Taj čovjek je proveo dvije godine u pritvoru, što je vrlo čudno jer nikoga nije ubio ili ne postoji optužnica da je nekoga ubio. Nije imao 10 tona kokaina ili nešto slično, već tonu marihuane koju je pola okruženja, Nijemci i ostali, legaliziralo – što on, također, negira da je imao, ali nije ni važno, čak i da je imao, ali dvije godine da provedete u pritvoru za tako nešto – očigledno se netko plašio nečega što bi mogao čuti.”

Tim riječima je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić prokomentirao nedavno puštanje iz pritvora Predraga Koluvije, optuženog da je vlasnik najveće farme marihuane u Europi, na kojoj je srpska policija, kako se tvrdi u optužnici, prije nešto manje od dvije godine pronašla skoro 1,7 tona kanabisa i otkrila 10 laboratorija za proizvodnju opijata poznatog kao “skunk”.

U srpskom pravosuđu je krajnje neobično da osoba optužena kao organizator kriminalne organizacije bude puštena iz pritvora prije presude.

Barem do prije neki dan, srpski predsjednik Aleksandar Vučić nije bio zastupnik legalizacije marihuane, čije je korištenje u Srbiji strogo zabranjeno, ali je sada naglo postao zaštitnik čovjeka optuženog za uzgoj 1,6 tona ‘trave’. FOTO: B.P./ATAImages

Vučić nije, barem do prije neki dan, bio zastupnik legalizacije marihuane, čije je korištenje u Srbiji strogo zabranjeno, ali je zaplijenjenih više od 1,6 tona kanabisa na Koluvijinoj farmi sveo u jednu tonu. Jer, “što je 600 kila među prijateljima”? Usprkos Vučićevim riječima vezanim za pravdanje Koluvije, posjedovanje tone marihuane u Njemačkoj nije legalizirano, kao ni u “pola okruženja” Srbije.

Najvjerniji Vučićev suradnik, ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin, prije nekoliko mjeseci izjavio je da nema velikih i malih dilera narkotika ni lakih i teških droga te poručio da će se hapsiti ne samo “svakoga koga zateknemo s 10 grama marihuane”, već “i za jedan džoint”. “Nema većeg otrova od droge. Svi koji truju našu djecu zaslužuju robijati. Zalažem se za promjenu politike prema trgovcima narkotika i za što oštrije sankcije, posebno za one koji drogu prodaju maloljetnicima ili mlađim punoljetnicima. Za mene je to pokušaj ubojstva”, rekao je Vulin i poručio da dok je ministar policije, a Vučić šef države, marihuana neće biti legalizirana.

Vjerojatno u skladu s takvim stavom vrha srpske države, 37-godišnji radnik Željezare u Smederevu Miloš Matejić, otac petoro djece, osuđen je na tri godine zatvora jer je uzgojio 11 stabljika marihuane kako bi mogao koristiti ulje kanabisa, s obzirom na to da ima bolesnu jetru. Matejić biljke nije uspio osušiti i imao je recept za ulje, ali je osuđen za neovlaštenu proizvodnju droge iako je, kako tvrdi, u trenutku uhićenja imao u džepu samo 20 dinara (oko 15 euro centi). Nikada ranije nije osuđivan.

Na farmi Predraga Koluvije pronađeno je skoro 1,7 tona kanabisa te je otkriveno 10 laboratorija za proizvodnju opijata poznatog kao ‘skunk’. FOTO: Dino Stanin/PIXSELL

Medicinska sestra i aktivistica za legalizaciju kanabisa u zdravstvene svrhe Nataša Brašić je osuđena na četiri i pol godine zatvora zbog proizvodnje marihuane, ali ne i prodaje, jer joj je namjera bila “poklanjati je bolesnim ljudima koji nemaju novca da nabave ulje”.

Dragoljub Mrđić od 12. godine boluje od epilepsije, čije je napade, kako kaže, protekla dva desetljeća liječio kanabisom, zbog čega je osuđen na tri i pol godine zatvora. Mrđić je izjavio da je do uhićenja imao samo tri napada, koji su sada učestali, i kaže da je osuđen “samo zato što je htio biti zdrav”.

Prema optužnici, Koluvija je na svojoj farmi imao marihuane dovoljno za, prema standardima američke vlade, skoro pet milijuna “prosječnih” džointa. Vulin je obećao hapšenje za jedan!

Na Koluvijinih 12 hektara zaplijenjeno je oko 66.000 stabljika kanabisa, odnosno 6000 puta više u odnosu na 11 biljaka koje su radnika smederevske Željezare Matejića otjerale na tri i pol godine iza rešetaka.

Predrag Koluvija je optužen da je vlasnik jedne od najvećih farmi marihuane u Europi, ali je usprkos tome nedavno pušten iz beogradskog pritvora. FOTO: Screenshot/YouTube

U tom odnosu, kolika bi mogla biti kazna izrečena Koluviji?

