Dok se javnost još bavila detaljima stambenog zbrinjavanja i obnove stana Zvonimira Frka-Petešića, predstojnika Ureda predsjednika Vlade Andreja Plenkovića, dovršen je jedan dugotrajni sudski spor u kojem je jedan od glavnih svjedoka bio njegov otac Marinko Frka-Petešić.

On je u tom sporu postao glavni svjedok protiv izjava Vice Vukojevića, bivšeg suca Ustavnog suda i moćnog HDZ-ova političara još iz vremena 90-ih, koji je tvrdio da je Neven Baričević, nekadašnji hrvatski emigrant u Parizu, bio suradnik Službe državne sigurnosti Jugoslavije, kolokvijalno zvane Udba, pod kodnim imenom “Marko” te da je ujesen 1978. de facto izdao idejnog vođu hrvatske emigracije Brunu Bušića omogućivši Udbinim agentima da mu u Parizu uđu u trag i potom izvrše njegovo mučko ubojstvo. Te su tvrdnje bile iznesene u kontroverznom filmu “Bruno Bušić – život, djelo i smrt”, koji je Hrvatska televizija prikazala u udarnome terminu 16. listopada 1992., na 14. godišnjicu podmuklog ubojstva Brune Bušića u Parizu koje se pripisuje upravo Udbi, to jest Službi državne sigurnosti Jugoslavije. Zbog toga je obitelj Baričević tužila Republiku Hrvatsku i protagoniste tog filma iza kojeg je stajao Vice Vukojević kao čelni čovjek nekadašnje Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata, koja je bila glavni organizator snimanja filma čije je emitiranje odobrio tadašnji predsjednik Franjo Tuđman.

Vijeće Županijskog suda u Slavonskom Brodu, na čelu s predsjednikom Zlatkom Pircom, donijelo je 13. siječnja presudu u kojoj u cijelosti potvrđuje vjerodostojnost izjava Vice Vukojevića te pobija izjave Marinka Frka-Petešića.

Vice Vukojević u tom je sporu prozvao Marinka Frka-Petešića da je lagao kako bi zaštitio Nevena Baričevića od optužbi da je radio za Udbu. Frka-Petešić svjedočio je tijekom sudskog postupka da se u druženju s Baričevićem nije moglo primijetiti da bi on bio suradnik Udbe. Vukojević je tvrdio da je Frka-Petešić lagao kad je rekao da Neven Baričević nije pokvario stroj za tiskanje letaka, da nije imao ni pristup tom stroju, kao i da taj stroj nikada nije bio pokvaren.

U presudi je, međutim, navedeno sljedeće: “Ovaj sud smatra da ne postoje razlozi za postojanje razumne sumnje u istinitost iskaza svjedoka, a osobito Vice Vukojevića koji pouzdano zaključuje kako Neven Baričević predstavlja suradnika ‘Marka’. Naime, svjedoci Marinko Frka-Petešić i Ante Krpina ne mogu imati saznanja o tome da Neven Baričević nije bio doušnik SDS-a odnosno suradnik ‘Marko’, jer se radi o konspirativnoj djelatnosti koju je provodila državna služba, a za slučaj koji se odnosi na kvar stroja za tiskanje letaka svjedok Petešić nije naveo podatak da bi isti stroj stalno imao u posjedu ili pod nadzorom da bi bio siguran kako Neven Baričević nije imao pristup tom stroju i nije ga pokvario. Osim toga, svjedok Petešić je bio i ostao u dobrim odnosima s obitelji Baričević te nije bio toliko pod nadzorom, a osobito ne pod udarom navedene zloglasne službe bivše države kao što su to bili Bruno Bušić i Vice Vukojević. Stoga iskazi svjedoka Petešića i Krpine ni na koji način ne utječu na valjanost, istinitost i vjerodostojnost prethodno navedenih svjedoka, a poglavito iskaza Vice Vukojevića.”

