Njegovi albumi distribuiraju se širom svijeta, nastupa diljem Europe, njegove pjesme vrte se na brojnim radijskim postajama, ali Saša Rajković svejedno je u Hrvatskoj gotovo anoniman i nepoznat glazbenik

Nastupao je širom Europe, održao turneju po Brazilu, objavljivao za diskografske kuće iz SAD-a, Brazila, Nizozemske, Francuske… nastupa pod imenom Zarkoff, Florence Foster Fan Club, član je nizozemske Summerian Fleet i jedne tek nove hrvatske grupe u nastajanju Kali Jugend. Njegova izdanja distribuiraju se širom svijeta, njegove pjesme vrte na raznim radijskim postajama, no Saša Rajković svejedno je u Hrvatskoj gotovo anoniman i nepoznati glazbenik.

Jedna od stvari kojima je bio fasciniran još u djetinjstvu bio je strip. Prvi koji ga je oborio s nogu bio je Flash Gordon. S tim stripom susreo se u ranoj mladosti, ali se nije identificirao sa super herojem Flashom Gordonom, već s nespretnim učenjakom Zarkoffom od kojeg je odlučio posuditi ime i pod tim imenom ostvariti svoju glazbeničku karijeru. Prvo izdanje, na kojem je pokazao kako on zamišlja elektronsku glazbu, objavio je za hrvatsku nezavisnu etiketu Home Made. Bio je to EP nazvan “Are You Amused” koji je snimio 2006. uz veliku pomoć već etabliranog hrvatskog DJ-a i producenta Petra Dundova. Godinu dana kasnije objavio je novi EP “Acid Sun”. Negdje u to vrijeme, već nazvan Zarkoff, upoznaje Le Chocolate Noir, odnosno Jasmina Mahmića s kojim je osnovao grupu Florence Foster Fan Club. Ime su posudili od američke operne pjevačice Florence Foster Jenkins koja je djelovala s prijelaza iz 19. u 20. stoljeće, a ostala je upamćena po svojim ograničenim, gotovo smiješnim glasovnim mogućnostima i jednako smiješnom izgovoru teksta koji je pjevala. “U toj fazi obojica smo tek učili koristiti opremu, nismo baš znali što radimo, a bio nam je jako simpatičan taj njezin diletantizam”, ispričao je Rajković za Nacional. Tijekom jedne od prvih europskih turneja, i to s još jednim projektom na kojem je tada radio – Dekolaž, Zarkoff je u Berlinu ostvario izuzetno važne kontakte vezane za buduću karijeru. Zarkoff i Le Chocolat Noir sa svojom grupom Florence Foster Fan Club snimili su prvi album “Everyday Theatre” za brazilsku diskografsku kuću Wave Records, zahvaljujući pjesmi koja je objavljena na kompilaciji “Radio Resistencia” nizozemskog izdavača Enfant Terrible.

• ‘RODNI SISAK je s jedne strane udoban i pun zelenila, a s druge tako ruševan i depresivan. Presjek ljudi mi je fascinantan, od hard core primitivizma do nadrealnih devijacija’

“ONI SU NAS NAŠLI PREKO KOMPILACIJE Enfant Terriblea na kojoj je objavljena jedna naša pjesma. To je brazilska diskografska kuća o kojoj nisam znao ništa prije nego što su nas kontaktirali. Tamo su vrlo naklonjeni europskoj produkciji i mnogi DJ-i s EBM/electro scene aktivno prate što izlazi te su vrlo komunikativni”, ispričao je za Nacional Rajković prisjećajući se svojih početaka i prvog albuma objavljenog za brazilsku diskografsku kuću Wave Records. Na njihovo ugodno iznenađenje, uslijedila je i turneja po Brazilu. “To mi je bila jedna od najboljih avantura u životu. Sa mnom su bili Jasmin (Le Chocolat Noir) i Lana Jastrevski koja nastupa pod imenom Popsimonova. Mislim da bi se oni složili sa mnom i rekli vam isto. Vidjeli smo skaterske bande, majmune u šumi, preživjeli vožnju kroz Crackland u Sao Paulu, birtiju u faveli u Riu, i to sve bez ikakvih napetosti ili opasnih situacija. To napominjem jer su nas mnogi prije odlaska plašili raznim pričama. Mislim da su Brazilci kompatibilni s našim mentalitetom. Znaju što je težak život, ali za razliku od nas, ne kukaju puno. Ali to je dojam koji sam stekao kao lijepo dočekan gost. Odrasti i (pre)živjeti tamo sigurno nije lako”, kaže Rajković.

