Jedino što je još gore od Grbina u SDP-u jest činjenica da velik dio članova još uvijek podržava Milanovića, bez obzira na sva desničarenja koja su kod njega potpuno evidentna zadnjih godina. On će na izborima dobiti visoku podršku u SDP-u. I to je dokaz svjetonazorske smrti SDP-a, smatra profesor Žarko Puhovski.

“Po mojem sudu, opća je ocjena nešto što se može jednom riječju nazvati dosadom. Uz napomenu da smo krajem osamdesetih, kada se govorilo o demokratskoj tradiciji, svi govorili da bi htjeli živjeti u dosadnoj zajednici u kojoj se nećemo baviti uzbuđenjima kakva su se događala na kraju Jugoslavije. Međutim, ovo sada je jedna druga vrsta dosade koja se u stranim rječnicima prevodi Plenkovićevom omiljenom frazom, a to je stabilnost. To znači da se, što god oporba i mediji činili, odbija od monolita na vlasti koji stoji, kako bi se reklo u staroj jugoslavenskoj himni, kano klisurina. Imamo svaki tjedan neki novi skandal, a ti su skandali naprosto irelevantni. A s druge su strane doveli do jednog tipa histeričnog moraliziranja koje je onemogućilo ozbiljnu političku raspravu. Ni jedan jedini ministar ili ministrica nisu smijenjeni zbog nesposobnosti. A ima ih nesposobnih koliko hoćete. Istovremeno se stvara paradoks na kojem, nažalost, naročito mediji inzistiraju u kojem se svi ponašaju kao da bi se na javne funkcionare i funkcionarke trebali primijeniti stroži kriteriji jer bi oni trebali biti nekome za ugled. A kada prelistate novine i pregledate portale i televizijske postaje, nećete ni za šest mjeseci naći ni jedan jedini prikaz aktualnog političara ili političarke u pozitivnim moralnim kategorijama. Drugim riječima, logika zahtijeva da se na političku klasu primjenjuju manje strogi moralni kriteriji jer kod njih je očito razina osobnog i javnog morala niža nego kod drugih ljudi. A svi se ponašaju kao da je obrnuto i onda smo stigli do jedne vrste političke nemoći koja slijedi iz ove reprodukcije skandala koji su neki veliki, neki mali, neki izmišljeni, neki nisu, ali su svi politički naprosto nebitni.”

Na pitanje kako komentira razinu hrvatske politike, Puhovski odgovara:

“Prije svega, u javnosti imamo sve manje politike. A sve više histeričnog moraliziranja. Drugo, to znači da se ne raspravlja o bilo čemu ozbiljnom, dugoročnom. Recimo o željeznici nasuprot autocestama. Iako su autoceste gotove, željeznica nam je još uvijek najgora u EU-u. Ne raspravlja se o decentralizaciji, o neopisivom skandalu koji ne postoji nigdje na svijetu, da Hrvatska ima dvije službene verzije Ustava. Jednu Ustavnog suda, drugu Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav. Takve se stvari ne rješavaju jer se o političkim pitanjima ne raspravlja, već se raspravlja tko je kome pogodovao kod kupovine plina. I sve je to dovelo do toga da se kao politički čimbenici pojavljuju ljudi poput Ivana Penave koji bi u kasnosocijalističkim vremenima, pa i u Tuđmanovo doba, mogli biti funkcionari na razini mjesne zajednice. A ovdje igraju gotovo pa nacionalnu ulogu.

O Penavi dodaje:

“Ja mislim da je onda on nacionalni političar. Na drugoj strani, samo ću spomenuti kao pandan Peđu Grbina. Takav čovjek ne bi vodio zapisnik u socijaldemokratskoj stranci Račanovog doba, kakav god Račan bio.”

Na opasku novinara Novog lista da je Grbin je pristojan čovjek, pravnik, ima elementarnu političku pristojnost, Puhovski nastavlja:

“… ali je nesposoban. Kao da kažete da sam ja dobar profesor filozofije, ali ja bih igrao košarku. On nema “p” od političkog talenta. On je upropastio stranku na nevjerojatno efikasan način. Rubno da se gotovo povjeruje u teoriju zavjere da radi za nečiji račun izvana, kao što stari SDP-ovci znaju pričati.”

“Mene više od toga što se HDZ-u ne smanjuje rejting, čudi to što se ne smanjuje SDP-u.”

Na pitanje zašto bi Grbin bio lošiji premijer od Ivice Račana ili, recimo, od Zorana Milanovića, Puhovski odgovara:

“Zato što je njegovo vrijeme reakcije trostruko dulje. To je kao kad startate u utrci na 100 metra i imate umjesto 0,358, reakciju 0,0538 sekundi.”

“Račan je bio spor nakon što je pobijedio. On je pobjeđivao na način da, kada je bila svađa u stranci, on bi rekao – dajte da prespavamo pa da sutra opet razgovaramo. Kod njega se tu radilo o taktici. A kod Grbina se radi o nesposobnosti reakcije. Kad je trebalo, Račan je bio brz, barem verbalno. Stratešku odluku ne treba donositi u pet minuta. Bolje da to bude malo odmaknuto. Ali ovdje se radi o tome da on nije u stanju reagirati na podražaj. Da se krivo postavlja prema problemu. Poseban je događaj kada on brzo reagira.”

“HDZ se hoće uništiti, ali Grbin je uništio osnovne organizacije. SDP je uz HDZ i svojevremeno HSS bio jedina stranka koja je imala stranačku mrežu po cijeloj Hrvatskoj. A Grbin je to sustavno uništio zadnjih pet-šest godina. Bez toga se ne može pobijediti. To nisu predsjednički izbori. A SDP je svoje ljude otjerao od sebe. Njihov raskol u Saboru jest nešto što se ne događa baš svaki dan u svijetu. Jedino što je još gore od Grbina u SDP-u, jest činjenica da velik dio članova još uvijek podržava Milanovića, bez obzira na sva desničarenja koja su kod njega potpuno evidentna zadnjih godina. On će na izborima dobiti visoku podršku u SDP-u. I to je dokaz svjetonazorske smrti SDP-a. Jer je on postao sljedba vođe umjesto da se bavi svjetonazorom, sindikatom, ženskim pitanjima, imigrantima, novim radnicima koji dolaze izvana. To bi trebale biti teme za socijaldemokrate.”

SDP se bavi pitanjima koja nisu nebitna, ali su pitanja drugog ranga za socijaldemokraciju. Tu je odgovornost Milanovića koji je rasturio vezu sa sindikatima. SDP nema privilegiranu vezu sa sindikatima kakvu imaju sve europske socijaldemokratske stranke. SDP ju nema. Oni se bave, molim vas lijepo, klečavcima na Trgu bana Josipa Jelačića”, kaže profesor Žarko Puhovski za Novi list.