Društvo LNG Hrvatska, operator Terminala za UPP, razvila je vlastitu virtualnu platformu za pregled i održavanje FSRU broda LNG Croatia kao najvažnijeg dijela Terminala za UPP

Plutajuće jedinice za skladištenje i uplinjavanje ukapljenog prirodnog plina (LNG ili UPP), poznate kao FSRU brodovi (Floating Storage Regasification Unit), igraju ključnu ulogu u lancu opskrbe LNG-jem. Pritom je kvalitetan i siguran nadzor nad svim segmentima upravljanja procesima prihvata LNG tankera, funkcioniranja FSRU broda i procesom uplinjavanja LNG-ja iznimno važan kako bi LNG terminal poslovao ne samo uspješno, nego i sigurno i uz što manje negativne posljedice po okoliš. Tvrtka LNG Hrvatska, operator hrvatskog FSRU broda kao dijela LNG terminala na Krku, razvila je vlastitu virtualnu platformu za upravljanje FSRU brodom LNG Croatia.

„Tvrtka LNG Hrvatska upravlja terminalom za ukapljeni prirodni plin (UPP) i odgovorna je za rad, održavanje i razvoj terminala za UPP. Većina tehnoloških procesa na terminalu za UPP odvijaju se upravo na FSRU brodu, na kojem je smještena velika količina instrumentacijske, elektroenergetske i strojarske opreme. Količina opreme na fizički ograničenom prostoru čini ovo postrojenje izuzetno kompleksnim te stvara izazove u snalaženju i preglednosti“, objasnio je razloge kreiranja platforme direktor tvrtke LNG Hrvatska Ivan Fugaš i dodao da je ovaj alat razvijen kao odgovor na zahtjeve koji proizlaze iz svakodnevnih aktivnosti FSRU broda LNG Croatia. „Virtualna platforma razvijena je kao alat za internu upotrebu s pomoću kojeg će svakodnevne aktivnosti biti odrađene jednostavnije, preciznije i u konačnici efikasnije“, kaže Fugaš.

Projektni menadžer Marko Šparac upravo radi na razvojnom projektu hvatanja i skladištenja uhvaćenog CO2 (Carbon Capture and Storage – CCS). FOTO: LNG PROMO

Autori virtualne platforme su inženjerka za razvoj Terminala Ema Rizoniko i inženjer Marko Grbić. Ema Rizoniko za Megawatt je objasnila da platformu odlikuje vrlo visok stupanj interaktivnosti i ona omogućuje jednostavniji pregled svih dijelova postrojenja, osigurava dostupnost svih bitnih podataka i relevantne brodske dokumentacije, a jedinstvena funkcija povezanosti 3D virtualne platforme sa sustavom održavanja na FSRU brodu LNG Croatia omogućava bolji nadzor svakodnevnih aktivnosti te detaljnije planiranje radova na postrojenju. „Ova virtualna platforma, osim konkretne pomoći u upravljanju FSRU brodom, ima i svoju drugu, ne manje važnu funkciju. Može se koristiti i u prezentacijske i obrazovne svrhe, ali i na radnim sastancima kako bi se preciznije definirala područja planiranih zahvata te za izradu izvještaja. A posebno je funkcionalna jer omogućava edukaciju osoblja i upoznavanje postrojenja bez fizičkog obilaska broda, što daje novu dimenziju edukaciji i usavršavanju profesionalnih kompetencija djelatnika kao i povećanja razine sigurnosti na radu“, objasnila je Ema Rizoniko.

U sklopu virtualne platforme, osim 3D modela FSRU broda, Ema Rizoniko i Marko Grbić izradili su i modul virtualne stvarnosti kompletnog FSRU broda i kopnenog dijela terminala.

„Virtualna stvarnost podrazumijeva trodimenzionalno multimedijsko okružje simulirano pomoću računala te posebnih računalnih periferija i aplikacijskih programa, čime korisniku omogućujemo privid boravka, kretanja i opažanja na FSRU brodu. To djelatnicima naše tvrtke koji borave u sjedištu u Zagrebu omogućava da se kreću po FSRU brodu, ali i po pristanu, priveznim utvrdicama, pristupnom mostu i svim drugim dijelovima terminala bez fizičkog odlaska na lokaciju u Omišlju, što značajno štedi i vrijeme i resurse“, tumači Ema Rizoniko.

