Nacional je koncem proteklog tjedna doznao kako je USKOK pripremao i postupno prilagođavao faze obračuna s interesnom hobotnicom koja je okruživala bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i koja je sudjelovala u korupcijom i trgovinom utjecajem impregnirane aktivnosti Bandićeve administracije u Zagrebu.

U novoj fazi tog obračuna USKOK će zahvatiti neke druge, po svemu sudeći istaknutije razine te hobotnice od onih koje su obuhvaćene nedavnim uhićenjima njegovih vozača i suradnika te pojedinih poduzetnika, koji se smatraju tzv. dnom ‘’prehrambenog’’ koruptivnog lanca koji je Bandića okruživao.

Prema tvrdnjama izvora bliskih istražiteljskim krugovima, USKOK u novom kraku svojih aktivnosti pokušava rekonstruirati što se sporno zbivalo u liječničkom miljeu povezanom s Dječjom bolnicom Srebrnjak u Zagrebu koji se nalazi u velikom međusobnom sukobu.

A u tom miljeu ističe se Gzim Redžepi, poznati zagrebački liječnik i dugogodišnji Bandićev prijatelj. Nacional je uspio rekonstruirati neke nepoznate aspekte njihova prijateljskog odnosa, ali i zašto se Redžepi spominje u kontekstu USKOK-ovih aktivnosti.

Suspendirani ravnatelj Dječje bolnice Srebrnjak Boro Nogalo jedan je od USKOK-ovih svjedoka u aferi Srebrnjak. PHOTO: Emica Elvedji/PIXSELL

Na kompleksne i opsežne aktivnosti USKOK-a privremeno je utjecala iznenadna i kontroverzna Bandićeva smrt koja je također privukla pažnju istražitelja zbog nekih nepoznatih okolnosti iz zadnjih sati Bandićeva života.

Kako je Bandić već tada mjesecima bio na mjerama, praćen i prisluškivan, rekonstrukcija posljednjih sati njegova života odrađena je bez značajnih poteškoća. Nacional je u tom kontekstu od izvora bliskih istražiteljima doznao i sljedeće:

“DORH je zaključio istragu o smrti Milana Bandića i utvrdio da u postupanju ljudi koji su bili s njim u zadnjim trenucima života nije bilo ništa sporno. Bandić je praktički bio na mjestu mrtav, i iako su ga oživljavali, nije mu bilo pomoći. Međutim, DORH nije o tome izvijestio javnost jer su i nakon Bandićeve smrti u sklopu velike USKOK-ove akcije nastavili prisluškivati širu Bandićevu mrežu suradnika. Među njima su i neke osobe iz njegova najužeg privatnog kruga”, potvrdio je to za Nacional krajem prošlog tjedna izvor s detaljnim saznanjima o tijeku velike USKOK-ove akcije koja je obuhvatila jedan krak Bandićeve hobotnice.

Potom je drugi izvor izjavio Nacionalu da je među ljudima koji su privukli pozornost USKOK-a i Gzim Redžepi, poznati zagrebački pulmolog i dugogodišnji Bandićev blizak prijatelj. Moguće je i da su neki ljudi iz tog miljea također obuhvaćeni tajnim izvidima USKOK-a. Isti izvor navodi da se USKOK za Redžepija interesira zbog teme povezane s uhićenjem Bandićeve nekad bliske suradnice Ane Stavljenić-Rukavine – i to zbog zagrebačke Dječje bolnice Srebrnjak.

Pulmolog Gzim Redžepi bio je blizak s Bandićem još od 2010. godine, kad je liječio njegovog prijatelja Slobodana Ljubičića Kikaša, a u noći Bandićevog infarkta, upravo ga je on pokušavao reanimirati. PHOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

Ona je bila uhićena zbog sumnje da je kao predsjednica Upravnog vijeća Dječje bolnice Srebrnjak zloupotrijebila položaj pri izboru novog ravnatelja bolnice, a nakon što je aktivno sudjelovala u smjeni bivšeg ravnatelja Bore Nogala. USKOK, kako tvrdi jedan od Nacionalovih izvora upućen u slučaj, sada nastoji rezultate prisluškivanja povezati i objediniti s prijavom i dokumentacijom koju im je o bolnici Srebrnjak još ranije dao upravo bivši ravnatelj te bolnice Boro Nogalo.

