Mole svi Boga da ode.” Tako je seriju medijskih nagađanja o mogućoj kandidaturi hrvatskog premijera Andreja Plenkovića za šefa NATO-a, Nacionalu opisao, prilično iritiran, visoki politički izvor iz HDZ-a, prenoseći svoju procjenu o tome kako stranka diše kada su Plenkovićeve međunarodne ambicije u pitanju.

Čak i da dijelom ne odgovara istini, ta izjava pokazuje kako u vrhu HDZ-a raste nervoza zbog Plenkovićeve zakopčanosti po pitanju vlastitih ambicija, zbog toga što nije našao potrebnim javno se odrediti prema navodima švedskih medija koji ga svrstavaju u krug kandidata za spomenutu istaknutu međunarodnu funkciju.

Raste broj Plenkovićevih suradnika u HDZ-u koji smatraju da je on o svemu morao informirati ne samo javnost, nego svakako i svoje bliske suradnike. Smeta im što svoje ambicije tretira kao isključivo privatnu stvar.

Tijekom proteklog vikenda Nacionalu je drugi visoki izvor blizak premijeru izričito demantirao da Plenković ima ambicije preuzeti NATO. Što se teško može prihvatiti kao istina ako Plenković to nije osobno demantirao.

S aktualnim glavnim tajnikom NATO-a Jensom Stoltenbergom premijer Andrej Plenković susreo se prije tri godine u Banskim dvorima, a danas se upravo Plenkovića spominje kao njegova nasljednika. FOTO: Igor Kralj/PIXSELL

Taj izvor o tomu je rekao: „Plenkoviću ne škodi da se o tome javno govori. Ali u tim navodima nema istine. Radi se isključivo o medijskim nagađanjima, o tezama tko ima kapacitet preuzeti takvu funkciju. U vrhu stranke oko toga nikada nisu vođeni razgovori. Bit će takvih nagađanja još. Realno govoreći, ondje gdje se o tome odlučuje nema još ni početka nekih ozbiljnih konzultacija o toj temi. Konzultacije će započeti tek u svibnju. Plenković je, s druge strane, prvenstveno fokusiran na pobjedu na nadolazećim parlamentarnim izborima. Tek potom slijedi sve ostalo. Osobno nikada nisam čuo da Plenković ima ambicije preuzeti NATO. To mu sasvim sigurno nije prioritet, a i vremenski slijed mu ne odgovara. Jer moguća rotacija na čelu NATO-a treba se odviti prije parlamentarnih izbora u Hrvatskoj.“

Međutim, prije spomenutih tvrdnji plasiranih preko njemu bliskih izvora, Plenković je navode da bi mogao biti kandidat za funkciju glavnog tajnika NATO-a prvo iskoristio za ruganje predsjedniku Milanoviću, koji je njegovo moguće izmještanje iz Hrvatske također požurio osebujno „pozdraviti“. Očito potaknut Plenkovićevim podbadanjem da su švedski mediji zbog Milanovićevih izjava oko pristupanja Švedske NATO-u sigurno mislili na hrvatskog predsjednika, a ne premijera, Milanović mu je odbrusio da Plenković „živi za to da se negdje preparkira“.

U takvom je ozračju jedan od Nacionalovih izvora bliskih vrhu HDZ-a ustvrdio da je raspoloženje unutar vladajuće stranke takvo da svi samo čekaju da im predsjednik, premijer Andrej Plenković, ode na čelo NATO-a.

Štoviše, taj izvor čak tvrdi da bi Plenković svojim odlaskom olakšao HDZ-u breme korupcije i kriminala, smatrajući upravo premijera po zapovjednoj odgovornosti najodgovornijim za takvu percepciju stranke. Budući da se od osumnjičenih za korupciju u vlastitim redovima nije energično ogradio, naročito u tom smislu aludirajući na bivšu ministricu Gabrijelu Žalac, u dijelu vrha HDZ-a smatraju da Plenković zapravo ima jako malo šanse za preuzimanje te funkcije, što jedan od izvora ovako objašnjava:
“U NATO-u bi bili ludi kad bi na čelo te institucije stavili nekoga kao što je Plenković. Pa on nije nimalo lojalan, dopušta kriminal, a poznate su i njegove veze s Rusima. Osim toga, nije služio vojni rok ni u svojoj Jugoslaviji.”

Iako su se u hrvatskom medijskom prostoru sporadično takvi navodi pojavljivali i ranije, ta se vijest nije primila ni u jednom mainstream mediju sve dok Plenkovića kao potencijalnog kandidata za čelnu funkciju NATO-a nisu spomenula dva švedska lista – Aftonbladet i Svenska Dagbladet.

Međutim, jedan od izvora iz HDZ-a tvrdi da je cijela ta priča s Plenkovićem isforsirana te kako je zanimljivo da se Plenkovićevo ime ne spominje nigdje drugdje osim u hrvatskim i švedskim medijima.