Naime, taj se sudski postupak vodio još od 1995., temeljem tužbe obitelji pokojnog Nevena Baričevića. Marinko Frka-Petešić postao je jedan od njihovih glavnih svjedoka u dokazivanju da Neven Baričević nije radio za Udbu, a cijelo suđenje ovisilo je o tome hoće li sud povjerovati više Frka-Petešiću ili Vukojeviću. Pokazalo se da je oko toga bilo niz preokreta. Najprije je prvostupanjski sud 2016. godine povjerovao Frka-Petešiću i dosudio obitelji Baričević odštetu, potom je drugostupanjski sud 2018. tu odluku poništio i odredio da Baričevići nemaju pravo na odštetu, ali da moraju platiti sudske troškove. Oni su se na to žalili Vrhovnom sudu koji je prošle godine predmet poslao na reviziju, a Županijski sud u Slavonskom Brodu odlučio je u presudi od 13. siječnja prihvatiti svjedočenje i dokaze Vice Vukojevića i ostalih svjedoka i odbiti žalbu obitelji Baričević. Dva dana prije toga, 11. siječnja, održana je sjednica na kojoj je Vice Vukojević optužio Marinka Frka-Petešića da, štiteći Baričevića, zapravo laže i tražio je s njim suočavanje.

Presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 13. siječnja ove godine odbijena je žalba obitelji Baričević na drugostupanjsku presudu kojom im se odbija odšteta zato što je u filmu o Bruni Bušiću, čije je snimanje inicirao Vice Vukojević (gore), Neven Baričević proglašen suradnikom Udbe. FOTO: Boris Scitar/Vecernji list/PIXSELL, Nacional

Prvostupanjski sud odlučio je potpuno suprotno. Prihvatio je tužbu jer se smatralo da informacije objavljene u spornom filmu, da je Neven Baričević bio suradnik Udbe pod kodnim imenom “Marko”, nisu bile istinite, i to zato što Ministarstvo unutarnjih poslova, Služba za zaštitu ustavnog poretka, Hrvatski državni arhiv i Sigurnosno obavještajna agencija nisu raspolagali traženim dosjeom Nevena Baričevića, a sud “iskaz svjedoka Vice Vukojevića ne prihvaća, jer smatra njegov iskaz suprotnim iskazima svjedoka Marinka Frka-Petešića i Ante Krpine”.

Županijski sud u Slavonskom Brodu pobio je takvo obrazloženje prvostupanjskog suda. Oni su u presudi naveli:

“Na temelju provedenog dokaznog postupka pred prvostupanjskim sudom i provedene rasprave pred drugostupanjskim sudom ovaj sud smatra da je u predmetnoj pravnoj stvari valjalo u cijelosti pokloniti vjeru iskazu svjedoka Vice Vukojevića te ostalim izvedenim dokazima koji s tim iskazom korespondiraju odnosno se s istim iskazom podudaraju ili nadopunjuju. Naime, svjedok Vukojević detaljno iskazuje o mnogim događajima koji su prethodili ubojstvu Brune Bušića ili su nastali nakon toga, zatim o brojnim slučajevima i primjerima navodi događaje kojima su nazočili isključivo on i pok. Neven Barićević, a za koje kasnije u njegovom dosjeu (preslik str. 100 – 163 prvostupanjskog spisa) prepoznaje da je o tome podatke slao suradnik ‘Marko’ te da nije bilo druge mogućnosti da o istima netko drugi ima saznanja i dostavlja informacije navedenoj službi.”

Osim toga, sud je zaključio da se Vukojevićev iskaz u bitnim i odlučnim dijelovima podudara i nadovezuje na iskaze svjedoka saslušanih u kaznenom postupku koji je vođen pred Županijskim sudom u Zagrebu protiv Vinka Sindičića koji je bio optužen za ubojstvo Brune Bušića, a u kojem svjedoci i pripadnici SDS-a Marko Križanović, Jozo Duplančić, Čedomil Matutinović i Blagoje Zelić “jasno označavaju Nevena Baričevića kao svog suradnika “Marka” te opisuju njegove aktivnosti vezane uz realizaciju ubojstva Brune Bušića.

Marinko Frka-Petešić, otac predstojnika premijerova kabineta Zvonimira Frka-Petešića, bio je hrvatski emigrant u Parizu i prijatelj pokojnog Brune Bušića, ali i Nevena Baričevića, te je na sudu svjedočio kontra tvrdnji Vice Vukojevića. FOTO: Screenshot YouTube film ‘Bruno Bušić život, djelo i mučko ubojstvo’

“Sve navedeno dopunjava i iskaz Tvrtka Butkovića koji je također u kritično vrijeme bio emigrant u Parizu, dok iskaz Bože Vukušića te u predmetnom parničnom postupku saslušanih Nikole Babića i Andrije Popovića potvrđuje iskaz svjedoka Vice Vukojevića, u dijelu prikupljanja i provjere istinitosti materijala na temelju kojih je sporni film konačno i nastao. Posebno se pritom uočava kako su za snimanje filma i njegovu istinitost bile zainteresirane institucije Republike Hrvatske i čitav tadašnji državni vrh, inzistirajući na maksimalnoj provjeri radi sveopćeg zanimanja hrvatskog naroda za predmetni događaj”, stoji u presudi.