Ali Vulin je prije šest godina, dok je bio ministar za rad i zapošljavanje, posjetio Koluvijino gazdinstvo Jovanjica, gdje je, pred kamerama, sudjelovao u branju povrća i ocijenio da, i pored velike potrebe, u Srbiji ne postoji dovoljan interes za sezonske poljoprivredne poslove. Nakon što je pozirao s Koluvijom i njegovim suradnikom Stevanom Holićem, Vulin je poručio: „Ovo je naš način da skrenemo pažnju javnosti na poslove za koje je mali interes.”

Četiri godine kasnije, pažnja je skrenuta na poslove na Jovanjici jer je Koluvija uhapšen, kao i Holić. Slobode su lišeni i pripadnik Vojno-obavještajne agencije Saša Vujisić, policajci Radovan Bojović, Milan Kendija i Zoran Baštovanović i pripadnici Sigurnosno-informativne agencije Aleksandar Tošić i Branislav Radosavljević, jer su bili vrlo aktivni sudionici Koluvijina posla. Zbog čega opozicijske partije tvrde da je Koluvijina farma Jovanjica bila državni projekt i da je otkrivena isključivo zbog sukoba unutar srpskih vlasti, odnosno suprotstavljenih struja u Vučićevoj Srpskoj naprednoj stranki (SNS).

Činjenica je da je Koluvija 13. studenoga 2019. uhapšen pod vrlo interesantnim okolnostima, na putu prema Sjevernoj Makedoniji, u Audiju 8 s policijskim svjetlima i oznakom Srpske pravoslavne Crkve (SPC). Takva MUP/SPC kombinacija bila je sumnjiva šefu Odjela za borbu protiv droga beogradske policije Slobodanu Milenkoviću, čiji je neoznačeni automobil Koluvija nepropisno pretekao na autoputu Beograd – Niš. Nakon što je zaustavljen, Koluvija se policajcima obratio s “kolege” i pokazao im, ispostavit će se, falsificiranu ispravu MUP-a.

Susret na autoputu, prema Milenkovićevim riječima sasvim slučajan, zahvaljujući neovlaštenim policijskim svjetlima i lažnoj ispravi doveo je do zahtjeva tužiteljstvu za pretres Koluvijinih privatnih i poslovnih prostorija i otkrića “najveće farme marihuane u Europi”.

Naravno da su uslijedila uhićenja, optužnica i početak suđenja, s tim da je Koluvija obranu temeljio na tvrdnji da je uzgajao industrijsku konoplju, a ne marihuanu, da na autoputu nije uhapšen već otet, i to po nalogu tadašnjeg ministra policije, a sada ministra obrane Nebojše Stefanovića. Koluvija je izjavio da su ga policajci nagovarali da u priču o Jovanjici uvuče Andreja Vučića, brata šefa srpske države, čime bi izazvao pogoršanje zdravlja najmoćnijeg čoveka Srbije i njegovo napuštanje funkcije, što je ništa drugo do državni udar.

Još jedan puč u gotovo beskrajnom nizu koji Vučićevi suradnici i mediji godinama najavljuju i raskrinkavaju. Kuluvijine tvrdnje i optužbe snažno je podržao njegov odvjetnik Vladimir Đukanović, što i ne čudi jer to je posao branitelja. Đukanović nije, međutim, običan odvjetnik. Pored tog zanata, u koji se nedavno upustio, Đukanović je istaknuti pripadnik Vučićeva SNS-a, član parlamenta i predsjednik parlamentarnog Odbora za pravosuđe. Istovremeno je Đukanović i član Visokog savjeta sudstva i Državnog vijeća tužitelja. Riječ je o institucijama koje u Srbiji biraju sudci i odlučuju o prestanku te funkcije, odnosno, utvrđuju listu kandidata za izbor tužitelja, biraju zamjenike javnih tužitelja i odlučuju o prestanku njihove funkcije.

Pored svih tih obaveza, Đukanović je našao vremena i za bavljenje “novinarstvom”. U tom svojstvu je s Kuluvijom, nakon što je ovaj prošloga mjeseca pušten iz pritvora, napravio pred kamerama intervju, podržavajući tvrdnje o državnom udaru čiji su akteri srpski policajci, tužitelji i opozicijske stranke, ali i američki duhanski gigant Philip Morris, čiju je ponudu, navodno vrijednu 800 milijuna eura, vlasnik Jovanjice, kako tvrdi, odbio.

Mogućnost da bi takav angažman predsjednika parlamentarnog Odbora za pravosuđe i člana Visokog savjeta sudstva i Državnog vijeća tužitelja mogao utjecati na odlučivanje sudaca i tužitelja u Koluvijinom slučaju, odbacila je predsjednica Vlade Srbije Ana Brnabić. Prema njenim riječima, “ako je makar djelić istine u tome što je pričao Koluvija, onda je jedini način da javnost shvati što se događalo ono što je Đukanović napravio”. Istovremeno je Ana Brnabić iskazala nerazumijevanje za veliku zabrinutost kakvu izaziva Koluvijin predmet, “star već dvije i pol godine”.