Nogalo je u kratkoj izjavi za Nacional potvrdio ono što je prije dva tjedna rekao i u izjavi za N1 televiziju, da je u kontaktu s USKOK-om vezano uz izvide na Srebrnjaku te da je USKOK bio i u bolnici Srebrnjak.

“Više od toga ne mogu vam reći jer su izvidi, kao što znate, tajni”, poručio je. Međutim, Nogalo je prije toga u više različitih izjava za medije spominjao Gzima Redžepija kao jednog od ljudi uključenih u događanja na Srebrnjaku. Nacional je sada doznao da Nogalo nije jedini USKOK-ov svjedok u ovom slučaju, već da postoji više svjedoka koji su dali USKOK-u informacije i dokumentaciju o mogućoj sprezi nekoliko liječnika povezanih sa slučajem Srebrnjak.

Jedan od izvora upućenih u cijeli predmet tvrdi:

“Postoje svjedoci koji su prezentirali USKOK-u tragove o mogućem tijeku novca i isprepletenim poslovnim odnosima pojedinih liječnika čiji je interes bio najprije uništiti bolnicu Srebrnjak, otjerati je u stečaj i domoći se vrijednih nekretnina, zbog toga su na sve moguće načine najprije stopirali Nogalov projekt kojim je iz EU fondova uspio osigurati 60 milijuna eura ili oko 432 milijuna kuna za Dječji centar za translacijsku medicinu u bolnici Srebrnjak, a kad to nisu uspjeli, onda su htjeli preoteti projekt i to na zadnjoj sjednici Gradske skupštine prije izbora.”

Riječ je o najvećem infrastrukturnom projektu iz područja zdravstva i znanosti u Hrvatskoj financiranom iz strukturnih fondova EU-a, vrijednosti 60 milijuna eura ili 432 milijuna kuna, za koji je bolnica Srebrnjak ugovor potpisala u srpnju 2019. Usporedbe radi, novi, moderni rotor u zagrebačkom Remetincu, također financiran EU sredstvima, stajao je oko 331 milijun kuna. Tim projektom bila bi osigurana budućnost bolnice Srebrnjak kao novog referentnog centra u kojem bi se objedinila klinička i bazična ispitivanja iz područja dječje pedijatrije.

Nacionalov izvor zapravo tvrdi da se istraga USKOK-a, odnosno prisluškivanje Bandića i njegovih suradnika u jednom dijelu sadržaja poklopila s onim što je vezano uz Srebrnjak prijavljivao Nogalo i njegovi suradnici. A oni su, kako doznaje Nacional, USKOK-u ukazali na spregu i tajne interese grupe liječnika koji su formalno trebali preuzeti 60 milijuna eura vrijedan translacijski projekt čiji su autori Boro Nogalo i njegovi suradnici.

Prema tvrdnjama tih izvora, to se pokušalo progurati na posljednjoj, 40. sjednici Gradske skupštine Grada Zagreba koja se održavala prije lokalnih izbora i smjene vlasti. Pod točkom 11 te sjednice, koja je održana 16. ožujka, po hitnom postupku ubačen je prijedlog prema kojem nositelj 60 milijuna eura vrijednog projekta više ne bi bila bolnica Srebrnjak već nova ustanova koja se trebala zvati Znanstveno-istraživačka ustanova – Centar za translacijsku medicinu (CCTM). Prijedlog je proguran s obrazloženjem da Centar samostalno ne bi mogao ispuniti stroge uvjete o čak 150 potrebnih znanstvenih radova u četiri godine. Vlasnik te nove ustanove zato više ne bi bila samo bolnica Srebrnjak, već Medicinski fakultet u Zagrebu, KBC Zagreb, Ministarstvo znanosti i obrazovanja i na kraju tek bolnica Srebrnjak kojoj bi ostalo tek 25 posto udjela. Takav je prijedlog u Skupštinu zapravo poslala Ana Stavljenić-Rukavina kao predsjednica Upravnog vijeća bolnice Srebrnjak, iako se jedan član Vijeća, doktor Davor Plavec, nije uopće izjasnio o prijedlogu jer navodno nije ni dobio materijale.

