Stanimir Brajković je 4. veljače ubijen u beogradskom zatvoru Padinska Skela pošto su ga, kako tvrdi istraga, trojica mladih ljudi, s kojima je bio u istoj sobi, danima psihički zlostavljali, šamarali, tukli rukama i nogama, tjerali da pije mokraću i silovali drškom od metle. Brajković je imao 74 godine i iza rešetaka se našao jer je 31. prosinca 2020. oko 13 sati bacio petardu s balkona svog stana. Petarda je eksplodirala pored susjeda koji su šetali šestomjesečnu bebu i Brajković je zbog remećenja javnog reda i mira osuđen na plaćanje kazne od 85 eura. Policija se žalila na presudu, pa je sud kaznu povećao na 250 eura. Zbog lošeg materijalnog stanja Brajković nije bio u stanju platiti novčanu kaznu, zbog čega se na 30 dana našao u Padinskoj Skeli, u kojoj završavaju osuđeni za prekršaje i lakša krivična djela. Tu mu je život okončan uslijed prijeloma rebara i grudne kosti, unutrašnjih ozljeda i krvarenja. Brajković nikada ranije nije bio osuđivan.

Kao počinioci ubojstva su osumnjičeni 20-godišnji Srećko Stefanović te godinu dana stariji Saša Stanković i Dalibor Petrović. Baš kao i Brajković, i oni su u Padinsku Skelu dospjeli zahvaljujući neoprostivom kršenju zakona – Srećko Stefanović je osuđen na godinu dana zatvora zbog prometnih prekršaja, Dalibor Petrović na skoro šest mjeseci iz istog razloga, ali i zbog neposjedovanja osobne iskaznice prilikom legitimiranja, dok je Saši Stankoviću izrečena kazna od 10 dana iza rešetaka jer nije imao kartu za gradski prijevoz. Na osnovu nalaza istrage, i tih 10 dana je bilo dovoljno za sudjelovanje u zlostavljanju i ubojstvu. Sva trojica su se poznavali prije nego što su stigli u Padinsku Skelu, a razlog za zlostavljanje je, navodno, bio što Brajković više nije imao novca da im kupuje cigarete i hranu u zatvorskoj kantini.

Oni su u međuvremenu pušteni na slobodu, ali su ponovo uhapšeni pošto je 8. ožujka obdukcija utvrdila da je Brajković ubijen. Srećko Stefanović se branio šutnjom, a druga dvojica su, navodno, krivnju pripisala njemu. Tužiteljstvo i Uprava za izvršenje krivičnih sankcija se nisu oglašavali mjesec i po poslije Brajkovićeve smrti, sve dok informacija o zločinu nije dospjela u medije.

Uslijedila je suspenzija upravnika Padinske Skele Vladimira Bukvića, kao i još 10 osoba, zbog sumnje na to da su počinili težu povredu radne dužnosti jer nadređene nisu obavijestili o izvanrednom događaju. Tužiteljstvo je naložilo policiji da utvrdi ima li elemenata krivičnog djela u postupcima trojice čuvara, kao i medicinskog tehničara u zatvoru.

Srpska oporba optužila je srpskog predsjednika Aleksandra Vučića i ministre u vladi da je Stanimir Brajković ‘još jedna nevina žrtva’ njihova režima. FOTO: Ilustracija/Marko Jurinec/PIXSELL

Bivši povjerenik za informacije od javnog značaja Rodoljub Šabić je ocijenio da je strašno da u državnoj instituciji čovjek bude danima mučen a da nitko ne reagira, „kao da je srednji vijek”. „Zatvorski sustav u Srbiji ne funkcionira i ne trebaju odgovarati samo stražari, upravnik i njegov zamjenik nego i više instance. Čovjek je umro 4. veljače, a to je u javnost isplivalo 19. ožujka, i meni to sliči pokušaju zataškavanja”, izjavio je Šabić.

Prema riječima člana srpskog parlamenta iz oporbene Demokratske stranke Srđana Milivojevića, Brajković je „još jedna nevina žrtva” režima predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. „Stradanje Brajkovića je pokazalo da državni sustav nije zakazao, nego se raspao. Ministrica pravosuđa Maja Popović i direktor Uprave za izvršavanje krivičnih sankcija Dejan Carević moraju biti smijenjeni. U slobodnoj, demokratskoj i pravnoj državi njih dvoje bi bili podvrgnuti krivičnoj istrazi, zajedno s mnogim drugima u lancu odlučivanja i upravljanja u Padinskoj Skeli”, naveo je Milivojević. On je izjavio da je, kao član parlamentarnog Odbora za ljudska prava, nekoliko puta tražio da se formira komisija za kontrolu izvršenja krivičnih sankcija. „Da je takva komisija konstituirana i da je započela s radom, možda bi danas Brajković bio živ”, poručio je Milivojević.

