DVADESETAK DANA UOČI IZBORA DAVOR BERNARDIĆ suočen je s ozbiljnim izazovima koji su kulminirali nakon što su obajvljene izborne liste, a gotovo istovremeno na ljevici i centru dogovorene su koalicije koje će SDP-u uzeti dio birača

Socijaldemokratska partija (SDP) i njen predsjednik Davor Bernardić suočeni su s iznimno ozbiljnim izazovima koji su proteklog tjedna kulminirali na tri različita fronta, i to upravo u trenucima kada je Restart koalicija u svim ozbiljnim istraživanjima javnog mišljenja prešla u vodstvo i počela odavati dojam da bi zbilja mogla biti ključan, glavni faktor u sastavljanju buduće vlasti. Problemi su započeli objavljivanjem izbornih lista i otvorenim nezadovoljstvom u nizu SDP-ovih ogranaka diljem države, a nastavljeni su sklapanjem koalicije stranke Pametno sa Strankom s imenom i prezimenom, koju vode Ivan Kovačić i Dalija Orešković, čime je postalo jasno da će ova nova snaga sasvim sigurno oteti barem dio glasova na političkom centru, budući da je njihov prelazak izbornog praga sada vrlo realna opcija. Na sve ovo nadovezalo se ozbiljno nadiranje političkih konkurenata s ljevice, gdje se prvi put okupila respektabilna koalicija sposobna značajnije zagrabiti u rezervoar glasova koji su dosad pripadali isključivo SDP-u, ili su se unaprijed otpisivali kao bačeni. Izvor Nacionala blizak vrhu SDP-a koncem prošlog tjedna priznao je da je u stranci sazrelo uvjerenje da su po svemu sudeći u pripremi nastupa na parlamentarnim izborima počinjene brojne taktičke pogreške pa je dio vodećih članova naprosto digao ruke i čeka gubitak utrke, kako bi uslijedila nova runda obračuna s Bernardićem i njegovim ljudima u vrhu stranke. Njegovo razmišljanje može se sažeti u nekoliko teza: SDP je pogriješio ostavivši potpuno otvoren prostor na ljevici, Bernardić je odustao od svog pomirljivog nastupa prema stranačkim oponentima i natjerao ih je na brutalni bratoubilački rat na listama, a usprkos vrlo široko postavljenoj Restart koaliciji konkurencija će ipak uzeti značajan broj glasova, i na ljevici i na centru.

“DAKLE, U KORIST KOALICIJSKIH PARTNERA koje treba dovući do Sabora odrekli smo se velikog broja mjesta na listama, sve kako bi se izbjeglo rasipanje glasova koje će se na koncu ipak dogoditi. Drugo, Bernardić je odustao od dobre prakse postavljanja kvalitetnih ljudi na visoka mjesta na izbornim listama, čak usprkos tomu što su bili njegovi oponenti, što je dosad rezultiralo dobrim rezultatima i rastom rejtinga SDP-a: ovaj put mjesta su se našla uglavnom za njegove poslušnike. I treće, zeleno-lijeva koalicija u očiglednom je naletu i može nam naškoditi u urbanim sredinama”, kazao je ovaj sugovornik Nacionala iz SDP-a. On tvrdi da su se problemi mogli izbjeći, no da je Bernardić očito odlučio zaigrati na sve ili ništa, svjestan da mu u slučaju gubitka izbora prijeti i gubitak mjesta predsjednika SDP-a. “U osmoj izbornoj jedinici na posljednja mjesta je stavio Peđu Grbina, Željka Jovanovića i Vojka Obersnela, što znači da u Sabor mogu isključivo preferencijalnim glasovima i da se međusobno moraju poubijati. Slična situacija je sa Sinišom Hajdašem Dončićem i Joškom Klisovićem u trećoj, kao i Mihaelom Zmajlovićem i Sašom Đujićem u sedmoj. Ranku Ostojiću već je ranije najavio da će biti nisko pa njegovo odustajanje nije iznenađenje, no vrlo je loše odjeknulo ponižavajuće nisko mjesto za uspješnog gradonačelnika Ploča Mišu Krstičevića u desetoj jedinici, ili postavljanje nekih osuđenih članica na liste u Slavoniji. Gordan Maras također je ponižen šestim mjestom u prvoj, zagrebačkoj jedinici”, nabraja Nacionalov sugovornik. To je tek dio prigovora na Bernardićev račun, budući da su izvan lista ostali brojni stranački teškaši i uspješni lokalni dužnosnici, što će izvjesno dovesti do tektonskih poremećaja nakon izbora u srpnju. Na njima, tvrde Nacionalovi sugovornici, SDP-u bi se najneugodnijom mogla pokazati lijeva koalicija – ne samo zbog oduzimanja dijela glasova nego i činjenice da mu se prvi put kao konkurent pojavila ozbiljna, strukturirana i artikulirana snaga. “Oni bi nas mogli dugoročno nagrizati ukoliko ne napravimo zaokret”, tvrde u SDP-u.

