Objavljeno u Nacionalu br. 326, 2002-02-12

Uvjeti u zatvoru su dobri ali zbog sporosti istražnog postupka zatvor je pretrpan: budući da su većina zatvorenika dileri ili narkomani vodi se stalni rat protiv droge koja se unosi na najnevjerojatnije načine

Splitski zatvor na Bilicama proteklih je dana bio u središtu zanimanja hrvatske javnosti. Zatvorenik Matko Jonjić umro je zbog prevelike doze heroina, a sedam pritvorenika, osumnjičenih za ratne zločine u Lori, odlučilo se na višednevni štrajk glađu. Slijedilo ih je, iz protesta protiv sporosti pravosuđa, još 30-ak zatvorenika, a u središtu grada organiziran je i štrajk glađu u znak solidarnosti s bivšim vojnim policajcima. Zatvor na Bilicama točno je na granici općina Split i Solin. Zbog takvog izvanrednog stanja Ministarstvo pravosuđa smijenilo je i pokrenulo stegovni postupak protiv upravitelja Tihomira Jakelića, a za vršitelja dužnosti postavilo 37- godišnjeg Josipa Višića, dosadašnjeg načelnika službe osiguranja u zatvoru u Šibeniku. Nekadašnji Okružni zatvor Split, građen potkraj 80-ih kao moderno zdanje i istražni zatvor, danas se zove Zatvor u Splitu. U Hrvatskoj u takav tip zatvora spada još samo zagrebački Remetinec.

U originalno zapakiranoj kutiji keksa pronašli smo marihuanu, u originalnoj kutiji mlijeka bio je prošvercan alkohol. U narančama je bio ubrizgan heroin uz pomoć injekcije, u lubenicu se može naliti heroina koliko god hoćete. Heroinom se natapa i odjeća koja se onda vlažna donosi u zatvorOdjeća natopljena heroinom
“Splitski je zatvor najsloženiji u državi zbog posebne strukture zatvorenika. Od njih 160 tek svaki deseti nema veze s drogama”, kaže Josip Višić koji je upravitelj tek deset dana. “Pretrpan je, jer su smještajni kapaciteti na Bilicama barem trećinu ispod trenutačnih potreba. Iz toga proistječu mnogi problemi, posebno oni u osiguranju i sprječavanju unošenja u zatvor nedopuštenih stvari, posebice opijata.”

U splitskom zatvoru su isključivo zatvorenici kojima je do kraja kazne ostalo manje od šest mjeseci i pritvorenici koji tu ostaju do pravomoćnosti presude. Nakon toga upućuju se na izdržavanje kazne u Lepoglavu. Nitko od zatvorenika osuđenih zbog trgovine drogom nije htio razgovarati s novinarima. Prije tri godine već je zbog prekomjernog uzimanja droge preminuo zatvorenik Petar Brekalo.

Pravosudni policajac Ivica Mlikota temeljito nas je pregledao, a njegov kolega pod oružjem dopratio do ulaza. Na ulaznim vratima čekaonice za posjetitelje izvješena je obavijest koju je 24. listopada potpisao smijenjeni upravitelj Jakelić. Svim posjetiteljima daje se na znanje da se u zatvor neće primati vlažna odjeća zatvorenika. Očito, čuvari su prozreli namakanje odjevnih predmeta u otopljeni heroin, pa je tako spriječen jedan od načina unošenja droge u zatvor. U prizemlju je, nedaleko od porte, i nova čekaonica za brojne posjetitelje koju je prije nekoliko dana dao urediti novi upravitelj Višić. Upravni dio zatvora, sobe za odvjetnike i sobe za odvjetničke razgovore sa zatvorenicima su na prvom katu. Upravni trakt teškim je vratima odijeljen od dugačkih hodnika s ćelijama. Nedaleko od ćelija je zatvorska ambulanta kojom rukovodi dr. Mihovil Škovrlj, specijalist interne medicine. U prvom odjelu su zatvorenici na izdržavanju prekršajnih kazni, nepravomoćno osuđeni i zatvorenici koji izdržavaju pravomoćne kazne. Na prvom katu je zatvorska kapelica u kojoj mise svake druge nedjelje i blagdanom služi don Anđelko Dukić, a ispovijeda u dogovoru sa sucem. Upravitelj Josip Višić i odgajatelj Vlado Nikolić ističu njegovu presudnu ulogu u nagovaranju sedmorice pritvorenika osumnjičenih za ratne zločine u Lori da odustanu od štrajka glađu. Nakon razgovora sa župnikom splitske župe Mejaši bilo je samo pitanje tko će od njih prvi početi uzimati hranu. Crkveni obredi zajamčeni su i zatvorenicima drugih vjeroispovijesti. Pokraj kapelice je toliko spominjana kantina. Jedan zatvorenik čistio je pod. Zatvorenici od ćelija do kantine idu pod pratnjom i tamo uzimaju hranu i cigarete.
Na početku smo posjetili radnu sobu. “U njoj borave zatvorenici koji održavaju zgradu, čiste, rade u kotlovnici. Za rad se javljaju dobrovoljno, ali moraju zadovoljiti sigurnosne, zdravstvene i tretmanske uvjete. Dobivaju i određenu novčanu naknadu”, objasnio nam je Vlado Nikolić. “Odbijao sam plaćati sudski utvrđenu alimentaciju za djecu. Naknada za rad je stimulans, dobijem više nego što mi mati pošalje od kuće. Ovdje sam već dva i pol mjeseca, a ostaje mi još toliko. Imam dvoje djece, već su i odrasla, ali alimentaciju nisam plaćao dijelom iz inata. Krivi smo oboje”, kaže 44-godišnji zatvorenik Miodrag Tadin iz Kaštela, strojobravar koji je radio u “Jugovinilu”, plovio i jedno vrijeme bio bez posla. “Htio bih što prije van. Ovdje dani prolaze u radu i dobrom raspoloženju. Imamo pristojan smještaj, dobru hranu, radni stol, radio i televiziju”.

