Ustavni sud Republike Hrvatske ponovno se našao usred skandala koji prijeti velikim i drastičnim učincima za cjelokupni politički život i pravni poredak u državi. Kako Nacional ekskluzivno otkriva, može se sumnjati da se ta institucija odlučila neprimjereno umiješati u borbu za prevlast u hrvatskom nogometu – točnije, u pokušaj da se taj sport očisti od kriminala, neregularnosti i okupacije klike koju predvodi Zdravko Mamić – tako što je odlučila dosad neviđenom brzinom riješiti njihove prigovore na novi Zakon o sportu, ali i tako što je za suca koji će se time baviti imenovala Marka Babića, osobu koju se, po svemu sudeći, prije samo četiri mjeseca pratilo i prisluškivalo upravo zbog sumnji u neprimjerene veze s Mamićem.

Drugim riječima, predmet koji je u ime Hrvatskog nogometnog saveza tom sudu uputio Damir Vrbanović, njegov izvršni predsjednik koji je prije tjedan dana i službeno osumnjičen da je bio dio zločinačkog udruženja, rješavat će sudac koji je donedavno bio pod nadzorom zbog navodnih kontakata upravo s Mamićem, prvoosumnjičenim za udruživanje u to isto zločinačko udruženje. Protiv njega, Vrbanovića i ostalih vodi se nekoliko istraga zbog pranja novca i utaje poreza u visini od najmanje 270 milijuna kuna. Takvo ponašanje Ustavnog suda predstavlja skandal i svojevrsnu šaku u oko javnosti, ali i većem dijelu političke scene koji je prihvatio činjenicu da je došlo vrijeme za radikalne promjene u najvažnijem sportu u državi, koje bi se trebale provesti upravo primjenom osporavanog Zakona o sportu. Ponašanje Ustavnog suda ponovno izaziva ozbiljnu sumnju u njihovu nepristranost i to u trenutku kada je iz niza razloga i njegovo postojanje dovedeno u pitanje.

Nacional je u posjedu dopisa Ustavnog suda iz kojeg je vidljivo da je predmet koji je postao tema od prvorazrednog javnog interesa dospio u ruke suca Babića, što je informacija koju je Ustavni sud, pozivajući se na vlastiti poslovnik, želio uskratiti javnosti. Nacional posjeduje i primjerak ustavne tužbe koju je – s nekoliko manje bitnih sportskih saveza – potpisao izvršni direktor HNS-a Vrbanović. On je nastavio obnašati svoju funkciju u Savezu usprkos otvorenim istragama za višemilijunski kriminal i obratio se Ustavnom sudu, kojemu je već i prije skandaloznog odabira Babića za sudskog izvjestitelja u ovom predmetu ozbiljno narušen integritet.

Samo nekoliko mjeseci uoči isteka mandata većini sudaca, odnosno neposredno prije blokade rada i početka ozbiljne rasprave o ulozi cijele institucije, Ustavni sud odlučio je raspraviti o posljednjim izmjenama Zakona o sportu, propisa koji temeljito narušava arhitekturu moći unutar hrvatskog nogometa i prijeti da će načeti nedodirljivost Mamića i suradnika. Premda se navedeni Zakon već od 9. veljače morao primjenjivati, što znači da se HNS morao temeljito reorganizirati po vrlo preciznim kriterijima, oni su ga odlučili ignorirati, što je izazvalo skandal u javnosti, ali i proteste u političkim krugovima. Najglasnije je odjeknuo stav Mosta, odnosno jednog od njegovih čelnih ljudi Ivana Kovačića koji je najavio da će kao jedan od partnera u vlasti insistirati na provođenju zakona i temeljitom čišćenju hrvatskog sporta.

Unatoč svemu tome, Ustavni sud odlučio je pred kraj mandata više svojih sudaca uključiti se u bitku za kontrolne mehanizme unutar hrvatskog nogometa, i to dvjema dvojbenim odlukama koje bi se mogle tumačiti da neizravno idu Mamiću u korist. U ovom slučaju Sud je odlučio djelovati brzinom koja u ustavnosudskoj praksi dosad nije zabilježena, pogotovo jer se radi o zakonu koji nije sistemski i ne utječe na ljudska prava ili funkcioniranje države. I drugo, za “suca-izvjestitelja”, odnosno za ključnu osobu koja će pripremiti odluku Ustavog suda i ponuditi je na formalno usvajanje, određen je sudac Babić, za kojeg se prije samo nekoliko mjeseci tvrdilo da ga Uskok prisluškuje i prati upravo zbog moguće povezanosti s Mamićem.