Međutim, oporba se u Skupštini pobunila, SDP-ov gradski zastupnik Darko Liović upozorio je da prema pravilima EU fondova nije moguće samo tako izmijeniti nositelja projekta jer je bolnica Srebrnjak bila nositelj i prijavitelj projekta, njoj su odobrena sredstva i ona je ta koja ima legitimitet za provedbu projekta. Boro Nogalo za portal Telegram tada je izjavio da je riječ o “neprijateljskom preuzimanju i krađi”, a prijedlog je na kraju u zadnji čas povučen sa sjednice Skupštine.

Nogalo je tvrdio da umrežena grupa liječnika želi preoteti 60 milijuna eura vrijedan projekt za koji je sredstva iz fondova EU-a uspio povući njegov tim stručnjaka te da ih stalno opstruiraju. PHOTO: Goran Stanzl/PIXSELL

Jedna od stvari na koje su sada ponovno na USKOK-u ukazali Nogalo i njegovi ljudi je da je Ana Stavljenić-Rukavina zapravo samo eksponent interesne grupacije koja je stajala iza cijelog tog plana, a kao jednog od glavnih ljudi koji stoji u pozadini cijele operacije naveli su Gzima Redžepija.

Taj je slučaj dodatno intrigantan zbog činjenice da se Redžepi spominje u još dva slučaja s kojima se USKOK bavi: jedan je povezan s istragom smrti Milana Bandića, jer ga je upravo Redžepi oživljavao, a drugi s pokušajem utjecaja na vještaka koji je trebao donijeti presudno mišljenje temeljem kojeg se trebala donijeti odluka o skrbništvu nad sinom pjevačice Severine Kojić i srbijanskog poduzetnika Milana Popovića. Severina je Gzima Redžepija još prije dvije godine prozvala kao Popovićeva prijatelja koji je utjecao na pojedine instance u postupku dodjeljivanja skrbništva nad njezinim i Popovićevim djetetom.

Gzim Redžepi je pulmolog koji je radio na Klinici za plućne bolesti Jordanovac, gdje je svojedobno sudjelovao i u programima transplantacije pluća. U međuvremenu se okrenuo privatnom biznisu pa sada na Jordanovcu radi samo jednom tjedno, a u međuvremenu je angažiran oko svoje privatne klinike Primamed za koju tvrdi da je najmodernija privatna bolnica u Zagrebu koja pokriva širok spektar dijagnostičkih usluga. Prije toga, pokrenuo je i Polikliniku Apnea u kojoj je suvlasnik bio i ravnatelj Jordanovca, akademik Miroslav Samardžija, ali su se na kraju iz te poliklinike obojica povukli.

S Bandićem se Redžepi zbližio 2010., nakon što je kod njega na liječenju bio Bandićev bliski suradnik Slobodan Ljubičić Kikaš, bivši šef Zagrebačkog holdinga kojem je ustanovio tešku bolest na plućima. No Bandić i Redžepi iz viđenja su se poznavali još od ranije jer je Redžepijev djed imao stan u Tkalčićevoj ulici, ulaz do onog gdje je nekad živjela majka Bandićeve supruge Vesne. Međutim, Redžepi nije Bandićeva generacija pa u to vrijeme nisu imali previše dodirnih točaka.

Jedan njihov zajednički prijatelj objašnjava:

“Bandić je bio 1955. godište, kao i Redžepijev otac, dok je Redžepi 1976. godište. Oni su se skompali tek kasnije, nakon Kikaša.”

Redžepi je porijeklom Albanac iz Makedonije, njegova obitelj došla je u Zagreb još krajem 40-ih godina prošlog stoljeća i vlasnici su jedne od najstarijih i najboljih slastičarni u Zagrebu – slastičarnice Zagreb u Masarykovoj ulici. U zlatno doba početkom 80-ih godina ta je slastičarnica imala promet i do 30 tisuća njemačkih maraka dnevno pa je Redžepijev otac Mosafer kao privatna osoba s čak 2 milijuna njemačkih maraka bio jedan od zlatnih sponzora Univerzijade u Zagrebu 1987. godine, ali i Nacionalne-sveučilišne biblioteke i bolnice, što njegov sin često s ponosom ističe. Kao i činjenicu da njihova slastičarnica jedna od rijetkih, ako ne i jedina, koja ne poslužuje ama baš nikakav alkohol.