KAKO SMO VEĆ SPOMENULI, osim Jasmin Le Chocolat, Zarkoff je u Brazil odveo i Lanu Jastrevski Popsimonovu, još jednu hrvatsku glazbenicu s kojom je tijekom karijere ostvario suradnju i o kojoj je za Nacional rekao: “Popsimonova i ja smo bili dugo u vezi i ta je suradnja došla spontano. Jednostavno joj je trebala tehnička pomoć da snimi EP ‘Enfant Terrible’, koji je zapravo bio naručen. Martyn Nppir, šef diskografske kuće Enfant Terrible, imao je vrlo jasnu sliku o tome što želi. On je čovjek koji će pažljivo poslušati materijal koji mu se nudi i ne srami se iznijeti vrlo detaljne sugestije. S obzirom na to da sam već prije s njim surađivao i znao otprilike na kakav zvuk oboje ciljaju, našao sam se u ulozi miks inženjera te sam s jednom pjesmom sudjelovao malo i autorski, u ulozi tekstopisca.” Naglašava da je electro scena uvijek negdje na margini, ali svejedno je ima sasvim dovoljno i u Sjevernoj i u Južnoj Americi, kao i u Europi.

Zarkoff je 2010. započeo suradnju s diskografskom kućom Black Leather Records, osnovanom u Kolumbiji, a sa sjedištem u Belgiji. Godinu dana kasnije s Le Chocolat Noir počinje raditi na drugom albumu grupe Florence Foster Fan Club “Asymetric”, koji su objavili ponovo za Wave Records, dok su za belgijsku etiketu Romance Moderne objavili EP “Running out of time”. Negdje u tom razdoblju Rajković je upoznao Aldena Tyrella i Mr Paulija iz Nizozemske, s kojim je osnovao grupu Summerian Fleet. Upravo je Zarkoff bio ta karika koja im je nedostajala, a njegov vokal postao je svojevrsni zaštitni znak te nizozemske grupe. “Oni su već prije nego što sam se pridružio izdali jedan EP za Clone, no tražili su pjevača, a kako sam poznavao Paulija otprije, čuli smo se oko neke druge teme. U razmjeni mailova predložio mi je da pokušam otpjevati nešto na njihove ideje. Osim vokala, snimio sam i neke gitarske dionice, svidjelo im se i tako je počela suradnja koja me sad veže za Nizozemsku. Iako mi je ta zemlja još uvijek strana, moram priznati da se tamo osjećam kao doma. Odlazim tamo dva do tri puta godišnje, u Haag, kod Paulija u njegov studio. Radi se jako ozbiljno, često i preko 12 sati dnevno. Na to mi se bilo možda najteže prilagoditi u početku suradnje. Trudim se poštovati njihove radne navike i biti koncentriran kad sam tamo, ali ponekad mi se zna dogoditi da dođem u studio usred turneje i budem beskoristan nekoliko dana. Barem dok se dobro ne odmorim”, ispričao je za Nacional Zarkoff koji je s grupom Summerian Fleet 2014. snimio album “Just Pressure” koji se pojavio na tržištu u izdanju američke diskografske kuće Dark Entries Records.

