Na zahtjev talijanskog ministarstva vanjskih poslova i međunarodne suradnje, Talijanska unija (TU) sa sjedištem u Rijeci prisiljena je vratiti u talijanski proračun preko 726 tisuća eura već dodijeljenog i dobivenog novca. Radi se o fondovima koje je prethodno Italija bila dodijelila za implementaciju niza projekata i aktivnosti u korist talijanske nacionalne zajednice na području država bivše Jugoslavije, prvenstveno Hrvatske i Slovenije, koji su uplaćeni na devizni račun Talijanske unije, ali za koje je talijansko ministarstvo vanjskih poslova i međunarodne suradnje tražilo da budu vraćeni u proračun zbog neispunjavanja uvjeta i nepoštivanja sporazuma koji je TU potpisao s tim ministarstvom i Narodnim sveučilištem u Trstu. Ovo je prvi zahtjev takvog tipa na račun TU-a u tri desetljeća otkad je osnovana, a 278 tisuća eura koji će biti vraćeni Italiji povezano je s vodstvom TU-a Furija Radina i Maurizija Tremula. “Konačna odluka ministarstva već je stigla, a povratak novca je u proceduri”, potvrdio je za Nacional predsjednik izvršnog odbora TU-a Marin Corva.

Nacional je o ovoj temi pisao u kolovozu, kada je talijanski dnevnik Repubblica objavio opsežnu reportažu u kojoj se navodi da Talijani u Istri dobivaju preko 5 milijuna eura godišnje za očuvanje nacionalnog identiteta, ali da tim novcem na diktatorski i klijentelistički način, uz niz nepravilnosti, raspolaže mali broj ljudi koji su izabrani minimalnim brojem glasova. Tada je dugogodišnji predsjednik TU-a i saborski zastupnik talijanske manjine Furio Radin za Nacional negirao optužbe, rekavši da se radi o lažnim navodima, a njegovu je tezu u ime TU-a Nacionalu bio ponovio i sadašnji predsjednik Maurizio Tremul. No značajno je da je tek nekoliko tjedana kasnije, početkom rujna, DORH pravomoćno potvrdio istragu protiv bivše predsjednice Zajednice Talijana u Balama Rosanne Bernè, a niz kaznenih djela za koja je se optužuje dogodila su se u vrijeme kad je bila u izvršnom odboru TU-a. Roseanne Bernè je za Nacional potvrdila da je zaista počinila neka od djela za koja ju se optužuje, ali je i ispričala modus operandi za koji su, kako nam je sama priznala, bili upoznati svi ljudi s kojima je tada surađivala a to su, između ostalog, i TU, njeno predsjedništvo i članovi izvršnog odbora ove organizacije.

Svota od preko 726 tisuća eura koji moraju biti vraćeni u talijanski proračun sastoji se od dva dijela koja predstavljaju nepoštovanje sporazuma između TU-a i talijanskog ministarstva koji im je dodijelio fondove. Konkretno, prvih 278 tisuća eura dio su fondova koji su dobiveni za određene projekte, nikad nisu realizirani, a koje je naknadno TU pokušao prenamijeniti u druge svrhe, što ministarstvo konačno nije prihvatilo. Konkretno, radi se o 18 projekata koje je ministarstvo bilo odobrilo između 1998. i 2016. i za koje je novac uplaćen Talijanskoj uniji. U razdoblju od 2006. do 2018. ovlašteni zastupnici TU-a bili su Furio Radin kao predsjednik i Maurizio Tremul kao predsjednik izvršnog odbora.

Od većih projekata za koje je na račun TU-a sjeo novac i koji nikad nisu realizirani tu je potpora od gotovo 110 tisuća eura koja je dodijeljena za riječku tvrtku Finistria, čiji je jedini osnivač i vlasnik TU, za dokapitalizaciju i preobrazbu u dioničko društvo koparskog društva s ograničenom odgovornošću za nekretnine Real Estate, ali i 52 tisuće eura potpore za realizaciju priloga o ekonomiji u dnevniku La Voce 2016., kao i 34 tisuće eura za udrugu Nebo Zemlja More 2011. i skoro 19 tisuća eura za provođenje edukativnih radionica u talijanskim školama 2015.

