Istraga OLAF-a oko afere Softver i prošlotjedno uhićenje bivše ministrice regionalnog razvoja i fondova EU-a Gabrijele Žalac, po nalogu Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO), ogroman su udarac za Vladu Andreja Plenkovića. Pogotovo zato što je riječ o istragama povezanim s trošenjem novca iz europskih projekata i nepravilnostima koje su već ranije bile prijavljene, ali hrvatske institucije na njih nisu adekvatno reagirale – moguće upravo zato, kao što je dosadašnji tijek istrage pokazao, što su s nepravilnostima bili povezani ljudi iz samog državnog vrha, to jest iz Vlade. Ključna institucija preko koje je trebala biti izvršena kontrola trošenja novca iz europskih projekata – i koja po tim pitanjima treba surađivati s OLAF-om – jest Ministarstvo financija. Međutim, prema informacijama koje su visoki izvori bliski Ministarstvu financija potvrdili Nacionalu, ne samo da suradnja s OLAF-om nije bila na zadovoljavajućoj razini, već je upravo Ministarstvo financija kreiralo dio problema zbog kojeg je došlo ne samo do uhićenja Gabrijele Žalac, već je moguće da će biti još takvih uhićenja.

Prema tvrdnjama tih izvora, ministar financija Zdravko Marić najodgovorniji je zato što unutar internog sustava kontrole trošenja europskog novca nije učinjeno sve da se moguće zlouporabe na vrijeme detektiraju i spriječe, odnosno, što sustav koji je pod njegovom izravnom ingerencijom nije učinkovit, već predstavlja tek “mrtvo slovo na papiru”. Naime, s OLAF-om i Europskom komisijom s razine Ministarstva izravno surađuje Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara – koja bi trebala biti neovisno tijelo, ali nema ili barem do sada nije imala adekvatne ovlasti. A riječ je o službi koja bi trebala kontrolirati upravo one prijevare koje kreću iz piramide vlasti, odnosno, iz institucija. Prema tome, ta bi služba trebala kontrolirati državnu korupciju, dakle, korupciju koja dolazi iz pozicije državne vlasti.

Izvori bliski Ministarstvu financija i ministru Zdravku Mariću tvrde pak kako je logično da, kad se utvrdi neki propust, svi traže dežurnog krivca.

„Ne može ministar sam sve kontrolirati niti može napraviti išta osim dati službama da rade svoj posao. Postoje određeni kontrolni mehanizmi i legitimno je pitanje, kad se dogodi neka pronevjera, jesu li mehanizmi zakazali i je li se moglo više”, komentirao je taj izvor.

Nacional je na neučinkovitost tog sustava i ministrovu ulogu u tome upozorio još u rujnu prošle godine, dakle, prije više od godinu dana, ali od tada pa do danas nije bilo prevelikih pomaka ni promjena. Najveća promjena dogodila se s početkom rada Ureda europskog javnog tužitelja – koji je, de facto, preuzeo postupanje po istragama koje su do tada uglavnom ignorirane u hrvatskim institucijama – i to, kako tvrde Nacionalovi izvori, i u samom Ministarstvu financija.

Nacional je još lani otkrio da ministar financija Zdravko Marić u cijelom prethodnom četverogodišnjem mandatu nije uspostavio sustav neovisne kontrole trošenja sredstava iz fondova EU-a, to jest sustav kojim bi se moglo kontrolirati trošenje sredstava iz tih fondova, ali i onih institucija koje su nominalno zadužene za kontrolu. To je ključno zato što se, kako je tvrdio visoki izvor blizak Vladi i pravosudnim institucijama, često o dodjeli sredstava odlučuje s političke razine, odnosno, u odluke o kreiranju kriterija za dodjelu sredstava za pojedine projekte uključena je politika, kao i s politikom povezani pojedinci, pa se nerijetko sredstva netransparentno dodjeljuju podobnima i njima se prilagođavaju kriteriji, a ne postoji institucija iznad njih koja bi to kvalitetno mogla kontrolirati.

“Točnije, postoji jedna za to nadležna služba, ali za razliku od sličnih službi u nekim drugim europskim zemljama, ona za to nema adekvatne ovlasti. Zato su se u sustavu i mogle događati razne ‘Josipe Rimac i Ane Mandac’”, rekao je lani za Nacional taj visoki izvor, čije je riječi sada izravno potvrdio i najnoviji slučaj ministrice Gabrijele Žalac. No ministar Marić za rješavanje tog pitanja, kako su tvrdili Nacionalovi izvori, uopće nije bio zainteresiran pa su zato još lani upozorili na to da bi Hrvatska mogla doći na udar OLAF-a, ali i novog europskog javnog tužitelja. Nacionalov sugovornik bio je zabrinut zbog lošeg imidža koji bi se Hrvatskoj na razini Europske komisije mogao pripisati ako se otkrije koliko je trenutno slab sustav kontrole trošenja sredstava iz EU fondova. To bi moglo pridonijeti slici o Hrvatskoj kao zemlji u kojoj cvjeta korupcija, što svakodnevno proizlazi i iz brojnih afera koje dospijevaju u medije, poput lani aktualne afere s Josipom Rimac koja je pokazala da je cjelokupni državni sustav od vrha do dna prožet korupcijom. U ovom slučaju riječ je upravo o nepostojanju neovisnog tijela koje bi kontroliralo potencijalne slučajeve državne korupcije, korupcije koja se kroji upravo s pozicije državnih institucija, odnosno, umreženih pojedinaca u tim institucijama.

