Petu godinu zaredom Hrvatski liječnički zbor – Hrvatsko neurološko društvo, Gradski ured za zdravstvo Grada Zagreba i Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu organiziraju javnozdravstvenu edukativnu akciju “Dan crvenih haljina”. Cilj akcije je podizanje svijesti o specifičnostima moždanog udara u žena, skretanje pozornosti na pogubne posljedice zanemarivanja simptoma moždanog udara prisutnih u ženskoj populaciji te ukazivanje na potrebu promjene načina života žena.

Svake godine od moždanog udara umre dvostruko više žena nego od karcinoma dojke, a smrtnost od moždanog udara u žena veća je nego kod muškaraca te je potrebno da žene više brinu o svome zdravlju. To je glavna poruka akcije – potaknuti promjenu u svijesti žena.

“Dan crvenih haljina” bit će obilježen javnozdravstvenim akcijama diljem Hrvatske. Preventivni neurološki pregledi u Zagrebu će se moći obaviti 1. veljače na Trgu Petra Preradovića od 10 do 13 sati. Završna svečanost održat će se 3. veljače u zagrebačkom hotelu Esplanade, kada će žene koje su preživjele moždani udar nositi reviju crvenih kreacija koje su za njih izradili hrvatski dizajneri. Na društvenim mrežama akciju će obilježavati #nosicrveno, koji poziva sve građane da 3. veljače odjenu nešto crveno.

Nacional je ovim povodom razgovarao sa Zdravkom Poljaković, pročelnicom Zavoda za intenzivno liječenje i cerebrovaskularne bolesti Klinike za neurologiju KBC-a Zagreb i osnivačicom i voditeljicom Referentnog centra za intenzivnu neurologiju i endovaskularno liječenje moždanog udara i krvožilnih malformacija Ministarstva zdravstva. Redovna je profesorica Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i predsjednica Hrvatskog neurološkog društva, a osnivačica je udruge Hiperion Eos, udruge za aktivnosti s konjima za djecu s posebnim potrebama i osobe s invaliditetom. Zdravka Poljaković za Nacional govori zašto žene češće doživljavaju moždani udar od muškaraca i teže ga preživljavaju, o depresiji i nesigurnosti koje izravno povećavaju rizik razvoja moždanog udara te koliko je za ishod liječenja važno rano prepoznavanje kliničkih simptoma i rano traženje liječničke pomoći.

NACIONAL: Godinama ukazujete na činjenicu da žene češće doživljavaju moždani udar od muškaraca i da ga teže preživljavaju. Kojih čimbenika rizika za moždani udar u muškoj populaciji nema, a žene su im izložene?

U pojedinim životnim razdobljima žene su doista češće izložene riziku razvoja poremećaja moždane cirkulacije i posljedično moždanom udaru. To su na prvom mjestu razdoblja hormonalne (ne)aktivnosti: trudnoća i rano postpartalno razdoblje te menopauza ili pak primjena hormonalne terapije bilo u generativnom, bilo u menopauzalnom periodu. Slijedom navedenog, učestalost moždanog udara u dobi od 45 do 55 i iznad 75 godina statistički je viša u žena. Tu su i bolesti koje povisuju rizik razvoja moždanog udara, a značajno su češće u žena: migrena, upalne promjene stijenki velikih krvnih žila ili promjene stijenki krvnih žila mozga koje dovode do razvoja aneurizmi i krvarenja nakon puknuća aneurizme. Na kraju, treba naglasiti da žene u prosjeku dulje žive, što doprinosi povećanju rizika srčanih aritmija koje su najčešći uzrok moždanog udara populacije starije od 75 godina. Također, pokazalo se da je fibrilacija atrija, najopasnija srčana aritmija ako govorimo o riziku za moždani udar, dvostruko rizičnija za žene nego za muškarce.

NACIONAL: Koliko se ti rizici povećavaju uslijed izloženosti stresu i posebice koliko je povećana opasnost, a time i smrtnost od moždanog udara uslijed katastrofa koje su nas zadesile?