U ćeliji broj 13 atmosfera je drukčija. Ivan Tomić iz Solina hrvatski je branitelj, ranjavan dva puta, boluje od PTSP-ja i u zatvoru izdržava prekršajnu kaznu od 30 dana jer je istukao suprugu: “Moj je krevet najudobniji i ne smeta mi mladić koji spava iznad mene. Ne hrče, miran je!”, ističe Tomić, u ćeliji u kojoj ima pet zatvorenika. “Ovdje sam najstariji. Imam neku braniteljsku mirovinu. Ali živci su mi otišli. U ovom sam zatvoru domaći, jer sam odležao kazne nekoliko puta. Uvijek se dogodi neka glupost. Krivo je pravosuđe, jer se bavi glupostima. Što se uvjeta u zatvoru tiče, čovjek se ne može požaliti. S obzirom na sve ove zadnje događaje, na smrt pritvorenika, na štrajk glađu bivših policajaca iz Lore, na buku koju su podigli mediji, ništa se ne bi moglo promijeniti ni kad bi ovdje načelnik osiguranja bio Šime Lučin, a upraviteljica Ingrid Antičević-Marinović. A stanje je ovdje fenomenalno. Poznavao sam smijenjenog upravitelja Jakelića. Dobar čovjek. Poznajem i gospodina Nikolića. Sposoban čovjek. Vjerujem da je i novi upravitelj gospodin Višić kao i prethodnici.”

Ali ima velikih primjedbi na hrvatsko pravosuđe. Jednom prilikom, kaže, zaboravio je osobnu iskaznicu i autobusnu kartu kod kuće i otišao na tržnicu u Split, kupiti kupus i blitvu. Policija ga je privela, a sudac osudio na globu od 800 kuna. “Odakle ću platiti kad nemam djeci ni za kruh. I otišao sam u zatvor osam dana. Samo nas trpaju u zatvor! I tako ovdje, prekobrojni, stvaramo probleme Upravi. Nema tih mjera osiguranja koje mogu spriječiti da se događaju glupostiZašto je Ivan Tomić opet u zatvoru? “Popijem dva piva, razljutim se, popizdim, onda nju doma plesnem! I evo me u zatvoru! Ja sa jednim promilom alkohola u krvi, narušavam javni red i mir! I tu sam! Osuđen na 30 dana! A Bandić sa 1,6 promila vozi, ugrozi sigurnost na cesti, razbije auto, bježi i njemu- ništa! Vrag odnio takvu vladu i državu!” U zadnjih sedam dana udebljao se dva kilograma. “Nisam bio u zatvoru u vrijeme štrajka, ali smatram da su ovi jadnici koji ovdje leže zbog sporosti suda na sebe morali skrenuti pozornost.”, govori Ivan Tomić, koji je u splitskom zatvoru ukupno proveo dvije godine.

