Nebeski svod’’ Lucy Kirkwood, nova dramska predstava Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, bit će premijerno izvedena 12. travnja. Predstavu je režirala Marina Pejnović, a nastupa čak 13 glumica iz ansambla, uz Marina Klišmanića i gošću glumicu, Lanu Menigu. Tekst se bazira na parafrazi filma ‘’Dvanaest gnjevnih ljudi’’, ali u ‘’ženskoj verziji’’. Godina je 1759., kći Lady Wax je ubijena, a stanovnici ruralnog grada željni su krvi. Sally Poppy proglašena je krivom za zločin, zajedno sa svojim ljubavnikom koji je već obješen. Sallyn put do omče ovisi o tome je li ona doista trudna, kao što tvrdi, ili laže. Ako je trudna, život će joj biti spašen i neće biti obješena. Sallyna sudbina leži u rukama dvanaest žena, okupljenih da donesu jednoglasnu odluku na ovaj ili onaj način.

Njihov status, dob i klasa su različiti; jedna je tek zakoračila u punoljetnost i brak, druga je u osamdesetima. Jedna od žena je nerotkinja, druga je imala dvadeset i jedno dijete. Usred njihove svađe i zadirkivanja, jedna žena shvaća važnost njihove prisutnosti u porotničkoj sobi. Kreće radikalno iznošenje pozicija i dinamika međuženskih odnosa.

Dramaturginja predstave je Mirna Rustemović, skladatelj Ivan Josip Skender, scenografkinja Liberta Mišan, a kostimografkinja Zdravka Ivandija Kirigin. Upravo su vrijeme i mjesto radnje – 18. stoljeće u engleskom selu – inspirirali kostimografkinju za izradu mnogih kostima, a s obzirom na to da su žene neprestano na sceni, među njima treba ‘’vladati’’ dinamika, ali da se svaki ipak ističe nekim detaljima.

Zdravka Ivandija Kirigin rođena je 1981. godine u Zagrebu, a diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, nastavnički odsjek, smjer kiparstvo. Profesionalno je kao kostimografkinja u kazalištu počela raditi 2003. godine, a kao scenografkinja 2006. Status samostalne umjetnice ima od 2008. te je vanjska suradnica Akademije dramske umjetnosti. Članica je strukovnih udruga HZSU (Hrvatska zajednica samostalnih umjetnika) od 2008. i HDLU (Hrvatsko društvo likovnih umjetnika) od 2006.

Radila je na različitim plesnim i dramskim predstavama, operama, multimedijalnim projektima. Njezin rad je bio predstavljen u različitim kazalištima, festivalima, galerijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Prisutna je i na likovnoj sceni, izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama.

NACIONAL: Predstava ‘’Nebeski svod’’ uskoro će se premijerno izvesti u HNK u Zagrebu, a to je zapravo parafraza sjajnog filma ‘’Dvanaest gnjevnih ljudi’’, ali su ovaj put žene te koje odlučuju o sudbini još jedne žene, optužene za ubojstvo. Radnja je smještena u 18. stoljeće, što to znači za vas kao kostimografkinju? Što vam je u fokusu kad je kostim u pitanju?

U ovoj predstavi radnja je smještena u 18. stoljeće te smo kao autorski tim odlučili da je kostimografija, kao jedan od vizualnih dijelova predstave, smještena u taj period. Fokus je bio na formi kostima smještenog u Englesku tog doba, točnije u englesko selo. Povratak na povijesni kostim otvara puno istraživanja – primjerice kroja kostima koji je u svakoj državi ipak malo drugačiji, koji se mora referirati i na socijalni, ekonomski te politički status, a da ne govorimo o podneblju gdje vrijeme definira izbor materijala. Tako da sam se i jednim dijelom istraživanjem svih tih parametara bavila prije same izrade skica. U fokusu mi je bio ženski odjevni predmet kao glavni motiv. Glumice su cijelo vrijeme na pozornici te mi je iz tog aspekta zanimljivo promišljati kostime koji su svi u monokromnim bojama te izgledaju skoro isto, i kako s minimalnim dodacima ili promjenama u formi dobiti razlike u pojedinom kostimu i ocrtati njihove razlike.

Zdravka Ivandija Kirigin s kolegicama iz krojačnice HNK u Zagrebu. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Što je bila inspiracija? Kako teče taj proces kod vas? Je li tekst glavni, pa tijekom čitanja teksta dođete do ideje kako sve treba izgledati, ili vas inspirira lik ili vrijeme radnje?