Najvjerniji Vučićev suradnik, ministar unutarnjih poslova Aleksandar Vulin, prije nekoliko mjeseci izjavio je da nema velikih i malih dilera narkotika, kao ni lakih i teških droga. FOTO: Dejan Rakita/PIXSELL

Ana Brnabić je izjavila kako postoje nepobitni dokazi da je “paralelna struktura” u MUP-u željela iskoristiti Koluviju i njegovu farmu “za rušenje Vučića”, uz tvrdnju o “očiglednoj” umiješanosti stranih službi i “dijela opozicije”.

Istovremeno je i Vulin najavio da će “nadležni organi” razgovarati s ministrom obrane Stefanovićem, kao i s Koluvijom, zbog tvrdnji da je vlasniku Jovanjice nuđena sloboda ako “lažno optuži Andreja Vučića”. Đukanovića je Vulin opisao kao “vrlo ozbiljnog čovjeka”. Prema Vulinovim riječima, slučaj Jovanjica nema veze s Koluvijom, već je riječ o zavjeri čiji je cilj bio uhićenje Andreja Vučića, kako bi šef države podneo ostavku.

Vulin je izjavio da su dijelovi MUP-a Srbije prisluškivali Vučića i da su u tu aktivnost, kao i u Jovanjicu, umiješane strane službe. “Znamo preko kojih ljudi, kako i zašto. Zato što jedini način da srušite Vučića nije da ga pobijedite na izborima. Volja naroda je drugačija. Morate ga natjerati da se povuče zbog ljudi koje najviše voli. Znaju da on za sebe ne bi obraćao pažnju na udarce, ali za sina, za brata, tu je spreman napraviti bilo što da bi ih zaštitio”, objasnio je Vulin.

Moguće je da su takve tvrdnje i optužbe “ozbiljnog čovjeka” Đukanovića dovele do toga da policajci koji su uhitili Koluviju budu ponovo pozvani na saslušanje u Sektor unutarnje kontrole MUP-a. Kako se već dvaput utvrdilo da ništa ne kriju o Koluviji, tijekom ispitivanja na poligrafu, koji u Vučićevoj vlasti važi za magičnu mašinu koja utvrđuje apsolutnu istinu – iako status sudskog dokaza nema nigdje u svijetu, pa ni u srpskom pravosuđu – Milenković i njegove kolege odbili su treći tretman na “detektoru laži”.

Što je Vučića potaknulo da kaže: „Netko u MUP-u je posumnjao da su pitanja za ta dva poligrafa bila dogovorena. Zato ih je pozvao treći put. Iz meni čudnog razloga odbili su potrošiti tih 10 minuta Neki su mi rekli: ‘Možda prvi put nisu znali pitanja.’ Ne vjerujem da je o tome riječ, vjerujem da je riječ o profesionalcima. Ne znam što je razlog i što je problem u 10 minuta.”

Unatoč višemjesečnim optužbama za prisluškivanje Vučića i organiziranje državnog udara, Stefanović je i dalje ministar obrane. Vučić je rekao da je razgovarao sa Stefanovićem i da neće komentirati Đukanovićeve optužbe na račun ministra vojske.

“To ćemo raspraviti unutar naše stranke. O svemu ćemo raspraviti između sebe, a nadležni organi odlučit će tko je počinio krivično djelo”, poručio je Vučić.

Čime kao da se pokušao još jednom približiti statusu jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, s kojim se Vučić voli uspoređivati, govoreći o nezabilježenim privrednim i političkim uspjesima kakve je donio Srbiji.

Kao što je komunistički lider Broz 1928. godine na “Bombaškom procesu” u Zagrebu izjavio da “ne smatra taj sud kompetentnim, već samo sud Partije”, tako je i Vučić odlučio da o optužbama o državnom udaru treba odlučivati njegov SNS.

Nedavno je Globalna inicijativa protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (GI–TOC), nevladina organizacija predstavljena u sjedištu Ujedinjenih naroda 2013. godine, na temelju dvogodišnjeg istraživanja zaključila da je Srbija druga na listi europskih zemalja po indeksu organiziranog kriminala. Za nijansu ispod Rusije.

U izvještaju GI–TOC-a navodi se da mafijaške organizacije u Srbiji uživaju značajnu zaštitu političara, uz odsustvo transparetnosti u radu vladinih institucija i prevladavajuću korupciju.

Ali i u tako, navodno čvrstom, korupcionom sistemu dolazi do incidenata.

Prošloga tjedna su srpski carinici na graničnom prijelazu s Bugarskom otkrili 53 kilograma marihuane u autobusu čiji su putnici prethodno dobili besplatno putovanje u Istanbul. Uhapšena su trojica vozača.

Kao da carinici i lokalni policajci nisu bili upoznati s Vučićevom tvrdnjom da je “marihuanu pola okruženja, Nijemci i ostali, legaliziralo”.