Brajkovićeva smrt je pokrenula mnoga pitanja – kako je moguće da nitko od zatvorskih službenika, zatvorenika i doušnika nije znao ili javio za zlostavljanje, zašto se umirovljenik od 74 godine nalazio u istoj sobi s vrlo mladim ljudima, što je utjecalo na to da trojica nasilnika koji se dobro poznaju „sa slobode” kaznu izdržavaju zajedno?

Umirovljeni zamjenik upravnika Padinske Skele Radovan Korać je izjavio da je Brajković „suprotno zakonu i pravilniku o tretmanu bio u sobi s licima od 20 ili 21 godine”. „Što će on u zatvorenom tretmanu, to je lice kod kojeg ne postoji opasnost od bijega. To lice je moralo odmah biti raspoređeno u poluotvoreni odjel da kosi travu, da radi”, rekao je Korać.

POorba u srpskoj Narodnoj skupštini je zahtijevala sankcije i ostavke ministrice pravosuđa Maje Popović (na slici) i direktora uprave za izvršavanje krivičnih sankcija Dejana Carevića. FOTO: A.K./ATAImages/PIXSELL

Osnovno je pitanje je li, uz postojanje mogućnosti određivanja kućnog pritvora, bacanje jedne petarde u Beogradu, gdje ih tijekom novogodišnjih praznika eksplodira tko zna koliko milijuna, razlog da iza rešetaka zatvori 74-godišnjak koji nikada ranije nije osuđivan? Je li opravdano ikoga u zatvor poslati zbog neposjedovanja osobne iskaznice ili karte za gradski prijevoz? To su bili razlozi zbog kojih su se akteri ove surove priče našli u Padinskoj Skeli.

Antiratna aktivistica Aida Ćorović je osuđena na kaznu od 850 eura zbog remećenja javnog reda i mira jer je u studenom 2021. godine jajima gađala lik bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića, osuđenog na doživotnu robiju zbog genocida, oslikan na fasadi zgrade u centru Beograda. Aida Ćorović je to odbila platiti, zbog čega je dobila poziv za izdržavanje dvomjesečne kazne u Padinskoj Skeli. Poslije Brajkovićeva zlostavljanja i ubojstva te šutnje vlasti o tome, kazna Aide Ćorović je plaćena.

„To je za mene bio otrežnjujući trenutak jer sam odbijala platiti kaznu jer sam htjela obesmisliti sistem, ali su me prijatelji upozoravali da to nije kao pred Drugi svjetski rat, kada je bila čast otići u zatvor zbog ideje”, izjavila je Aida Ćorović.

Željela je obesmisliti sistem koji, bez ikakve sumnje, djeluje i svakodnevno potvrđuje svoju efikasnost. Dio tog sistema je i činjenica da je među oko 11.000 zatvorenika u Srbiji odaziv na izborima iznad 80 posto te da ogromna većina glasa za Vučića i njegovu Srpsku naprednu stranku (SNS).

Brajković je imao nesreću da u Padinskoj Skeli upozna Srećka Stefanovića i Dalibora Petrovića jer su bili osuđeni na 370, odnosno 175 dana zatvora zbog prometnih prekršaja. Vučićev kum Nikola Petrović je prije godinu dana svojim McLarenom 720S, vrijednim više od 300.000 eura, u elitnom beogradskom naselju Dedinju oborio tri stupa, udario u Opel Corsu i zaustavio se zabijen u zid, pri čemu su ozlijeđene dvije žene. Policija je utvrdila da je Petrović bio pod djelovanjem alkohola i narkotika, ali je tužiteljstvo prije tri tjedna priopćilo da Vučićev kum neće odgovarati krivično, nego samo prekršajno, jer nema dokaza da je bio pijan i drogiran.

Tužiteljstvo je svoju odluku obrazložilo nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra da je nivo alkohola u Petrovićevoj krvi bio između 0,1 i 0,2 promila, „što je ispod dozvoljenog nivoa”. Konstatirano je da se ne može sa sigurnošću utvrditi da je Petrović vozio drogiran jer mu je prisutnost kokaina utvrđena u urinu, ali ne i u krvi. „Kokain djeluje samo dok se nalazi u krvi”, naglasilo je tužiteljstvo.

