Visoki kazneni sud (VKS) je s osam i pol na 10 godina zatvora, zbog ratnog zločina nad civilima u splitskoj Lori, povećao kaznu Tomislavu Duiću, a Emiliju Bunguru sa četiri i pol na osam godina zatvora.

Prema nepravomoćnoj presudi splitskog Županijskog suda, Duić je kao zapovjednik Vojnog istražnog centra u sastavu 72. bojne vojne policije Hrvatske vojske, a u naravi vojnog zatvora Lora u Splitu, osuđen na jedinstvenu kaznu od osam i pol godina, a Bungur kao stražar na četiri i pol godine.

Duić je nepravomoćno u predmetu Lora 1, temeljem zapovjedne odgovornosti, osuđen na šest godina zatvora, a zbog ratnog zločina nad ratnim zarobljenicima u slučaju Lora 2 na pet godina.

Bungur, kojem se sudilo kao čuvaru koji je sudjelovao u ratnom zločinu kako protiv civila tako i ratnih zarobljenika osuđen je za Loru 1 na tri i pol godine zatvora, a za Loru 2 na tri godine te mu je izrečena jedinstvena nepravomoćna kazna od četiri godine i 10 mjeseci.

Suđenje za Loru 1 je bilo ponovljeno, a potom je na traženje pojedinih optuženika spojeno u jedan predmet s Lorom 2.

Krajem siječnja 2017. ta su dva predmeta razdvojena. Duiću i Bunguru se sada sudilo u obnovljenom postupku jer su oboje u vrijeme suđenja bili u bijegu, a 2015. godine su tražili obnovu postupka.

Prizivni sud je priopćio da je prihvatio žalbu državnog odvjetnika te preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni. Pritom je precizirao da je ostavio na snazi presudu donesenu u odsutnosti zbog ratnog zločina protiv civilnog stanovništva kojom je Duić bio osuđen na osam godina, a Bungur na šest godina pa su te kazne uzete kao utvrđene.

Nadalje je VKS povećao kazne za ratni zločina protiv ratnih zarobljenika, kojom je Duić osuđen na šest godina, a Bungur na pet godina zatvora.

VKS pojašnjava kako ispravno utvrđene olakotne okolnosti ne mogu prevladati nad značajem otegotnih okolnosti i da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio kao otegotno da su tri ratna zarobljenika, uslijed zadobivenih ozljeda, preminula.

Dvojica od njih su, ističe VKS, bili ročnici odnosno osobe mlađe životne dobi, a također nije dovoljno cijenjen niti broj žrtava i status optuženika koji su bili hijerarhiiski nadređeni službenici i time imali veću odgovornost od ranije osuđenih počinitelja.

Zbog toga je VKS zaključio da Duiću treba utvrditi kaznu zatvora odmaknutu od propisanog zakonskog minimuma, a da na strani Bungura ne postoje osobito olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne.