Donedavno Ministarstvo pravosuđa u mandatu Dražena Bošnjakovića, odnosno novo Ministarstvo pravosuđa i uprave koje vodi Ivan Malenica, od javnosti pokušava sakriti na koji način svoju zatvorsku kaznu izdržava Željko Širić, osuđeni osječki moćnik i jedan od donedavnih vladara hrvatskog nogometa. Isto Ministarstvo pritom krši zakone i vlastite odluke, ali i budi ozbiljnu sumnju da se na više razina državnog i pravosudnog aparata pogoduje Širiću, što ne bi bio prvi put u slučaju ovog osuđenog kriminalca. Premda je osuđen na četiri godine zatvora, on je na održavanje zatvorske kazne poslan koncem 2018. godine tek nakon opsežnog istraživanja Nacionala i portala Nogometplus koje je otkrilo da je dobio četiri odgode zahvaljujući neobičnim liječničkim dijagnozama i još neobičnijoj blagonaklonosti niza institucija. Prije nekoliko mjeseci Nacional je otkrio i da se Širić s početkom ove godine aktivirao u poslovnom svijetu tako što je imenovan za prokurista tvrtke Mursa, no u tom trenutku nastaje zavjet šutnje niza javnih i pravosudnih institucija koje odbijaju dostaviti podatke o načinu odsluženja njegove zatvorske kazne. U tome se ističe upravo Ministarstvo pravosuđa s kojim je Nacional u protekla tri mjeseca vodio intenzivnu prepisku, da bi na koncu ono prekršilo Zakon o pravu na pristup informacijama i naprosto prestalo odgovarati. Stoga u ovom trenutku nije moguće službeno, mimo neslužbenih informacija, provjeriti nalazi li se Širić i dalje u kaznionici u Glini, uživa li ondje bilo kakve pogodnosti, je li u međuvremenu koristio pravo prekida izdržavanja kazne, kada ima pravo na uvjetni otpust i slično. Također, nakon što je otkriveno da je imenovan za prokurista tvrtke Mursa, ostaje neodgovoreno pitanje je li svoj potpis ovjerio kod javnog bilježnika na eventualnom privremenom izlasku na slobodu, ili je bilježnik došao k njemu u zatvor.

Ministarstvo pravosuđa, Uprava za zatvorski sustav, Županijski sud u Sisku i kaznionica u Glini redom su odbili zahtjeve Nacionala i Nogometplusa da se dostave informacije o tijeku odsluženja Širićeve zatvorske kazne, pozivajući se mahom na zaštitu osobnosti i tajnost osobnih podataka, službenu i profesionalnu tajnu i slično, premda su se traženi podaci odnosili isključivo na podatke koji predstavljaju javni interes. Iznimno kontroverzni Širić je u lokalnoj javnosti i nogometnim krugovima već desetljećima prepoznat kao izuzetno utjecajna i moćna osoba, no osim nogometnih marifetluka i afere Pošteno suđenje, zbog koje je osuđen na četiri godine zatvora, nosi i cijeli niz drugih pravosudnih postupaka i sukoba sa zakonom. Vlasnik je i ugostiteljskog objekta u kojemu se često može vidjeti velik broj sudaca Županijskog suda, otkuda navodno proizlazi njegova bliskost s mnogima od njih. Državno odvjetništvo svojedobno je protiv njega otvorilo izvide i istragu oko načina stjecanja obilne imovine, no ona nije rezultirala konkretnim rezultatima. Dodatno, istraživale su se i ozbiljne sumnje da je Širić brojnim osobama, među kojima su bili i policajci, kao profesor pomogao nabaviti lažne diplome, zatim da je sudjelovao u nekim provalama, a u medijima su se spominjale i navodno dvojbene epizode iz vremena Domovinskog rata, u kojemu je formalno zapovijedao sportskom jedinicom u sastavu Hrvatske vojske. U ljeto 2006. godine u alkoholiziranom stanju kožnim remenom je brutalno premlatio 20-godišnju kći iz prvog braka i završio u policiji, gdje se pravdao da se radilo o ‘’odgojnim mjerama’’. Prije nekoliko godina osuđen je i na osam mjeseci zatvora, uvjetno na dvije godine, zbog kaznenog djela protupravne gradnje: u uvali Spacamiža kod Milne na otoku Braču, na čestici koja se nalazi u zaštićenom obalnom pojasu od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, izgradio je kuću, dvije pomoćne građevine, golemo stubište i betonski potporni zid. Pored svega toga, upravo u vrijeme dok mu je trajao sudski proces zbog afere Pošteno suđenje, Širić je priveden i jer je u loži osječkog stadiona uz pomoć zaštitara fizički nasrnuo na novinare i oduzeo im mobitele.

