Pojedine najviše ustanove i tijela hrvatskog pravnog sustava dospijevaju pod sve izrazitiji utjecaj političkih vlasti i stranačkog interesa, a ceh za to ne plaćaju suprotstavljene stranke, nego društvo.

“Naravno da je riječ o zarobljenim institucijama, oko toga nema dileme”, rekao je za DW Krunislav Olujić, nekadašnji predsjednik Vrhovnog suda RH i glavni državni odvjetnik, kad ga je novinar DW-a upitao da “odvagne” formulaciju o hrvatskom pravosuđu koja se u javnosti sve češće koristi.

I pritom se misli na pravosuđe u najšire poimanom smislu, s Ustavnim sudom (USRH) i državnim tužiteljstvom (DORH), kao i ukupnom hijerarhijom sudbene vlasti, inače načelno neovisne. “Nema tu više puno toga neovisnog, posebice kad govorimo danas o DORH-u, s njegovim ustavno utvrđenim djelokrugom”, kaže.

AMERIKANCI HABIJANU ‘Pod hitno modernizirajte komunikaciju! Suci vam nemaju fiksne telefone, ni mail adrese’

“Uostalom, pogledajte kako je izgledao izbor glavnog državnog odvjetnika, uz političke kriterije kojima se rukovodio Hrvatski sabor. Sve je išlo prema nalogu vlade i premijera Andreja Plenkovića, predsjednika HDZ-a. Valjda je svima jasno da su se odlučili za Ivana Turudića prvenstveno zato što je on ‘naš dečko’, kako ga je svojevremeno nazivao Ivo Sanader. On je tu da bi provodio premijerovu politiku u funkciji kaznenog progona i zaštite interesa HDZ-a, korumpiranog kakav jest. Tim više što je državno odvjetništvo svugdje, pa i u nas, uobičajeno monokratska organizacija”, nastavlja Olujić.

‘DORH Beroša tretira blaže nego EPPO’

To pak znači da je posrijedi ustanova temeljena na ovlastima glavnog pojedinca, izrazito vertikalno hijerarhijski ustrojena i subordinirana. Glavni državni odvjetnik stoga je u poziciji da svaki predmet u DORH-u ili USKOK-u, kao njegovu specijalnom odjelu, jednostrano oduzme bilo kojem zamjeniku i dodijeli ga nekom drugom, uz eventualnu obavezujuću uputu o rješenju. Naš sugovornik to naziva apsolutnom moći u dotičnom području pravosuđa: “A nije slučajno tu izabrana osoba poput Turudića, jer znamo ga otprije, i znamo da je to još jedan kadar Vladimira Šeksa, HDZ-ove sive eminencije pravosuđa.”

U vezi s konkretnim momentima navodne sprege, Olujić izdvaja aktualni sukob DORH-a s Uredom europskog javnog odvjetništva (EPPO), povodom istrage nad privedenim ministrom zdravstva RH Vilijem Berošom. Nadalje, tu je aktivirani HDZ-ov zakon kojim se omogućuje evidentno antidemokratski progon zviždača koji su detalje tog predmeta dali u javnost. Uostalom, još prije nekoliko dana je Krunislav Olujić u medijima označio sve što je DORH poduzeo u vezi s tim kao “spašavanje vojnika Ryana”. S tim da je u ulozi potonjeg on prepoznao samog premijera Plenkovića, a ne Beroša kojeg DORH ipak tretira blaže nego EPPO.

“Zato i jest riječ o zarobljenoj instituciji, a slična je situacija s Ustavnim sudom“, tumači dalje ovaj bivši nositelj ponekih od najviših funkcija u hrvatskom pravosuđu. USRH, naime, nalazi se pred krajnjim rokom za izbor desetoro novih sudaca 7. prosinca, dok je mandat starima već bio produžen za šest mjeseci, a tako nešto nije moguće ponavljati. No čini se da još uvijek nema dogovora, između HDZ-a i SDP-a kao najveće opozicijske stranke, oko kandidata. To ujedno ističe mane sustava po kojem suprotstavljene stranke biraju po kvotama, dok mogućnost izbora samo četvero sudaca otkriva dodatne probleme.