Stres je jedan vrlo široki pojam i ja ne bih generalizirala. Često ga se i ‘’zloupotrebljava’’ te služi kao isprika za loš način života ili nedostatak snage za promjenu loših životnih navika. A znamo da postoji i tzv. ‘’pozitivan’’ stres. No ono što dokazano može uzrokovati mnoge bolesti, pa tako i bolesti krvožilnog sustava u koje ubrajamo i moždani i srčani udar, jest osjećaj depresije i nesigurnosti. Depresija, izazvana bilo kojim uzrokom, izravno povećava rizik razvoja moždanog udara. Također, studije su pokazale da društvena izolacija, gubitak socijalnih kontakata i osjećaj nesigurnosti (čemu smo neosporno bili izloženi) dovode do morfoloških promjena određenih struktura našeg mozga, poglavito u populaciji adolescenata. Dakle, razdoblje koje proživljavamo u proteklih nekoliko godina sigurno će utjecati na zdravlje populacije i vrlo vjerojatno dovesti do povećanja pojavnosti brojnih bolesti, uključivo i moždanog udara.

NACIONAL: Zašto kod žena dolazi do veće smrtnosti i lošijeg ishoda u liječenju ove bolesti i je li tomu razlog i to što žene češće imaju atipične, nejasne simptome i na njih ne reagiraju?

Neki uzroci ove loše statistike su zapravo vrlo banalni. Naime, već smo rekli da žene žive duže, pa su time izložene većem riziku za moždani udar, ali i za druge bolesti. Komorbiditet, odnosno istovremena pojava više različitih bolesti, pogotovo u starijoj dobi povećava smrtnost i lošiji ishod bolesti. Dakle, žene kad dožive moždani udar su u prosjeku starije i bolesnije od muškaraca, pa su zbog toga i rezultati liječenja lošiji. Ne smijemo zanemariti niti činjenicu da žene zbog lošije skrbi nakon prvog moždanog udara gotovo dvostruko češće dožive ponovljeni moždani udar koji je u pravilu teži i sa značajno lošijim ishodom. Na žalost, drugi važan razlog na koji itekako možemo utjecati je socijalne prirode. Žene, naime, češće žive same i češće nakon moždanog udara bivaju institucionalizirane s lošijom njegom i lošijom skrbi od muškaraca. I na kraju, žene daleko češće zanemaruju svoje simptome, zbog čega se i kasnije počinju liječiti, često i prekasno za najučinkovitije metode liječenja moždanog udara. Simptomi u žena jesu ponekad atipični, međutim osnovni je razlog kasnijeg početka liječenja još uvijek ukorijenjen stav da žena “nosi tri kuta kuće” pa se i ona sama tako ponaša, zanemarujući vlastito zdravlje kako bi se pobrinula za svoju obitelj ili posao.

NACIONAL: Koji su najčešći simptomi moždanog udara kod žena, dolaze li oni iznenada i zašto žene u većem postotku od muškaraca ignoriraju te simptome?

Znakovi moždanog udara dolaze naglo, u trenutku kada je i došlo do prekida cirkulacije određenog područja u mozgu. No ponekad oni nisu sasvim jasni, ili – a to je prisutnije u ženskoj populaciji – postoje neki blagi poremećaji ili smetnje koji su tihi znak prijetećeg moždanog udara, ali su atipični. U navedene često zanemarene poremećaje svakako treba ubrojiti osjećaj „lupanja“ ili „preskakanja“ srca, značajnije iznenadne varijacije krvnog tlaka, pojavu neobjašnjivih depresivnih epizoda ili promjena raspoloženja. Takvo stanje potrebno je istražiti prvenstveno u smislu vrlo jednostavnih i brzo izvedivih dijagnostičkih procedura, kao što je kontrola krvnog tlaka, osnovnih laboratorijskih parametara i elektrokardiograma. Također, žene značajno rjeđe kontroliraju čimbenike rizika za razvoj moždanog udara. Stoga je jedan od ciljeva ovakvih javnozdravstvenih akcija upozoriti na ove jednostavne preventivne metode i potrebu njihovog redovitog provođenja. Ipak, treba reći da je svijest u populaciji pa tako i populaciji žena u posljednjih nekoliko godina na značajno višoj razini u smislu preventivnih pregleda nego prije desetak godina.