LIJEVA KOALICIJA otvoreno zagovara uvođenje novih stopa oporezivanja prihoda od kapitala i imovine, poreznu destimulaciju rentijerstva, rasterećivanje porezne presije na rad te uvođenje više poreznih stopa

NA LJEVICI, GDJE SE U LIJEVO-ZELENOJ KOALICIJI okupilo šest stranaka i inicijativa (Možemo!, Nova ljevica, Radnička fronta, ORaH, Zagreb je naš! i Za grad), za Nacional ipak tvrde da ovu stranku ne smatraju svojim primarnim konkurentom. “Ne, nije točno da ciljamo isključivo na SDP. Dapače, s tom strankom vjerojatno bismo se vrlo lako složili na nizu ideoloških i svjetonazorskih pitanja. No ono što nas od njih razdvaja jest znatno viši stupanj unutarnje demokracije i svakako ekonomski program, koji gotovo da ne može biti različitiji”, kazali su za Nacional u zeleno-lijevoj koaliciji. Njene osnovne poteškoće zasad se odnose na prozaičan problem formiranja prepoznatljivog razvoja pa ih se u javnosti naziva “koalicijom Možemo”, “Zelenom ljevicom” i slično. No, tvrde, to nikome ne smeta jer su svejedno prepoznati kao zapravo jedina lijeva snaga u Hrvatskoj. “To ćemo demonstrirati djelima”, kažu.

Nacional je dobio uvid u predizborni program ove koalicije i koncentrirao se na njegov dio posvećen gospodarstvu, budući da se upravo to proglašava ključnim razlikovnim detaljem u odnosu na SDP i ostatak političke scene. “On je sastavljen sudjelovanjem svih članova, a već ta činjenica razlikuje nas od ostalih: da, taj proces mnogo je kompliciraniji i zahtjevniji, no čemu uopće imati članstvo ukoliko ono neće imati pravo glasa prilikom kreiranja osnovnih politika?” kazala je za Nacional Sandra Benčić iz platforme Možemo! Ona naglašava da su i izborne liste formirane na vrlo sličan način, odnosno na predizborima, što znači da su vjerodostojnost i potencijal kandidata već testirani.

“NAŠ SE PROGRAM ZA PARLAMENTARNE IZBORE temelji na trima glavnim stupovima: zelenom otpornom gospodarstvu i dostojanstvenim uvjetima rada, društvenoj jednakosti i demokratizaciji i međunarodnoj solidarnosti. Kao društvo moramo se promijeniti: nema povratka na staro, ali teret promjene ne smijemo staviti jednako na sva leđa jer nismo svi jednako odgovorni niti smo imali jednake koristi od neuspjelog hrvatskog razvojnog modela. Osnovna razlika spram drugih političkih stranaka jest da smo mi uvjereni da se razvojem može i mora aktivno upravljati i da razvoj ne smije ovisiti o fondovima Europske unije – koji su dobrodošli kao dodatna, ali ne osnovna financijska poluga u implementaciji ekonomske i socijalne politike zemlje – nego da se mora aktivno osmišljavati i provoditi vlastitu ekonomsku politiku, vodeći računa o europskim i globalnim izazovima. Stoga je osnova našeg političkog programa Zeleni plan za Hrvatsku, koji je dugoročna vizija održivog razvoja suvremene i ekološki osviještene države koja predviđa investicije u sektore energetike temeljene na održivim izvorima energije (OIE), investicije u proizvodnju tehnologije za OIE, značajne investicije u restrukturiranje poljoprivredne proizvodnje i povezivanje s prehrambenom industrijom kako bismo osigurali veću prehrambenu neovisnost i podigli razinu eko i biodinamičke poljoprivrede. Za razliku od HDZ-a i SDP-a, mi planiramo okvir za razvoj gospodarstva na način da sagledavamo koje će biti primarne potrebe narednih deset godina i da onda investiramo upravo u sektore koji će stvarati tehnologiju i proizvode za te potrebe i potrebe izvoza. Potpuno je promašeno u programima predstavljati da će Hrvatska povući stotine milijuna eura za održive izvore energije, ako ćemo cjelokupnu tehnologiju za njih nabavljati od drugih zemalja – u tom slučaju će naš proračun biti samo protočni bojler kroz koji će se sredstva iz EU proračuna preusmjeravati gospodarskim subjektima drugih zemalja. Naš je cilj domaće industrijske pogone učiniti sudionicima ove energetske tranzicije kako bismo preusmjerili svoju proizvodnju na zelene tehnologije poput sunčanih panela i dijelova vjetroelektrana. Grupa HEP, koja upravlja i energetskom mrežom koju trebamo modernizirati, mora postati predvodnicom proizvodnje čiste energije, pod javnom upravom i kontrolom, za razliku od dosadašnje politike dviju najvećih stranaka koje su forsirale privatizaciju proizvodnje iz obnovljivih izvora”, objašnjava Benčić. Pristup dosadašnjih vlada u usmjeravanju potpora po principu “svima pomalo” smatraju promašenim i potpore ubuduće žele prioritizirati po sektorskom principu, u one industrije koje imaju najviše potencijala pridonijeti stvaranju zelenog gospodarstva. U poljoprivredi i ruralnom razvoju cilj je bioekonomija te financijska stabilizacija i razvoj OPG-ova i poljoprivrednih zadruga, što žele realizirati kroz osiguranje pristupa jeftinim kreditnim sredstvima za poljoprivredu i s njom povezanim industrijama osnivanjem agrobanke na načelima etičnog financiranja. Drugo rješenje koje žele implementirati jest jačanje poljoprivrednih zadruga i investiranje u osnivanja centara za otkup poljoprivrednih proizvoda u vlasništvu zadrugara i lokalnih vlasti. Takvi centri predstavljaju infrastrukturu za skladištenje, sortiranje, pakiranje, hlađenje i sušenje poljoprivrednih proizvoda i omogućuju dostizanje količina potrebnih za plasman u trgovačke lance.