Talijanska unija pokušala je zatražiti prenamjenu fondova koji su dobiveni za ove projekte koji nikad nisu realizirani. Zatražena prenamjena predviđala je nekretninske zahvate, kao što su obnova talijanskog dječjeg vrtića u Rijeci i talijanske srednje škole u Novigradu, sjedišta Zajednica Talijana u Savudriji i Kaštelu te Plemićke palače u Kopru. Do 2019. bilo je moguće prenamijeniti fondove za nerealizirane projekte neovisno o tome kad su ti fondovi dodijeljeni, no sporazum koji su potpisali 2019. s ministarstvom imao je jasnu klauzulu da, u slučaju da projekti ne budu realizirani i da se preraspodjela ne zatraži u roku od tri godine, naknadna preraspodjela tih fondova neće biti moguća. Budući da je za neke od nerealiziranih projekata prošlo ne tri nego i više od 20 godina, talijansko ministarstvo vanjskih poslova i međunarodne suradnje odbilo je posljednji zahtjev TU-a za preraspodjelu i zatražio je povrat neutrošenih financijskih sredstava.

O prenamjeni fondova godinama je upozoravao znanstvenik Silvano Zilli ali, kako je rekao za Nacional, “nitko to nije bio uzeo u obzir, barem do sada”. Zilli je u svojim javnim optužbama na račun TU-a još prije nekoliko godina pisao da je praksa preraspodjele, koja bi prema potpisanim konvencijama trebala biti iznimka, zapravo postala dio standardne procedure. Zilli je upozoravao da takva praksa predstavlja jasno kršenje konvencija koje su potpisane svake godine između TU-a, ministarstva vanjskih poslova i međunarodne suradnje i Narodnog sveučilišta u Trstu.

Ostalih gotovo 448 tisuća eura moralo je biti vraćeno jer prema ministarstvu taj novac predstavlja nepotrebni višak na deviznom računu rezervnog fonda Talijanske unije. Rezervni fond TU-a uspostavljen je s ciljem da bi se novac koristio da bi pokrio određene troškove u trenutku kad drugi javni fondovi kasne s uplatom. Prema sporazumu između TU-a i talijanskog ministarstva vanjskih poslova i međunarodne suradnje, taj se novac koristi kao predujam, a kad stignu odobreni fondovi, njima se mora pokriti točna svota koja je potrošena s računa rezervnog fonda. U konačnici se na fondu mora nalaziti uvijek ista svota, kao da je on netaknut. Sporazum, koji je potpisan između TU-a, talijanskog ministarstva vanjskih poslova i međunarodne suradnje i Narodnog sveučilišta u Trstu 14. rujna ove godine izričito zabranjuje da na tom računu bude više od 250 tisuća eura zaliha. Sporazum napominje da, u slučaju da na računu bude višak novca, on mora biti uplaćen na račun ministarstva u roku od 30 dana od potpisivanja sporazuma.

Sporazumi prethodni ovome koji je potpisan u rujnu predviđali su da, kad bi Talijanska unija uštedjela novac pri realizaciji nekog projekta, taj bi novac automatski trebao biti uplaćen u rezervni fond. “Mi smo kroz godine bili obvezni na rezervnom fondu uvijek držati svotu od 700 tisuća eura. To je bio uvjet ministarstva, s obzirom na to da su imali problem s likvidnošću. Novac koji bi uštedjeli iznad te svote mogao je biti prenamijenjen za druge projekte”, objasnio je Marin Corva. No, prema tekstovima iz sporazuma koji su potpisani u prethodnih nekoliko godina, tvrdnja Marina Corve da je TU na rezervnom fondu bio obvezan uvijek držati 700 tisuća eura nije istinita. Naime, ti sporazumi predviđaju da je 700 tisuća eura maksimalna svota koja smije biti na tom računu.

