Nacional je dobio na uvid interne dokumente Državnog odvjetništva koji otkrivaju novu šokantnu aferu u srcu DORH-a, a dogodila se prilikom istraživanja Ivice Todorića i još 13 osumnjičenih u aferi Veliki Agrokor. Ti dokumenti otkrivaju da je u istrazi lažiranja financijskih izvješća Agrokora DORH planirao ispitati kao svjedoke, a moguće i kao osumnjičene, i dvojicu istaknutih međunarodnih bankara, zaposlenika Europske banke za obnovu i razvoj, te da je to i službeno zatražio, ali je pod krajnje kontroverznim i ne posve razjašnjenim okolnostima zasad odustao od njihova ispitivanja.

Izvor koji je Nacionalu dostavio te šokantne interne dokumente i koji ima neposredna saznanja o spomenutim kontroverznim zbivanjima, navodi da je DORH odustao od ispitivanja dvojice bankara zbog izravnog pritiska Vlade premijera Andreja Plenkovića te da se to može i dokumentirati. Isti izvor svoje tvrdnje potkrjepljuje dopisom koji je u to vrijeme stigao u DORH iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova, a u kojem se, kako navodi, prijetećim tonom upozorava DORH da bi ispitivanje dvojice zaposlenika EBRD-a proizvelo međunarodni diplomatski skandal. Međutim, nakon što je Nacional, zahvaljujući uvidu u interne dokumente DORH-a, doznao da je DORH taj nečuveni politički pritisak uvažio i odustao od njihova ispitivanja, čini se da je na pomolu i puno veći skandal.

Slučaj Agrokor mogao bi se pokazati kao jedan od većih utega premijera Plenkovića uoči parlamentarnih izbora i to pogotovo ako se pokaže da je utjecao i pritiskao dorh da ne ispituje svjedoke iz EBRD-a. FOTO: Emica Elvedji/PIXSELL

DORH je planirao ispitati državljanina Danske Hansa Christiana Jacobsena i britanskog državljanina Gillesa Andrea Rogera Mettetala, koji su od 2006. pa do 2016. godine, odnosno u vremenu koje je bilo predmet istrage poslovanja Agrokora, vršili dužnosti članova Nadzornog odbora kao predstavnici EBRD-a, tada povlaštenog dioničara i jednog od financijera Agrokora.

EBRD je, kao jedan od najvećih financijera Agrokora, imenovao Hansa Christiana Jacobsena u Nadzorni odbor tvrtke 2006. godine, da bi ga 2010. na tom mjestu zamijenio Gilles Andre Roger Mettetal. On je tu dužnost obavljao do 2013. godine.

Hans Christian Jacobsen radio je 15 godina u Europskoj banci za obnovu i razvoj (EBRD) sa sjedištem u Londonu, gdje je bio direktor Odjela za agrobiznis, izravno odgovoran za ulaganja i zajmove EBRD-a u poljoprivredi, industriji hrane i pića i maloprodaji. Tijekom svoje karijere u EBRD-u upravljao je portfeljem od 125 aktivnih investicijskih projekata i ulaganja EBRD-a ukupne vrijednosti 5,5 milijardi USD u više od 280 projekata. Sličnu karijeru imao je i Gilles Andre Roger Mettetal, koji je u EBRD-u radio od 1993. također na visokim pozicijama Odjela za agrobiznis, a 2006. godine preuzeo je i direktorsku funkciju u Odjelu. Budući da su obojica imala višegodišnje iskustvo u kontroli financijskog poslovanja velikih multinacionalnih kompanija pa do manjih banaka i kreditnih institucija te u poslovima financiranja i investicija, lako je zaključiti da su trebali uočiti sumnjive brojke u financijskim izvještajima Agrokora i zaključiti da izvještaji koji su im predočeni ne prikazuju stvarno stanje poslovanja tvrtke.

Ivica Todorić je nakon presude kojom se ne priznaje financijska revizija KPMG-a najavio i ulazak u politiku te je uvjeren da će na kraju dobiti sve sporove protiv države. FOTO: Sanjin Strukic/PIXSELL

Istražitelji DORH–a angažirani na tom slučaju logično su zaključili da bi obojica predstavnika EBRD-a mogla imati saznanja o pojedinostima poslovanja Agrokora u inkriminiranom razdoblju, pa su Danskoj i Velikoj Britaniji 2018. godine uputili službene europske istražne naloge (EIN) u kojima se traži njihovo ispitivanje.

EBRD je, pozivajući se na imunitet, odbio predati traženu dokumentaciju i suglasnost za ispitivanje bivših zaposlenika u svojstvu svjedoka, a nakon burne reakcije Ministarstva vanjskih i europskih poslova, kojem je tada na čelu bila Marija Pejčinović Burić, i optužbe da će DORH ispitivanjem predstavnika EBRD-a „izazvati diplomatski skandal“, istražni nalozi naprosto su ostali zaboravljeni i DORH je odustao od ispitivanja dvojice bankara.

