Iako je u uvodu naglasio da je njegov „posao otklanjati pravnu neravnotežu i to u sudnici, a ne na televiziji, radiju ili novinama“, da „voli tišinu i samozatajnost“, Zdenko Konjić, novi predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, pristao je u razgovoru za Nacional govoriti i o stanju u hrvatskom sudstvu. Osvrnuo se i na anketu predsjednik Vrhovnog suda Radovana Dobronića koju su odbili popuniti suci Visokog kaznenog suda otkazavši tako suradnju čelnoj osobi sudbene vlasti u Hrvatskoj, a još nije poznato kakav će biti odgovor Radovana Dobronića na taj izazov. Zdenko Konjić preuzeo je dužnost predsjednika Županijskog suda u Zagrebu 1. ožujka ove godine došavši s prestižne dužnosti suca Vrhovnog suda. Kao sudac počeo je raditi 1989. godine na Općinskom sudu u Krapini. Od 1996. do 2008. radio je kao sudac Županijskog suda u Zagrebu, gdje je obnašao dužnost istražnog suca i predsjednika Istražnog odjela od 1998. do 2004. Od 2004. do 2008. radio je kao raspravni sudac na Županijskom sudu u Zagrebu, a sucem Vrhovnog suda Republike Hrvatske bio je imenovan u rujnu 2008.

Iako je sudac Vrhovnog suda najviše sudačko zvanje u toj profesiji, ipak je odlučio kandidirati se za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu profesionalno se spustivši stepenicu niže. Iako se na taj potez odlučio da bi sudjelovao i u popravljanju stanja u hrvatskom sudstvu, njegovi su mu oponenti uoči izbora kao krimen izvukli činjenicu da je na trošak Hrvatskog nogometnog saveza 2014. proveo pet dana u Brazilu na Svjetskom nogometnom prvenstvu. No tamo je, kako je rekao u razgovoru za Nacional, putovao ne kao sudac Vrhovnog suda nego kao predsjednik tročlanog Izbornog povjerenstva Hrvatskog nogometnog saveza. Tu je dužnost volonterski obnašao, pa smatra da se nije ogriješio o etički kodeks. S nogometom ga povezuje i jedan detalj iz privatnog života. Njegov vjenčani kum proslavljeni je nogometni reprezentativac Velimir Zajec.

NACIONAL: Je li snižavanju ugleda Županijskog suda u Zagrebu pridonijela i činjenica da je njegov bivši predsjednik dugo bio Ivan Turudić, sada sudac Visokog kaznenog suda, često prisutan u javnosti i na televizijskim ekranima? Njemu je neočekivano izmakao stolac predsjednika tog novog kaznenog suda u Hrvatskoj.

Nisam u poziciji komentirati rad kolege Turudića, a ovako sročeno pitanje moglo bi se postaviti eventualno predsjedniku neposredno višeg suda. Međutim, ovdje nije riječ o tome da je bilo koji dosadašnji predsjednik suda snizio ugled Županijskog suda u Zagrebu, već o činjenici da je Županijski sud u Zagrebu zadnjih petnaestak godina zapravo izgubio primat među županijskim sudovima koji je nekada imao. Razlozi tomu su višestruki, a imamo premalo vremena da ih sve detaljno analiziramo. Možda smo mi u Zagrebu malo pali, a drugi županijski sudovi su se u međuvremenu malo podigli. Ipak, valja naglasiti kako Županijski sud u Zagrebu i dalje vodi najteže i najsloženije predmete i u tom kontekstu treba gledati na tu činjenicu. Dogodila se i smjena generacija, pri čemu nova generacija sudaca ima očito drugačije poglede na posao. K tome prije deset i više godina bili su ipak drugačiji uvjeti rada. Danas su pojavni oblici kaznenih djela u određenom smislu promijenjeni, a kriminalne aktivnosti puno su sofisticiranije nego prije, što može također utjecati na efikasnost suda. Osim toga, pravni standardi i zaštita temeljnih ljudskih prava u postupku danas su znatno drugačiji, što isto tako postupak u određenom dijelu čini složenijim.

NACIONAL: U javnosti, ali i na međunarodnoj razini, ocjenjuje se da je jedan od velikih problema u Hrvatskoj baš pravosuđe, pa onda i sudska vlast. Govori se da je pravosuđe najveći kočničar razvoja u hrvatskom društvu, kao i kočničar novom investicijskom zamahu. U takvim okolnostima bjegunac Zdravko Mamić proglasio se reformatorom hrvatskog pravosuđa, a neki su suci, vaši kolege zbog njegovih optužbi pod istragama. Kako komentirate tu opću ocjenu o sudstvu?