“Da bi se moglo efikasno upravljati razvojem nužan je teritorijalni preustroj zemlje na način da jedinice lokalne samouprave budu dovoljno velike da mogu upravljati vlastitim razvojem i biti u tome autonomne. Smatramo da razinu županija treba ukinuti, a uspostaviti razinu regija. Nadalje zahtijevamo jačanje demokratizacije i sudjelovanje građana u odlučivanju olakšavanjem referendumskih inicijativa, posebno na lokalnoj razini, te eliminaciju lokalnih šerifa ograničavanjem gradonačelničkih mandata na maksimalno dva uzastopna, uz dodatne izmjene Lex Šerifa kako bismo izbalansirali odnose moći u lokalnoj samoupravi. Zahtijevamo zabranu traženja bilo kojeg dokumenta od građana koji tijela javne vlasti imaju u posjedu te digitalizaciju svih javnih usluga, ali uz obavezno priznavanje prava na internet kao ljudskog prava i stvaranja infrastrukture za pristup besplatnom internetu. U suprotnom će digitalizacija produbiti nejednakosti”, kaže Benčić.

ŠTO SE TIČE POREZNE POLITIKE, lijeva koalicija potpuno otvoreno zagovara uvođenje novih (ili viših) stopa oporezivanja prihoda od kapitala i imovine, poreznu destimulaciju rentijerstva, rasterećivanje porezne presije na rad te uvođenje više poreznih stopa – što bi omogućilo bolju i pravedniju raspodjelu tereta. Za centralno pitanje svog programa oni proglašavaju smanjenje društvenih i ekonomskih nejednakosti, a između ostalog je predviđena i mjera po kojoj minimalna plaća treba iznositi najmanje 60 posto medijalne plaće bez mogućnosti umanjenja tog iznosa u odnosu na prethodnu godinu i bez mogućnosti ugovaranja kolektivnim ugovorom minimalne plaće niže od tog iznosa. Time bi se omogućio godišnji rast minimalne plaće u skladu s rastom medijalne plaće, smanjila bi se nejednakost u plaćama i poboljšale životne prilike za oko 40 tisuća radnika. Ove konkretne mjere, smatraju, dramatično ih izdvajaju od ostalih stranaka, pa i SDP-a, a od njih se razlikuju i kada se radi o sigurnosnoj politici. “Moramo priznati da nas je začudilo od, primjerice, SDP-a da su u svom programu predvidjeli povećanje proračuna za obranu na 2 posto BDP-a, čime su zapravo prihvatili Trumpov zahtjev prema zemljama NATO-a, umjesto da su prema njemu kritični. Mi se s druge strane zalažemo za investicije u jačanje sustava protupožarne zaštite, zaštite od poplava, jačanje položaja HGSS-a, uvođenje helikopterske službe – koje smatramo prioritetnijima u ovom trenutku”, kazala je za Nacional Sandra Benčić. Kao ključne odrednice programa ove koalicije izdvaja i kvalitetu i dostupnost zdravstvenih usluga, razvoj javnog stambenog fonda za dugoročni najam stanova kako bi smanjili ovisnost građana o pristupu kreditima za kupnju stana, uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja i premještanje vjeronauka iz škola, produljenje obveznog osnovnoškolskog obrazovanja na devet godina te obrazovnu reformu u čijem će centru biti poboljšanje položaja nastavnika i profesora, a fokus prebačen na učenike i njihovu mogućnost kritičnog razmišljanja i razvoj kreativnosti. Tu su i rodna jednakost, dostupnost kontracepciji i jamstvo sigurnog pobačaja, potpuno izjednačavanje prava LGBTIQ osoba u svim aspektima privatnog, društvenog i ekonomskog života, uključujući pravo na posvajanje djece, te Zakon o obnovi Zagreba i okolice od posljedica potresa.

