Književna manifestacija Zagreb Book Festival ugostila je u utorak u Zagrebu istaknutu austrijsku novinarku i književnicu Ericu Fischer, koja je u razgovoru s teoretičarkom književnosti Andreom Zlatar u Muzeju za umjetnost i obrt predstavila reizdanje hrvatskog prijevoda knjige koja ju je proslavila, “Aimee & Jaguar”.

“To je jedna od onih knjiga koje lome led u nama, koje nas pogađaju i mijenjaju, a čiji je najveći šarm i uzbudljivost u spisateljskom umijeću Erike Fischer”, kazala je Zlatar najavljujući gošću na Ljetnoj pozornici MUO-a.

Istaknula je kako tu nije riječ o romansiranoj biografiji, niti običnoj publicistici ili historiografiji, “već o jednoj vrsti polifonijskoga teksta u kojemu glas Erike Fischer biva nekada potisnut kao komentar koji iznosi činjenice, da bi onda pravi dokumenti, pisma, pjesme i drugi autentični zapisi dviju protagonistkinja uzeli prvo lice”.

“U toj se knjizi otvaraju tri velike teme: prva je nacizam kao sustav, osobito odnos prema Židovima; zatim nacizam i pitanje ženske homoseksualnosti, te u konačnici, sama tema ljubavi koja raste prema kraju romana”, napomenula je Zlatar.

Rođena 1943. u Velikoj Britaniji, kamo su njezini roditelji pobjegli 1938. nakon što je nacistička Njemačka izvršila Anschluss Austrije, da bi se nakon Drugog svjetskog rata vratili u Beč, Erica Fischer jedna je od najpoznatijih austrijskih feminističkih aktivistica i suosnivačica Bečkog ženskog pokreta početkom 70-ih godina prošloga stoljeća.

Od sredine 70-ih bavi se publicistikom za tiskovne medije, radio i izdavaštvo. Od 1983., kad je objavila prvu knjigu, napisala je niz publicističkih i beletrističkih naslova, a od 1994. živi kao novinarka, spisateljica i prevoditeljica u Berlinu. U svojim se novinarskim radovima bavi ženskim pitanjem i pitanjem odnosa među spolovima, rasizmom, antisemitizmom, ratom.

Njezina je najpoznatija knjiga dokumentarni roman “Aimee & Jaguar” (1994.), koji kroz emotivnu i potresnu ljubavnu priču ekstravagantne Židovke Felice Schragenheim (Jaguar) i supruge nacističkog vojnika, uzorne Njemice Lilly Wust (Aimee) opisuje jedno od najkontroverznijih i najstrašnijih razdoblja ljudske povijesti i epicentar događanja tog vremena – Berlin 1942. godine.

Lezbijska ljubav u dobi nacionalsocijalizma

Knjiga se temelji na istinitoj priči i stvarnim povijesnim događajima, a Fischer ju je ispričala sama osamdesetogodišnja Lilly Wust.

Autorica je istaknula kako je tu riječ o jednoj, za ono doba nevjerojatnoj priči, ljubavi dviju žena – jedne Židovke koja živi skrivajući se u Berlinu, i druge, supruge vojnika Wehrmachta.

Knjigu o njima, kako je rekla, u prvome je redu napisala jer je željela preko ljubavne priče objasniti i prikazati odnose koji su vladali u ono doba: “Mislila sam da ću tako lakše doći do mladih žena, koje su bile moja ciljana publika”, pojasnila je.

Međutim, recepcija je bila nešto drugačija: mlade žene za knjigu su se zainteresirale prije svega zbog ljubavne priče, budući da nije bilo puno literature koja se bavila lezbijskom ljubavi u doba nacionalsocijalizma.

“Tu lezbijsku ljubav ipak sam uspjela približiti i mainstream publici, onoj koja inače ne bi takve knjige uzela u ruke i čitala”, napomenula je Fischer.