NACIONAL: Koliko je važno upravo to rano prepoznavanje kliničkih simptoma i rano traženje liječničke pomoći za ishod liječenja?

Današnje, vrlo učinkovite, mogućnosti liječenja moždanog udara temelje se upravo na ranom prepoznavanju znakova moždanog udara i ranom dolasku u medicinsku ustanovu koja može te napredne metode liječenja primijeniti. Zbog toga je i jedan od najznačajnijih ciljeva ove javnozdravstvene akcije edukacija svih dobnih uzrasta u ranom prepoznavanju moždanog udara i što bržem i točnijem obavještavanju službi hitne medicinske pomoći o stanju bolesnika. Učinkovitost liječenja moždanog udara (pod čime se na prvom mjestu podrazumijeva otapanje/vađenje ugruška iz zatvorene krvne žile) izravno ovisi o brzini dolaska u bolnicu i uspostavljanja kompromitiranog moždanog krvotoka. Kod žena se osim tipičnih znakova moždanog udara u smislu smetnji govora te slabosti jedne polovice tijela, češće može dogoditi i poremećaj svijesti, slabost obje strane tijela, smetenost – što su sve znakovi koji se rijetko viđaju u muškoj populaciji u trenutku razvoja moždanog udara, a utječu na sposobnost ranog prepoznavanja moždanog udara.

Osnivačica je udruge za aktivnosti s konjima za djecu s posebnim potrebama i osoba s invaliditetom. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Iako od moždanog udara umire više žena nego muškaraca, zašto je još uvijek ta činjenica podcijenjena kao javnozdravstveni problem?

Mislim da je sve manje podcjenjujemo. Prvo je naravno trebalo ustanoviti ovu činjenicu. To zahtijeva nepristrane studije na velikom broju bolesnika kroz duže razdoblje. A onda, da bismo riješili problem, moramo ga točno definirati, odnosno u ovom slučaju ustanoviti razloge ovakve statistike. Tek tada možemo pristupiti rješavanju problema. Treba naglasiti i da je moždani udar dugo bila bolest „kojoj nema pomoći“, odnosno brzina dolaska u bolnicu i metode liječenja nisu bile posebno važne, budući da nije postojalo uzročno liječenje. Tek unatrag nešto više od 20 godina imamo prvu metodu uzročnog liječenja moždanog udara, a unatrag osam godina imamo mogućnost mehaničkog vađenja ugruška iz zatvorene krvne žile. To se čini puno vremena, međutim da bi se uočio problem proizašao iz novih načina liječenja, pa potom analizirao i utvrdio, potrebne su godine. I sada smo ga počeli rješavati. ‘’Dan crvenih haljina’’ je jedan od načina i postoji u Hrvatskoj pet godina, a u SAD-u, odakle je ideja i potekla, već 20. No znamo koliko je teško promijeniti ukorijenjene stavove. Za to su potrebne generacije. A ponovno naglašavam, promjene će omogućiti same žene kad shvate poruku ove i sličnih akcija.

NACIONAL: Svake godine od moždanog udara umre dvostruko više žena nego od karcinoma dojke. Koliko je važno da žene same puno više brinu o svome zdravlju?

To je zapravo jedino važno. Sustav mijenjaju potreba i volja. Žene kao snaga moraju prvo uočiti potrebu, a onda će doći volja i promjene su neminovne. Jednostavnije, kada mi same shvatimo da ćemo ne samo za sebe nego i za sve oko nas bolje funkcionirati ako se pobrinemo za svoje zdravlje, onda ćemo tu brigu i provoditi. Zdravstveni sustav nam to omogućava na jednaki način kao i muškarcima. Dakle, osnovni problem je u nama.

