HEP i HOPS uz obilatu financijsku pomoć iz europskih fondova ulažu sredstva u povećanje kapaciteta i modernizaciju elektroenergetske mreže u Hrvatskoj pa se može pretpostaviti i da će udjel obnovljivih izvora u mreži u narednim godinama značajno rasti

Njemačka je jedna od zemalja članica EU-a koje su daleko odmakle u energetskoj tranziciji i zamjeni konvencionalnih izvora energije obnovljivima. Na njemačkom tržištu energije izvori čiste energije – prije svega vjetroelektrane, solarne i bioplinske elektrane i hidroelektrane – povećali su svoj udio u potrošnji energije na čak 46 posto, što je gotovo jednako udjelu ugljena, plina, nafte i nuklearne energije zajedno. Energetičari već pomalo odustaju od onog klasičnog pitanja „što kada danima ili tjednima nema dovoljno sunca ili vjetra?“ i okreću se drugom problemu koji se sve intenzivnije pojavljuje na energetskim tržištima u Njemačkoj, ali i u ostatku Europe kako rastu udjeli energije iz obnovljivih izvora: što kada takve energije ima previše?

Portal Foreign Policy ovih je dana, skrećući pažnju čitateljima na fenomen prevelikih količina energije iz OIE u njemačkom elektroenergetskom sustavu, posebno iz solarnih elektrana, objasnio da viškovi mogu ugroziti stabilnost energetskih sustava ne samo Njemačke već i susjednih zemalja koje su povezane s njemačkim sustavom i mogu uzrokovati ozbiljne probleme, pa čak i kolaps sustava. A slična situacija u budućnosti, kako tvrdi FP, čeka i ostale zemlje članice EU-a. Naime, energija iz obnovljivih izvora u svakom energetskom sustavu ima prednost prilikom preuzimanja pred energijom proizvedenom u konvencionalnim elektranama, prije svega zbog činjenice da se ne može skladištiti pa viškovi energije koji preplave tržište i koji nemaju kupce drastično obaraju cijene proizvedene energije koje odlaze u minus uzrokujući velike gubitke proizvođačima, ali i mrežnim operaterima, odnosno, opskrbljivačima i trgovcima energijom koji praktički moraju plaćati kupcima, distributerima, da preuzmu viškove koji se nemaju kome prodati.

No ako ste pomislili da takve situacije idu na ruku potrošačima i da cijena za krajnjeg korisnika – kućanstvo – u tim slučajevima pada, grdno ste se prevarili. Naime, proizvođači i mrežni operateri, kako upozorava Business Insider, skloni su svoje gubitke prevaliti na leđa krajnjih kupaca kojima cijena energije ne pada, već posve suprotno – raste. Negativne cijene su tako postale kompliciran fenomen i izvor mnogih kontroverzi jer je krajnji potrošač taj koji na kraju plaća gubitke opskrbljivača i trgovaca umjesto da od nje ima koristi, upozorava Business Insider.

U konačnici, dolazi do sudara između dvaju sustava: starog, koji je inertan i očito nespreman za prihvaćanje velikih količina energije iz obnovljivih izvora, i novog koji traži fleksibilnu mrežu koja može brzo reagirati i uravnotežiti energiju u sustavu. Prijelaz s konvencionalnog energetskog sustava, koji se temelji na proizvodnji energije u termoelektranama na ugljen ili plin i na nuklearnim elektranama koje energiju proizvode ravnomjerno 24 sata na dan i sve dane u godini, na sustav koji se temelji na povremenim obnovljivim izvorima energije, podrazumijeva više od puke zamjene jednog skupa izvora energije drugim, upozoravaju stručnjaci. On zahtijeva ponovno promišljanje i restrukturiranje cjelokupnog energetskog sustava.

‘Integraciju OIE postojeća elektroenergetska mreža u Hrvatskoj ne može apsorbirati bez značajnih ulaganja’, upozorava Dražen Jakšić iz EIHP-a. FOTO: PLIVA Hrvatska d.o.o./PIXSELL

Business Insider prenosi riječi Bjarnea Schieldropa, glavnog istraživača nordijske financijske grupacije SEB Group, koji upozorava da bi smanjena profitabilnost proizvođača na kraju mogla dovesti do zaustavljanja ekspanzije postavljanja novih solarnih elektrana i općenito energije iz OIE u Njemačkoj.