Također je kroz knjigu uspjela na jedan drugačiji način približiti mladima doba nacionalsocijalizma o kojemu se, kako je rekla, u Njemačkoj jako puno uči u školi, do te mjere da se često čini da su djeca prezasićena tom temom.

U povodu njezina gostovanja na Zagreb Book Festivalu organizator Mediart International objavio je ekskluzivno festivalsko izdanje knjige čiji prijevod potpisuje Jasna Dakić. Nakon objavljivanja knjige javilo se još svjedokinja toga vremena pa je tako novo izdanje romana prošireno dodatnim materijalima.

Knjiga kao katalizator teških povijesti

Fischer je istaknula da njezina prvobitna intencija nije bila napisati ljubavnu priču, već kroz odnos dviju žena prikazati koliko su one, koje su u ljubavi trebale biti jednake, zapravo bile nejednake “u sustavu u kojemu jedna od njih nije smjela ni postojati”.

“Htjela sam s fokusom na male stvari prikazati kako su se stvari za Židove u tome sustavu postupno mijenjale na gore, na koji su način bili dehumanizirani – nisu smjeli imati kućne ljubimce, telefon, ići u knjižnicu, koristiti javna prijevozna sredstva, ići frizeru – i to se sve radilo postupno, kako bi se naviknuli”, rekla je autorica.

Posebno joj je bitno da je kroz suprotnosti, kontradikcije koje je uspjela u toj priči istaknuti, navela mlade da raspravljaju o tome vremenu, dodala je.

Mjesto radnje romana je Berlin, 1942.; Lilly Wust ima 29 godina, udana je za nacista, ima četvero djece i vodi život milijuna njemačkih žena. Sve se preokrene kada upozna i zaljubi se u 21-godišnju Židovku Felice Schragenheim, u koju se odmah smrtno zaljubi.

“Aimee” i “Jaguar” kuju planove o budućnosti, pišu jedna drugoj pjesme i ljubavna pisma, sklapaju svoj poseban bračni ugovor. No, njihova sreća traje kratko – 21. kolovoza 1944. Felice je uhićena i deportirana u koncentracijski logor u Theresienstadtu, a poslije u Groß-Rosen, nakon čega joj se gubi svaki trag.

“Felice je bila jako mlada i vjerojatno uvjerena da može preživjeti rat u Berlinu a to joj je gotovo i uspjelo – u Berlinu je rat preživjelo 1500 Židova, isključivo mladih ljudi,  a ona je deportirana tek koncem 1944. Jedino je ostalo do kraja tajna tko ju je denuncirao”, kazala je autorica.

Knjiga je prevedena na više od 20 svjetskih jezika, a po njoj je 2000. snimljen i istoimeni film kojim je otvoren Berlinale, a glavne glumice nagrađene su Srebrnim medvjedima.

Lilly se poslije rastala, te je desetljeća koja su uslijedila provela živeći usamljeno i nesretno. Ta je ispovijest za nju bila “neka vrsta oslobođenja, to joj je pomoglo da skine teret”, rekla je Fischer.

“S druge strane kroz nju sam i sama pronašla svoj pravi identitet – zahvalna sam joj, jer sam kroz rad na toj knjizi uspjela procesuirati vlastitu povijest, povijest svoje obitelji i postati drugi čovjek”, rekla je.

Fischer je jedna od dvanaest istaknutih inozemnih gostiju trećeg izdanja Zagreb Book Festivala, koji od 22. do 28. svibnja održava u Muzeju za umjetnost i obrt, te klubu Vinyl i kinu Tuškanac donosi pedesetak događanja, promocija, panel-diskusija, koncerata i filmskih projekcija kojima je u fokusu Austrija, a središnja tema ‘fragilnost’.

Upravo je Fischer na tribini o fragilnosti ravnopravnosti “Žene, manjine i ostatak svijeta” u ponedjeljak otvorila festival razgovorom o borbi žena za temeljna ljudska prava u kojemu su sudjelovali istaknuti austrijski književnik Karl-Markus Gauss i turska književnica i novinarka Ece Temelkuran.