Jeftinije je proizvoditi upravljačke ploče s istim oznakama brzinomjera, nego specifične za svaki model

Mnoga su djeca protrljala nos o stakla automobila kako bi vidjela posljednju brojku na brzinomjeru, a ponekad je bilo i trenutak radosti: “260 ide!” Međutim, taj famozni “stražnji broj” u većini slučajeva uopće nije označavao najveću brzinu automobila.

Mnogi prosječni automobili koje vidite na cesti imaju ugrađen brzinomjer koji pokazuje do 220 km/h ili čak 260 km/h. Znači li to da auti doista mogu postići 220 ili čak 260 km/h? Odgovor je, naravno, ne. Prosječna maksimalna brzina mnogih manjih automobila je oko 180 km/h, pa se postavlja pitanje zašto imaju brzinomjere s tako visokim brojevima?

Prvi razlog su troškovi proizvodnje. Puno je jeftinije proizvesti instrumentne ploče s istim oznakama nego ih proizvoditi za svaki model zasebno. Zato današnji niži, srednji i skupi modeli istog proizvođača imaju jednake brzinomjere, a vrhunske verzije, koje ćete skupo platiti, imaju posebne maksimalne brzinomjere do 300 km/h i možda neku sportsku oznaku, poput M.

Drugi razlog je psihološki – veća brojka na brzinomjeru slabijeg automobila dat će osjećaj da ipak ne sjedite u tako “sporom” automobilu. I doista, tko bi uživao voziti auto čija je zadnja brojka na brzinomjeru 150 km/h? Uz to, vožnja (njemačkim) autoputom brzinom od 150 km/h sa “zaglavljenom” kazaljkom mjerača mogla bi kod vozača izazvati neugodan osjećaj.

Autor: AF