Da je to napravljeno suprotno uvjerenju istražitelja koji su radili na tom slučaju, otkriva i sljedeći pasus internog dokumenta DORH-a u koji je Nacional dobio uvid:

„OPASKA: postavlja se pitanje da li se isti, s obzirom na postavljena pitanja o radu Nadzornog odbora TD Agrokor d.d., mogu pozivati na bankovnu tajnu, a s obzirom na odredbe članka 156. i 157. Zakona o kreditnim institucijama.“

Dopisom iz ministarstva vanjskih poslova koji je stigao u DORH prijeteći se upozorava da bi ispitivanje dvojice zaposlenika EBRD-a proizvelo međunarodni diplomatski skandal

U tim člancima Zakona preciziraju se okolnosti u kojima su bankari dužni čuvati bankovnu tajnu, ali i kada su od toga oslobođeni. Među ostalim, u članku 157. propisano je i da se obaveza kreditne institucije da čuva bankovnu tajnu ne odnosi na slučajeve u kojima to pisanim putem zatraži nadležno državno odvjetništvo ili Ured europskog javnog tužitelja ili ako DORH pisanim putem naloži Ministarstvu unutarnjih poslova prikupljanje podataka u predistražnom postupku, ili ako se povjerljivi podaci priopćavaju USKOK-u na temelju zakona kojim se regulira suzbijanje korupcije i organiziranog kriminala.

Međutim, hrvatska vlada je još ratne 1993. s Europskom bankom za obnovu i razvoj potpisala sporazum koji djelatnicima te utjecajne banke jamči diplomatski imunitet. To znači da ih policija ili USKOK ne smiju niti ispitivati u vezi sa sumnjama na neke kriminalne radnje niti kazneno goniti. Takav presedan u dogovoru vlade i jedne banke otkriven je 2009. nakon što je izbila afera zbog plana kupnje 46 autobusa vrijednih 100 milijuna kuna koju je s EBRD-om dogovorio Tonino Picula, bivši gradonačelnik Velike Gorice. Sada se pokazuje da bi taj sporazum u najmanju ruku trebalo revidirati. Naročito ako je aktualna vlada zbog toga upozorila DORH da bi proizveo diplomatski skandal ako uputi zahtjev za ispitivanje djelatnika EBRD-a.

Kao članovi Nadzornog odbora Agrokora u tom razdoblju, obojica predstavnika EBRD-a prihvaćala su financijska izvješća o poslovanju tvrtke iako su znala ili su morala znati da su izvješća lažirana, dorađivana i da ne prikazuju stvarno poslovanje tvrtke.

Glavna skupština Agrokora, koju su tada činili Ivica Todorić i jedan predstavnik EBRD-a, u vremenu od 2007. do 2016. godine u pravilu je prihvaćala godišnja financijska izvješća koja bi prethodno pregledao Nadzorni odbor i s njima se suglasio, iako su znali da izvješća ne prikazuju realnu financijsku situaciju tvrtke.

Državno odvjetništvo planiralo je saslušati dvojicu bankara jer su od 2006. pa do 2016. godine, odnosno u vremenu koje je bilo predmet istrage poslovanja Agrokora, vršili dužnosti članova Nadzornog odbora kao predstavnici EBRD-a. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Interni dokumenti DORH-a koje je Nacional dobio na uvid, a koji su tijekom istrage afere Agrokor redovito slani tada glavnom državnom odvjetniku Draženu Jeleniću i potom novoj državnoj odvjetnici Zlati Hrvoj-Šipek koja je tu dužnost preuzela u svibnju 2020. godine, otkrivaju da su oba državna odvjetnika bila dobro upoznata i redovito izvještavana o pojedinostima istrage koju su vršili istražitelji DORH-a. Pa su tako bili obaviješteni i o dvojbama istražitelja treba li Jacobsena i Mettetala ispitati u svojstvu svjedoka – ili čak i osumnjičenika – s obzirom na to da su kao članovi Nadzornog odbora Agrokora svjesno potpisivali lažirana financijska izvješća. Naime, u internim dokumentima DORH-a poimence je nabrojeno kojim su sve sjednicama NO-a u vremenu od 2007. pa do 2016. prisustvovali Jacobsen i Mettetal, kako su odobravali i prihvaćali sporna financijska izvješća i kako su ona prosljeđivana Glavnoj skupštini na usvajanje.

Primjerice, u jednom internom dokumentu sastavljenom 11. lipnja 2018. godine, koji je Nacionalu dostavljen na uvid, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podrobno analizira zapisnike sa svih sjednica Nadzornog odbora Agrokora, iz kojih je jasno da su i Jacobsen i Mettetal bili upoznati sa svim financijskim izvještajima koji su predmet tužbe.

Hans Christian Jacobsen prisustvovao je i sjednici Nadzornog odbora 16. svibnja 2008., s Ivanom Todorićem, Brankom Mikšom, Brankom Tarnikom i Mirkom Novoselom te tadašnjim članovima uprave Ivicom Todorićem i Antom Todorićem. Tada su Glavnoj skupštini društva jednoglasno predložili usvajanje financijskih izvješća društva za 2007. godinu, raspodjelu dobiti u iznosu od 401.680.955 kuna tako da 343.516.895 kuna prenesu u zadržanu dobit, a 58,1 milijun kuna koriste za isplatu dividende dioničarima do 31. prosinca 2008.