Taj je dojam dijelom možda opravdan, ali ipak mi se čini da je riječ više o dojmu, nego o realnoj činjenici. Međutim, takva percepcija je neumoljiva i nju neće biti lako promijeniti. Naime, dojam javnosti se ne zasniva samo na sumnjama, koje se svakodnevno plasiraju u medijima, nego i na pojedinim zvučnim predmetima, koji se u praksi relativno sporo rješavaju, što nije dobro. Taj dojam u javnosti ne možemo ignorirati. To je određeni pokazatelj sucima, pa i predsjednicima sudova da se kvalitetnije i odgovornije postave u budućnosti. Pritom naglašavam još jednu bitnu stvar: mi smo mala i ne baš prebogata država i da bismo ulovili korak s razvijenijim državama moramo naprosto više, kvalitetnije i odgovornije raditi kako bismo im se približili. Na ovoj novoj dužnosti sam tek dva tjedna, što je zaista premalo da bih više i konkretnije mogao govoriti o sadašnjoj situaciji na Županijskom sudu u Zagrebu. Ne želim se izvlačiti i mislim da ću brzo uloviti korak, jer sam u tom sudu već prije radio više od dvanaest godina, a sada imam i dodatno iskustvo kao sudac Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

‘Županijski sud u Zagrebu u posljednjih petnaestak godina zapravo je izgubio primat među županijskim sudovima koji je nekada imao. Razlozi tomu su višestruki’, smatra Zdenko Konjić. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Shvaćaju li suci Visokog kaznenog suda da odbijanjem odgovarati na anketna pitanja predsjednika Vrhovnog suda Radovana Dobronića izazivaju sumnju u javnosti da nešto prikrivaju? To njihovo odbijanje nije poruka samo sucu Dobroniću, nego i hrvatskoj javnosti, a percepcija o sudskoj vlasti nije pozitivna.

Odgovor na to pitanje trebali biste uputiti sucima Visokog kaznenog suda i njihovu predsjedniku. Ne osporavam da se na to odbijanje možda može gledati i na način kako ste to rekli, ali ovo pitanje ipak nadilazi u početku postavljenu tezu. Naime, koliko sam upoznat s tim upitnikom, čini mi se da su suci Visokog kaznenog suda takav svoj stav obrazložili ocjenom da neka od tih anketnih pitanja zadiru u njihovu privatnost i osobnost, dok odgovori na druga postavljena pitanja zapravo proizlaze iz podataka u imovinskim karticama sudaca koje su sada dostupne javnosti.

NACIONAL: Ako je to točno kako kažu suci Visokog kaznenog suda, onda je pitanje zašto se nisu željeli očitovati. Taj upitnik mogao se shvatiti i kao suočavanje sudske vlasti same sa sobom sistematizacijom podataka na jednom mjestu. Pogledom u vlastito zrcalo.

Možda ste u pravu, ali to ipak nije nešto na što vam ja mogu detaljnije odgovoriti. Trebalo bi proći sva ta pitanja iz ankete pojedinačno, pa tek onda komentirati postoje li pitanja vezana za privatnost i osobnost sudaca, o čemu je očigledno barem u većem dijelu raspravio Visoki kazneni sud RH. Ja s tim pitanjima nisam imao problema, a nisam sudjelovao ni u njihovu sastavljanju. Anketu je inicirao predsjednik Vrhovnog suda RH i čini mi se da je posljedica činjenice da je ta problematika podnormirana Zakonom o sudovima. Naime, sucima je dopušteno da pišu stručne i znanstvene članke, objavljuju sadržaje pravomoćnih sudskih odluka, sudjeluju kao predavači na Pravosudnoj akademiji te sudjeluju u radu stručnih i znanstvenih skupova, pri čemu im nije zabranjeno sudjelovati u arbitražama. Intencija ove ankete, s druge strane, čini mi se da je išla u pravcu da se pokušavaju primijeniti neka pozitivna iskustva iz drugih europskih zemalja tako da se možda utvrde jasnija pravila vezana za rad sudaca izvan suda.

NACIONAL: Jesu li suci vašeg Županijskog suda odgovorili na pitanja iz ankete predsjednika Vrhovnog suda?

