Zagrebačka policija završila je s očevidima u vezi s dva slučaja trovanja ugljičnim monoksidom koja su se na širem području Zagreba dogodila tijekom proteklog vikenda, pri čemu su hospitalizirane tri osobe.

Među hospitaliziranim osobama je i voditeljica Nikolina Ristović i njezina maloljetna kći koje su se ugljičnim monoksidom otrovale u nedjelju oko 02:30 sati nakon ponoći u Jurjevskoj ulici u Zagrebu. Očevidom je ustanovljeno da je do trovanja ugljičnim monoksidom najvjerojatnije došlo jer je, navodi policija, dimovodna cijev potpuno bila odvojena od plinskog fasadnog aparata.

Sama voditeljica na društvenim je mrežama objavila da je bojler servisiran samo nekoliko dana prije trovanja. Ispričala je kako ih je spasio prijatelj, kojeg je uzbunio voditeljičin suprug nakon što mu se ona nije javljala na telefon.

Nekoliko sati nakon ovog slučaja, oko 11:30 sati u nedjelju u Ulici Štefa Kuzmanića u Ivanji Reci u kupaonici stana u kojoj je instaliran kombinirani plinski bojler ugljičnim monoksidom se otrovala još jedna maloljetna osoba. Liječnička pomoć joj je pružena u KBC-u Zagreb, gdje je utvrđeno da nije životno ugrožena. Policija je očevidom ustanovila da je do trovanja ugljičnim monoksidom najvjerojatnije došlo zbog povrata dimnih plinova zbog istodobnog rada plinskog bojlera i kuhinjske nape.

Policija upozorava – budite oprezni i obavljajte redovni servis

Nakon ova dva slučaja zagrebačka je policija još jednom upozorila građane da budu oprezni te da plinska trošila i trošila na tekuća goriva (plamenici, protočni bojleri) obavezno servisiraju i to kod ovlaštenih stručnih servisera jer će time povećati sigurnost i racionalizirati potrošnju goriva.

“Poštujte rokove čišćenja dimnjaka i dimovodnih kanala. Preglede i čišćenje dimnjaka i dimovodnih kanala neka obavi dimnjačar kao ovlaštena i odgovorna stručna osoba te savjete dimnjačara provedite bez odlaganja. Redovito čistite ventilacijske dovode i odvode zraka na vratima kupaonica ili kotlovnice”, poručuju iz policije.

Također, građanima savjetuju da provjere:

• je li dimnjak vašeg ložišta oštećen (građevinska oštećenja) i je li sam dimnjak izveden građevinski ispravno
• da u blizini otvora za čišćenje dimnjaka nema gorivog materijala
• jesu li električne grijalice i žarulje koje koristite za zagrijavanje prostora dovoljno udaljene od zapaljivih materijala
• je li iz prostora kotlovnice uklonjen sav zapaljivi materijal
• postoji li u prostorima u kojima se upotrebljavaju plinska trošila ventilacija koja će spriječiti koncentraciju plina koja zbog eventualnog propuštanja može uzrokovati trovanje korisnika ili stvaranje eksplozivne smjese
• jeste li eventualnu rekonstrukciju ili dogradnju plinskih instalacija prijavili ovlaštenom distributeru plina i rajonskom dimnjačara
• nalaze li se plinske boce u blizini izvora topline (peći na kruta goriva, radijatora i slično)
  vodite računa da se pepeo iz ložišta ne smije odlagati u vreće, kante ili druge posude od gorivog materijala
• pepeo iz ložišta ne odlažite na otvorenom prostoru neposredno uz gorivi materijal

Ugljični monoksid – nemilosrdni ubojica iz sjene

Ugljični monoksid bezbojan je plin, bez mirisa i okusa, koji ne iritira sluznice – što ga praktički čini neuočljivim dok ne postane prekasno. Ugljični monoksid nastaje kao produkt izgaranja tvari što sadrže ugljik bez dovoljne količine kisika u zraku, što se u kućanstvu događa pri gorenju drva u kaminu ili pećima te kod plinskih pećnica, uključujući i plinske bojlere. Osim toga, njime obiluju i automobilski ispušni plinovi, što može biti opasno ako upalite auto u zatvorenoj garaži, a zatim ga pustite da radi kako bi se motor zagrijao.

Da bi naše tijelo moglo pravilno funkcionirati, neophodno mu je potreban kisik koji se, nakon što ga udahnemo, veže za hemoglobin u eritrocitima te prenosi krvlju do svih stanica našeg organizma. Kisik i ugljični monoksid veliki su suparnici, što se tiče vezanja za hemoglobin. Ugljični monoksid ima 150 do 300 puta veći afinitet prema hemoglobinu od kisika. U praksi to znači da će i manja koncentracija ugljičnog monoksida u zraku ‘istisnuti’ kisik iz krvotoka, što će rezultirati kliničkom slikom gušenja. Osim za hemoglobin, ugljični se monoksid veže i za molekulu mioglobina koji se nalazi u mišićima, a služi kao skladište kisika odnosno energije za mišićnu aktivnost. Kada ugljični monoksid preuzme kontrolu nad mioglobinom, nastaje drastičan gubitak snage i žrtva često pada paralizirana, navodi se na stranicama Pliva zdravlja.

Posljedice djelovanja ugljičnog monoksida na organizam ovise o njegovoj koncentraciji u zraku i o duljini izloženosti: koncentracija od samo 0,04% (400 ppm – parts per million ili broj čestica na milijun čestica je učestala mjera za izražavanje koncentracije plinova) može biti smrtonosna ako izloženost traje dovoljno dugo. Smatra se da čak i stotinu puta manja koncentracija pri izloženosti tijekom punog radnog vremena može biti uzrokom glavobolje.

Pri koncentracijama iznad 1% (10 000 ppm), ugljični monoksid onesvještava svoju žrtvu već nakon nekoliko udaha, a smrt nastupa već za nekoliko minuta. Kod takvih koncentracija smrt nastupa toliko brzo i bezbolno – praktički neprimjetno – da kao kuriozitet možemo spomenuti činjenicu da je godine 2001. samoubojstvo ugljičnim monoksidom paljenjem ugljena u zatvorenoj prostoriji činilo čak 25% slučajeva oduzimanja vlastitog života u Hong Kongu (što je rezultiralo potezom proizvođača ugljena da na ambalažu tiskaju veliki natpis ‘Potražite pomoć!’).