Trajekt MS Estonia potonuo je 28. rujna 1994. godine u Baltičkom moru. Olujni valovi razvalili su rampu za ukrcaj automobila i more je prodrlo u garažu broda. Kad su prvi brodovi i helikopteri stigli u pomoć trajektu MS Estonia, nisu naišli na mnogo preživjelih. Na brod koji je plovio Baltičkim morem iz Talinna do Stockholma, ukrcalo se 989 ljudi – 803 putnika i 186 članova posade. Preživjelo ih je tek 137.

Putnici su bili većinom skandinavski turisti. Prvi znak da je nešto pošlo po zlu pojavio se iza ponoći kada se čuo glasan zvuk na brodu, no nitko nije mogao vidjeti nikakvo oštećenje pa je put nastavljen. Samo petnaestak minuta kasnije otpala je rampa za ukrcaj vozila i voda je počela prodirati na palubu na kojoj se prevoze automobili.
Upućen je poziv za pomoć. No, more je nezadrživo počelo nadirati u brod. Zbog pritiska vode putnicima je bilo nemoguće probiti se do palube pa su ostali zarobljeni u svojim kabinama. Nestalo je struje, otkazali su svi sustavi…

Prilikom poziva u pomoć posada nije koristila engleski jezik. Brod je potonuo vrlo brzo, oko 41 kilometar od finskog otoka Utö na dubini između 75 i 85 metara. Dio preživjelih smrznuo se u vodi. Smrt su izbjegli uglavnom muškarci i mladi, a nije preživjelo nijedno dijete mlađe od 12 godina. Samo sedam osoba starijih od 55 godina ostalo je živo.
Iako je nakon tragedije obećano da će se tijela izvaditi iz dubine, na kraju se to nije napravilo jer je zaključeno da se neće moći sva tijela izvući na površinu. Stoga su tri vlade – švedska, finska i estonska proglasile mjesto potonuća grobnicom. Službena istraga zaključila je da je brod potonuo zbog loma rampe pramca jer je vozio prebrzo po uzburkanom moru. Nitko nije proglašen službeno odgovornim.