Umjesto toga, fokus investitora vjerojatno će se prebaciti na projekte poboljšanja učinkovitosti iskorištavanja proizvedene energije i na ulaganja u baterije i mrežnu infrastrukturu. “To će s vremenom iscrpiti dostupnost ‘besplatne energije’ i ponovno povećati cijene solarnih sati energije”, tvrdi Schieldrop.

Valja podsjetiti i da ekspanzija solarnih elektrana i općenito obnovljivih izvora energije u Njemačkoj nije uzrokovana samo nastojanjem za dostizanjem zelene tranzicije, već i nastojanjima da se nedostatne količine energije, koje su se pojavile na europskom tržištu nakon izbijanja rata u Ukrajini i prestanka opskrbe Europe ruskim plinom, nadomjeste iz drugih izvora. No zbog čega nam je njemačko iskustvo toliko zanimljivo i što bi Hrvatska iz njega trebala naučiti kako bismo izbjegli sličan scenarij?

Činjenica je da Hrvatska otvara svoje energetsko tržište obnovljivim izvorima, iako ne onim intenzitetom koji bi potrošači željeli s obzirom na to da zastarjela elektroenergetska mreža u koju se desetljećima nije ulagalo ima tehnička ograničenja za prihvat i distribuciju dodatnih količina energije iz OIE. No kako i HEP i HOPS uz obilatu financijsku pomoć iz europskih fondova ulažu sredstva u povećanje kapaciteta i modernizaciju elektroenergetske mreže, može se pretpostaviti i da će udjel obnovljivih izvora u mreži u narednim godinama značajno rasti. Pa ako su nadležne institucije i energetske tvrtke dovoljno mudre, proučit će njemački slučaj i nastojati ga izbjeći.

‘Ako tržišni uvjeti, poput cijena, nisu povoljni za izgradnju projekata OIE, jasno je da će ti projekti čekati povoljnije vrijeme’, kaže Marija Šćulac iz HGK-a. FOTO: Nera Simic / CROPIX

Dražen Jakšić, ravnatelj Energetskog instituta „Hrvoje Požar“, čiji se energetski stručnjaci između ostaloga bave i razvojem mrežnih sustava, potvrdio nam je da neupravljivost proizvodnje iz OIE, prije svega iz Sunca i vjetra, i nepodudarnost proizvodnje s potrošnjom električne energije, doista dovode do situacija da u određenim razdobljima proizvodnja električne energije nadmašuje potražnju, što za posljedicu ima značajan pad cijena na veleprodajnom tržištu, pa čak i pojavu negativnih cijena u određenim satima. „Treba istaknuti da proizvodnja ‘zelene energije’ u Hrvatskoj nije prevelika. Naprotiv, još smo daleko od postavljenih ciljeva na razini EU-a, no događaju se viškovi u određenim kratkoročnim razdobljima, a češće vikendima kada je manja potrošnja električne energije“, kazao je Jakšić.

S povećanjem udjela OIE u sustavu, kaže, problem će postati sve izraženiji i učestaliji, a rješenje vidi u izgradnji kapaciteta za skladištene energije kojih trenutno u sustavu nema dovoljno. „Tradicionalni elektroenergetski sustav temeljen je na elektranama čijom se proizvodnjom može upravljati pa skladišni kapaciteti nisu ni bili potrebni, no u sustavu temeljenom na obnovljivim izvorima oni su nužni kako bi se u svakom trenutku uravnotežile proizvodnja i potrošnja“, objasnio je Jakšić.

Upitan da procijeni što Hrvatska može očekivati u bliskoj budućnosti s obzirom na stalan rast interesa domaćih i stranih investitora za ulaganja u OIE te možemo li očekivati isti problem poput onoga u Njemačkoj, Jakšić kaže da se taj problem već osjeća i kod nas, posebno zbog činjenice da su veleprodajna tržišta električne energije u Europi međusobno povezana. „Također, udio OIE i u Hrvatskoj značajno raste pa već sada postoje razdoblja ‘prekomjerne’ proizvodnje, odnosno, viška proizvodnje u odnosu na potražnju. Primjerice, u cijeloj 2023. godini bila su ukupno 94 sata s negativnim cijenama na veleprodajnom tržištu, a samo u prvih pet mjeseci ove godine već 83 sata s negativnim cijenama. Takav trend će se nastaviti u narednom razdoblju te se mogu očekivati sve veće fluktuacije satnih cijena električne energije i sve češća pojava negativnih cijena“, tvrdi Jakšić.