No, Gzim Redžepi okrenuo se medicini i specijalizirao pulmologiju, a upravo ga je medicina, u konačnici, i vinula u Bandićev uski krug te je s njim od 2010. bio praktički nerazdvojan. Redžepijevi prijatelji tvrde da je to zato što on nije bio od ljudi koji su se Bandiću ulizivali, već mu je uvijek otvoreno govorio što misli, makar i loše te da je Bandić to cijenio. Dok je prije nekoliko godina bio u pritvoru, Bandić je upravo njega pozvao da ga dođe posjetiti te je tražio od njega da se brine za njegovu suprugu i kćer dok je on u zatvoru. Bandić ga je bio pozvao u politiku, ali Redžepi nije ušao u njegovu stranku, iako je 2013. preuzeo mjesto zamjenika pročelnika u Gradskom uredu za zdravstvo. Iz tog perioda seže i njegov spor s ravnateljem Srebrnjaka Borom Nogalom.

Redžepi, izgleda, nije bio oduševljen Nogalom. Smatrao je da ne može ravnatelj jedne takve bolnice biti čovjek koji ne zna dobro engleski jezik. Iako je načelno podržavao projekt translacijskog centra, bio je jako skeptičan oko njegove izvedbe jer je Grad Zagreb već bio uložio znatna sredstva u razvoj projekta i snosio je odgovornost za povrat sredstava ako ne bude izveden prema svim strogim kriterijima. Uz to, njemu bliski izvori iz Grada tvrde da je Uprava bolnice od Grada tajila detalje projekta te da je zbog toga čak i otvoreno rekao Nogalu da ga na takav način neće podržati.

Sada Nogalo upravo Redžepija proziva kao jednog od onih koji je u ime Bandića opstruirao njegov projekt i to zato što toj grupi nije odgovaralo, kako se može zaključiti iz brojnih Nogalovih izjava, da Srebrnjak uopće opstane. Nogalo je na svim press konferencijama isticao kako je nekome za oko zapela vrijedna imovina bolnice koja se sastoji od stare bolničke zgrade, ali i 11 tisuća kvadrata zemljišta na Srebrnjaku, kao i vrijednog, 80 tisuća kvadrata velikog terena na Brestovcu na Medvednici, gdje se nekad nalazilo lječilište za tuberkulozu. Upravo na Brestovcu Bandić je izgradio dodatnu stanicu Sljemenske žičare koja je znatno poskupila cijeli projekt.

Nogalo ne optužuje samo Redžepija, već cijeli niz liječnika među kojima je i Ana Stavljenić Rukavina – a jedina je ona, od brojnih imena koje spominje Nogalo i krivi za pokušaj upropaštavanja Srebrnjaka, samo nakratko završila u pritvoru. Naime, puštena je zbog visokih godina i lošeg zdravstvenog stanja.

Anu Stavljenić-Rukavinu USKOK je osumnjičio da je po nalogu pokojnog gradonačelnika Bandića pripremila radne materijale na temelju kojih je u lipnju 2020. za novog ravnatelja bolnice Srebrnjak izabran mladi zagrebački liječnik i znanstvenik Ivo Dumić-Čule. Nogalo ju je još ranije prozivao da je ona iskoristila svoj službeni, društveni i politički položaj u svojstvu predsjednice Upravnog vijeća kako bi u ime i za račun interesne skupine koju zastupa pokrenula postupak njegova razrješenja s dužnosti prije isteka mandata.

Nogalo sa spornim aktivnostima oko bolnice Srebrnjak pokušava povezati i bivšeg ministra znanosti i obrazovanja Dragana Primorca. PHOTO: NFOTO

USKOK je zapravo Anu Stavljenić-Rukavinu teretio da je po Bandićevu nalogu najprije pripremila Program rada i razvoja Dječje bolnice Srebrenjak, koristeći informacije koje su joj bile dostupne kao predsjednici Upravnog vijeća, i zatim taj program uvrstila u prijavu kandidata za ravnatelja bolnice Marka Brkića te je čak sama poslala poštom. Međutim, kako jedna članica Vijeća nije glasala za tog kandidata, nju su smijenili, a natječaj se ponovio, ali je Ana Stavljenić-Rukavina ovaj put zagovarala da novi ravnatelj bude Ivo Dumić-Čule i, kako je pisao Večernji list, od ostalih članova Upravnog vijeća koje je imenovao Grad Zagreb tražila da za njega glasaju.

