Mario Mamić, sin odbjeglog pravomoćno već osuđenog nogometnog moćnika Zdravka Mamića, kojemu se s još nekolicinom suradnika Zdravka Mamića sudi u aferi Dinamo 2 zbog pljačke desetaka milijuna eura iz kluba kroz transfere većeg broja igrača i kompleksnu mrežu offshore i inozemnih tvrtki u tzv. sustavu kružnih prijevara, definitivno je odlučio izdati i „otkucati“ vlastitog oca Uskoku.

I ne samo to, nego će vratiti Dinamu dva milijuna eura, platiti dodatnu novčanu kaznu državi i odslužiti nešto manje od dvije godine zatvora. To će, prema navodima upućenog pravosudnog izvora, biti sudski epilog njegova nedavnog neočekivana iznošenja obrane, a faktički priznanja krivnje izrečenog početkom studenoga na prošlom sudskom ročištu na tom suđenju.

U utorak, na dan izlaska Nacionala, Uskok je na zakazanom sudskom ročištu na istom suđenju, sukladno spomenutoj obrani koju su iznijeli Mario Mamić i Sandro Stipančić, prihvatio izmjenu činjeničnog stanja i praktički se usuglasio s time što je Mario Mamić izgovorio u svom neočekivanom priznanju. Takav izvjesni razvoj događaja zapravo sugerira da su Uskok i Mario Mamić dulje pregovarali te da se zapravo radi o nagodbi, o kojoj nijedna strana zasad nema namjeru govoriti tom terminologijom.

Mario Mamić, sin odbjeglog pravomoćno već osuđenog nogometnog moćnika Zdravka Mamića, nagodio se s Državnim odvjetništvom te je prihvatio zatvorsku kaznu. FOTO: Borna Jaksic/PIXSELL

Ključno je što takav razvoj događaja znači za Zdravka Mamića. Sukladno priznanju Marija Mamića, Zdravko Mamić nezakonito je prisvojio gotovo 20 milijuna eura koji su trebali završiti na računima zagrebačkog Dinama. A to praktički znači da je Zdravka Mamića vlastiti sin isporučio hrvatskom pravosuđu u senzacionalnom obratu koji potvrđuje ono što je Nacional godinama sustavno otkrivao – sustavnu pljačku Građanskog nogometnog kluba Dinamo koja je godinama izazivala ogroman opravdan revolt u hrvatskoj javnosti, prvenstveno u nogometnom miljeu. Kako među navijačima Dinama koji su se protivili načinu na koji Mamić upravlja klubom, tako i među suparničkim navijačkim skupinama, prvenstveno navijačima splitskog Hajduka, pripadnicima Torcide, koji su zbog te situacije proteklih godina višestruko protestirali upozoravajući na kriminal koji je Zdravko Mamić uveo u gotovo sve pore hrvatskog nogometa.

U takvom raspletu Mario Mamić trebao bi na koncu odslužiti nekoliko godina zatvora manje nego što bi mu, po svemu sudeći, bilo dosuđeno.

Takav scenarij iznova u središte pozornosti dovodi pitanje izručenja odbjeglog Zdravka Mamića Hrvatskoj iz BiH, gdje se godinama skriva. Izvor blizak Vladi izjavio je u tom kontekstu za Nacional da su se i ondje okolnosti počele za Mamića mijenjati nagore. Taj izvor tvrdi da Mamić u BiH više ne uživa zaštitu kakvu je uživao prethodnih godina te da raste i politička spremnost za dodatni pritisak kako bi Mamić, sasvim zakonito, bio izručen Hrvatskoj. Isti izvor tvrdi da je i Dragan Čović, čelnik HDZ-a BiH, u jednom neslužbenom razgovoru s hrvatskim dužnosnicima najavio kako ne vidi nikakvih prepreka za Mamićevo izručenje Hrvatskoj.

O tomu je taj izvor izjavio:

„Čović je nedavno rekao da ne vidi problem i da se čeka prvi sljedeći potez Hrvatske po tom pitanju.“

Razvoj događaja na spomenutom suđenju ima još jednu intrigantnu dimenziju. Završni sudski potop i cementiranje krivnje Zdravka Mamića za sistemsku pljačku Dinama, odvija se, tehnički govoreći, u vremenu u kojem Državnim odvjetništvom upravlja Ivan Turudić, dugogodišnji Mamićev prijatelj koji se kao sudac s njime sastajao i dok je ovaj već bio pod istragom, zbog čega se našao pod ogromnim pritiskom i kritikama uoči imenovanja na poziciju glavnog državnog odvjetnika.