Zbog milijardi eura koje Hrvatska dobiva i treba dobiti kroz nove instrumente Europske unije za borbu protiv posljedica pandemije koronavirusa, kao i novca namijenjenog obnovi Zagreba, pred Vladom Andreja Plenkovića pojavio se novi veliki problem. Trošenje europskih milijardi podrazumijeva i vrlo strogu kontrolu koja se provodi preko OLAF-a, Europskog ureda za borbu protiv prijevara, a ta se kontrola od lipnja ove godine dodatno pojačala putem novoformiranog Ureda europskog javnog tužitelja. OLAF i Ured europskog javnog tužitelja trebali bi surađivati s hrvatskim institucijama, no u Republici Hrvatskoj ne postoje dovoljno razrađeni mehanizmi neovisne kontrole nepravilnosti oko trošenja novca iz europskih fondova. Upravo zato je Nacionalov izvor još u rujnu prošle godine nagovijestio da bi se Vlada mogla naći na udaru OLAF-a, ali i Ureda europskog javnog tužitelja. Inače, OLAF istražuje prijevare povezane s proračunom EU-a, korupciju i ozbiljne prekršaje unutar europskih institucija te izrađuje politiku borbe protiv prijevara. Dio je Europske komisije, ali je operativno neovisan.

U ovom slučaju riječ je o dodatnoj kontroli korištenja sredstava iz europskih fondova, na temelju prijava koje dolaze izvana i koje podrazumijevaju moguće nepravilnosti i prijevare koje nisu uspjela detektirati redovna tijela iz sustava upravljanja i kontrole korištenja fondova EU-a, kojima je to opisu posla. A takvih je prijava izvana sve više i one otvaraju pitanje mogućih zlouporaba položaja i ovlasti odgovornih osoba u institucijama nadležnim za upravljanje i kontrolu korištenja fondova EU-a.

Sumnje u nepravilnosti unutar sustava nisu od jučer, a Nacionalovi izvori kao najodgovornijeg su prozivali upravo ministra financija Zdravka Marića, s obzirom na to da iako je bio ministar financija u dvije vlade, nije uspostavio adekvatan mehanizam neovisne kontrole trošenja europskog novca niti je, kako tvrde, za takvo što uopće pokazivao interes. Pa se postavlja pitanje zašto ministru financija ta tema nije bila na listi prioriteta.

Kakav je posao Marić trebao odraditi, vrlo plastično ilustrira jedna njegova izjava iz intervjua Novom listu u travnju prošle godine. Osvrćući se na potpore, odnosno, minimalnu plaću za gotovo pola milijuna ljudi iz privatnog sektora koju je država trebala isplatiti, ministar je tada oštro poručio:

“Ako je netko s ciljem dobivanja potpore prikazao lažne podatke, podsjećam na to da je to u Kaznenom zakonu okvalificirano kao kazneno djelo subvencijske prijevare. Nadam se i želio bih vjerovati da takvih neće biti, no ako ih bude, pravna država s njima će se na odgovarajući način i obračunati.”

Po istom principu, samo u puno složenijim uvjetima, Europska komisija i institucije poput OLAF-a sada su se počele obračunavati s Hrvatskom, ali mogle bi se, kako tvrdi visoki izvor, obračunati i s ministrom Marićem kad ustanove manjkavosti u kontroli trošenja europskog novca. Naime, prema informacijama Nacionala, sve je više slučajeva prijavljivanja nepravilnosti oko trošenja novca iz europskih fondova. U 2019. i 2020. bilo je čak 85 prijava, ali sistem kontrole prijava tih nepravilnosti svodio se na puke formalnosti. To je neizravno priznalo i Ministarstvo financija kad je prošle godine u svom odgovoru na Nacionalov upit neizravno potvrdilo da jedina neovisna služba koja bi trebala obavljati posao kontrole – zapravo nema konkretne ovlasti.

Riječ je o Službi za suzbijanje nepravilnosti i prijevara, koja s razine Ministarstva izravno surađuje s OLAF-om i Europskom komisijom i upravo bi se kroz tu službu kao neovisno tijelo trebalo štititi financijski interes Europske unije, ali i Republike Hrvatske, te provoditi borbu protiv korupcije, odnosno, malverzacija s novcem iz fondova EU-a. Primjerice, ako postoji sumnja da je prilikom izrade natječaja netko manipulirao kriterijima za odabir pojedinih projekata, takve sumnje trebalo bi kontrolirati neovisno tijelo – jer podrazumijeva se da prijevara kreće iz piramide vlasti, odnosno, iz institucija.