Kada sam došao na Županijski sud ta je anketa već bila poslana sucima po mom prethodniku. Suci koji su se htjeli očitovati, učinili su to dobrovoljno, pri čemu je moj posao bio prikupiti anketne listiće i proslijediti ih predsjedniku Vrhovnog suda RH, što sam i učinio. Od 87 sudaca, 60 ih se očitovalo. Ostali se nisu očitovali, a ja nisam imao potrebe ulaziti u njihove razloge. Predsjednik Vrhovnog suda RH očigledno je za anketu imao svoje argumente, a pritom ne smatram spornim okolnosti ako netko na ta pitanja nije želio odgovoriti. Osobito jer sam anketu doživio na dobrovoljnoj bazi, a njezin je smisao, čini mi se, da se napravi možda malo više reda u djelatnostima kojima se suci bave izvan opisa svog radnog mjesta.

NACIONAL: O kojim je dodatnim djelatnostima sudaca riječ?

Već sam i ranije naznačio da se radi o predavanjima, pisanju stručnih članaka i slično. I ja povremeno kao predavač sudjelujem u radu Pravosudne akademije, Državne škole za pravosudne dužnosnike i kao ispitivač na pravosudnim ispitima. Ne znam koliko ću sada, s obzirom na obaveze koje imam kao predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, moći više participirati u svim tim aktivnostima.

NACIONAL: Među anketnim pitanjima na koje ste i vi odgovarali bilo je i pitanje koje se i vas osobno ticalo. Oponenti su ga izvlačili kao protuargument prilikom vašeg izbora za predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Putovali ste u Brazil 2014. na Svjetsko nogometno prvenstvo na trošak Hrvatskog nogometnog saveza. Smatrate li to putovanje mrljom u vašem životopisu?

Nije to bila mrlja u mom životopisu. U ljeto te 2014. odgledao sam dvije utakmice na tom svjetskom nogometnom prvenstvu, a u Brazilu smo boravili 5 dana. Naime, u to vrijeme sam obavljao dužnost predsjednika Izbornog povjerenstva Hrvatskog nogometnog saveza (HNS-a). Na obavljanje te dužnosti pozvao me je tadašnji pravnik u HNS-u Vlado Iveta. Prihvatio sam taj poziv, jer su prema njihovu objašnjenju trebali suca, pri čemu obavljanje te dužnosti ni u kojem kontekstu nije bilo u suprotnosti s mojim poslom i obavezama kao suca Vrhovnog suda RH.

NACIONAL: Bili ste, dakle, i u strukturi Hrvatskog nogometnog saveza.

Nisam bio u strukturi HNS-a, već sam obavljao dužnost predsjednika Izbornog povjerenstva tog tijela, kako sam ranije naveo. To nisam nikad ni osporavao, a s HNS-om nisam imao ikakav poslovni odnos. Za obavljanje te dužnosti predsjednika Izboranog povjerenstva HNS-a nisam primao naknadu, iako sam na nju imao pravo. U nekom razgovoru saznao sam da članovi Izbornog povjerenstva imaju pravo ići na utakmice kada igra hrvatska nogometna reprezentacija. U tom sam dijelu kontaktirao pravnika HNS-a Ivetu i tajnika HNS-a Zorislava Srebrića. Bio sam na nekoliko utakmica, s obzirom na to da su se utakmice reprezentacije obično igrale tijekom tjedna, pa zbog svojih obveza na sudu na njih nisam mogao odlaziti.

NACIONAL: Što danas mislite o tome? Je li taj odlazak na utakmice hrvatske reprezentacije na trošak Hrvatskog nogometnog saveza kompromitirajuće za jednog suca?

Moram vas opet ispraviti u jednoj važnoj i bitnoj činjenici. U Brazil nisam putovao kao sudac Vrhovnog suda, nego kao predsjednik Izbornog povjerenstva Hrvatskog nogometnog saveza. Smatram da time nisam počinio grijeh, niti sam se ogriješio o sudački kodeks. Naravno da se to pitanje može postaviti kao etičko, ali nemam nikakvu sumnju u odnosu na moje postupanje i mislim da sam iz tog odnosa izašao transparentno i potpuno čist. Tim više što za svoj angažman u HNS-u u 4 godine nisam primio ni lipe. Za ljude s kojima sam u HNS-u surađivao mogu reći da me nitko nikada nije zamolio za bilo kakvu uslugu vezanu uz moj posao. Kontakti su bili na visokom uzajamnom poštovanju, pri čemu su me svi članovi HNS-a doživljavali kao osobu s autoritetom. Bilo mi je drago surađivati s tom institucijom i ljudi koje sam upoznao su vrhunska gospoda.

