Eurozona je kliznula u recesiju u prvom tromjesečju zbog smanjene domaće potrošnje u uvjetima viših troškova zaduživanja, pokazale su nove procjene europskog statističkog ureda, a kada se tome pridoda i visoka inflacija, postaje jasno zašto u uredima Europske središnje banke nisu previše slavili 25. obljetnicu svog osnutka. Naime, sezonski prilagođen bruto domaći proizvod 20-člane eurozone pao je u prvom tromjesečju za 0,1 posto u odnosu na prethodna tri mjeseca kada je prema revidiranim podacima bilježio isti postotni pad, pokazuju revidirane procjene Eurostata. Dosadašnji podaci pokazivali su rast aktivnosti na početku godine za 0,1 posto i stagnaciju na kraju 2022. Ti podaci pokazuju da je eurozona u prvom tromjesečju zapravo kliznula u recesiju, budući da je aktivnost smanjena dva tromjesečja zaredom.

Recesija se definira kao pad gospodarske aktivnosti nekog gospodarstva koji traje više od nekoliko mjeseci i dolazi kao posljedica pada realnog prihoda (koji je danas posljedica inflacije), pada zaposlenosti, industrijske proizvodnje i maloprodaje, što u konačnici ruši cijeli BDP. U tehničku recesiju ulazi se nakon što dva uzastopna kvartala u nekoj zemlji pada ekonomska aktivnost, što se dogodilo eurozoni. Situacija je bolja kad se gleda šire europsko gospodarstvo. Diljem Europske unije bruto domaći proizvod porastao je 0,1 posto u prvom tromjesečju nakon pada od 0,2 posto krajem prošle godine.

Šefica ESB-a Christine Lagarde 25. rođendan te institucije proslavila je uz svoje prethodnike Marija Draghija i Jean-Claudea Tricheta, ali i u ozračju kritika uspješnosti njezine monetarne politike. FOTO: Kai Pfaffenbach/REUTERS/PIXSELL

Komentirajući podatke za eurozonu, glavni ekonomist za Europu u Capital Economicsu Andrew Kenningham rekao je da je potrošnja kućanstava teško pogođena visokim cijenama i rastućim kamatama. Podaci pokazuju pritisak podignutih troškova zaduživanja u eurozoni kojima Europska središnja banka pokušava obuzdati visoku inflaciju. Iako su cijene energije smanjene u odnosu na prošlu godinu, poskupljenja su se proširila i na ostale sektore. Naime, od srpnja prošle godine ESB je podigao kamatne stope za 3,75 postotnih bodova. Među zemljama čijim je podacima Eurostat raspolagao najveći je pad aktivnosti na tromjesečnoj razini bilježila Irska, za 4,6 posto. Slijedi Litva s padom aktivnosti za 2,1 posto.

Hrvatska je u prvom tromjesečju prema sezonski prilagođenim podacima bilježila 1,4 postotni rast aktivnosti u usporedbi s prethodna tri mjeseca kada je porasla za 0,5 posto. Najbliži je Hrvatskoj Portugal s 1,6 postotnim rastom aktivnosti. Najveći rast BDP-a u prvom tromjesečju u odnosu na prethodna tri mjeseca bilježila je Poljska, za 3,8 posto. Na godišnjoj razini najveći pad aktivnosti u prvom tromjesečju bilježila je Estonija, za 3,7 posto, izvijestio je Eurostat. Slijedi Litva s padom aktivnosti za 2,7 posto te Mađarska gdje je smanjena za 1,1 posto. Najviše je pak porasla aktivnost u Španjolskoj, za 3,8 posto. Slijede Cipar i Malta s rastom aktivnosti u odnosu na prvo prošlogodišnje tromjesečje za 3,4 odnosno 3,2 posto. U Hrvatskoj je BDP u prvom tromjesečju porastao za 2,6 posto u odnosu na isto prošlogodišnje razdoblje, nakon 3,7 postotnog rasta u prethodna tri mjeseca.

Svi ovi podaci otvorili su pitanje uloge ESB-a u današnjem europskom gospodarstvu. Europska središnja banka osnovana je 1. lipnja 1998. radi priprema za uvođenje eura, dosad najveće zamjene valuta na svijetu. “Tada sam radila kao pravnica i sjećam se kako smo užurbano mijenjali ugovore zasnovane na tečajevima, koji su ubrzo trebali nestati. Pitali smo se može li zajednička valuta zaista funkcionirati. Danas kada slavimo 25. obljetnicu osnutka ove institucije, znamo da funkcionira i da je pridonijela povezanosti država u Europi”, napisala je u službenom komentaru povodom 25. rođendana ESB-a šefica te institucije Christine Lagarde. Međutim, ne dijele svi njeno mišljenje te neki propitkuju uspješnost monetarne politike ESB-a.