Bivša ministrica Gabrijela Žalac ispitana je u uredu europskog javnog tužitelja. FOTO: Davor Javorovic/PIXSELL

Iz Ministarstva financija naveli su u rujnu prošle godine da je Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara, koja djeluje u okviru njihova ministarstva, nadležna za koordinaciju aktivnosti upravljanja nepravilnostima u korištenju sredstava iz fondova EU-a i glavna je kontaktna točka Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) u Republici Hrvatskoj. Međutim, u okviru svoje nadležnosti, kako ističu, nema ovlasti provođenja kontrola i utvrđivanja nepravilnosti. Tko onda provodi kontrolu? Evo što je Ministarstvo tada odgovorilo: “Kada Ministarstvo financija – Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara zaprimi prijavu sumnje na nepravilnost u korištenju fondova Europske unije u Republici Hrvatskoj, prijavu upućuje na postupanje tijelu nadležnom za kontrolu projekta na koji se prijava odnosi te traži povratnu informaciju o rezultatima postupanja. Ako nadležno tijelo tijekom provedenih kontrola utvrdi nepravilnost, nadležna tijela sustava upravljanja i kontrole korištenja fondova EU-a poduzimaju odgovarajuće korektivne mjere kao što su zahtijevanje povrata sredstava od korisnika, umanjenje sredstava raspoloživih za naredne isplate za iznos nepravilnosti ili za iznos koji se izračuna na temelju propisanih stopa korekcije, raskid ugovora i slično. O utvrđenoj nepravilnosti tijelo koje je provelo kontrolu obavještava Ministarstvo financija – Službu za suzbijanje nepravilnosti i prijevara putem Registara nepravilnosti ili Izvještaja o nepravilnosti koje Služba za suzbijanje nepravilnosti i prijevara putem specijalnog elektroničkog sustava (Irregularity Management System, IMS) šalje Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF).”

Iz Ministarstva financija tvrdili su i da će, kad se uspostavi institucija europskog javnog tužitelja, njihova služba nastaviti surađivati s tim uredom.

No Nacionalovi izvori tvrdili su da je takav sustav samo “mrtvo slovo na papiru”, odnosno, da je sve to jako lijepo “upakirano”, ali da u stvarnosti nitko ne kontrolira kontrolore.

Jedan od Nacionalovih izvora upućenih u ovu problematiku to je ovako pojasnio: “Na administrativnoj razini ne postoji neovisno tijelo koje bi moglo provjeriti natječajne postupke, postupke javne nabave, kriterije i slično. Dakle, zakonitost i ispravnost dodjele sredstava nitko ne kontrolira na administrativnoj razini, već se to šalje DORH-u ili MUP-u, koji su ionako prekrcani poslom, a nisu stručnjaci za fondove EU-a. I tu sve zapne. A jedina služba koja ima stručna znanja i koja bi mogla provoditi takvu kontrolu, nema za to ovlasti.”

Na problem s nepravilnostima u kreiranju kriterija dodjele europskih sredstava, pokušala je još 2019. godine premijera Andreja Plenkovića i osobno upozoriti farmaceutkinja Ljiljana Sović Brkičić, koja je prosvjedovala ispred zgrade Vlade s transparentom na kojem je pisalo “Tko krade pare iz EU fondova”. Tada je za Večernji list, među ostalim, izjavila: “Istražila sam i prokazala kako se kradu i nenamjenski troše sredstva iz europskih fondova namijenjena istraživanju i razvoju. Dokaze sam dostavila i premijeru i nadležnim ministrima, ali nitko nije reagirao. I zato sad planiram iduće korake. Uskoro ću protestirati na Markovu trgu, a ako ni to ne uspije, onda ću ići protestirati u Bruxelles, ispred OLAF-a, svojevrsnog USKOK-a Europske komisije koji prati nenamjensko trošenje, odnosno, zloupotrebu sredstava iz fondova EU-a.”

Na Nacionalov upit što se dogodilo nakon toga i je li išla u Bruxelles, Ljiljana Sović Brkičić odgovorila je: “Protestirala sam ispred Vlade, Ministarstva gospodarstva, OLAF-a i Europske komisije – i ništa.” Premijer Plenković, a ni novi ministri gospodarstva i europskih fondova nisu je primili, a novac za njezin projekt, u kojem je riječ o inovacijama, nije odobren.

Ljiljana Sović Brkičić poslala je 2. rujna prošle godine novu prijavu Vladi i nadležnim ministarstvima, a u njoj je također tvrdila da se dogodilo nezakonito i nenamjensko raspodjeljivanje sredstava EU-a namijenjenih istraživanju i razvoju, kroz natječaje koje je provodilo sada bivše ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, u vremenu dosadašnjeg ministra gospodarstva Darka Horvata, kojeg je istaknula u prijavi, kao i njegovu bivšu pomoćnicu Anu Mandac.