Nastavljaju se kontroverze povezane s iznenadnim, isprva prešućenim posjetom umirovljenog poljskog nadbiskupa Jozefa Michalika Zagrebačkoj nadbiskupiji. Izvor blizak Vladi, dobro upućen u crkvena zbivanja, za Nacional je izjavio da su ključne teme razgovora tijekom Michalikova posjeta ipak bile nešto šire no što se kroz službena priopćenja nastojalo sugerirati te da se razgovaralo o trima glavnim problemima: prvenstveno o aferi s prebendarima, potom pedofiliji, ali i tajnim obiteljima nekih svećenika.

S druge strane, izvor blizak kardinalu Josipu Bozaniću izjavio je za Nacional da je službenu informaciju iz Vatikana o terminu tog posjeta Bozanić dobio koncem veljače, konkretno 20. veljače. Isti izvor naveo je da je do posjeta došlo nakon što je Bozanić od Vatikana zatražio pomoć oko afere s prebendarima, koju je u siječnju 2018. ekskluzivno otkrio Nacional. Nacional je prošloga tjedna prvi informirao javnost i da je umirovljeni poljski nadbiskup u tajnosti stigao u Hrvatsku. Tek sredinom proteklog tjedna, nakon što je Nacional na to upozorio, počela su pristizati prva službena priopćenja o tom nesvakidašnjem događaju, kakav se, prema tvrdnjama nekih crkvenih krugova, zadnji put u Hrvatskoj dogodio još tijekom Drugog svjetskog rata. Kaptol se isprva o posjetu nije imao potrebu oglasiti niti ga službeno najaviti, a kad su objavljena prva priopćenja i ona su, zbog nekih proturječnosti, privukla pozornost crkvenih krugova.

Jedan crkveni izvor o tome je rekao: „Ako je to bio bratski posjet koji ima drugačije značenje od vizitature, zašto je poljski nadbiskup noćio u nuncijaturi?“

Jedan izvor blizak Bozaniću naveo je da je Michalik osobno s Bozanićem usuglasio završnu verziju priopćenja za javnost, koju je u povodu završetka njegova posjeta objavila Zagrebačka nadbiskupija. U tom priopćenju se, među ostalim, navodi da se radilo o bratskom pohodu – a on se razlikuje od vizitature. Također se navodi da je Zagrebačka nadbiskupija neke izvještaje o njegovu posjetu doživjela kao olake komentare i neargumentirane interpretacije te da je Michalik poručio svakom članu Crkve da ne nasjeda na neprovjerene glasine i iznošenje polučinjenica s ne uvijek dobronamjernim nakanama i tumačenjima. U priopćenju o kojem Bozaniću bliski izvori tvrde da ga je Michalik pročitao i s njim se usuglasio, stoji da je Michalik naglasio da njegov bratski pohod ima svrhu „dati potporu zagrebačkomu nadbiskupu, pomoćnim biskupima, svećenicima, redovnicima, redovnicama i posebice vjernicima laicima u provođenju obnove koju je pokrenula i zacrtala Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije. Na tome je putu važna suradnja svih u Crkvi, kako vjernika laika tako i zaređenih crkvenih službenika. Ohrabrio je i potaknuo nastojanja na započetim reformama, osobito drevnih institucija Zagrebačke nadbiskupije koje – premda ih resi jedinstven povijesni značaj – traže prilagodbu novim vremenima i izazovima suvremenih crkvenih potreba. Potrebno je, u duhu Drugoga vatikanskog koncila, mudro i hrabro nastaviti s reformom ostataka nadarbinskoga sustava, u čemu treba slijediti smjernice mjerodavnih tijela Svete Stolice i provesti zacrtane odluke nedavno završene Sinode.“

Izvor upućen u crkvena zbivanja naveo je da je Michalik u Hrvatsku stigao s unaprijed formiranim popisom osoba s kojima je htio razgovarati te da su mu pomoć u formiranju toga popisa pružile nuncijatura i Sveta Stolica. Navodi da je Bozanić zatražio pomoć oko situacije s prebendarima, sugeriraju da se on suočio s velikim otporom u nastojanju da neke drevne stvari, poput statuta prebendara, ipak promijeni. O tome je izvor upućen u ta zbivanja rekao: „Ključni spor je u tome što i prebendari i kanonici imaju neka tzv. drevna prava, koja nitko u Hrvatskoj ni u zapadnoj Europi unutar Crkve nema. A ta su drevna prava zadržana na temelju starih statuta koje su novi nadbiskupi potvrđivali. Zadnji koji je to potvrdio bio je kardinal Kuharić godinu dana prije svog povlačenja zbog visoke životne dobi. Ta prava danas su arhaična, a iz njih su proizišle nepravilnosti iz afere s prebendarima.“

Izvor blizak Bozaniću pokušao je umanjiti razmjere te afere pa je naveo da su suspektne prebendarske aktivnosti, zbog kojih su se suočili s ozbiljnim kaznama i pokorama te zbog kojih su i raspušteni, ipak donekle prenapuhane: „Crkvi je zbog njihovih aktivnosti prijetila velika šteta, ali su se na koncu prilično dobro izvukli iz problema. Crkva nije jako oštećena, ali nisu ni zaradili jer su dobili realnu tržišnu vrijednost za zemljište. Međutim, ta je afera na svjetlo dana i u središte pozornosti stavila ponašanje i ovlasti njih samih. Potom je zbog odvjetničke tužbe sve to ušlo u fokus javnosti i nastao je skandal.“ To je samo djelomično točno i pokazuje da se unutar hrvatske Katoličke Crkve puno toga mora mijenjati, naročito ako i dalje prevladava uvjerenje da je taj skandal prenapuhan, te se neizravno priznaje da bi Crkva taj skandal i danas bila sklona zataškati da oštećeni odvjetnici nisu ustrajali u zaštiti svojih prava. Izvori bliski Bozaniću navode da on nije imao snagu odmah promijeniti zastarjele statute, ali da se toga prihvatio nakon izbijanja afere. I tada je to nekima jako teško palo pa je zato Bozanić zatražio bratsku pomoć. Upućeni crkveni izvor naveo je da se glavnina zakulisnog sukoba u toj aferi svodi na obračun bivših prebendara – Zvonimira Kurečića i Ilije Žugaja s jedne i Juraja Kolarića i Mije Gabrića s druge strane.

Sad se traži model prema kojem bi i prebendari i kanonici ubuduće trebali funkcionirati. Jedan izvor blizak Kaptolu naveo je da će i prebendari i kanonici ubuduće za svoj rad primati neku naknadu, ali da više neće upravljati crkvenom imovinom, nego će brigu o tome preuzeti neka tvrtka u crkvenom vlasništvu. Michalik je u iznenadni posjet stigao dobro informiran, zahvaljujući i izvještaju koji je Papi poslala apostolska nuncijatura. A u njemu se vrlo precizno govori o, u najmanju ruku, neprikladnom životu nekih kanonika i prebendara. Spominju se i neki detalji, primjerice, živahni društveni život koji se odvijao u Kolarićevoj vinoteci, nadaleko poznatoj po svojoj kvaliteti, pa se u dijelu crkvenih krugova otvorilo pitanje kako je ona uopće nastala. Bozaniću blizak izvor naveo je da pedofilija i tajni obiteljski život svećenika nisu bili tema ovog posjeta.