NACIONAL: Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić navijao je da baš vi preuzmete Županijski sud u Zagrebu. Čemu možete to zahvaliti?

Nadam se da to mogu zahvaliti svojoj dosadašnjoj profesionalnosti i uspjehu u obavljanju sudačkog posla. Predsjednika Vrhovnog suda Dobronića upoznao sam tek kada je nedavno došao na Vrhovni sud i surađivali smo kratko. U tih par mjeseci zajedničkog rada na Vrhovnom sudu bili smo u vrlo korektnim odnosima, a što smo i sada kada sam preuzeo dužnost predsjednika Županijskog suda u Zagrebu. Nisu mi poznati drugi detalji zašto je on podržao samo mene, a ne druge kandidate na natječaju. O tome mi ništa konkretno nije rekao, niti sam s njim o toj temi posebno razgovarao. Znam samo da je svoje mišljenje o kandidatima na natječaju dao sukladno propisima koje proizlaze iz Zakona o državnom sudbenom vijeću, s time da valja naglasiti kako DSV nije striktno vezan danim mišljenjem predsjednika Vrhovnog suda.

NACIONAL: Sudac Ivan Turudić nije se javio na taj natječaj. Je li to bilo iznenađenje?

Smatram da to nije iznenađenje. Naime, kolega Turudić bio je predsjednik Županijskog suda u Zagrebu u dva mandata, a koliko ja znam treći mandat zakonom nije predviđen. S tog aspekta potpuno je jasno zašto se kolega Turudić nije javio na treći mandat.

NACIONAL: Očekujete li i vi dva mandata na čelu Županijskog suda?

O tome je prerano govoriti i pretpostavljati. Jedan mandat ću odraditi, a poslije ćemo vidjeti. Teško je znati i predviđati što će biti za četiri godine.

NACIONAL: Hoće li vam činjenica da ste na ovu dužnost došli s Vrhovnog suda olakšati posao kao predsjedniku Županijskog suda?

To svakako, jer je iskustvo u obavljanju te funkcije jako važno. Poznavanje predsjednika Vrhovnog suda RH i sudaca Vrhovnog suda RH je privilegij i dobar vjetar u leđa za obavljanje sadašnje moje funkcije. Dobra suradnja s predsjednikom Vrhovnog suda RH kao najvišim čelnikom sudbene vlasti nije nevažna i to je dobra pretpostavka za rad obaju sudova, kao i za percepciju javnosti o radu sudova. Zašto to kažem? Zato što smatram da percepcija javnosti o radu sudova, pri čemu ne želim nikog povrijediti, ne polazi od Općinskog suda u Donjoj Stubici ili Velom Lošinju, već u najvećem dijelu od Županijskog suda u Zagrebu te Vrhovnog suda, a sada i od Visokog kaznenog suda.

‘Radovana Dobronića upoznao sam tek kada je nedavno došao na Vrhovni sud i surađivali smo kratko. U tih par mjeseci zajedničkog rada na Vrhovnom sudu bili smo u vrlo korektnim odnosima’. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

NACIONAL: Jeste li pretenciozni kada naglašavate važnost Županijskog suda u Zagrebu u odnosu na ostale županijske sudove?

Mislim da nisam. Županijski sud u Zagrebu najveći je i najvažniji sud u državi. Njegova nadležnost se proteže gotovo na trećinu Hrvatske po broju stanovnika. Na tom sudu vode se najteži i najzahtjevniji kazneni postupci. Konačno, Zagreb je glavni grad Hrvatske i kao takav je centar najvažnijih gospodarskih, političkih, socijalnih, umjetničkih i svih drugih odnosa. Logično je također da Zagreb kao najveći grad ima i po statistici najveći broj kriminalnih aktivnosti. Stoga, Županijski sud Zagrebu u bitnom kreira percepciju građana na rad pravosuđa, čemu negativno doprinosi dugotrajnost pojedinih sudskih postupaka, posebno onih velikih koji su od interesa za javnost. Međutim, Županijski sud u Zagrebu trenutno se nalazi u nezavidnoj situaciji, jer ga u radu koče brojne objektivne okolnosti. To su prije svega pandemijski razlozi koji su nastupili nakon potresa u Zagrebu, raseljenost tog suda na 4 lokacije, što dodatno utječe na rad i efikasnost suda.

NACIONAL: Znači li to da vam je ograničen rad suda i kao posljedica potresa i zastoja u obnovi? Je li to znači da obnova nije kvalitetno odrađena ni za sudove?