Jacobsen je prisustvovao i petoj sjednici Nadzornog odbora Agrokora 30. srpnja 2009. kada su utvrđeni prijedlozi Odluka za redovnu sjednicu Glavne skupštine Agrokora tako što su jednoglasno usvojeni izvješće o radu Nadzornog odbora, godišnja financijska izvješća za 2008. i način raspodjele dobiti.

Nakon burne reakcije Ministarstva vanjskih i europskih poslova, koje se očito referiralo na bizarni sporazum Vlade s EBRD-om iz 1993., DORH je morao odustati od ispitivanja dvojice bankara

A budući da Jacobsen i Mettetal, unatoč tome, nisu ispitani ni kao svjedoci ni kao optuženici, posve je jasno da se istraga u aferi Agrokor vodila selektivno.

U istom internom dokumentu iz lipnja 2018. stoji i opaska da se desetookrivljenom Ivanu Todoriću i sedmookrivljenom Anti Todoriću stavlja na teret da su prijedloge odluka Uprave o prihvaćanju financijskih izvještaja, koje je prethodno prihvatio Nadzorni odbor, slali Glavnoj skupštini na usvajanje. Članove Glavne skupštine činila su dvojica predstavnika dvaju najvećih dioničara Agrokora – Ivica Todorić kao suvlasnik i jedan predstavnik EBRD-a kao glavnog financijera tvrtke.

No, zanimljivo, ostali članovi tadašnjeg NO-a – Branko Mikša, Branko Tarnik, Viktorija Svić i Gilles Andre Roger Mettetal – nisu bili obuhvaćeni istragom iako su i oni stavljali svoje potpise na sporna financijska izvješća.

DORH je također tijekom istrage uputio službene dopise pravosudnim tijelima Švicarske sa zahtjevom da mu se omogući uvid u podatke i dokumentaciju vezanu uz slučaj te europski istražni nalog u kojem se traži ispitivanje članova Uprave Agrokora AG (podružnica sa sjedištem u Zugu) Martina Nessea i Rudolfa Mosimanna te Kurta Schribera iz tvrtke Treuver AG koja je bila zadužena za računovodstvene poslove. Iz dokumentacije koja je Nacionalu dana na uvid vidljivo je i da je europski istražni nalog upućen i Nizozemskoj, sa zahtjevom da se ispitaju tri osobe odgovorne za poslovanje triju tvrtki unutar Adria Grupe – Dennis Spierdijk, Jacobus Cornelis Marie Veerman i Albert Paul de Lange.

Jacobsen i Mettetal trebali su biti ispitani, u najmanju ruku, isprva kao svjedoci, a zbog financijskih izvještaja koje su potpisivali iako su bili svjesni da oni ne odgovaraju istini, mogli su završiti i kao osumnjičenici

Isti pravosudni izvor Nacionala navodi da je i u tim slučajevima DORH pod političkim pritiskom Ministarstva vanjskih poslova povukao istražne naloge i odustao od ispitivanja svjedoka.

Drugi interni dokument DORH-a koji je Nacionalu dostavljen na uvid, otkriva da je DORH pažljivo analizirao i zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora Agrokora od 5. ožujka 2013. godine, u kojem se raspravljalo o preuzimanju slovenskog Mercatora u kojem je EBRD trebao sudjelovati uplatom od 100 milijuna eura putem povećanja temeljnog kapitala Agrokora. Sadržaj dokumenta pokazuje da je EBRD isprva načelno podržao akviziciju Mercatora, no kad je došlo vrijeme za uplatu, iz ne posve razjašnjenih razloga iznenada je odbio dokapitalizirati Agrokor te je odlučio značajno smanjiti vlasnički udjel u tvrtki, čime je izgubio i pravo sudjelovanja svojih predstavnika u Nadzornom odboru i Glavnoj skupštini. DORH je počeo istraživati konkretne okolnosti i razloge koji su čelnike EBRD-a motivirali da odustanu od Agrokora.

Zanimalo ih je, prije svega, jesu li predstavnici EBRD-a uočili neke anomalije u financijskim izvještajima koje su ih nagnale da promijene odluku. No budući da se EBRD pozvao na imunitet svojih predstavnika te odbio predati traženu dokumentaciju, ali i suglasnost da se njegovi zaposlenici ispitaju u svojstvu svjedoka, DORH nije doznao stvarne razloge. Skandalozno je da se financijski stručnjaci tog profila i razine uopće pozivaju na imunitet, jer se u ovoj situaciji ne radi ni o čemu što bi zapravo trebalo štititi imunitetom.

Iz svega proizlazi da su i Jacobsen i Mettetal trebali biti ispitani, u najmanju ruku, isprva kao svjedoci, a zbog financijskih izvještaja koje su potpisivali iako su bili svjesni da oni ne odgovaraju istini, zapravo bi lako moguće trebali završiti i kao osumnjičenici.