“Potpisivanjem ovog novog sporazuma sve su stranke pristale na dogovor oko ograničavanja rezervnog fonda”, izjavio je za Nacional predsjednik Narodnog sveučilišta u Trstu Emilio Fatovic, koji smatra da je “dobro da ovaj fond bude ograničen”. Sporazumi predviđaju da za korištenje novca iz tog fonda TU treba nadležnom ministarstvu dostaviti obavijest o namjeri. U slučaju da se ministarstvo ne očituje u roku od 15 dana, šutnja ministarstva predstavlja i pristanak na korištenje fondova. Kako doznaje Nacional, ministarstvo se ni u jednom slučaju dosad nije bilo očitovalo, i samim time odbilo, na obavijesti o namjeri za korištenje rezervnog fonda koje im je poslao TU. “Na taj je način TU mogao odobravati projekte i ’kupovati’ potporu onih koje su htjeli. Korištenjem tih fondova mogli su pokrivati troškove svojih prozelita, primjenjujući takozvani razmjenski glas”, ispričao je za Nacional Silvano Zilli. Stupanjem na snagu ovog novog sporazuma kojim se maksimalna dopuštena svota na rezervnom fondu smanjuje sa 700 na 250 tisuća eura, manevarski prostor kojim TU može raspolagati bez posebnih kontrola znatno se smanjuje.

Takav sporazum ponuđen je TU-u nakon što je talijansko ministarstvo ekonomije i financija uvelo promjenu u načinu financiranja svih ostalih ministarstava. “Sada fondove dobivamo avansno, pa nam zapravo rezervni fond više nije neophodan kao što je bio slučaj dosad jer je novac prije stizao s ogromnim zakašnjenjem”, objasnio je Marin Corva. Iako je očito da se nisu u potpunosti slagali za sporazumom koji su potpisali, nepotpisivanje sporazuma moglo je dovesti i do veće štete. “Imali smo dvije opcije. Ili da potpišemo ovaj sporazum i tako dobijemo sredstva koja su nužna za poslovanje naših zajednica, škola i institucija, ili jednostavno ne potpisati ga. Između te dvije opcije, odlučili smo osigurati sredstva za naše djelovanje, ali smo odmah i zatražili da se doda aneks u kojem bi se izmijenio članak koji uvjetuje granicu od maksimalnih 250 tisuća eura na rezervnom fondu”, rekao je Corva.

Ovaj sporazum je potpisan mjesec dana nakon što su i Repubblica i Nacional već pisali o nizu mogućih nepravilnosti u vođenju Talijanske unije kroz proteklih nekoliko desetljeća. Tekst sporazuma bio jasna poruka talijanskog ministarstva vanjskih poslova i međunarodne suradnje o nepovjerenju prema vodstvu Talijanske unije i Narodnog sveučilišta u Trstu, navodi više izvora koje je konzultirao Nacional. Unatoč ovoj jasnoj političkoj poruci, u Talijanskoj uniji ipak nisu naslućivali da će im već dodijeljeni fondovi biti oduzeti. “Mi smo se stvarno nadali da će naš upit biti uzet u obzir, s obzirom na to da postoje konkretni projekti za koje smo taj novac mogli iskoristiti”, rekao nam je Corva koji se ipak ne slaže s tezom da se radi o političkoj poruci.

Prvi zahtjev za povrat 278 tisuća eura pristigao je već sredinom srpnja, prije prvih javnih medijskih optužbi na račun Talijanske unije, a revizor ministarstva je, privatnim putem, zatražio uplatu cijele svote u državni proračun čak dva puta u roku od samo nekoliko dana. Predsjednik izvršnog odbora TU-a Marin Corva nekoliko dana kasnije poslao je pismo predstavniku talijanskog ministarstva koji je zadužen za talijansku manjinu Francescu Saveriju de Luigiju, u kojemu ga je, u prijateljskom tonu i na “ti”, molio da preispita svoju odluku. No sredinom rujna ministarstvo ponovno šalje službeni zahtjev za povrat novca. Uslijedio je niz pisama koje su članovi izvršnog odbora TU-a Marianna Jelicich Buić, Ana Čuić Tanković, Debora Moscarda, Iva Bradaschia Kožul i Roberta Grassi Bartolić te predsjednik skupštine Paolo Demarin poslali državnom tajniku Ivanu Scalfarottu, ali i Vincenzu Celesteu, koji je na čelu upravnog odjela u ministarstvu i koji je također zadužen za pitanja talijanske manjine, a početkom listopada izvršni odbor Talijanske unije donio je odluku da se pričeka s povratkom novca do trenutka kad budu stigli odgovori na sva ova pisma koja su poslana. Ipak, Italija je prije desetak dana definitivno odbila preispitati svoj stav a povratak novca već je u proceduri, potvrdio nam je Corva, koji nije htio otkriti je li taj novac već vraćen Italiji. Višak novca na svom rezervnom fondu već su vratili i iz Narodnog sveučilišta u Trstu. O kojoj se svoti radi nije poznato, ali je daleko niža od one koju je morala vratiti Talijanska unija, neslužbeno doznaje Nacional.