NACIONAL: Koji je najvažniji korak u borbi protiv moždanog udara kod žena?

Možda je najvažnije spoznati zbog čega i kada smo u rizičnijem razdoblju te koliko je moguće spriječiti razvoj tih rizika. No ako se dogodi moždani udar, treba pokušati naučiti prepoznati i nikako ne zanemariti znakove moždanog udara. Na kraju, s obzirom na današnje mogućnosti liječenja, jednako je važno i potražiti pomoć što je moguće ranije.

NACIONAL: Kako je “Dan crvenih haljina”prihvaćen u javnosti, posebice kod žena i počinju li one obraćati više pažnje na svoje neurološko zdravlje?

Mi duboko vjerujemo da je tako, inače ne bismo nastavili organizirati ovu akciju s tolikim žarom. Akcija je odjeknula u cijeloj Hrvatskoj i iznad naših očekivanja okupila ne samo zdravstvene djelatnike nego i učenike u školama, djelatnike i korisnike u domovima za umirovljenike, sportaše, istaknuta imena u svim društvenim sferama… Okupila je i bolesnice koje su voljne ispričati svoje priče široj javnosti, podijeliti svoje osjećaje, strahove, iskustva. Te priče su duboko dojmljive ne samo nemedicinarima nego i nama, njihovim liječnicima. Jer izuzetno rijetko imate priliku čuti toliko emotivna, a opet iskrena svjedočanstva. I to je ono što dopire do svakog od nas i što pamtimo.

NACIONAL: Osnovali ste Hiperion Eos za aktivnosti s konjima za djecu s posebnim potrebama i osobe s invaliditetom te time spojili svoju ljubav prema konjičkom sportu i neurologiju. Koliko je i zašto hipoterapija važna metoda za osposobljavanje invalidnih osoba za samostalan život?

Pozitivan utjecaj konja na fizičko i mentalno zdravlje čovjeka poznat je već više stotina godina. Današnja saznanja o utjecaju konja na čovjeka potvrđuju pozitivan učinak te interakcije kako na motorički sustav čovjeka, tako i na kognitivne, socijalne i emocionalne značajke osobe. Izravnim utjecajem na motoriku, a uslijed ritmičkog gibanja konja te potrebe da se jahač neprekidno prilagođava promjeni gibanja, terapijskim se jahanjem poboljšava i mišićna snaga, no još se više utječe na ravnotežu, koordinaciju, fleksibilnost, položaj, posturu i mobilnost jahača, i to na jedinstven način koji nije moguće postići ni jednim drugim načinom vježbanja. Dodatno, tjelesna temperatura konja koja je viša od temperature čovjeka, omogućava tijekom kontakta s konjskim leđima neprekidno djelovanje na povišeni tonus i spasticitet zahvaćene muskulature, a položaj tijekom jahanja djeluje na mišiće zdjelice i natkoljenice. Na kraju, trotaktni hod koji niti jedan drugi uređaj za vježbanje nije do sada uspio oponašati djeluje na vektorske sile koje usmjeravaju i poboljšavaju staturu i funkciju hoda.

NACIONAL: Koliko rehabilitacija s konjima utječe na motivaciju djece s posebnim potrebama, kao i na odrasle osobe s invaliditetom (nakon moždanog udara ili s ostalim neurološkim poremećajima) te koliki pozitivan utjecaj hipoterapija ima na psihu djece i odraslih osoba tijekom kontakta s konjima?