Pa se može tvrditi da Turudićevo ranije višegodišnje prijateljstvo i neprimjereni te dijelom prešućeni kontakti s Mamićem nisu utjecali na obavljanje njegova posao glavnog državnog odvjetnika – jer se na temelju ovakvog razvoja događaja zasad doista teško može tumačiti da Turudić bilo kako pomaže Zdravku Mamiću.

Takav scenarij iznova u središte pozornosti dovodi pitanje izručenja odbjeglog Zdravka Mamića Hrvatskoj iz BiH, gdje se godinama skriva. FOTO: Damir Hajdarbasic/PIXSELL

Visoki pravosudni izvor s neposrednim saznanjima o tom slučaju izjavio je za Nacional kako do neočekivanog priznanja Marija Mamića zasigurno ne bi došlo da on prethodno nije o svemu vodio kompleksne pregovore s predstavnicima Uskoka.

Prema navodima tog izvora, upravo su ranije usuglašene pozicije dviju strana i dovele do toga da Mario Mamić prije par tjedana na Županijskom sudu u Osijeku izjavi da je većinu novca koji je Dinamo, u vrijeme dok je Zdravko Mamić bio ključni čovjek kluba, uplaćivao na račune inozemnih offshore tvrtki i za čije su nezakonito stjecanje obojica osumnjičeni, on proslijedio na račune svoga oca Zdravka ili mu je taj novac, sukladno njegovim nalozima, predavao u gotovini.

Taj iskaz Marija Mamića naoko se zbio potpuno neočekivano, jer malo tko je mogao očekivati da će on praktički priznati da je bio dio kriminalne organizacije na čijem je čelu bio njegov otac Zdravko i koja je, prema Uskokovoj optužnici, iz Dinama nezakonito izvukla 19,1 milijun eura.

Optužnica je za Marija Mamića izuzetno neugodna. Od spomenutog iznosa, sukladno navodima iz optužnice, najveći dio novca, 10,2 milijuna eura, nelegalno je pripao Mariju Mamiću, dok je Zdravku Mamiću nelegalno pripalo tek 4,5 milijuna eura. No Mario Mamić je u svojoj obrani naveo kako je, suprotno navodima optužnice, veliku većinu novca osobno predavao svome ocu u gotovini ili ga je uplaćivao na njegove račune, dok je od svih uplata Dinama stranim tvrtkama za sebe zadržao ukupno 2,086.527 eura, za što je priložio i bankovne izvode i drugu dokumentaciju.

Prije tog šokantnog obrata kao svjedoci bili su ispitani Mladen Vedriš, Džemal Mustedanagić, Siniša Jagodić i Rudolf Pećnikar. Zatim je tužiteljica Lara Kovačević predložila da se pročitaju iskazi svjedoka koji su u međuvremenu preminuli pa je sudac Davor Mitrović odredio stanku.

Potom je Ivan Stanić, branitelj Marija Mamića, izjavio sljedeće: „Poštovani sude, Mario Mamić želio bi iznijeti svoju obranu koju će pročitati i predati napismeno s popratnom dokumentacijom, pri čemu neće odgovarati na pitanja suda, tužiteljstva i obrane.“

Zatim je mlađi Mario Mamić počeo iznositi svoju obranu, i to po svim točkama optužnice. Na početku se referirao na tvrtku Corporate Advantage, čiji je suvlasnik, kako tvrdi Uskok, sa Zdravkom Mamićem, rekavši sljedeće:

„Za trgovačko društvo Corporate Advantage, u kojem sam bio opunomoćenik po računu te tvrtke, od iznosa od tri milijuna zadržao sam za sebe 3000 eura, 7680 eura koristio je optuženi Sandro Stipančić, a preostali iznos koristio je moj otac Zdravko Mamić.“

Na temelju ovakvog razvoja događaja zasad se doista teško može tumačiti da Ivan Turudić bilo kako pomaže Zdravku Mamiću. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

U toj točki Uskok ih tereti da su u dogovoru s tadašnjim direktorom kluba Damirom Vrbanovićem, također optuženim u tom predmetu, izmislili dugovanja Dinama prema bivšim igračima, a koja se Corporate Advantage obvezao isplatiti igračima nakon što im Dinamo uplati taj novac. USKOK je u optužnici naveo da je od tog novca 2,9 milijuna eura završilo kod Zdravka Mamića.