‘OD SDP-a NAS RAZDVAJA znatno viši stupanj unutarnje demokracije i svakako ekonomski program, koji gotovo da ne može biti različitiji’, kazali su za Nacional u zeleno-lijevoj koaliciji

“KLJUČNA RAZLIKA IZMEĐU NAS I DRUGIH političkih aktera je u načinu djelovanja: nama je politika kolektivni pothvat u kojem svatko ima pravo i mogućnost sudjelovati, nama je važna interna demokratizacija stranaka pa smo u tom cilju organizirali i predizbore u kojima su se svi članovi i platforme i stranke mogli kandidirati i glasati za kandidate. Kod nas se liste ne slažu za zelenim stolom, već voljom članstva. Mi na liste ne stavljamo Bandićeve žetončiće i ne šikaniramo naše kandidate. Naš legitimitet i kompetencije vučemo iz više od desetljeća borbe na ulicama gdje smo s građanima zahtijevali promjenu načina na koji su dvije najveće stranke vodile zemlju. Nazivaju nas zbog toga političkim aktivistima i govore da je politika nešto drugo. Mi im poručujemo da, ako je politički aktivizam ono što mi radimo – a to je zaštita javnog interesa zajedno s građanima, a ono što oni zovu ‘pravom politikom’ zaštita privatnih interesa njihovih pajdaša iza zatvorenih vrata – mi ćemo u tom slučaju i u Saboru ostati politički aktivisti”, zaključuje Benčić.

Iz svega ovoga vidljivo je da, premda se koalicija deklarira lijevom, u ovom slučaju zapravo ipak nije riječ o ultralijevom pokretu, nego o strukturiranoj političkoj opciji koja ima dugoročan cilj zauzeti svoje mjesto na političkoj sceni. Proteklog tjedna kao jedan od svojih aduta predstavili su činjenicu da im se među nositeljima lista nalazi čak šest žena, a u desetoj izbornoj jedinici to je profesorica filozofije i povjesničarka umjetnosti Tamara Visković, u javnosti poznata kao dugogodišnja menadžerica u kulturi i nekadašnja splitska “ministrica kulture” sa značajnim postignućima, premda je tu funkciju prije petnaestak godina obnašala kao nezavisna kandidatkinja u vrijeme koalicije HDZ-a i poduzetničke Liste Veloga Mista. “Neke ljude koji čine inicijativni odbor platforme poznajem od ranije, neke znam kroz njihov rad i javne nastupe, i samo pristupanje inicijativnom odboru za mene nije bilo čin prilagodbe, već jednostavno bivanje na mjestu kojemu ionako pripadam, samo u formi koja je organizirana i sistematizirana. To je tijelo moćan think-tank sastavljen od ljudi koji su iznimno stručni u svojim područjima, imaju frontmenski kapacitet i međusobno povjerenje. Moto ‘Borbenost i znanje’ nije slučajan. Znanje bez borbenosti je neučinkovito, borbenost bez znanja je opasna”, kaže za Nacional Visković, koja je u posljednje vrijeme angažirana u Novoj ljevici.

“NA OVE IZBORE IZLAZIMO ZAJEDNO s još pet stranaka i veseli me da je ljevica pronašla zajedničku platformu oko koje se može okupiti. Mnogo je pitanja zašto koalicija nije veća ili manja, zašto ovaj jest ili netko drugi nije tu. Odgovor je u biti jednostavan: nije cilj samo ući u Sabor već u njemu jedinstveno zastupati jasne stavove. Naša je želja da se izborimo za vlastitu poziciju, a ne da nas itko uvede kao koalicijsku žuntu niti da provedemo četiri godine natežući se međusobno oko stvari koje su trebale biti prethodno kvalitetno usuglašene”, zaključuje Visković.