Tijekom rada na predstavama postoje različiti pristupi kostimografiji. Neke kostimografije idu iz samog teksta, neke iz lika ili iz režijske ideje, no u svakom tom pristupu gledam da je dramaturgija kostimografije primarna. Postoje predstave gdje je tekst vrlo konkretan, ali ipak ostavlja prostor da glumac svoj lik sam izgradi u neki karakter – u tom je slučaju suradnja glumca i kostimografa jako bliska. U nekim predstavama ideja kostimografije ide kroz dramaturški ključ koji se odnosi na cjelokupan režijski koncept. Ima mnogo ulaza u rješenje kostimografije predstave, a inspiracija je puno.

NACIONAL: U ovom je tekstu, kao što ste rekli, važan vremenski kontekst, ali i međuljudski odnosni, posebno zato što je radnja smještena u vrijeme koje se može okarakterizirati kao vrijeme vladavine muškaraca. No dvanaest žena je u fokusu i tih dvanaest žena ima priliku donijeti važnu odluku koja će promijeniti život u svijetu kojim upravljaju muškarci. Žene se moraju boriti sa svojom savješću kako bi donijele odluku. Znače li te osobne karakteristike, društveni kontekst vama nešto kad su u pitanju kostimi i način na koji ih prezentirate? Morate li i o tome razmišljati?

O svemu tome se mora promišljati. Ako osobne karakteristike lika gledam iz aspekta ove predstave vidim vremenski kontekst, ali su mi u promišljanju bili primarniji odnos žena naspram žena, te žena naspram muškaraca.

NACIONAL: Koliko je trajao cijeli proces od ideje, skice, crteža, do izrade kostima? Ovo je velika ansambl predstava, pretpostavljam da je posve drugačije raditi takvu predstavu od neke s manje likova. Je li teže raditi kostime koji nisu suvremeni ili vam je to čak veći izazov?

Svaka predstava ima svoj proces rada. Neke idu brže i lakše, a neke sporije i teže, pritom nema veze je li malo glumaca na sceni ili je riječ o velikoj ansambl predstavi. Ponekad mi je teže raditi manji broj kostima. Sve polazi od cjelokupne ideje same predstave – od režije, dramaturgije, scenografije, svjetla, glazbe. Cijeli vizualni kod mora biti ujednačen i balansiran sa svakim aspektom predstave.

U ovoj predstavi proces je za mene trajao relativno kratko jer je redateljica Marina Pejnović potpuno jasna kada komunicira što ona želi od predstave, kako želi režirati i što je u samom tekstu interesira. Kroz nekoliko razgovora s autorskim timom krećem u istraživanje s informacijama koje sam dobila kao polazišnu točku. Nakon toga kreće još dosta razgovora pa tek onda izrada skica. Sama produkcija kostima se kreće od traženja materijala, razrade skica u realne odjevne predmete, kupnju detalja koji se ne izrađuju, razgovori s vlasuljarom i šminkom, postolarom. Nakon toga kreću kostimske probe s glumcima u krojačnicama kojih zna biti i po tri za pojedine kostime i uloge, pa finaliziranje da bismo došli do prvih kostimskih proba na pozornici gdje se vidi ne samo kako kostimi izgledaju, već jesu li funkcionalni – otežava li se neko kretanje glumaca, trebamo li nešto mijenjati i slično. Smatram da je stilski kostim u suvremenoj ili inovativnoj režiji suvremen, kao što može biti da civilni ili suvremeni kostim može djelovati jako starinsko. Svaki ima svoje izazove i zadatosti koje treba poštovati i prilagoditi glumcu. U tom kontekstu meni je svejedno kakav je kostim, radim li stilski, suvremeni… Svakom pristupam jednako s mnogo truda i istraživanja i proces nastanka je isti.

NACIONAL: Nije ovo prvi put da radite u HNK u Zagrebu, dosta je predstava iza vas, pomaže li vam činjenica da već poznajete ansambl ili vam je svejedno jer odijevate lik?

Lijepo je raditi s ansamblom koji poznajete, ali ako govorimo o poslu kostimografa kao profesionalnom pozivu tada nije bitno poznajemo li se, jer se u procesu gradi lik i svijet koji ima svoj život unutar predstave te on treba biti u toj službi.

NACIONAL: Vi ste zapravo kiparica, što je ipak drugačija vrsta umjetnosti. Zašto ste i kako ušli u svijet kostimografije?

Možemo govoriti o drugačijoj vrsti umjetnosti, ali to je sve i dalje umjetnost. Tijelo je trodimenzionalno kao i kiparstvo. Promatra se iz više kutova. Bavimo se teksturama, odnosima boja. Stoga je meni to jako blisko povezano i nije odvojivo. U kostimografiju sam ušla na fakultetu kroz suvremeni ples i zaljubila se. Suradnja s drugim granama umjetnosti donijela mi je puno inspiracije i shvaćanja. Mislim da sam zato i ostala u tome.