No implementacija inovacijskih rješenja na LNG terminalu na Krku time ne prestaje. Djelatnici tvrtke LNG Hrvatska upravo rade na razvojnom projektu hvatanja i skladištenja uhvaćenog ugljikova dioksida (CO2) koji je u svijetu poznat pod nazivom CCS (Carbon Capture and Storage). Naime, terminal za ukapljeni prirodni plin pri svom redovnom radu emitira određene količine CO2, stakleničkog plina koji je, iako se nalazi u prirodi, zbog drastičnog povećanja u posljednjem stoljeću uzročnik globalnog zagrijavanja Zemlje. LNG Hrvatska kao operator terminala konstantno nastoji snižavati količine proizvedenog ugljikova dioksida na najmanju moguću mjeru kako bi pridonio što manjem utjecaju terminala na okoliš. Jednim je dijelom proces snižavanja emitiranih količina ugljikov dioksida omogućen zahvaljujući činjenici da LNG terminal u Omišlju, za razliku od sličnih terminala u svijetu, za zagrijavanje ukapljenog plina i njegovu regasifikaciju, odnosno pretvaranje u plinovito stanje, koristi samo toplinu morske vode, bez dodatnog zagrijavanja uz pomoć motora na dizel pogon. Time se ne ispuštaju nikakve dodatne emisije u zrak. Emisije CO2 koje ispušta Terminal na Krku najvećim su dijelom ostvarene upotrebom tri motora DFDE (dual fuel diesel electric) koji svojim radom proizvode električnu energiju za cijeli Terminal. Ti motori kao pogonsko gorivo ne koriste dizel gorivo, već prirodni plin, čime se značajno smanjuju količine emitiranog ugljikova dioksida u atmosferu, za razliku od klasičnog rada dizel motora koji ispušta značajno veće količine CO2.

Autori virtualne platforme su inženjerka za razvoj Terminala Ema Rizoniko i inženjer Marko Grbić. FOTO: LNG PROMO

Direktor LNG Hrvatska Ivan Fugaš posebno naglašava da je sve CO2 emisije, prema važećoj zakonskoj regulativi, verificirao akreditirani verifikator i odobrilo ih je Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije Hrvatske. A s obzirom na ključne ciljeve iz Integriranog energetskog i klimatskog plana Republike Hrvatske kao što su smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2030. i povećanje udjela obnovljivih izvora energije u bruto neposrednoj potrošnji energije te povećanje energetske učinkovitosti, LNG Hrvatska je kao jedan od važnih ciljeva postavila i dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova. Projektni menadžer Marko Šparac upravo radi na razvojnom projektu hvatanja i skladištenja uhvaćenog CO2 (Carbon Capture and Storage – CCS).

„Projekt obuhvaća sustav za hvatanje ugljikova dioksida instaliran na palubi broda koji će imati funkciju čišćenja ispušnih plinova te hvatanja i skladištenja određene količine CO2. Odvojeni i na taj način prikupljeni ugljikov dioksid potom se može isporučiti tvrtkama za proizvodnju sintetičkih goriva, za upotrebu u staklenicima te drugim krajnjim korisnicima, što predstavlja maksimalnu iskoristivost procesa te neutralizaciju ugljika“, objasnio je za Megawatt projektni menadžer za projekt CCS-a Marko Šparac. Naime, upravo će u budućnosti daljnji razvoj CCS projekata u značajnoj mjeri ovisiti o tehnološkim inovacijama poput ove koju razvija LNG Hrvatska, ali i podršci politike i javnosti. Ako se uspješno riješe svi aktualni izazovi povezani s troškovima i sigurnošću, CCS projekti će u budućnosti nesumnjivo igrati ključnu ulogu u postizanju ciljeva vezanih uz klimatske promjene, a LNG Hrvatska i njezini razvojni stručnjaci u tom će procesu nesumnjivo odigrati jednako važnu ulogu.