Mirela Mikić Muha, voditeljica građanske inicijative Novi Zagreb za Novi Zagreb, tvrdi da javnost često nema kvalitetne podatke o kakvoći zraka te da je ona ipak bolja nego što neki podaci pokazuju

Kakvoća zraka u Zagrebu učestala je tema u metropoli. Često se u medijima može čuti kako Zagreb ima jako loš ili katastrofalan zrak koji je usporediv sa zemljama poput Indije. Međutim, Mirela Mikić Muha, voditeljica građanske inicijative „Novi Zagreb za Novi Zagreb“ i bivša vijećnica VGČ-a Novi Zagreb istok, tvrdi da javnost često nema dovoljno kvalitetne podatke o kakvoći zraka i da je on ipak bolji nego što to neki podaci pokazuju. Objasnila je kako se mjeri kvaliteta zraka u Zagrebu. „Mi imamo dva različita sustava mjerenja kvalitete zraka, od kojih je jedan relevantan, a drugi nije. Relevantno je ono što se mjeri na državnim postajama, tj. postajama Državnog hidrometeorološkog zavoda kojih u Zagrebu ima četiri, a koje su pod ingerencijom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja i daju podatke u realnom vremenu. Relevantne su i gradske postaje kojih imamo sedam, a kojima upravlja Institut za medicinska istraživanja. Međutim, one ne daju podatke u realnom vremenu, nego služe za izradu godišnjih izvješća za kategorizaciju zraka. Drugi, manje pouzdan sustav za mjerenje kvalitete zraka su senzori. Jedan dio njih je postavio Nastavni zavod za javno zdravstvo Andrija Štampar u sklopu projekta Ekološka karta u suradnji s nadležnim gradskim uredom, a ostali su privatni, kao što su bili senzori koju je postavila vladajuća stranka Možemo! tijekom predizborne kampanje. Oni su taj projekt nazvali Otvoreni zrak, ali ti njihovi senzori danas nisu u funkciji“, rekla je.

Mirela Mikić Muha kaže da se građani i mediji previše oslanjaju na podatke iz senzora koji nisu dovoljno precizni da daju pravu sliku kvalitete zraka. Objašnjava kako razne tvrtke zarađuju upravo na nepreciznom praćenju zagađenosti u Zagrebu.

„Senzori nisu baždareni uređaji. Njih možete kupiti za sto ili dvjesto eura na slobodnom tržištu i oni ne mogu dati relevantne podatke. Oni gledaju kakav je okoliš u njihovoj neposrednoj blizini. Ako vama zagori ručak, ili prođe auto koji jače dimi, taj senzor će automatski pokazati katastrofalno stanje zraka u tom trenutku i takav podatak poslati u mrežu u koju je priključen. Niti ‘Štamparovi’ senzori nisu adekvatne kvalitete te se ne mogu uspoređivati sa službenom državnom postajom, a dio tih senzora je, bez objašnjenja, izvan funkcije. Postoje različite aplikacije koje možete skinuti na mobitele poput IQAira koji mjeri podatke iz senzora iz više država. Velika većina takvih tvrtki prodaje uređaje za pročišćavanje zraka i njima je u interesu da podaci pokazuju loše stanje zraka kako biste od njih kupili uređaj za njegovo pročišćivanje. Te tvrtke vam nude i senzor koji možete, bez ikakve kontrole, postaviti gdje god želite, a on će u mrežu slati podatke koji nisu relevantni. Zato se te tvrtke same ograđuju od tih podataka na vlastitim stranicama i kažu kako oni nisu pouzdani“, rekla je.

Prije nekoliko godina, senzor u Tobaccu Travno pokazivao je da je Zagreb među najzagađenijim gradovima na svijetu, dok su državne postaje pokazivale drugačiju, bolju situaciju. Na kraju je ispalo da je povezan s tvrtkom za prodaju pročišćivača zraka. Mirela Mikić Muha kaže da ima puno takvih primjera. „Bojim se da tih senzora ima dvostruko više od službenih postaja i zato imate naslove po novinama da je Zagreb zagađeniji od Kalkute u Indiji, što nije istina. Ali činjenica je da neki senzor, koji je možda neispravno postavljen, takve podatke pokazuje i onda u medijima nastaje panika. Tvrtke kojima je u interesu prodaja pročišćivača dignu paniku i ljudi se zapale. Sami podaci sa senzora mogu biti blizu realnom stanju, ali mogu biti i u potpunosti krivi. Nemoguće je da je senzor Tobacco Travno bio u debelo crvenom, dok je službena postaja pokazivala normalnu, zelenu sliku“, rekla je.

Mirela Mikić Muha napominje da senzori nisu nužno loši ako se koriste u kombinaciji sa službenim postajama, no napominje kako Zagrepčani već dulje vrijeme nemaju adekvatan pristup informacijama sa službenih postaja. „Ljudi skidaju aplikacije jer žele imati podatke pri ruci, a država to nije regulirala. Nije provedena kampanja koja bi pokazala da ti podaci nisu obvezujući. Postoji službena aplikacija koju je osnovala Europska agencija za okoliš, ali problem je što Zagreb sa svojim službenim državnim mjernim postajama nije povezan s njom. Neki hrvatski gradovi, poput Kutine, povezani su s njom. Ja sam tražila odgovore od resornog ministarstva, a oni su odgovarali da se pregovara ili da se nešto pokvarilo“, rekla je.

Osim što želi da se Zagreb ponovno spoji s europskom aplikacijom za praćenje kakvoće zraka, Mirela Mikić Muha želi da se i redovito obavještava stanovništvo o potencijalnim ugrozama. „Zakonodavno bi trebalo uvesti, u Zakon o zaštiti zraka, obavezu obavještavanja stanovništva kad su povišene PM 2,5 i PM 10 čestice. Europska unija je na tom tragu i to će najvjerojatnije doći i do nas. I kad to uđe u naše zakonodavstvo, onda će jedinice lokalne samouprave imati obavezu da preko medija javljaju kada je stanje zraka loše i kada ljudi ne bi trebali izlaziti. Ali dok se ne uvede zakonska obaveza, Grad Zagreb ima moralnu obavezu da obavijesti stanovništvo o kakvoći zraka. Nije obavijest na stranicama NZJZ-a dostatna jer nju čita jako mali broj ljudi“, rekla je.

Mirela Mikić Muha je objasnila i kakva je prava kvaliteta zraka u Zagrebu prema službenim mjernim postajama. „Kvaliteta u Zagrebu je i dobra i loša. Sigurno je najlošije u Novom Zagrebu gdje je, statistički gledano, od 2015. dvije trećine dana u godini kvaliteta zraka od 30 do 50 posto lošija nego u ostatku grada. Zadnje dvije godine, kako je dosta narastao promet, stanje zraka u gradu je lošije, ali je i dalje najlošije u istočnom dijelu Novog Zagreba. To je zbog smetlišta, drobilica građevinskog i glomaznog otpada, ali i toplana, za koje nikad nismo dobili odgovor što one puštaju u zrak. Imamo i ranžirni kolodvor koji dimi, za što postoje i svjedoci i fotografije. Oni tvrde da se tamo loži mazut, ali nije jasno smiju li ga oni tek tako koristiti. Inspektorat mi je u vezi toga uvijek odgovarao da je kakvoća zraka u granicama normale, iako postaje tvrde drugačije“, rekla je.