Nakon što je premijer Andrej Plenković prošloga tjedna u reagiranju na krvavi napad na Markovu trgu poručio da treba detektirati širitelje mržnje i u središte tog miljea bez ikakvih ograda svrstao protagoniste političke platforme Domovinskog pokreta, njihove političke poruke dospjele su u središte pozornosti hrvatske javnosti. Ali ne onako kako su to čelnici Domovinskog pokreta zamišljali.

Nacional je rekonstruirao što je zapravo uopće konzistentno u toj političkoj platformi, čiji su glavni propagatori Karolina Vidović Krišto i Ivan Penava nakon prošlotjednog napada poručili hrvatskoj javnosti da je opravdano držati oružje kod kuće i uzimati pravdu u vlastite ruke – sve dok imamo ovakvu vladu i dok sustav ne funkcionira.

Riječ je o desničarskoj političkoj platformi nastaloj nakon što Miroslav Škoro nije uspio ući u drugi krug predsjedničkih izbora, a koja pokušava politički profitirati na podizanju tenzija oko tema vezanih uz Domovinski rat, ustaški pozdrav „za dom spremni“ i zabranu prava žena na pobačaj – kao i na stvaranju histerije zbog “sramotne koalicije s SDSS-om”. Sam Miroslav Škoro u predsjedničkoj kampanji zalagao se za pomilovanje Tomislava Merčepa, ratnog zločinca osuđenog za zločine počinjene nad civilima srpske nacionalnosti u Pakračkoj poljani. Ta njegova “inicijativa”, koja je vjerojatno pridonijela tome da nije uspio ući u drugi krug, bila je samo jedan u nizu pokazatelja na kakvu se politiku Škorina platforma oslanja i vjerojatno je otvorila oči onima koji su u početku bili uvjereni da je Škoro jedan umjereni čovjek širokog svjetonazora i liberalnih životnih stavova. Ako on to privatno i jest, politika koju je Škoro odlučio promovirati bila je daleko od liberalnog. Škoro je, naime, odlučio okupiti sve one desničarske ekstremiste koje je Plenkovićev HDZ s vremenom odbacio, a glavni medijski pokrovitelj bio mu je Velimir Bujanec, televizijski voditelj koji je Mirjani Rakić, tadašnjoj ravnateljici Vijeća za elektroničke medije, u siječnju 2016. pod prozor doveo prosvjednike mahom u braniteljskim uniformama koji su na put krenuli ispred šatora u Savskoj 66 te joj uručio četničku šajkaču. Povod za prosvjed bila je odluka Vijeća da televiziji Z1, na kojoj se prikazivala i Bujančeva emisija „Bujica“, zabrani emitiranje na tri dana zbog prikazivanja emisije „Markov trg“ u kojoj je novinar Marko Jurič izrekao skandalozno “upozorenje” Zagrepčanima, osobito “majkama s malom djecom”, da pripaze kad prolaze pored pravoslavne crkve na Cvjetnom trgu da ih svećenici ne zakolju.

Bujančev huškački diskurs u odnosu na “program” navedenog Marka Juriča, kako smatraju i izvori bliski Vladi, prava je kamilica. Marko Jurič je, naime, promicatelj takozvanog Projekta Velebit u sklopu kojeg se emitira emisija “Podcast Velebit”. Zvijezde te emisije nerijetko su i uzdanice pokreta Miroslava Škore, a među stalne goste moglo bi se reći da spadaju sada bivši saborski zastupnik Željko Glasnović, zastupnik Hrasta Hrvoje Zekanović, povjesničar Josip Jurčević i odvjetnik Zvonimir Hodak.

Projekt Velebit nominalno se deklarira kao platforma koja se bori protiv “jugoslavenstva”, a za hrvatsko nacionalno biće. Između ostalog, u njihovim je programskim načelima navedeno: “Projekt Velebit se zalaže da se u najkraćem roku u Hrvatskom Saboru raspravi te da se promijeni Preambula Hrvatskoga ustava izbacivanjem

a. skandalozne ‘odredbe’ po kojoj je hrvatska država nastala i “u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.),

b. temeljito prijeporne, državotvorno neprihvatljive ‘odredbe’ da je Hrvatska ‘nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih’ te da se zamjeni rečenicom da je Hrvatska ‘nacionalna država hrvatskoga naroda’.”

U drugom dijelu također se navodi:

“PROJEKT VELEBIT, prihvaćajući ‘stvarnost’ međunarodnih sporazuma, kojima je krajem 20. stoljeća hrvatski državni teritorij nepravedno ograničen na avnojski minimum, drži da se hrvatski narod načelno ne smije odricati prava na hrvatski povijesni prostor, koji je u raznim razdobljima tuđinske vlasti silom otuđen od Hrvatske i pripojen susjednim državama, te treba težiti povratku tih teritorija matici domovini kad se za to ukaže prilika.“

Drugim riječima, riječ je o radikalno desničarskoj ekstremističkoj udruzi koja, s jedne strane, želi profitirati zastrašivanjem ljudi nebuloznim najavama nekakvog budućeg novog jugoslavenskog udruživanja, a s druge želi širiti hrvatski teritorij na “povijesne teritorije”, zatim zatomiti bilo kakvo antifašističko naslijeđe i ukinuti status nacionalnim manjinama. Pravoslavni vjernici mogli bi ispovijedati vjeru u okviru Hrvatske pravoslavne crkve jer “posebno valja revidirati pravo Srpske svetosavske, državne pravoslavne crkve da djeluje na hrvatskomu suverenom prostoru”. U nazivima političkih stranaka ne bi se smjela više koristiti imena poput, primjerice, Srpska demokratska stranka ili Mađarska demokratska stranka. Neposredno uoči parlamentarnih izbora koji su održani početkom srpnja, na stranicama Projekta Velebit objavljena je analiza izvjesnog dr.sc. Dubravka Ljubića koji je zaključio: “Jedino Domovinski pokret ima dostatan politički kapital za hvatanje u koštac s dužnom demontažom fosiliziranih vlastodržaca.”

U komentarima na taj članak ,između ostalog, govori se o “komunističkoj indokrinaciji”, o 5. srpnju odnosno izbornom danu kao “danu suza i straha”, a glavni neprijatelj je, naravno, i dalje UDBA. Jedan od komentara ponajbolje oslikava intelektualnu razinu tih rasprava:

“Ovo su smjernice za svu HDZ udbašku KLATEŽ kao i normalno Hrvatsko biće koje se nadam sa razumjelo kako udba i dalje vlada na pljački stečenog kapitala i nadalje propagira uništenje Hrvatske i Hrvata u cjelini . Za dom spremni.“

Promicatelji takvog političkog diskursa prepoznali su velikim dijelom Škorin Domovinski pokret kao političku platformu koja će zastupati njihove interese.

U emisiji „Podcast Velebit“, koju vodi Marko Jurič, prošloga tjedna tema je bila “Recite nam što mislite o nemilom događaju na Markovom trgu”. Jedan od komentara koji ponajbolje oslikavaju raspoloženje Juričeve publike glasi: “Poštovani gospodine Marko, mislim da se ne treba pitati, zašto taj mladić to učinio, jer razloga je i previše i razočarenja su vidljiva, a za to su krivi vlada na čelu s izdajničkom vlasti koji se dodvoravaju četnicima i onima, koji su devedesetih rušili palili ovu napaćenu zemlju devedesetih.”

Da su Vlada i politika koju provodi svojevrsno opravdanje za, srećom, neuspio pokolj na Markovu trgu, može se iščitati i iz drugih poruka koje su ovih dana poslali vodeći ljudi Domovinskog pokreta.