Ta dva poteza Ustavnog suda izazvala su zgražanje u političkim krugovima, ali i među ustavnim stručnjacima; premda u njima formalno ne postoje propusti, jasna je poruka da će Sud nastojati donijeti odluku o Zakonu o sportu u ekspresnom roku, čak i pod cijenu da time ponovno izazove kontroverze i podgrije sumnje o bliskosti nekih svojih članova s Mamićem i njegovim lobijem. To se prije svega odnosi na brzinu postupanja: ni u političkim krugovima, ali ni u znanstvenoj zajednici nije zapamćeno to da je Ustavni sud reagirao na podnesenu tužbu u roku manjem od deset dana. Upravo to se ovdje dogodilo: nakon što je 29. siječnja na Sudu zaprimljen zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o sportu, koji su osim HNS-a potpisali još i Hrvatski olimpijski odbor, Hrvatski paraolimpijski odbor, Hrvatski sportski savez gluhih te Hrvatski školski sportski savez i Hrvatski akademski sportski savez, već 8. veljače Ustavni sud zatražio je da se o njemu očituju Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te formalni predlagatelji Zakona, klubovi zastupnika SDP-a i HNS-a u Hrvatskom saboru.

Iz dopisa Ustavnog suda postala je vidljiva još jedna šokantna činjenica: sudac koji će se baviti ovim predmetom, odnosno proučiti ga, predložiti odluku o eventualnoj privremenoj mjeri obustave primjene Zakona, a na koncu i pripremiti odluku Ustavnog suda koja se predlaže na usvajanje na samoj sjednici, jest Babić. Upravo je on bio jedan od glavnih aktera afere iz listopada prošle godine, prije samo četiri mjeseca, kada su se u javnosti pojavile tvrdnje da je sa sutkinjom Slavicom Banić i višom sudskom savjetnicom Karmen Gospodinović bio meta tajnog praćenja i prisluškivanja jer je navodno predstavljao krug ljudi koji će pomoći Mamiću u rušenju Zakona o sportu.

Prvu informaciju o tome objavio je HDZ-u i Mamiću blizak internetski portal direktno.hr koji ju je predstavio kao navodni dokaz političke zloupotrebe represivnog i obavještajnog aparata. Neki su u toj manipulaciji prepoznali i obrise kaznenog djela sprečavanja dokazivanja i sabotaže rada Uskoka. Međutim, postupanje glavnih aktera u to doba potvrdilo je da doista postoji ozbiljna sumnja u neprimjerene veze dijela ustavnih sudaca s vrhom nogometne hijerarhije: čim se doznalo da postoji akcija PNUSKOK-a, DORH-a i SOA-e – moguće u trenutku kada je o tome obaviještena predsjednica Kolinda Grabar Kitarović – naglo prestaju svi kontakti Mamića i navodnih ‘’posrednika’’ u akciji rušenja Zakona, a HNS istovremeno i bez konkretnog obrazloženja povlači već podneseni zahtjev za ocjenom njegove ustavnosti.

“Još u vrijeme privođenja izvršnog predsjednika Dinama Zdravka Mamića, Dinko Cvitan navodno je naložio SOA-i tajno praćenje, kako braće Mamić, tako i njima bliskih osoba. Upitno je jesu li mjere provođene protiv Mamića uopće bile zakonite, a kroz prisluškivanje su ‘zakačeni’ i neki razgovori koje je vodio s članovima Nogometnog saveza, nekim pravnim ekspertima, ali i šefom Hrvatskog helsinškog odbora Ivanom Zvonimirom Čičkom! Mamić se, navodno, konzultirao je li novi Zakon o sportu, koji je stupio na snagu 9. kolovoza ove godine, u skladu s Ustavom”, objavio je portal direktno.hr u listopadu prošle godine, pojasnivši da je SOA u to doba zabilježila kontakt sutkinje Slavice Banić s Mamićevim bliskim prijateljem Paškom Dodićem u njegovu kafiću Gold, u zagrebačkoj Dubravi, gdje je bio prisutan i Mamić. Potom se tvrdilo da je 6. listopada izdan nalog za provođenje tajnih mjera i izvida koji uključuje praćenje i prisluškivanje više sudske savjetnice na Ustavnom sudu Karmen Gospodinović, sudaca Slavice Banić i Marka Babića te Paška Dodića, Damira Vrbanovića i Zdravka Mamića. Navodno ga je izvan uobičajenog protokola umjesto predsjednika Županijskog suda Ivana Turudića potpisao sudac Krešimir Devčić, a kao povod je navedena upravo sumnja u dogovaranje o rušenju Zakona o sportu.