No on smatra da takav razvoj situacije donosi i neke dodatne prilike za investitore i gospodarstvenike, otvarajući im mogućnost za investiranje u skladišne kapacitete kojih trenutno nema dovoljno u sustavu, ali isto tako i u vodikove tehnologije, jer se dio energije proizvedene iz OIE može iskoristiti za proizvodnju vodika. Mogu li onda investitori na neki način sami sebe regulirati, odnosno, mogu li sami kontrolirati i po potrebi obuzdavati investicije u obnovljive izvore energije, posebno u solare i vjetroelektrane, kako bi izbjegli zasićenost tržišta i preniske cijene koje im dovode u pitanje isplativost ulaganja?

„Ozbiljni investitori vrlo ozbiljno razmotre potencijalni rizik, provedu analize isplativosti te analiziraju moguće trendove razvoja tržišta. Tržište električne energije je potpuno otvoreno, a u tržišnim djelatnostima investitori sami procjenjuju prilike i rizike“, tumači Jakšić i dodaje da bi najlošija opcija bila pokušaj državnog reguliranja cijena u tržišnoj djelatnosti. Pritom ističe i problem neadekvatne elektroenergetske mreže u Hrvatskoj koja nije spremna na prihvat velikih količina energije iz OIE.

„Prema nacrtu revidiranog Integriranog nacionalnog energetskog i klimatskog plana do 2030. godine, u Hrvatskoj bi trebalo udvostručiti instalirane kapacitete u vjetroelektranama te udeseterostručiti instalirane kapacitete u solarnim elektranama. Takvu integraciju OIE postojeća elektroenergetska mreža ne može apsorbirati bez značajnih ulaganja jer je mreža inicijalno bila dizajnirana za sasvim drugu kombinaciju proizvodnje i potrošnje i nemoguće je u par godina potpuno redizajnirati mrežu i prilagoditi je za nove pogonske uvjete“, objasnio je Jakšić. Sličan problem nedostatne infrastrukture muči i gotovo sve države EU-a pa je nedavno Europska komisija objavila Akcijski plan za mreže kojim se predviđa val investicija u energetske mreže u visini od čak 584 milijarde eura do 2030. godine u svim državama članicama kako bi se premostio taj jaz.

Direktorica Sektora za industriju i održivi razvoj Hrvatske gospodarske komore (HGK) Marija Šćulac smatra da Hrvatska zbog nedovršenog zakonskog okvira od 2015. do 2021. godine sporo napreduje u povećavanju obnovljivih izvora energije. Podsjetila je da je Njemačka vodeća zemlja EU-a po kapacitetu u obnovljivim izvorima energije. U 2023. godini instalirani kapacitet OIE u Njemačkoj iznosio je oko 167 gigavata (GW), u usporedbi s Hrvatskom čiji je kapacitet oko 3,88 GW. „Brojne zemlje Europske unije napravile su velike napretke posljednjih godina u segmentu solarnih elektrana. U 2008. godini iz tog izvora generiralo se samo jedan posto električne energije u EU-u dok je u 2021. godini taj udio porastao na 15,1 posto. S druge strane, udio energije proizvedene iz energije Sunca u ukupnoj potrošnji u Hrvatskoj iznosi samo dva posto i taj postotak smo dosegli tek nedavno“, istaknula je Marija Šćulac.

„Nažalost, unatoč iznimnim potencijalima, Hrvatska posljednjih godina nije napravila dovoljan iskorak prema povećanju udjela OIE. Iako imamo mnogobrojne projekte u razvoju, dominantna većina tih projekata tek je u počecima razvoja i daleko je od realizacije koja je naposljetku jedina bitna“, podsjetila je.

‘Udio OIE i u Hrvatskoj značajno raste pa već sada postoje razdoblja ‘prekomjerne’ proizvodnje’, kaže Dražen Jakšić, ravnatelj EIHP-a. FOTO: Saša Zinaja/NFOTO

Marija Šćulac također smatra da će se investitori sami potruditi izbjeći zamke prevelike proizvodnje energije iz OIE koja prijeti zagušenju tržišta i padu cijena. „Investitori u Hrvatskoj mogu se samoregulirati kada je riječ o investicijama u solarne projekte. Ako tržišni uvjeti, poput cijena, nisu povoljni za izgradnju projekata OIE, jasno je da će ti projekti čekati povoljnije vrijeme ili će se ugasiti ako se tržišne prilike ne poprave dok su dozvole još uvijek važeće“, objasnila je Šćulac.

