mjesto. U djetinjstvu je pokazao i svoj talent za glumu igrajući u predstavama ‘Junaci Pavlove ulice’ i ‘Kekec i Mojca’.

“Mama bi me svaki put lijepo obukla kada bi me puštala napolje, i to obično u neke bijele hlačice i bijele cipelice. Ali pošto sam se ja družio sa starijima od sebe, jer male raje nije bilo, oni bi me uvijek gurali i ja sam završavao u grmlju pored Miljacke. Dolazio sam redovno prljav kući i stara me je grdila. Ponekad sam dobijao batine jer joj je bilo dojadilo da me stalno presvlači. Onda mi je moj pragmatični otac rekao: ‘Kad te oni gurnu, uzmi kamen pa ih gađaj!’ Tako sam i uradio, a pošto sam bio brz kao strijela, pobjegao bih i nitko mi nije mogao ništa. Od tada su me više poštovali”, ispričao je jednom.

Glazbu je tada vidio samo kao hobi. Zajedno je s prijateljem Bracom Isovićem svirao gitaru za svoje prijatelje i poznanike, a u lokalnim okvirima su bili poznati kao duet ‘Čola i Isa sa Grbavice’. U drugom razredu gimnazije odlazi s prijateljima provesti praznike u vikendici u Beošićima. Na nagovor prijatelja prijavljuje se za natjecanje pjevača amatera u Bijeloj. Izveo je pjesmu ‘Lady Madonna’ grupe The Beatles i osvojio je drugo mjesto, kao i prvi pjevački honorar koji je potrošio tako što je s prijateljem otišao na ručak u Dubrovnik.