Naime, Vice Vukojević je u svom iskazu tijekom suđenja objasnio da je 1991. bio pomoćnik ministra za javnu sigurnost i da ga je predsjednik Tuđman pitao kako ide istraga o ubojstvu Brune Bušića, a film o ubojstvu Brune Bušića snimljen je pod pokroviteljstvom Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata čiji je on bio potpredsjednik. Scenarij za film nastao je najvećim dijelom iz arhive nekadašnjeg SZUP-a, u kojoj je Vukojević pronašao i svoj dosje i na temelju uvida u taj dosje zaključio da je pokojni Neven Baričević bio suradnik Marko koji je Udbi i o njemu davao informacije, ali i koji je dao ključnu informaciju o kretanju Brune Bušića u Parizu, na temelju čega ga je Udba uspjela locirati i pratiti te potom likvidirati. Scenarij za film, kako je svjedočio Vukojević, dva puta je nosio na pregled predsjedniku Tuđmanu koji mu je rekao da mora jamčiti za istinitost svih informacija po kojima je rađen scenarij i kasnije sporni film. Prije objave filma na Hrvatskoj televiziji održan je sastanak kod predsjednika Tuđmana na kojem su film najprije pogledali Tuđman i cijeli državni vrh, to jest njegovi bliski suradnici. Tome je nazočio i Zdravko Mustač, tada u funkciji predstojnika Ureda za nacionalnu sigurnost, a prije toga šef Službe državne sigurnosti.

U kontroverznom filmu ‘Bruno Bušić – život, djelo i mučko ubojstvo’ navedeno je da je lokaciju Brune Bušića Udbi odao suradnik ‘Marko’ i da je riječ o Nevenu Baričeviću, a u sudskom postupku tvrdilo se da on nije znao za plan o ubojstvu Bušića. FOTO: Screenshot HRT/TV KALENDAR

Jedan od svjedoka, producent filma Andrija Popović, također je potvrdio da je prilikom predstavljanja spornog filma kod predsjednika Tuđmana i pred državnim vrhom, Zdravko Mustač, u to vrijeme povjerenik predsjednika za nacionalnu sigurnost, na pitanje predsjednika Tuđmana je li sve bilo točno tako kako je navedeno u filmu, odgovorio: “Sve je to točno.”

Naime, film je od vremena prikazivanja, a i kasnije, izazivao brojne kontroverze, posebno jer se smatralo da je iskaz jednog od bivših djelatnika jugoslavenskih tajnih službi nastao nakon što su ga držali zatočenog i mučili. Međutim, u ovom slučaju više je drugih djelatnika bivše Službe državne sigurnosti još na suđenju Vinku Sindičiću također potvrdilo navode da je Neven Baričević bio njihov suradnik pod kodnim imenom Marko.

Primjerice, kako je navedeno i u presudi, u zapisniku od 25. studenoga 1999., svjedok Marko Križanović kazao je da je radio u Službi državne sigurnosti Centar Split u odjelu za emigraciju i da mu se Čedo Matutinović požalio kako mu je Blagoje Zelić bez dogovora i konzultacije preuzeo suradnika Marka za kojeg je saznao da je Neven Baričević, a Jozo Duplančić, zaposlenik SDS-a Centar Split, rekao je da je on stvorio plan oko likvidacije Bušića te da je u toj likvidaciji sudjelovao i suradnik Marko.

Neven Baričević umro je u Parizu 27. svibnja 1982., četiri godine nakon ubojstva Brune Bušića, a na godišnjicu smrti o njemu je u listu ‘Nova Hrvatska’ objavljen članak za koji se tvrdi da ga je pisao Frka-Petešić. FOTO: ‘Nova Hrvatska’ Screenshot

Isto tako, Jozo Duplančić je na svjedočenju 29. studenoga 1999. rekao da je znao suradnika Marka kao Nevena Baričevića te da je zbog kontakta s njim putovao s Blagojem Zelićem u Rim.

Svjedok Čedomir Matutinović u iskazu koji je dao 26. siječnja 2000. rekao je da je kao zaposlenik SDS-a Split preuzeo suradnika Nevena Baričevića sa pseudonimom Marko, a zadnja informacija koju mu je Baričević dao vezana uz Bušića odnosila se na Bušićev boravak u njegovoj kući na dočeku Nove godine kada je Zeliću dao Baričevićev broj i organizirao im susret u Rimu.

