“Zgranuti smo viješću da su pojedinci iz braniteljskih udruga zatražili 7 posto dionica od eventualne prodaje Hrvatske elektroprivrede. Hrvatski generalski zbor smatra da su takva traženja u suprotnosti sa svim vrijednostima za koje su se borili hrvatski branitelji i stradalnici Domovinskog rata. Takva potraživanja smatramo podvaljivačkima i nerealnima jer im je, između ostaloga, očigledno cilj stvaranje jaza, pomutnje i nesloge unutar braniteljske populacije, s konačnom namjerom da se izazove nezadovoljstvo u širokim slojevima hrvatskoga naroda”, tim je vrlo oštrim riječima Pavao Miljavac, predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora, reagirao na inicijativu koju su nekidan u Večernjem listu prvi iznijeli predsjednik Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata Josip Klemm i predsjednik HVIDRA-e i saborski zastupnik HDZ-a Josip Đakić da Vlada 7 posto dionica od moguće prodaje HEP-a dodijeli Fondu hrvatskih branitelja koji skrbi o djeci i potrebitima. No, Fond hrvatskih branitelja također se našao na udaru kritike javnosti zbog činjenice da je upravo prodajom 7 posto dionica Ine iz Fonda hrvatskih branitelja mađarskom MOL-u omogućeno kasnije preuzimanje upravljačkih prava nad hrvatskom naftnom kompanijom.

Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi i Udruge specijalne policije iz Domovinskog rata odgovorio je prozvavši Hrvatski generalski zbor da su “više u službi politike, nego u službi svoje vojske”, a njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti.

‘Zbor udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojbi i Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata  oštro osuđuje izjave  Generalskog zbora, vezano uz Fond hrvatskih branitelja.

Fond hrvatskih branitelja (u nastavku Fond) osnovan je primarnom namjerom pomaganja braniteljima kojima je to najpotrebnije te stradalnicima Domovinskoga rata, kao i s ciljem stipendiranja djece hrvatskih branitelja koji su lošeg socijalno ekonomskog statusa. Fond, stoga, već duži niz godina osigurava financijsku pomoć najugroženijim braniteljima i stradalnicima. Na primjer, desetke tisuća studenata i učenika stipendirano je kroz Fond. Sada se, pak, Fond nalazi u nezavidnom položaju jer nema dostatnih sredstava.

 Stoga je na Vladi Republike Hrvatske odluka  želi li i dalje podržavati Fond ili ga želi pustiti da nestane unatoč činjenici da se njime pomažu najpotrebitiji. Svojom odlukom Vlada će poslati jasnu poruku što misli o Domovinskom ratu i  hrvatskim braniteljima.

Kako bi Fond opstao potreban je redoviti priljev prihoda, stoga  su sadašnji članovi Upravnog odbora Fonda, koji predstavljaju braniteljsku populaciju, uputili prijedlog da se dio dionica od eventualne  prodaje Hrvatske elektroprivrede,  a koju najavljuje Vlada,  prebaci u Fond. Spomenuti članovi putem javnosti poslali su obavijest o stanju Fonda i mogućim načinima osiguravanja sredstava, želeći da se putem javnosti svi branitelji informiraju.

Za razliku od današnjega saziva Upravnoga odbora Fonda koji svoj rad javno prezentira, 2008. godine članovi Upravnoga odbora Fonda su pod okriljem noći i bez znanja javnosti i hrvatskih branitelja prodali dionice INA-e, čime je načinjena nepovratna šteta hrvatskim braniteljima i cijelom  hrvatskom društvu. Iako su imena onih koji su sudjelovali u toj nečasnoj raboti javno poznata, Hrvatski generalski zbor nije našao prigodno tražiti njihovu kaznenu odgovornost, kao što ni u periodu kada se ta nečasna aktivnost događala nije na nijedan način reagirao. Ti isti ljudi i dalje su u visokoj politici i uživaju sve beneficije bez imalo srama. Hrvatski generalski zbor trebao bi biti u službi svojih vojnika i zaštiti ih kada bilo koja politika ne radi u njihovom interesu, no na žalost sve činjenice ukazuju na to da su članovi Hrvatskog generalskog zbora više u službi politike, nego u službi svoje vojske. Takvo ponašanje nas rastužuje, ali ne iznenađuje jer kroz čitavi niz godina, od rata na dalje, većina članova Hrvatskog generalskog zbora nije aktivno sudjelovao u zaštiti digniteta Domovinskoga rata, kao ni u zaštiti dostojanstva hrvatskih branitelja.

Izostanak reakcije Hrvatskog generalskog zbora imali smo prilike nedavno također vidjeti kada se šutke prešlo preko izjave izaslanika predsjednika Vlade Republike Srbije Vladimira Božovića. Nažalost, takvih primjera mogli bismo nabrojati u nedogled kroz čitav niz godina, a sada se, očito pod pritiskom politike, odjedanput izražava „velika zabrinutost za budućnost Republike Hrvatske i nacionalna bogatstva“ kojih skoro da više i nema.

Pitamo se  nije li INA nacionalno bogatstvo? Zar privatiziranje i uništavanje tvrtki nije bilo na štetu Republike Hrvatske?! Zar dugogodišnje omalovažavanje Domovinskog rata i hrvatskih branitelja nije bio dovoljno dobar povod na reakciju i izražavanje javnog zgražavanja?! Zar prerana smrtnost hrvatskih branitelja i veliki broj suicida nisu bili prilika za javno reagiranje i izražavanje zabrinutost?!  Savjetujemo članovima Generalskog zbora da unutar vlastite udruge osnuju vlastiti Fond za pomoć ugroženim hrvatskim braniteljima i stradalnicima, jer je očito da su spomenuti članovi dobro financijski potkovani, te ih takav Fond neće ni najmanje imovinski i financijski ugroziti.

Za razliku od branitelja koji su aktivni članovi pojedinih stranaka i koji moraju poštivati stranačku stegu, kao bivši ministar Matić koji nije reagirao kada Fond nije dobio sredstava od prodaje Croatia osiguranja, mi ne služimo politici i jasno izražavamo svoj stav.’