NACIONAL: Prošle godine bilo je 20 godina od vašeg profesionalnog angažmana kao kostimografkinje u kazalištu, čega se najradije sjetite, kako je to izgledalo na početku, što se i koliko promijenilo?

Sjećam se svoje prve predstave i toga kako nisam znala kako funkcionira kazalište i cijeli taj period produkcije od izrade kostima do kostimskih proba na pozornici pa sve do premijere. Shvatila sam tada da moram biti još jasnija i preuzeti potpunu odgovornost za sve odluke koje se odnose na kostime jer dolazak iz likovnosti i toga da sam sa sobom provodiš vrijeme u ateljeu potpuno je nešto drugo. S vremenom i s puno rada stvari postaju jednostavnije i ponekad brže, ali to ne znači da su lakše.

NACIONAL: Inače radite i scenografiju, zašto je važan taj vizualni, likovni aspekt predstave? Zašto to mora biti besprijekorno?

Kada se otvori zastor ili upale svjetla, prvo što se vidi je upravo vizual predstave. Bilo da je riječ o praznoj pozornici bez protagonista ili punoj pozornici dekora s glumcima u kostimima. Meni kao gledatelju to je ulaz u predstavu i vodi me do samog kraja. Vizualni aspekt predstave treba biti u balansu te dramaturški točan, jedino tada možemo govoriti da je on dobar ili izvrstan.

NACIONAL: Kako znate da ste završili s poslom na predstavi? Da je svaki kostim osmišljen?

Na svakoj predstavi je drugačije. Naučila sam da, kad predam predstavu garderobi, moram stati, inače nikad ne bih stala dorađivati.

NACIONAL: Kakav je osjećaj gledati glumce u kostimima koje ste osmislili i oživjeli?

Najveća mi je radost kada vidim da glumac igra s kostimom i dodaje mu vrijednost, onu koju na papiru ja ne mogu dati.

Crteži i skice kostima Zdravke Ivandije Kirigin za predstavu ‘Nebeski svod’

NACIONAL: Osim što aktivno sudjelujete u radu predstave, predajete, organizirate različite radionice, što na taj način učite polaznike, a što vi sami možete naučiti?

Trenutačno sam u pauzi od predavanja i radionica jer sam angažirana oko predstava, no nedostaje mi razmjena ideja, ta izravna pitanja oko bazičnih stvari. Shvaćam da je povratak na početak i bazu ključan u kreativnom procesu. Kretati iz nule svaki put meni je jako plodonosno.

NACIONAL: Samostalna ste umjetnica, puno ste radili za nezavisnu scenu, kako vidite tu scenu s obzirom na broj predstava, broj umjetnika koji u njoj sudjeluje, odnedavno i broj nagrada koje su nezavisni umjetnici počeli dobivati. Čini li vam se da je sve postalo vidljivije, kvalitetnije, bolje, ili je tako bilo cijelo vrijeme? Očekujete li da se situacija s tom izvaninstitucionalnom scenom poboljša, prije svega da dobije više novca? Jer Grad Zagreb je krenuo u aktivaciju nekih prostora koji će se moći ustupiti nezavisnoj sceni, to je veliki korak naprijed. Što se još treba napraviti i zašto vi volite raditi na nezavisnoj sceni?

Nezavisna scena nije dovoljno zaštićena. Velika većina su slobodni umjetnici koji su nevjerojatno profesionalni i talentirani, a u većini slučajeva nemaju podršku koju zaslužuju. S obzirom na to da sam svoju karijeru započela na nezavisnoj sceni i sada sam dio nje, mogu samo reći da su oduvijek bili kvalitetni i dobri, no sada je to možda vidljivije, pa se stječe dojam da je i veća podrška. Svaka aktivacija gradskih vlasti je dobro došla jer otvara prostor za kontinuirani i profesionalni rad. Smatram da treba više ulagati i poticati rad nezavisne scene i slobodnih umjetnika te imati svijest o tome da oni na taj način doprinose kulturnom razvoju, kreativnoj klimi koja stvara kritička promišljanja.

NACIONAL: Koji su planovi nakon ‘’Nebeskog svoda’’?

Trenutačno je u pripremi predstava u ZKM-u u režiji Arpada Schillinga koja izlazi krajem travnja. U nadolazećemu periodu pripremam predstave za HNK Varaždin u suradnji s Leom Anastazijom Fleger te autorski projekt s Romanom Nikolićem. Od jeseni i zime u suradnji s Marinom Pejnović radim u KMD Dubrovnik i HNK u Splitu. Na nezavisnoj sceni se pripremaju predstave s Petrom Valentić i Petom Chelfi te umjetničkom organizacijom 21:21 u suradnji s Petrom Hrašćanec.