Sam Blagoje Zelić ispitan je još 21. prosinca 1992. tijekom provođenja istražnih radnji. On je tada rekao da je jedno vrijeme radio za SDS, Centar Split, koji je kao suradnika u emigraciji imao Nevena Baričevića pod pseudonimom Marko te da ga je na vezi držao Frane Deukić, a kasnije Čedomil Matutinović koji je ugovorio sastanak s “Markom” u Rimu. Tom sastanku prisustvovao je i tadašnji načelnik Centra Jozo Duplančić pa su s “Markom” dogovorili način daljnjeg kontaktiranja i da se što više približi Bruni Bušiću. Dalje je rekao da ih je jednoga dana “Marko” izvijestio kako će Bruno Bušić iste večeri doći k njemu na večeru, a s obzirom na to da oni nisu mogli locirati Bušića niti uspostaviti pratnju, mislili su da će konačno moći kontrolirati njegovo kretanje. Zelić je također rekao da su nakon ubojstva Bušića bili zabrinuti za sudbinu svojih suradnika koji su, ne znajući što ih čeka, ostali u Parizu, “a pogotovo se to odnosilo na ‘Marka’ koji je bio blag čovjek i kao intelektualac ne bi pristao da sudjeluje u ovakvoj likvidaciji”. Drugim riječima, Zelić je dao do znanja da im Neven Baričević kao suradnik “Marko” nije dao informacije o njegovom kretanju, znajući da će Bušić biti likvidiran.

Bože Vukušić, bliski suradnik Vice Vukojevića koji je 80-ih bio osuđen za jedno ubojstvo u Njemačkoj, ali je potom dobio pomilovanje, rekao je na suđenju Vinku Sindičiću da mu je bio povjeren posao utvrđivanja činjenica o ubojstvu Brune Bušića dok je radio za Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, pa je tada dobio kasetu sa snimljenim iskazom Blagoja Zelića, ali i kako je u razgovoru sa suprugom Nevena Baričevića stekao dojam da je ona znala za djelatnost svog supruga te je pretpostavljala da i on to zna.

Sud je prezentirao i zapisnik od 4. siječnja 1993. sa saslušanja Tvrtka Butkovića, koji je izjavio da ga je u subotu prije no što je ubijen, Bruno Bušić pozvao na vikend kod Nevena Baričevića, kamo su i otišli, a da je u ponedjeljak saznao da je Bruno Bušić ubijen te da misli da je Neven Baričević radio za obavještajnu službu Jugoslavije SDS. To je zaključio zbog njegova ponašanja, “jer je svugdje morao biti, u svim organizacijama, od Matice, HOP-a do Vijeća te zbog svih njegovih snimanja i slikanja za koja je kasnije zaključio da nisu samo hobi jer je snimao svaku osobu i svaku najmanju sitnicu, ako ne kamerom, onda fotoaparatom”.

Iz iskaza Blagoja Zelića, međutim, proizlazi da “Marko”, to jest Neven Baričević, sigurno ne bi pristao dati informacije o Bušiću da je znao da će on biti likvidiran.

Neven Baričević umro je u Parizu 27. svibnja 1982., četiri godine nakon ubojstva Brune Bušića. Godinu dana nakon njegove smrt o njemu je u emigrantskom listu Nova Hrvatska objavljen članak za koji Nacionalovi izvori tvrde da ga je pisao Marinko Frka-Petešić. U tom se članku, među ostalim, navodi:

“Više nema Nevena Baričevića. Ovih dana navršila se godina dana od njegove prerane smrti. Nakon 18 godina provedenih u emigraciji, teško je obolio i 27. svibnja prošle godine izdahnuo u 45. godini života. Ni u svojim zadnjim danima nije posustao u radu za Hrvatsku. Dugo godina bio je tajnik HOP-a u Francuskoj. No nije bio stranački ograničen. Čim je Hrvatsko narodno vijeće počelo rasti kao nova hrvatska snaga, podupro ga je među prvima i Koordinacioni odbor HNV-a za francusko govorno područje bira Nevena Baričevića za svoga predsjednika. Bio je također član Nadzornog odbora MO ‘Bruno Bušić’ u Parizu. Skromnost je bila velika Nevenova odlika. Čak ni njegova obitelj nije znala za njegov osebujan politički rad. O tome su znali samo njegovi suradnici.”