S Tomićem u ćeliji je Goran Pauk, veliki navijač Hajduka i pripadnik Torcide sa splitskog predjela Brda: “Osuđen sam na sedam mjeseci zatvora jer sam snimljen s mobitelom za vrijeme nereda na utakmici Hajduk – Dinamo. Fotografija je objavljena u Nacionalu, a članak je govorio da su HDZ, SIS i ostali organizirali nerede na Poljudu. Tako sam i ja ispao organizator. Zbog nereda iz 2000. godine, koji mi nisu dokazani, i usto još i zbog napada na službenu osobu, dobio sam sedam mjeseci”, kaže Pauk, želeći da ga fotografiramo u majici s likom generala Gotovine i dresom Hajduka u rukama. ” Ima torcidaša i na heroinu i na travi, ali to je njihov problem! Ja sada ne konzumiram drogu. Tek povremeno, kad se putuje na neku Hajdukovu utakmicu. Pred utakmicu se malo popuši, popije desetak piva.” Tko je jači u pijenju piva – Tomić ili Pauk? “Nismo se još natjecali. Tomić je na Bilicama kralj piva, Pauk kralj Torcide. Ako bude novih štrajkova, pridružit ću im se”, kaže Pauk. Tomić i Pauk će Ministarstvu pravosuđa predložiti da pivovara “Kaltenberg” i Hajduk budu sponzori zatvora na Bilicama. Zidove zatvora Pauk bi, kaže, dobrovoljno, oličio, isključivo bijelom bojom.”

Drugi kat splitskog zatvora zovu “Istraga”. Tu su pritvorenici u istražnom postupku. Razgovarali smo s dvojicom zatvorenika zaduženih za održanje čistoće na tom katu, na kojem su i pritvorenici iz Lore. Z. M. je završio jezičnu gimnaziju, a bio je vozač pumpe za beton. Izdržava zatvorsku kaznu od šest mjeseci zbog prometnog prekršaja u kojem je osoba zadobila teže tjelesne ozljede. Odslužio je tri mjeseca. Matko Beus iz Makarske u zatvoru je već više od tri mjeseca, zbog izgreda s bivšim gradonačelnikom Makarske Zlatkom Gareljićem, sadašnjim pomoćnikom ministra obrane, i prekršajnim sucem Slavkom Štrpcem u Makarskoj. “Ne, nisam ih istukao, nego je to bila vika i prepirka, a pala je i koja ružna riječ! Dogodio se i sudar s automobilom gradonačelnika. Gareljić je protiv mene podigao tužbu. Sve je počelo kad su gradske urbanističke službe, bez moga znanja, odlučile maknuti moj kiosk s voćem i povrćem. Tobože, narušavao je izgled grada! Od deset kioska, samo je moj narušavao izgled grada! Pola ih nije plaćalo ni porez!”, naglašava Beus. “Nakon sudara prekršajni sudac odredio je da svatko od nas plati svoju kaznu, što nije bilo pravedno. Nazvao sam toga suca lažljivim govnom! Istog dana pozvala me policija da sam prijetio sucu Štrpcu, što nije bilo točno. Neću raditi više s kioskom, držat ću šank na plaži!”

“Sve sobe u zatvoru imaju WC-blok ograđen zidom, s pitkom tekućom vodom i zahodom čučavcem”, objasnio nam je Vlado Nikolić, koji u zatvoru radi 11 godina. “Zadnje tri godine odgajatelj sam u tretmanu, jer sam po struci defektolog. Prije sam radio u službi osiguranja. Tretman praćenje zatvorenika obuhvaća rad i komunikaciju s njima od ulaska do izlaska iz zatvora, kontakte s obitelji, sudom. Moja je dužnost upoznati ih s pravilima ponašanja. Povratnici znaju pravila, ali onima koji su prvi put ovdje nije se lako snaći.” Nikolić se nagledao apstinentskih narkomanskih kriza: “Ovdje su te krize svakodnevna pojava. Veliki dio naših štićenika je povezan s drogom, a smrt svakog čovjeka je strašna.”

” Droga se u sve zatvore unosi u hrani i odjeći. Nema zatvora na svijetu u koji nije moguće unijeti drogu”, kaže upravitelj Josip Višić. “Gram ili dva kokaina ili heroina možete staviti kamo god hoćete. U rupu u zubu , u uho, u kosu”, dodaje Nikolić. Splitski zatvor ima dresiranog psa koji pronalazi drogu. Čuvari svakodnevno pretražuju ćelije zatvorenika, ali ondje droga nije pronađena. “Teško je pretresti svaki madrac, plahtu, odjeću, hranu”, kaže Nikolić. Lani su pet puta nađeni heroin i marihuana kod zaprimanja odjeće ili prilikom posjeta zatvorenicima.