Osim na motoriku, nije zanemariv niti utjecaj rada s konjima i na druge poremećaje odnosno bolesti, kao što je autizam, različiti psihijatrijski poremećaji, poremećaji osobnosti ili ponašanja. Treba naglasiti i da je ovaj vid rehabilitacije izrazito motivirajući. Svaka fizikalna terapija vremenom postaje zamorna. Konj kao terapeut živo je biće na koje nikada ne postajemo imuni, niti ovaj vid terapije može, zbog stalnih izazova kojima se korisnik susreće, dosaditi. Interakcija s konjima povoljno djeluje na samopouzdanje, osjećaj nezavisnosti, samostalnosti i povjerenja. Stoga je, upravo zbog dokazanog pozitivnog utjecaja konja i jahanja na sve spomenute aspekte ljudskog zdravlja, ovaj vid terapije danas komplementaran pristup liječenju brojnih neuroloških i ostalih poremećaja.

NACIONAL: Koliku vam pomoć u ovim rehabilitacijskim aktivnostima pruža konjički klub Hiperion Zagreb?

Primjena ovog oblika neurorehabilitacije izuzetno je zahtjevna. Naime, podrazumijeva adekvatni prostor i adekvatnog terapijskog konja. Tim se sastoji od stručnih zdravstvenih djelatnika, osoba koje imaju iskustva s konjima i volontera-pomagača. Dakle, jasno je da bez pomoći i suradnje s klubom Hiperion Zagreb ova djelatnost naše udruge ne bi bila moguća. Hiperion Zagreb je primarno sportski klub. No postojala je zajednička želja i volja da organiziramo i ovaj oblik aktivnosti s konjima, proveli smo dodatnu edukaciju volontera a i nas samih, stekli kvalifikacije i „odgojili“ naše četveronožne terapeute. Danas, nakon dvije godine postojanja udruge i suradnje s klubom mogu reći da imamo rezultate, da nam raste broj korisnika i nismo požalili niti jedan trenutak ove zajedničke aktivnosti. Dapače, započeli smo i sa znanstvenom aktivnošću i prikazom naših rezultata na skupovima, a jedan od ciljeva rada udruge jest i formalizacija ovog vida neurorehabilitacije u našem zdravstvenom sustavu, kako bi hipoterapija postala dostupnija.

NACIONAL: Kako ocjenjujete stanje u zdravstvu, kao i položaj i status liječnika, posebice mladih?

To je pitanje na koje nema niti kratkog niti jednoznačnog odgovora. I nadalje mislim da je naše zdravstvo izuzetno kvalitetno. Smatram da je poziv liječnika iznad političkih i ekonomskih vrijednosti. I to ukratko opisuje moje stavove. Činjenica je da mladi liječnici previše napuštaju Hrvatsku i sigurno je da imaju razloga. No nisam sigurna koliko će rad u drugim sustavima opravdati njihova očekivanja. Liječnici u Hrvatskoj mogu tijekom svog radnog staža doseći ideale koje su stekli tijekom studija. Možda, doduše, težim i krivudavim putem nego u zapadnim zdravstvenim sustavima, ali nije nemoguće. Naš osnovni problem i razlog odlaska liječnika nepostojanje je jasnih pravila u organizaciji rada. Zdravstvo je sustav koji zahtijeva stroga pravila i hijerarhiju kao rezultat autoriteta. A mi smo previše toga počeli raditi intuitivno, stihijski, ili što je najgore, pogodujući raznim situacijama ili ljudima.

NACIONAL: Kako ocjenjujete novu reformu zdravstva koja za ciljeve ima jačanje javnog zdravstva, jačanje preventive, rano otkrivanje bolesti, reorganizaciju bolničke zaštite, ulaganje u ljudske resurse uz financijsku održivost i pacijenta u središtu, odnosno stavlja fokus na pacijenta u svakoj situaciji?

Pa ako suština reforme bude doista sadržavala sve ove elemente koje ste nabrojili, kako bi takva reforma mogla biti loše ocijenjena? Reforma je neophodna ako želimo zadržati pa i popraviti potrebnu razinu zdravstvene usluge, stoga je na svima nama da ove ciljeve ostvarimo. Uspješna reforma će, vjerujem, biti i motivacija mladim liječnicima da svoje znanje i svoj rad ulože u hrvatsko, a ne neko drugo zdravstvo.