Izvori bliski Nogalu i ekipi liječnika oko njega sada tvrde da su i Ana Stavljenić-Rukavina i Ivo Dumić-Čule zapravo samo eksponenti pozadinskih igrača koje je protežirao Bandić. Jedan od Nacionalovih izvora kaže:

“Ivo Dumić-Čule je eksponent jako dobro povezanog interesnog kruga liječnika bliskog pokojnom Bandiću i njegovoj zamjenici Jeleni Pavičić-Vukičević. Čule je bio specijalizant radiologije u KB-u Dubrava kod profesora Borisa Brkljačića, a doktorirao je kod akademika Slobodana Vukičevića na Anatomiji Medicinskog fakulteta. Obojicu, i Brkljačića i Vukičevića, Dumić-Čule je stavio u takozvani Upravni odbor CCTM translacijskog projekta, iako takav odbor uopće nije bio planiran u studiji izvodljivosti niti ga je odobrila Europska komisija. Pritom članovi tog Upravnog odbora nisu bili ni eksperti iz područja glavne teme projekta: bolesti dišnih puteva i alergije u dječjoj populaciji. Naime, projekt ima svoj Međunarodni savjet u kojem sjede vrhunski svjetski eksperti, poput profesora Adnana Ćustovića s Imperial Collegea u Londonu, Erike von Mutius iz Sveučilišne klinike u Münchenu, Fernanda Martineza sa Sveučilišta u Arizoni i drugih.”

Nadalje, taj izvor problematizira što je u odboru i akademik Miroslav Samardžija, inače ravnatelj Klinike za plućne bolnice Jordanovac. Kroz njega vidi jednu od glavnih veza s Redžepijem, inače njegovim kolegom s Jordanovca, jer su njih dvojica ujedno bili i suvlasnici privatne poliklinike Apnea, a i sada Samardžija honorarno surađuje u Redžepijevoj novoj klinici.

U Upravni odbor Dumić-Čule postavio je i profesore Stjepana Oreškovića, Mladena Merćepa, Marinka Radu i Juricu Vukovića.

No s cijelom pričom Nogalo pokušava povezati i Dragana Primorca, bivšeg ministra znanosti i obrazovanja u vladi Ive Sanadera, koji je otpočetka pomagao kako bi bolnica Srebrnjak mogla steći status klinike i time uvjete za dobivanje tako prestižnog znanstvenog EU projekta, zbog čega je na jedan dio radnog vremena bio i prijavljen u bolnici. Međutim, kako tvrde Nacionalovi izvori bliski i jednoj i drugoj strani, Nogalo i Primorac u jednom su se trenutku razišli jer su imali drugačije poglede na nastavak suradnje. Izvor blizak Primorcu tvrdi da ga je Nogalo zapravo iskoristio radi dobivanja referenci za projekt, a ozbiljno razmatra i podizanje tužbe protiv njega jer ga je Nogalo počeo javno spominjati i prozivati.

Izvor iz bolnice tvrdi da Primorac nije radio na samom projektu, već je pomogao da klinika dobije status klinike, a onda je smatrao da on treba postati predstojnik pa je tu ‘puklo’ između njega i Nogala. No, kako doznaje Nacional, Nogalo nije imao ništa protiv toga da Primorac sudjeluje u nekom projektu budućeg Centra kao dio tima.

U vrijeme uhićenja Ane Stavljenić-Rukavine portal Index.hr prenio je sljedeću izjavu Bore Nogala:

“Treba dobro istražiti njeno djelovanje, kao i ono Dragana Primorca, Gzima Redžepija, Slobodana Vukičevića, akademika Miroslava Samardžije, prodekana za nastavu na Medicini Borisa Brkljačića i Stipe Oreškovića. Cijelu tu ekipu treba istražiti.”