Već sam odgovorio da je potres u Zagrebu utjecao i još sada utječe na rad Županijskog suda. Obnova sudske zgrade još nije završena, pri čemu imamo i nedostatak većih dvorana u kojima se mogu voditi zahtjevniji sudski predmeti. Zagrebački županijski sud ima znatan broj tzv. velikih kaznenih predmeta u kojima participira više optuženika i veći broj sudionika postupka, pa je takva suđenja teško održavati u situaciji pandemijskih uvjeta i nedostatku većih sudskih dvorana. Doduše, imamo nekoliko dvorana koje nam je osiguralo Ministarstvo pravosuđa i uprave i to za sada funkcionira, ali mi se čini da to nije dovoljno i da trebamo više prostora. S tim problemom upoznato je Ministarstvo pravosuđa i uprave i predsjednik Vrhovnog suda, pa svi radimo na otklanjanju takve situacije. Kao predsjedniku Županijskog suda u Zagrebu, cilj mi je što prije vratiti suce u matičnu zgradu jer smatram da će suci dati optimalni doprinos jedino u socijalnom okruženju u kojem su bili do prije potresa.

NACIONAL: Rukovodite velikim sudskim pogonom, ali ocjena je da unatoč činjenici što je Hrvatska u europskom vrhu u broju sudaca po glavi stanovnika, isto tako u vrhu i po broju neriješenih predmeta koji se gomilaju, a procesi dugo traju.

U ovom momentu ne bih ulazio u statistiku i odnos broja sudaca i broja neriješenih predmeta jer doslovno ne stoji tvrdnja da samo Hrvatska ima veliki broj sudaca i velik broj neriješenih predmeta. Slične situacije postoje i u nekim drugim državama. Što god mislili o Županijskom sud u Zagrebu, radi se o instituciji s velikom koncentracijom pravnog znanja i velikim mogućnostima u radu, ali očigledno će u budućnosti biti potreban veći angažman svih u sudu i odgovornost određenog manjeg broja sudaca trebat će podići na višu razinu. Za sada je bitno ponoviti da su ograničavajući razlozi rada Županijskog suda u Zagrebu više objektivne naravi, pri čemu ponovno upozoravam na posljedice potresa i pandemije i na dislokaciju Županijskog suda u Zagrebu. Glavnina mog posla sada se odnosi na organizaciju rada i uređenje zgrade koja još nije u cijelosti obnovljena. Pritom dio prostora zauzima i Visoki kazneni sud i o toj činjenici također moramo voditi računa jer utječe na raspoloživ prostor Županijskog suda. Pritom nije nevažno i to da samo manji broj sudaca može svoj posao obavljati online, odnosno od kuće.

NACIONAL: Koje odjele ima Županijski sud u Zagrebu?

Županijski sud u Zagrebu ima 8 odjela i to Kazneni odjel I. stupnja, Kazneni odjel II. stupnja, Odjel sudaca istrage, Odjel za ratni zločin, Odjel za mladež, Građanski odjel, Odjel za praćenje i proučavanje sudske prakse i Centar za izvršenje kazne zatvora. Od navedenih odjela u ovoj situaciji određeni naglasak dajem na Kazneni odjel I. stupnja koji rade najteže kaznene predmete u ovim teškim okolnostima, tako da će oni imati prioritet u rješavanju organizacijskih problema.

NACIONAL: Niste imali ništa protiv ankete predsjednika Vrhovnog suda, ali ste se kao sudac Vrhovnog suda izjasnili protiv sigurnosnih provjera sudaca svakih pet godina, nove odredbe unijete u Zakon o sudovima.

Nisam sudjelovao u radu Vrhovnog suda kada je na Općoj sjednici raspravljao o pitanjima sigurnosnih provjera, jer sam u međuvremenu stupio na sadašnju novu dužnost. Međutim, iz informacija koje su mi poznate mogu reći da se radi o veoma kompleksnom pitanju za hrvatsko pravosuđe. Naime, problem sigurnosnih provjera nije samo sigurnosno pitanje, već i etičko pitanje, kao i pitanje koje bi se moglo promatrati iz perspektive kontrole izvršne vlasti nad radom pravosuđa. Koliko mi je poznato, moji kolege s Vrhovnog suda pripremaju ili su već pripremili ustavnu tužbu za provjeru ustavnosti odredbi Zakona o sudovima koji se odnosne na tu problematiku. Pretpostavljam da će konačni odgovor na to pitanje adekvatno dati Ustavni sud.