Kao prvi čovjek Europske središnje banke Mario Draghi je 2012. verbalno počeo koristiti tešku artiljeriju kada je izjavio da će ESB učiniti sve što je potrebno da spasi euro. Tada je to zvučalo kao prijetnja špekulantima. To je svakako povijesna rečenica iz čuvenog govora „Whatever it takes“ pred međunarodnim investitorima u Londonu. Na vrhuncu financijske krize u Europi, Grčkoj je prijetio bankrot, nakon što je Atena 2009. priznala da je stanje javnih financija u zemlji mnogo gore nego što se pretpostavljalo. I bankrot i izbacivanje Grčke iz eurozone značili bi kraj eura kakav je on prvobitno bio zamišljen. Draghi je u tom kontekstu izgovorio svoju poznatu rečenicu. Njegova sljedeća rečenica je manje citirana, ali je isto tako ključna: „Vjerujte mi, to će biti dovoljno.”

Guverner HNB-a Boris Vujčić još uvijek može biti zadovoljan jer je u Hrvatskoj BDP u prvom tromjesečju porastao za 2,6 posto u odnosu na isto razdoblje lani, ali je to ipak manje nego u prethodna tri mjeseca. FOTO: Neva Zganec/PIXSELL

ESB je s Draghijem na čelu nakon toga doista pokazala svoju snagu. Još od 2010. je ESB počela kupovati državne obveznice u eurozoni, ali je u kriznom periodu Europska središnja banka znatno proširila tu aktivnost. Time su oborene kamate na tržištu novca, stabilizirali su se budžeti Grčke, Španjolske, Portugala i Italije. Špekulacije na financijskim tržištima bile su zapravo klađenja na bankrot neke od tih zemalja, jer su dugovi bili astronomski, a cijena novih zaduživanja je brzo rasla. Europska centralna banka se tako našla u središtu vrtloga, prije svega zbog toga što nijedna druga financijska institucija nije raspolagala sredstvima koja bi joj omogućila reakciju, a da ne spominjemo raštimani orkestar različitih interesa u zemljama eurozone. Kriza eura je Europskoj središnjoj banci donijela cijeli niz novih zadataka. Kada se već uhvatila u to kolo, onda je morala preuzeti i nadzor nad većim bankama eurozone. Bankrot američke investicijske banke Lehman Brothers 2007. izazvao je dužničku krizu. Osim toga, kriza eura je ugrozila europske banke, jer su na njihovim računima bile velike količine državnih obveznica i vrijednosnih papira iz eurozone. ESB je počeo provoditi takozvane „stres-testove” kako bi se prepoznale i otklonile slabosti u bankarskom poslovanju. Osim toga, ESB je za vrijeme krize bio dio moćne „trojke“, uz Međunarodni monetarni fond (MMF) i Europsku komisiju. Kao zajmodavac u posljednjoj instanci, Europska centralna banka je održavala likvidnost pogođenih država.

“Vlade država Europske unije povjerile su zaštitu eura našim zaposlenicima u Frankfurtu i njihovim kolegama u 20 nacionalnih središnjih banaka valutne unije, koji neumorno rade na ostvarenju zadaće održavanja cjenovne stabilnosti. Njihov je rad ključan za blagostanje europskih građana. U proteklih 25 godina europodručju se pridružilo devet novih država, tako da ga sad čini 20 država. Mi smo preuzeli i nove uloge, među ostalim nadzor europskih banaka. Danas je u međunarodnom monetarnom sustavu od eura važniji samo američki dolar”, piše Christine Lagarde te hvali svoje prethodnike za koje kaže da su i u dobrim i u lošim vremenima usmjeravali ESB na jačanje temelja europske budućnosti ostvarenjem naše zadaće.

‘Nadzor banaka, na čelu s Andreom Enrijom, i ubuduće će se zalagati kako bi banke bile dobro kapitalizirane’

“Pandemija i neopravdan rat koji Rusija vodi protiv Ukrajine pokazali su da se na stabilnost ne može uvijek računati. Istodobno bi zaoštravanje geopolitičkih suparništava moglo potaknuti volatilnost globalnoga gospodarstva. U svijetu u kojem vlada neizvjesnost ESB je oduvijek bio pouzdano uporište stabilnosti, što će i ostati. Pokazali smo da možemo brzo djelovati i da se možemo brzo prilagoditi i u najtežim okolnostima. Tek nekoliko mjeseci nakon što sam postala predsjednicom ESB-a hitro smo odgovorili na pandemiju nizom mjera za potporu gospodarstvu europodručja u najkritičnijoj fazi, čime smo izbjegli deflacijske rizike”, napisala je direktorica ESB-a.

No najveći problem za europsko gospodarstvo predstavlja visoka inflacija koja je pogodila većinu europskih zemalja. Cijene prehrambenih proizvoda oštrije su rasle u Europi nego u drugim gospodarskim silama, od SAD-a do Japana, a potaknute su višim troškovima energije i rada te zbog rata u Ukrajini. Cijene su visoke unatoč padu troškova proizvodnje s rekordnih razina, uključujući pšenicu čije se brašno koristi za izradu tjestenine. Trgovine i dobavljači su optuženi za ‘‘inflaciju pohlepe’‘, ali ekonomisti tvrde da su maloprodajni profiti stabilni i da problem leži u većim troškovima proizvodnje hrane.

Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen i šefica Europske središnje banke Christine Lagarde svjesne su da je najveći problem za europsko gospodarstvo visoka inflacija. FOTO: Kai Pfaffenbach/REUTERS/PIXSELL

Neke su vlade, pod pritiskom, ograničile cijene osnovnih namirnica ili sklopile sporazume s trgovinama mješovitom robom kako bi smanjile troškove, mjera koja je popularna u javnosti, ali zapravo može pogoršati cijene hrane.

“Danas jednako odlučno poduzimamo mjere za smanjenje inflacije. Nakon što je godinama bila na preniskim razinama, inflacija je sada pretjerano visoka i predviđa se da će takva predugo i ostati. Previsoka inflacija narušava vrijednost novca, što smanjuje kupovnu moć i pogađa pojedince i poduzeća u cijelom europodručju, osobito najranjivije članove našega društva. No vratit ćemo stopu inflacije na ciljnu razinu od 2% u srednjoročnom razdoblju. Kako bismo to postigli, povećavali smo kamatne stope dosad nezabilježenom dinamikom i nastavit ćemo ih povećavati do razina koje su dovoljno restriktivne da se inflacija što skorije vrati na naš cilj te ćemo ih potom onoliko dugo koliko bude potrebno i održavati na tim razinama”, izjavila je Christine Lagarde, no očito je da njen optimizam ne dijele sve vlade država članica Europske unije pa je tako francuska vlada postigla tromjesečni sporazum s trgovačkim lancima kako bi oni snizili cijene stotina osnovnih namirnica i druge hrane, a očekuje se da će taj dogovor biti produžen i nakon ljeta. Države poput Hrvatske i Mađarske, koja ima najveću inflaciju cijena hrane u EU-u, ograničile su cijene nekih proizvoda poput jestivog ulja, nekih komada svinjskog mesa, pšeničnog brašna i mlijeka. Talijanska vlada tvrdi da će pojačati praćenje cijena bližom suradnjom s 20 regija u zemlji, ali da neće nametati nikakva ograničenja. Španjolska je izbjegla kontrolu cijena, ali je ukinula sav porez na dodanu vrijednost na osnovne proizvode i prepolovila porez na jestivo ulje i tjesteninu na 5%.

Analitičari smatraju da će dokazi o recesiji i rastu inflacije zakomplicirati zadatak Europske središnje banke kada se sastane kako bi odredila kamatne stope. Inflacija je i dalje više od tri puta veća od ciljane, ali daljnje podizanje stopa moglo bi ozbiljno naštetiti gospodarstvu. Istovremeno, Christine Lagarde navodi da su nedavni događaji u bankarskom sektoru podsjetili na važnost stabilnog bankovnog sustava u provedbi monetarne politike te da nema financijske stabilnosti bez stabilnosti cijena ni stabilnosti cijena bez financijske stabilnosti.

Cijene prehrambenih proizvoda oštrije su rasle u Europi nego u drugim gospodarskim silama, od SAD-a do Japana

“Otkad smo preuzeli zadaću nadzora banaka u 2014., brinemo se za pouzdanost banaka u europodručju. Nadzor banaka, na čelu s Andreom Enrijom, i ubuduće će se zalagati kako bi banke bile dobro kapitalizirane i otporne na promjenjive uvjete te kako bi kao takve mogle nastaviti kreditirati poduzeća i kućanstva. Naša je monetarna unija u posljednjih četvrt stoljeća mnogo puta stavljena na kušnju. Suočili smo se s krizama koje su nas mogle razoriti, prije svega s velikom financijskom krizom, krizom državnog duga i pandemijom. No iz svake od tih kriza izišli smo snažniji. Unutarnja snaga koju smo stekli poslužit će nam kao temelj budućih aktivnosti”, zaključila je šefica Europske središnje banke Christine Lagarde.

Pitanje je kako će hrvatsko gospodarstvo reagirati na ove poremećaje. Iz HNB-a navode da je domaće gospodarstvo zasad otporno na vanjske utjecaje, ali može se očekivati da će i ono usporiti ako se recesija nastavi u ostalim europskim gospodarstvima, posebno u Njemačkoj, koja nam je tradicionalno jedan od najvećih vanjskotrgovinskih partnera. Ohrabrujuće je to što nas, prema svemu sudeći, čeka rekordna turistička sezona. Prema prognozi Hrvatske narodne banke koju je iznio guverner Boris Vujčić, ove godine možemo očekivati rast domaćeg gospodarstva od 2,9 posto, a službena prognoza Vlade o rastu BDP-a iznosi 2,2 posto. No ostaje pitanje koliko to znači prosječnom građaninu Hrvatske koji svjedoči svakodnevnom rastu cijena i čija, ionako niska plaća u usporedbi s drugim državama članicama eurozone, svakoga dana vrijedi sve manje.