Po izbijanju afere otkrilo se da je sutkinja Slavica Banić imala više od osamdeset kontakata s Mamićevim prijateljem Dodićem, a nakon pritiska javnosti odlučila je da će se obratiti javnosti i potvrdila je da poznaje Mamića, no tvrdila je da su susreti njih dvoje bili “površni” i da joj je žao što je time narušila vjerodostojnost Ustavnog suda. Preostali akteri, uključujući i suca Babića, nisu osjetili potrebu javno reagirati.

Novi zahtjev za ocjenom ustavnosti tog Zakona HNS je podnio 29. siječnja ove godine, tek nekoliko dana nakon što je formirana nova vlada, a njime će se sada baviti upravo sudac Babić. Po ustaljenoj praksi on je zadužen za prikupljanje svih informacija, proučavanje predmeta, predlaganje eventualne privremene mjere i na koncu izradu odluke Ustavnog suda, o kojoj bi potom na zajedničkoj sjednici trebao odlučiti s preostalih devetero sudaca. Ustavni stručnjaci s kojima je Nacional razgovarao, pod željom da ostanu anonimni, konsternirani su takvim razvojem događaja.

“Prije svega, takva brzina u postupanju dosad je neviđena i jasno je da će probuditi sumnje u javnosti. U normalnim okolnostima ažurnost bi trebalo pohvaliti, ali u usporedbi s ostalim predmetima to predstavlja presedan. Čak i u slučaju Obiteljskog zakona koji je sistemski propis i znatno je važniji od Zakona o sportu, nije se postupalo ovom brzinom – a upravo je Obiteljski zakon dosad bio rekorder. Zakonom je određen instruktivni rok rješavanja predmeta u roku od godine dana, no čak ni on nije obvezujući i često se višestruko probija”, objasnio je jedan ugledni profesor ustavnog prava.

“Kao drugo, delegacija suca Babića formalno možda jest pokrivena dokumentima jer se po sudskom poslovniku predmeti dodjeljuju sucima po abecednom redu, odnosno po njihovu prezimenu, ali postoji i mogućnost da predsjednik Suda preskoči redoslijed ako procjeni da je netko od sudaca posebno upućen u tematiku. Izbor suca kojeg se u javnosti povezivalo s Mamićem vrlo je nesretan, čak i ako je bio splet okolnosti jer otvara sumnju da je postupak kontaminiran i da je narušena autonomija Suda”, tvrdi taj sveučilišni profesor. Objašnjava i da “sudac-izvjestitelj” predstavlja apsolutno najvažniju osobu u procesu jer on jedini dubinski proučava predmet i sastavlja nacrte odluka cijelog Ustavnog suda. “Ostali u praksi samo potvrđuju njegove odluke”, rekao je on.

Sudac Babić nekadašnji je odvjetnik iz Vinkovaca, a izabran je za suca Ustavnog suda 2007. usprkos popriličnoj hipoteci: mediji su otkrili da je prije toga utajio najmanje 270 tisuća kuna poreza. To se dogodilo jer je kao odvjetnik naplaćivao svoje usluge klijentima, a istovremeno državi nije plaćao porez. Porezna uprava cijelo vrijeme uopće nije reagirala na to i nakon šest godina njegov predmet je otišao u apsolutnu zastaru, a otpis potraživanja države prema odvjetniku Babiću proknjižen je 30. kolovoza 2007., samo mjesec dana nakon što je imenovan u Ustavni sud. Do kraja te godine preostalo mu je platiti samo 3.047,02 kune.

U njegovoj imovinskoj kartici navedeno je da prima plaću od 18.600 kuna i da je samo vlasnik kuće od 200 kvadratnih metara u Vinkovcima – za koju je naveo da je stečena “darovnim ugovorom od sina” – te jedne oranice vrijedne tridesetak tisuća kuna. Nakon isteka mandata u Ustavnom sudu, u kojem je prije njega sjedio njegov dobar poznanik Mario Jelušić, ima pravo kandidirati se za još jedan osmogodišnji mandat.