Kad je u kolovozu dnevnik Repubblica objavio prve optužbe na račun čelništva TU-a u kojima se spominje loše upravljanje fondovima, Furio Radin nije odgovorio ni na jednu od optužbi. U svojim medijskim istupima ipak je insinuirao da je priznata istraživačka novinarka Floriana Bulfon prodana, a za bivšu talijansku generalnu konzulicu u Kopru Mariju Cristinu Antonelli rekao je da je “ukiseljena”. “Sve o čemu sam dosad pisala imalo je znatnog utjecaja”, rekla je tada Bulfon za Nacional. Nakon manje od tri mjeseca, na optužbe “ukiseljene” konzulice koje je objavila “prodana” novinarka reagirali su DORH i nadležno ministarstvo u Italiji, što znači da loše upravljanje fondovima unutar Talijanske unije ipak nije “veliki fake news”, kao što je Radin bio izjavio za Nacional.

“Neprihvatljivo je da nitko unutar Talijanske nacionalne zajednice nije zatražio utvrđivanje odgovornosti, odnosno neodgovornosti vrha TU-a, zbog kojeg su izgubljena značajna financijska sredstva koja su bila namijenjena TNZ-u”, rekao je Silvano Zilli za Nacional. Naime, 20. listopada u Rijeci održao se sastanak udruženja predsjednika Zajednica Talijana koji su putem priopćenja za javnost izrazili duboko razočaranje i žaljenje zbog vijesti da novac mora biti vraćen te su za sve okrivili Rim, a ne neodgovorno ponašanje vrha TU-a. U svom priopćenju predsjednici Zajednica Talijana navode da su ta sredstva mogla biti korištena za druge inicijative i ujedno se zahvaljuju vodstvu TU-a na svom uloženom naporu da bi zadržali ove fondove.

Predsjednik izvršnog odbora TU-a Marin Corva, čiji je mandat počeo tek prije dvije godine, slaže se s činjenicom da su neki od projekata mogli biti izvedeni bolje. “Tko radi, taj i griješi. To je jedna izgubljena prilika da sredstva budu iskorištena za neki projekt, ali ne možemo plakati nad prelivenim mlijekom”, rekao je Corva. Iako prethodnom izjavom priznaje da je netko pogriješio, smatra da se ne može govoriti o ničijoj odgovornosti. “Zašto bi netko odgovarao za sredstva koja nisu izgubljena? Fizički ta sredstva postoje i u procesu su vraćanja Italiji. Nitko taj novac nije pronevjerio. Da smo mi odradili neki projekt koji je lažan pa nas sad traže novac, onda bi svakako netko trebao odgovarati. Ali to su samo neutrošena sredstva koja je financijer zatražio da mu se vrate. Oni su odlučili da ta sredstva više trebaju za neka druga pitanja nego za Talijansku nacionalnu manjinu“, dodao je Corva. Na novinarsku napomenu da je talijanska manjina izgubila taj novac, Corva je rekao da “ta sredstva nisu izgubljena, ona su se vratila u državne kase” i napomenuo “da su to bila naša sredstva, ne bismo ih izgubili. Ali to su i dalje bili fondovi Republike Italije koji su bili na našem računu. Mi funkcioniramo po sistemu da nam Republika Italija daje određena sredstva, a ako ih ne utrošimo, moramo ih vratiti”.

Na upit potvrđuje li ova odluka ministarstva tvrdnje o lošem upravljanju unutar TU-a, Corva kaže da u ovom slučaju ne vidi nikakve poveznice s člankom Floriane Bulfon. “Da se može bolje, sve se može bolje. Kad kod kuće ispečete pizzu, ona uvijek može ispasti bolja nego što je ispala. Istina, to je propuštena prilika za našu zajednicu, ali ne vidim zašto bi netko trebao snositi odgovornost. Kad je netko odabran da predstavlja neku funkciju, jedini koji utvrđuju je li on nešto napravio dobro ili loše su glasači na sljedećim izborima”, zaključio je Corva.