Glavna kuharica Vera vodi kuhinju za službenike i zatvorenike. Pomaže joj sedam zatvorenika i pritvorenika. Mario je iz jednog mjesta u okolici Splita. Radi u zatvorskoj kuhinji mjesec dana, a na izdržavanju je četveromjesečne kazne zbog neplaćanja alimentacije. “Danas je za ručak pržena škrpina. Zatvorenici je vole. Vera je nas sedmoricu postupno učila radu u kuhinji. Prvo, pranju velikih kotlova i lonaca, od 40 i 60 litara. Ovdje je bolja kuhinja nego u vojsci. Osobno najviše volim puding. To svi vole. Iako me Vera obučava, još se ne bih mogao upustiti u samostalno spremanje jela”, tvrdi Mario. Kuharica ističe da se sprema između 160 i 170 obroka dnevno. Radi se i subotom i nedjeljom. “Danas su za ručak riblja juha, pržena škrpina, mahune s krumpirom i voće”, izvještava Vera, a upravitelj Višić nas poziva da kušamo zatvorsku hranu.

Splitski je zatvor uvijek pretrpan posjetima, po terminu 150 do 200 ljudi. Doista je potrebno jako osiguranje da se pregledaju obuća i odjeća koje stižu zatvorenicima, a da se u zatvor ne prošvercaju opasni predmeti ili droga. O tome brinu djelatnici osiguranja i novi načelnik službe osiguranja Vatre Katić, koji već 11 godina radi u zatvoru. Nekada se heroin stavljao u suho grožđe ili bobice umetnute u kolače. “Dok su se kolači ili duhan mogli donositi zatvorenicima izvana, u originalno zapakiranoj šteki duhana našli smo pilu, koju je jedna majka pokušala prošvercati sinu. U originalno zapakiranoj kutiji keksa pronašli smo marihuanu. U originalnoj kutiji mlijeka bio je prošvercan alkohol. U naranče je bio ubrizgan heroin. U lubenicu se može naliti heroina koliko hoćete”, upozorava nas Nikolić.

Za pritvorenike je od 1999., a za zatvorenike od 1. srpnja lani, zabranjeno donositi voće i kolače. To im može nabaviti policijski djelatnik koji radi u kantini. “Prilikom nedavnog štrajka glađu primjedbe na hranu, madrace, ručnike, cijene u kantini doista su bila periferna pitanja. Zatražili su promjene u radu kantine, tretmanu šetnji, upotrebe sportske dvorane, posjeta, izvanrednih telefonskih razgovora”, kaže Nikolić. Zatvorenici su tražili da u kantini budu najskuplji proizvodi, poput tunjevine “Rio mare”, čokolade “Milka”. Oni ne mogu kupovati gotovinom nego imaju novac u zatvorskom pologu s kojeg zatvorskom karticom troše kada i koliko hoće.

Dr. Mihovil Škovrlj već 15 godina radi u zatvoru s medicinskim sestrama Vesnom i Jadrankom i medicinskim tehničarom Tonijem. “I zatvorenici i službenici su pod stresom. Na raspolaganju nam je gomila tableta, ali zatvorenicima je najvažniji ljudski pristup”, ističe dr. Škovrlj, internist. U ambulanti su puni koševi “apaurina”. “Ne iznenađuje da je to prvi lijek na top-listi u zatvoru. Osim sedativa propisujemo antidepresive, vitaminske preparate, psihijatrijske lijekove. Ovih smo dana pratili zdravstveno stanje štrajkaša glađu, izgubili su od 1 do 4,5 kilograma težine. Nije bilo posebnih zdravstvenih tegoba. Zatvorenici koji se odvikavaju od droge dobivaju metadonsku terapiju”, kaže dr. Škovrlj.

Zatvorenici se u sportskoj dvorani mogu rekreirati boksom, stolnim tenisom, dizanjem utega ili gimnastikom. “Važno je znati da nitko od nas ovdje nije sudac. Nas ne zanima što su zatvorenici učinili nego kako da olakšamo njihovo stanje”, kažu upravitelj Višić i odgajatelj Nikolić. Na prijavnici nas je umjesto opreznog Mlikote dočekao raspoloženi Miljenko Totić. Valjda zadovoljan što novinari napokon odlaze.