Županijski sud u Osijeku kao nadležan u sudskom procesu i Županijski sud u Sisku kao mjesno nadležno za odsluženje kazne decidirano su ustvrdili da je Ministarstvo pravosuđa jedina adresa na kojoj se mogu dobiti odgovori na pitanja o Širićevu odsluženju zatvorske kazne, pa je Nacional još u travnju ove godine na tu adresu poslao upit o tome kada je s izdržavanjem kazne započeo, u kojim ustanovama ju je odsluživao, je li koristio pravo prekida izdržavanja kazne ili neke druge pogodnosti te kada ima pravo uvjetnog dopusta. Također, od Ministarstva je zatraženo da objasni do koje mjere je osuđenik imao kontakt s vanjskim svijetom i je li mu tijekom izdržavanja kazne dozvoljeno aktivirati se i upisati kao odgovorna osoba u trgovačkim poduzećima. U rekordnom roku stigao je odgovor da informacije nije moguće dostaviti ‘’zbog zaštite Širićeve osobnosti i tajnosti osobnih podataka’’, dok su podaci o zatvorenicima iz Očevidnika, po njima, službena i profesionalna tajna. Nacional se potom izričito pozvao na Zakon o pravu na pristup informacijama i od Ministarstva zatražio provođenje testa razmjernosti, što je jedan od alata u ovom zakonu koji bi pokazao da u ovom slučaju javni interes prevladava nad zaštitom privatnosti.

Punih tri tjedna kasnije, 19. svibnja, Ministarstvo pravosuđa Nacionalu šalje opsežan odgovor u kojemu pokušava objasniti da, sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, ono nije dužno dati uvid u cjelokupni predmet, niti dati odgovore na postavljena pitanja ili kreirati bilo kakvu novu informaciju, nego može tek eventualno omogućiti dostupnima postojeće dokumente. Drugim riječima, ovo ministarstvo daje na znanje da ne želi učiniti ni najmanji napor kako bi odgovorilo na logična i legitimna novinarska pitanja u jednom važnom slučaju nego, upravo suprotno, koristi sve pravne i sistemske prepreke kako bi spriječilo da informacije dođu do javnosti. Nacional se potom upustio u novu rundu dopisivanja s Ministarstvom i, ponovno se pozvavši na Zakon o pravu na pristup informacijama, zatražio uvid u konkretne postojeće dokumente, Maticu zatvorenika i Očevidnik, iz kojih je vidljiv početak i tijek služenja zatvorske kazne, sva eventualna izvođenja ili izlasci te eventualni prekidi služenja zatvorske kazne, puštanja na uvjetne dopuste i druge pogodnosti koje se odnose na Širićev kontakt s vanjskim svijetom. Također, zatražene su preslike svih akata, podnesaka ili rješenja koja se nalaze u Matici ili Očevidniku koja se odnose na navedene situacije. Ministarstvo pravosuđa ne reagira punih deset dana, a potom 28. svibnja na adresu Nacionalova novinara šalje obavijest da će se zahtjevom za informacijama napokon pozabaviti. ‘’Nastavno na Vaš zahtjev za pristup informacijama (…), a kojim tražite informacije o zatvoreniku odnosno tijeku izdržavanja kazne zatvora, obavještavamo Vas kako ćemo u postupku rješavanja predmetnog zahtjeva, zbog provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, produžiti rok za postupanje do 30 dana’’, stoji u dopisu službenice za informiranje poslanom na adresu Nacionalova novinara. Dakle, po zakonu, Ministarstvo je odgovore moralo dostaviti u roku od 15 dana, a iskoristilo je krajnju mogućnost dodatnog roka od još 15 dana, no do danas se više nije oglasilo. Imalo je mjesec dana, a ni tri mu na koncu nisu bila dovoljna.

Ovakvo skandalozno ponašanje državnih institucija, pogotovo uzevši u obzir činjenicu da Širić nije ni otišao u zatvor sve dok Nacional i Nogometplus nisu javno otkrili da je čak u četiri navrata to izbjegao tako što je prilagao potvrde osječkog fakulteta FERIT o svojoj navodnoj nezamjenjivosti na poslu, a zatim i liječničke potvrde s nizom različitih i teško dokazivih dijagnoza, kao i uputnice na operativne zahvate koji bi uvijek bili otkazani, upućuje na zaključak da još uvijek vrijedi fraza kojom Širića opisuju u Osijeku – kao ‘’onoga kojemu svatko nešto duguje’’.