UNATOČ RADU S GRUPOM FFFC i Summerian Fleet te ispomoći na albumu Popsimonove, Rajković je pod imenom Zarkoff te iste 2012. objavio mini album “Departed”. Godinu dana kasnije potpisao je i remiks grupe Neud Photo za američku diskografsku kuću Kraftjerkz. Nakon tih intenzivnih godina suradnje i nekoliko novih izdanja na kojima je sudjelovao, Rajković je otvorio novo poglavlje u karijeri i u suradnji sa svojim prijateljima Microslavom i Damirom Šimunovićem osnovao tonski studio Sensorium. “Definitivno se mnogo toga promijenilo otkad je Sensorium stasao. Rekao bih da sam puno naučio kroz rad s drugim glazbenicima. Najveće iskustvo mi je stalni gig mastering inženjera za Cremen Organization i sublabele Creme Eclipse, R Zone i Jericho One. Tu se radi o autorima poput Legowelta, Simoncina, M. Hawkesa, Innershades itd. Ima još nekih povremenih mastering poslova za Return To Disorder, label Helene Hauff, Raw Paper Records iz Koprivnice, Unknown Pleasures Rec, Digital Tsunami itd. S druge strane, miksanje za domaće autore, koji zapravo sjede pored mene i radimo to zajedno, također mi je vrlo važno. Tu bih mogao navesti Ikonala, Strahinju Arbutinu, Ivnu Yuri, radio sam i miks zadnjeg albuma za Popsimonovu, a kompletnu i bogatu suradnju imam s bendom ###. Tu sam i snimatelj i miks i mastering inženjer. Snimamo na improviziranim lokacijama u manje više live uvjetima. Do sada smo zajedno odradili dva EP-ja i svaki je bio posebno iskustvo, a jako mi je drago što ih kritika i publika dobro prihvaćaju, zaslužili su to”, opisao je Rajković u razgovoru za Nacional svoje iskustvo rada u studiju Sensorium.

• ZARKOFFU NIJE JASNO zašto se njegova glazba ne čuje u hrvatskom eteru i zašto od ZAMP-a ne dobiva novac za glazbu koju stvara i koja se emitira širom svijeta

Rajković svoj rodni Sisak, unatoč slici industrijskog grada i rafinerije u nestajanju, smatra vrlo inspirativnom sredinom. “Taj grad ima nešto posebno. S jedne strane, sasvim je udoban i pun zelenila, a s druge tako ruševan i depresivan, neke ulice su napola napuštene. Često me sve to podsjeća na znanstveno-fantastični roman ‘Ubik’ Philipa. K. Dicka – kao da ti se raspada pred očima, ali zapravo je s druge strane OK. Presjek ljudi mi je fascinantan, od naj hard core primitivizma koji postoji do nadrealnih devijacija, od kojih su neke zapravo genijalne i briljantne. Subjektivan sam, ipak se u toj okolini prepoznajem.” Podjednako voli i glazbu koju radi sa Sumerian Fleet i kao Zarkoff jer kaže da je Sumerian Fleet poznatiji i prestižniji projekt, a Zarkoff aktivniji, iako ne bi mogao izdvojiti što je od toga bolje mjerilo uspjeha. Kao i mnogi poštovatelji i obožavatelji elektronske glazbe koju stvara, nije mu baš sasvim jasno zašto se njegova glazba ne može čuti nigdje u hrvatskom eteru kao i zašto od ZAMP-a ne dobiva novac za glazbu koju stvara i koja se emitira na raznim radijskim frekvencijama širom svijeta, a na pitanje je li pokušao razgovarati s ljudima iz ZAMP-a, odgovara: “Mislim da ne dobivam dovoljno i da u isplatama ima mnogo nelogičnosti. Dva puta nam se dogodilo s grupom Florence Foster Fan Club da samo jedan član dobije tantijeme, a drugi ne, iako smo obojica jasno navedeni u izvještaju.

PRIJE OTPRILIKE GODINU DANA otišao sam se tamo raspitati. Objašnjenje koje sam dobio bilo je da nisu u stanju pratiti sve podatke o emitiranjima i nastupima pa su mi sugerirali da ih obavještavam sam, no ne radim to. Ne sjetim se, ne da mi se i smatram da to nije moj posao.” Nedavno je pod imenom Zarkoff objavio novi studijski album nazvan “Sweet Obsolete” kojim se odmaknuo od karakterističnog elektronskog zvuka i prihvatio se više gitare. “Gitara je moj primarni instrument, a želio sam objaviti jedan post punk album. Imam još puno gitarskog materijala. Zapravo se ne želim uopće ograničavati žanrovski, svirao sam u životu svašta, od Leonarda Cohena do techna”, izjavio je u razgovoru za Nacional Rajković čija karijera globalno napreduje, unatoč tome da za njega i njegovu glazbu u Hrvatskoj zna tek šačica obožavatelja i poštovatelja. Ionako je od samih početaka ciljao na međunarodnu scenu, a sudeći po rezultatima i uspjehu, bio je to ispravan potez.