Nogalo je javno također izjavio da je bolnica sada u znatnom većem gubitku no kad je on smijenjen s mjesta ravnatelja te da se gubitak s nekih 2,5 milijuna kuna popeo na oko 40 milijuna kuna.

Izvor upućen u cijeli slučaj sada tvrdi da to što Nogalo priča i što je, uostalom, još ranije prijavljivao USKOK-u, može postati relevantno samo ako su se tijekom prisluškivanja Bandićevih razgovora sa suradnicima pojavili neki novi elementi i dokazi koji bi njih inkriminirali te da izgleda da USKOK sada sklapa cijeli mozaik.

“Nije čak to što smo mi govorili toliko bitno, nego se vjerojatno poklopilo s tim bubicama i prisluškivanjem, a Bandić je umro i politiku to više ne zanima, nema ‘tate’ da to sve pokrije, tako da priča ide u tom smjeru, što se može suditi i prema pitanjima na koja su fokusirani istražitelji”, rekao je jedan od ljudi upućenih u sadržaj ispitivanja.

Izvori bliski liječnicima koje je Nogalo optužio pak tvrde da je jedini njihov plan bio osigurati mirnu provedbu projekta financiranog EU novcem kako Grad Zagreb kao osnivač bolnice Srebrnjak ne bi došao u situaciju da mora vraćati milijune eura ako ne budu ispunjeni strogi uvjeti propisani projektom, a jedan od glavnih uvjeta je broj znanstvenih radova proizašlih iz projekta. Upravo zato, kako je bilo navedeno i u obrazloženju Ane Stavljenić-Rukavine za točku 11 s posljednje sjednice Gradske skupštine u mandatu bivše Bandićeve administracije, predloženo je osnivanje nove ustanove. Štoviše, u obrazloženju stoji da je u studiji izvodljivosti projekta CCTM-a jasno navedeno da je potrebno provesti osnivanje takve ustanove te da se time ujedno smanjuju ili potpuno isključuju financijski rizici za Grad Zagreb kao osnivača Dječje bolnice Srebrnjak. Naime, Ana Stavljenić-Rukavina i zagovornici ideje o izdvajanju projekta u posebnu ustanovu očito su smatrali da bez pomoći Medicinskog fakulteta i KBC-a Zagreb sama bolnica Srebrnjak teško može publicirati čak 150 znanstvenih članaka u 5 godina i zaposliti preko 90 znanstvenika, kao i ustrojiti odjel dječje kardiokirurgije s intenzivnom i postintenzivnom njegom, kako nalažu uvjeti projekta.

USKOK tereti Anu Stavljenić-Rukavinu da je kao šefica Upravog vijeća Srebrnjaka utjecala na izbor novog ravnatelja bolnice. PHOTO: NFOTO

Izvor blizak Nogalovoj ekipi kaže imaju dovoljno kvalitetnih ljudi, među njima i profesora Ćustovića, koji mogu proizvesti radove. Ističe i da oni nisu protiv suradnje s Medicinskim fakultetom na znanstvenim radovima, jer surađuju i s ustanovama u cijeloj Europi, ali su protiv toga da fakultet preuzme vlasništvo nad njihovim projektom.

Nacional je razgovarao i s osobom bliskom liječniku Gzimu Redžepiju koja tvrdi da je on u Zagrebu, ali da ga nitko još vezano uz slučaj Srebrnjak nije ispitao. Isto tako tvrdi da u njegovim telefonskim razgovorima s pokojnim gradonačelnikom Bandićem nema ništa sporno što bi moglo upućivati na bilo kakve neprimjerene ili kriminalne radnje.

Redžepi inače ne krije da je bio blizak s Bandićem, ali isto tako u krugu svojih prijatelja ističe da je on jedan od rijetkih koji je Bandiću ikada rekao – ne. Naime, on je 2017. odbio nastaviti obnašati funkciju zamjenika gradskog pročelnika za zdravstvo, što je pozicija na koju je došao 2013. Pročelnica je u to vrijeme bila Mirna Šitum, ali Redžepi često ističe kako je on u svom mandatu postigao pozitivne financijske rezultate poslovanja zagrebačkih bolnica i zdravstvenih ustanova u vlasništvu Grada.