Izazivanje ustavne krize

USRH bi u tom slučaju imao načelno dovoljno sudaca – sedmoro od 13, koliko broji puni sastav. Svejedno, rad institucije bi velikim dijelom bio blokiran zbog množine predmeta, kao i činjenice da bi se niz odluka tad morao donijeti jednoglasno, zbog potrebne apsolutne većine glasova od punog sastava suda. Krunoslav Olujić povrh svega upozorava na to da vladajuća stranka pri izboru najvjerojatnije neće držati do nekih kriterija. Izuzev onih po kojima moraju biti posrijedi hrvatski državljani s pravnom diplomom i određenim radnim iskustvom, on smatra da to neće biti zaista kvalitetom istaknuti stručnjaci.

“Naš premijer pokazao je da mu odgovara samo osoba na koju ima presudni utjecaj, kao što je neprijeporno imao na predsjednika USRH-a Miroslava Šeparovića. Sve isto kao s DORH-om, dakle. A praktično imamo i mogućnost situacije uoči predsjedničkih izbora, da bez USRH-a, ako ne dođe do dogovora stranaka, rezultat izbora ne bude provediv jer predsjednik neće imati kome dati prisegu. S obzirom na to da će HDZ-ov kandidat izgubiti te izbore, a mislim da je Plenković u to siguran koliko i ja, čini mi se da nismo daleko od premijerova pokušaja da zato izazove ustavnu krizu”, zaključio je Olujić.

Bivši predsjednik Vrhovnog suda Olujić: “Hrvatsko pravosuđe teško može ispod ove razine, uživa povjerenje 0,8 posto građana”

O svemu tome ponešto je za DW rekao i Đorđe Gardašević, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, koji prije svega naglašava da se u Hrvatskoj već dugi niz godina jasno vidi tendencija potpune koncentracije inicijative i ovlasti u rukama vlade: “A ‘parlamentarna većina’ na kojoj ta Vlada održava svoju stabilnost ovdje je puki eufemizam: kod nas se zaista razvija kancelarski sustav. Iz toga proizlazi i druga osnovna devijacija hrvatskog ustavnog poretka, a to je gotovo potpuni nedostatak učinkovitih institucionalnih ‘kočnica i ravnoteža’ uspostavljenoj hegemoniji Vlade RH.”

Urušavanje ideje ustavne države

Po njegovu mišljenju, taj je problem najvidljiviji u kontekstu potpune marginalizacije uloge sabora, koji je sveden na servisera vladine volje. Što se tiče ostalih institucija, uključujući tu i Ustavni sud i Državno odvjetništvo, one po Gardaševiću moraju zadovoljiti dva bitna uvjeta. S jedne im je strane nužan demokratski legitimitet, pa otuda i dolazi ustavno rješenje po kojem se njihov sastav popunjava odlukom sabora. S druge strane, kao što objašnjava ovaj stručnjak za ustavno pravo, temeljni su postulati njihova djelovanja – načela nezavisnosti i nepristranosti.

“Kako se radi o institucijama ustavne razine koje po definiciji zastupaju opći interes, njihov izbor ne smije ovisiti o volji puke parlamentarne većine, one koja bira i samu vladu. Rješenje se stoga može tražiti u zahtjevu dvotrećinske većine za izbor. Kod ustavnih sudaca to već imamo, što je svakako dobro, ali tu se sada očito javlja nova razina problema: stranačko uvjetovanje izbora zadovoljavanjem određenih ‘kvota’. Takvo postuliranje stvari samo dalje urušava ideju ustavne države”, riječi su Đorđa Gardaševića koji je na upit DW-a, pak, što smatra ključnim za sprečavanje takvog pristupa, odgovorio da bi to bio javni pritisak društva u cjelini.