Isti izvor navodi da je realnost drugačija te da puno više izgleda u toj utrci ima aktualna šefica Europske komisije Ursula von der Leyen, koja se spominje kao favoritkinja u više međunarodnih medija. Oni napominju da je ona svoj imidž uspjela izgraditi na čvrstom stavu koji je zauzela protiv ruskog predsjednika Vladimira Putina tijekom ruske agresije na Ukrajinu, smatra se da s američkim predsjednikom Joeom Bidenom ima izvrsne odnose, a novi je iskorak napravila kad je s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom posjetila Kinu i održala važan sastanak s predsjednikom Xi Jinpingom.

Diplomatski krugovi smatraju da bi ona definitivno mogla zasjesti na tu funkciju ako Amerikanci tako odluče, ali i da ima veliku podršku u cijelom anglosaksonskom svijetu te su jedini koji je ne podržavaju britanski konzervativci.

Izvori iz HDZ-a tvrde da se Plenkovićevo ime ne spominje nigdje drugdje osim u hrvatskim i švedskim medijima te da realnih izgleda u toj utrci ima aktualna šefica Europske komisije Ursula von der Leyen. FOTO: Emica Elvedji/PIXSELL

Nameće se pitanje: ako bi Ursula von der Leyen preuzela čelnu funkciju u NATO-u, bi li to značilo da bi hrvatski premijer Andrej Plenković imao više šanse u potencijalnoj utrci za mjesto šefa Europske komisije?

Jedan od Nacionalovih izvora bliskih vrhu HDZ-a tvrdi: “Sve je moguće, ali najviše će na tu odluku utjecati Francuska i Njemačka, bez njih ne ide ništa, a značajnu ulogu počela je igrati i Poljska. No daleko je još do izbora za Europski parlament i te funkcije u Europskoj uniji. Još uvijek se može dogoditi da Plenković prođe i u NATO, ali to bi bilo ravno čudu – iako se i čuda ponekad događaju. S druge strane, moguće je da se situacija toliko zakomplicira da oni odluče još produljiti mandat aktualnom glavnom tajniku Jensu Stoltenbergu i o svemu odluče tek idućeg ljeta.”

Međutim, dok se o Ursuli von der Leyen kao ozbiljnoj kandidatkinji govori u visokim diplomatskih krugovima i ozbiljnim svjetskim medijima, o hrvatskom premijeru Plenkoviću govori se samo u švedskim i hrvatskim medijima.

“Plenkovićevo ime ne spominje se ni u britanskom, ni u njemačkom, ni u francuskom tisku, a nema ga ni u Politicu. Isto tako, pojedini mediji isticali su da bi kandidatkinja trebala biti žena pa se spominjalo više imena, od estonske premijerke do kanadske ministrice vanjskih poslova i njihove potpredsjednice vlade i sada Ursule von der Leyen. Ona ranije nije imala podršku Amerike dok je na čelu države bio Donald Trump, ali s dolaskom Bidena sve se promijenilo. Amerikanci je vole, ona se čini najizvjesnijom kandidatkinjom i malo tko bi imao nešto protiv nje, a nemojte zaboraviti da ona ima i iskustvo ministrice obrane u vladi Angele Merkel, koliko god joj kritičari zamjeraju da se nije previše iskazala na toj poziciji”, smatra jedan od Nacionalovih sugovornika.

No, s druge strane, Ursula von der Leyen uspjela je u koalicijski ugovor sadašnje njemačke vlade ugraditi klauzulu prema kojoj Zeleni imaju pravo predložiti svog kandidata ili kandidatkinju za člana Europske komisije – osim ako predsjednica Komisije bude iz Njemačke – što de facto znači da ona u koalicijskom ugovoru ima garanciju da će je aktualna njemačka vlada podržati iako nije iz njezine političke grupacije pučana. Zbog zelene agende hvale je i političari Zelenih.

Ursula von der Leyen ima jednaku šansu dobiti i drugi mandat šefice Europske komisije.

Kad je riječ o Andreju Plenkoviću, izvori iz HDZ-a smatraju da on, sve dok je na vlasti, može povlačiti i diskutabilne kadrovske poteze.

“Dok je Plenković tu i na vlasti, to će tako funkcionirati jer su takve okolnosti. Plenković je šef Vlade i stranke, a kada se promijene okolnosti, kada Plenković iz kojih god razloga ode, onda će se ponovno miješati karte. Ima ih dosta koji jedva čekaju da se te karte počnu miješati, ali ima i onih koji se boje za sinekure i kojima ne odgovara novo miješanje karata. Kad je riječ o Plenkoviću, vjerujem da bi on iz svoje perspektive bio sretan da može otići jer nije umijeće samo doći na vlast, nego i otići s vlasti bez puno ožiljaka. To je uspjelo Angeli Merkel, ali onda joj se dogodio rat u Ukrajini, za koji ona nije odgovorna, ali je svejedno zbog toga sada kritiziraju”, zaključio je Nacionalov izvor iz HDZ-a.