Potom je Mario Mamić progovorio i o ostalim detaljima spornih transakcija, o kojima su ranije tijekom tog suđenja govorili i drugi svjedoci, mahom navodeći da su selektivnog pamćenja pa se malo toga sjećaju. Evo što je Mario Mamić dodatno izjavio na sudu:

„Što se tiče uplate 1,3 milijuna eura Dinama trgovačkom društvu Real Sports Managementu, nakon navoda svjedoka Joška Jeličića da je primio 200.000 eura na ime nagodbe s Dinamom za odustajanje od tužbe, mogu reći da sam od tih 1,3 milijuna zadržao 100.000 eura, a ostalo sam predao ocu. Iznos od 472.000 eura podizao sam sa svojih privatnih računa i predavao ga u gotovini svome ocu, a sukladno dogovoru sa Sandrom Stipančićem, od njega sam primio iznos od 527.000 eura i predao ga ocu. U točki četiri radi se o većem broju trgovačkih društava. Za tvrtku RSM od Dinama je ukupno uplaćeno 3,195.000 eura, u optužnici se navodi da je to novac koji je Dinamo uplaćivao tvrtki RSM za usluge posredovanja u transferima Mathiasa Chage, Ettoa, Carlosa, Davora Vugrineca.. iako ta tvrtka nije imala nikakvu ulogu u tim transferima, ja sam podigao 42.800 eura i predao ocu. Na račun Prestige Service Group proslijedio sam 1,8 milijuna eura, a milijun predao ocu u gotovini, dok sam ostatak od 698.000 proslijedio na njegov račun. Također, s računa RSM-a 200.000 eura proslijedio sam na svoju tvrtku Fidelia management i onda predao Zdravku Mamiću u gotovini…“

Sven Mišković na čelu je Uskoka koji će prihvatiti izmjenu činjeničnog stanja u predmetu i praktički se usuglasiti s time što je Mario Mamić izgovorio u svom neočekivanom priznanju. FOTO: Borna jaksic/PIXSELL

Mario Mamić je nadalje izjavio da je s računa tvrtke RSM UK Llp., kojoj je bio vlasnik, nakon što im je Dinamo uplatio 2,2 milijuna eura za usluge posredovanja u transferu Luke Modrića iz Dinama u Tottenham, a kojih po optužnici nije bilo, Mario predao Zdravku u gotovini 364.000 eura, a 1,5 milijuna uplatio je na račun Zdravka Mamića u Hypo banci. Dio je uplatio i Stipančiću. Od 1,7 milijuna eura koje je Dinamo uplatio Rasport Managementu, također tvrtki Marija Mamića, za navodno posredovanje u transferima Eduarda Da Silve iz Dinama u Arsenal, odnosno Marija Mandžukića, Ivice Vrdoljaka i Georgea Kocha u Dinamo, 1,6 milijuna eura zadržao je za sebe, a 150.000 predao je Zdravku Mamiću.

Tako predstavljen opis događaja Uskok je odlučio prihvatiti kao činjenično stanje. Što dramatično otežava pravnu situaciju Zdravku Mamiću.

Ostaje vidjeti kako će na takav razvoj događaja reagirati Zdravko Mamić, kako u odnosu na vlastitog sina tako i u odnosu na Ivana Turudića. FOTO: Damir Hajdarbasic/PIXSELL

Razvoj događaja u sudnici istoga dana početkom studenoga komentirao je Filip Glavaš, branitelj Zdravka Mamića, koji je pokušao umanjiti značenje tog preokreta. On je rekao:

„Iz ovako iznesenih obrana vidimo da nitko od njih nije priznao krivnju, već su samo analizirali tijek novca, odnosno, govorili su tko je kome davao određene novčane iznose. Morate biti svjesni da su Zdravko i Mario otac i sin te da je njihova interna stvar tko je kome, što i zašto predavao. Ključno je da se ni Mario Mamić ni Sandro Stipančić ne smatraju krivima, već su samo iznijeli tijek novca. Priložili su tome i određenu dokumentaciju koju tek moram proučiti da bih mogao reći nešto više o njihovoj takvoj obrani. Njihova obrana ne otežava položaj Zdravka Mamića u ovom postupku u kojem je ključno dokazati jesu li određene usluge bile fiktivne ili nisu. Mi tvrdimo da to nisu bile fiktivne, već stvarne usluge, a tko je kome kasnije davao ili posuđivao novac, za ovaj postupak nije bitno. Mislimo da u tijeku novca nema ništa nezakonito jer se radilo o izvršenim uslugama.“

Sasvim je izvjesno da je situacija za Zdravka Mamića značajno teža nego što je predstavlja njegov odvjetnik.

Ostaje vidjeti kako će na takav razvoj događaja reagirati Zdravko Mamić, kako u odnosu na vlastitog sina tako i u odnosu na Ivana Turudića. Naročito uzme li se u obzir da je Mamić, suočen s negativnim raspletom prvog suđenja, iznio niz teških optužbi na račun većeg broja sudaca s kojima je ranije bio u kontaktu, što je većinu njih odvelo u ozbiljne pravne probleme.