Investitori će, kaže, sami odgoditi ili otkazati projekte kako bi izbjegli zasićenost tržišta i pad cijena koje bi mogle ugroziti isplativost njihovih ulaganja, no vjeruje i da državne agencije poput HERA-e također mogu igrati važnu ulogu u reguliranju i nadzoru tržišta kako bi se osigurale ravnoteža i stabilnost.

„Regulatorna agencija, poput HERA-e, zasigurno je svjesna mogućeg problema, posebno s obzirom na to da se slične situacije događaju u susjednim zemljama. Međutim, smatramo da takve stvari treba prepustiti tržištu jer će na kraju svaki investitor sam donijeti odluku o isplativosti projekta i cijeni po kojoj će prodavati električnu energiju“, smatra Marija Šćulac.

Unatoč činjenici da Hrvatska još uvijek nema problem prevelikih količina energije iz OIE, Marija Šćulac kaže da su o tome ipak raspravljali unutar Udruženja obnovljivih izvora energije HGK-a te su u kontaktima s investitorima analizirali potencijalne izazove na temelju iskustava drugih europskih zemalja poput Njemačke i skandinavskih zemalja. U tim raspravama, rekla je Šćulac, posebno su naglašeni važnost balansiranja proizvodnje i potrošnje energije i utjecaji na tržišne cijene, a raspravljalo se i o problemima infrastrukture i regulatornim okvirima.

‘Udio energije proizvedene iz energije Sunca u ukupnoj potrošnji u Hrvatskoj iznosi samo dva posto i taj postotak smo dosegli tek nedavno’, rekla je Marija Šćulac iz HGK-a

„Unatoč tim potencijalnim problemima, vjerujemo da pravilno vođene strategije mogu osigurati održivi razvoj sektora. Za održivi razvoj sektora OIE važno je ulagati u modernizaciju elektroenergetske mreže i razvoj sustava za pohranu energije, kao i usvajanje učinkovitih regulatornih okvira. To će osigurati fleksibilnost i stabilnost mreže, omogućiti bolju integraciju varijabilnih izvora energije i potaknuti nova ulaganja“, kaže Šćulac. Upozorila je i da je stanje elektroenergetske mreže u Hrvatskoj ključan faktor za daljnji razvoj sektora OIE. „Potrebna su značajna infrastrukturna ulaganja u prijenosnu i distribucijsku mrežu kako bi se prihvatile rastuće količine energije iz obnovljivih izvora“, zaključila je Marija Šćulac.

Sektoru obnovljivih izvora energije, dakle, nesumnjivo ne manjka izazova. Neki od njih mogu se rješavati u hodu i pažljivim analiziranjem i balansiranjem tržišta, poput količina energije proizvedene iz OIE koja ulazi na tržište i uravnoteženja mreže kako problem prevelikih količina energije iz OIE ne bismo na kraju plaćali mi – kupci.

No ključne izazove, poput osuvremenjivanja elektroenergetske mreže kako bi se pripremila za prihvat i distribuciju nove energije iz OIE, ali i istraživanja i izgradnje infrastrukture za pohranu tako proizvedene energije, razvijat ćemo godinama. Isti problemi muče sve zemlje članice EU-a, posebno zbog činjenice da je velika većina njih povezana u jednu elektroenergetsku mrežu. Hrvatska, uz obilatu pomoć EU fondova, tek ulaže u osuvremenjavanje vlastite elektroenergetske mreže kako bi infrastrukturom parirala ostalim članicama. No ostaje vidjeti hoćemo li znati prepoznati priliku za korak više koji bi mogli učiniti naši stručnjaci – jer infrastruktura za pohranu energije iz OIE još uvijek je u povojima i na njoj se još intenzivno radi – i hoćemo li se i kako priključiti onima naprednijima koji istražuju i razvijaju takvu infrastrukturu. Ili ćemo tek pasivno promatrati iz prikrajka i čekati da pionirski posao odradi netko drugi.