Utvrđeno je i da dvije žene iz Opela Corse na koju je Petrović naletio „nisu zadobile ozljede u sudsko-medicinskom smislu”, kao i da je na njihovom automobilu napravljena šteta manja od 1700 eura, zbog čega nema elemenata krivičnog djela, nego samo prekršaja. Petrović je, inače, nezgodu pripisao nepouzdanim McLarenovim kočnicama, mada je McLaren drugi najstariji i najuspješniji tim Formule 1, poslije Ferrarija. To je ekipa u čijim su bolidima za volanom sjedile legende kao što su Alain Prost, Ayrton Senna, Mika Hakkinen, Emerson Fittipaldi, Lewis Hamilton, James Hunt i Niki Lauda.

Petrović je tako izbjegao zatvor i krivičnu prijavu. Za razliku od pripadnice policije Katarine Petrović iz Valjeva, koja je bila uhapšena zbog sumnje na to da je odala informaciju Ministarstva unutarnjih poslova da je Nikola Petrović bio pod utjecajem alkohola od 0,41 promila u krvi i kokaina kada je izazvao nesreću. Katarina Petrović je navela da nije odala nikakvu tajnu, pošto se radilo o informaciji od javnog značaja. To je sud prihvatio, ali joj je ostala na snazi suspenzija na poslu u policiji.

Antiratna aktivistica Aida Ćorović osuđena je na kaznu od 850 eura zbog remećenja javnog reda i mira jer je u studenome 2021. godine jajima gađala mural ratnog zločinca ratka Mladića. FOTO: Antonio Ahel/PIXSELL

Sistem svoje besprijekorno funkcioniranje demonstrira i na primjeru Vučićevog štićenika Milana Radoičića, milijunaša u Srbiji i nekadašnjeg potpredsjednika partije Srpska lista, filijale SNS-a na Kosovu.

Radoičić se u rujnu, s grupom teško naoružanih sunarodnjaka, sukobio s kosovskom policijom u Banjskoj, na sjeveru Kosova. U okršaju su poginuli kosovski policajac i trojica Srba. Radoičić i njegova grupa su, mada su bili u okruženju kosovske policije, bez većih problema pobjegli u Srbiju, ali su za sobom, kako tvrde u Prištini, ostavili opremu vrijednu pet milijuna eura, uključujući 24 terenska vozila, građevinske mašine, protutenkovske rakete, minobacače, ručne bombe, automatske puške, snajpere, protutenkovske i nagazne mine, plastični eksploziv, pancirne prsluke i bespilotne letjelice.

Radoičić je priznao da je 24. rujna s naoružanom grupom došao u Banjsku da bi, kako je rekao, ohrabrio narod u otporu režimu kosovskog premijera Albina Kurtija, s tim da nije imao nikakvu pomoć vlasti u Beogradu niti ih je obavijestio o svojim namjerama.

„Obavještavam dežurne progonitelje srpskog naroda da sam osobno izvršio sve logističke pripreme za obranu srpskog naroda od okupatora”, naveo je Radoičić, poslije čega je policiji u Beogradu, “u svojstvu građanina”, dao izjavu o događajima u Banjskoj. Poručio je da je na sjever Kosova otišao da bi ohrabrio Srbe u pružanju otpora Kurtijevom režimu, radi „ostvarenja sna o slobodi srpskog naroda”.

Srpska policija je 10 dana poslije sukoba u Banjskoj privela Radoičića radi ispitivanja jer je optužen da je tijekom devet mjeseci u Bosni i Hercegovini nabavljao oružje, koje je preko Tuzle i Beograda prenosio i skladištio na Kosovu. Sud u Beogradu je odbio zahtjev tužiteljstva za određivanje pritvora Radoičiću, pa je već sljedećeg dana bio na slobodi.

Nema odgovora na pitanja kako je moguće da je Radoičić toliku količinu oružja prenio iz Tuzle u Srbiju, pored policija dva entiteta BiH, graničnih policija, posebnih jedinica čiji je zadatak sprječavanje dolaska migranata, srpske Sigurnosno-informativne agencije (nasljednice nekadašnje Službe državne sigurnosti) i obavještajnih službi Vojske Srbije?

Od sukoba u Banjskoj je prošlo više od pola godine. Interpol je raspisao međunarodnu tjeralicu za Radoičićem prije skoro četiri mjeseca. Radoičić nije samo na slobodi nego su se prije mjesec dana pojavile snimke proslave u njegovu čast na Kopaoniku, uz vatromet i transparent: „Sretan rođendan, komandante!”

Oružana pobuna, šverc oružja iz druge države, Interpolova tjeralica… Radoičićeva sloboda u pravosudnom sistemu Srbije je, prema svemu sudeći, nepovrediva. Možda je može ugroziti samo eventualni novogodišnji poriv da baci petardu s balkona.