Objavljeno u Nacionalu br. 737, 2009-12-29

NACIONAL OTKRIVA dosad nepoznate političke manipulacije koje su se odvijale u pozadini izbornih kampanja za trećeg hrvatskog predsjednika, a koje će možda značajno promijeniti odnose na hrvatskoj političkoj sceni

“Jedini razlog zbog čega Andrija Hebrang sada nije u drugom krugu predsjedničkih izbora je činjenica da su Dragan Primorac i Nadan Vidošević svojim kandidaturama uzeli dio naših birača. Učinili su to unatoč tome što je svima bilo jasno da ne mogu pobijediti, na nagovor i uz financijsku pomoć onih kojima je u interesu bio neuspjeh HDZ-a. Najgore od svega je to što su u tome sudjelovali neki bivši i sadašnji članovi stranke, pa bi prva zadaća HDZ-a trebala biti da se što prije riješi takvih osoba, makar se radilo i o bivšem šefu stranke”, izjavio je za Nacional jedan visokopozicionirani član HDZ-a neposredno nakon što je postalo jasno da stranački kandidat Andrija Hebrang nije osvojio dovoljno glasova za plasman u drugi krug predsjedničkih izbora.

O takvoj teoriji organizirane operacije usmjerene protiv HDZ-ova kandidata posljednjih dana se intenzivno govorilo među uglednijim hadezeovcima, a te spekulacije svoj su vrhunac doživjele upravo u izbornoj večeri, kad je nekoliko članova stranačkog predsjedništva u privatnim razgovorima takve manipulacije povezalo i s bivšim premijerom i čelnikom stranke Ivom Sanaderom. Tako osobito misle bliži suradnici predsjednice stranke i premijerke Jadranke Kosor koji sumnjaju da je upravo Sanaderova neformalna podrška bila ključna u odlukama Primorca, Vidoševića i Milana Bandića da se kandidiraju.

U tom kontekstu znakovita je njezina izjava neposredno nakon objave službenih izbornih rezultata u kojoj je za Hebrangov neuspjeh okrivila stranačke disidente i izjavila da će se tim problemom stranka još pozabaviti u budućnosti.

Još direktniji je bio Andrija Hebrang koji je Primorca izravno optužio da se kandidirao s ciljem da smanji njegov rejting: “Na ovim izborima dogodila se situacija za koju su mi kolege iz europskih država govorili da je za njihove prilike nezamisliva, a to je da su se za predsjednika kandidirala tri bivša ministra iste stranke. To je definitivno razbilo desno biračko tijelo, a vjerujem da to nije bilo slučajno i da se u stvari radi o operaciji. Dopustite mi da izrazim sumnju u to je li Dragan Primorac uistinu vjerovao da može pobijediti na izborima ili je u kampanju ušao s drugim ciljevima.”

Na temelju tih izjava može se zaključiti kako bi u bliskoj budućnosti u javnosti moglo biti objavljeno puno novih informacija o zakulisnim igrama i događajima iz izborne kampanje, a posljedice tih otkrića mogle bi značajno utjecati na buduće odnose moći na hrvatskoj političkoj sceni. U kontekstu HDZ-a ključne bi se mogle pokazati spekulacije o aktivnostima Ive Sanadera. Bivši premijer i šef stranke gotovo uopće nije sudjelovao u Hebrangovoj kampanji, a sada među dijelom članova stranke vlada mišljenje kako to nije bilo slučajno nego da je Sanader komunicirao sa suparničkim kandidatima, te im u određenim trenucima iskazivao i osobnu podršku.

Nacionalov sugovornik uvjeren je kako je Sanaderov angažman bio usmjeren protiv Hebranga: “Ni Vidošević ni Primorac nisu pomišljali na kandidaturu dok je Sanader vodio stranku, jer im je on to branio. Neki tvrde da im je on davao prešutnu podršku. Ipak, postoje naznake da je učinio i mnogo više od toga, kao i slučaju Bandića s kojim je oduvijek u dobrim odnosima. S druge strane, kad vidite tko je bio financijski i logistički angažiran u njihovim kampanjama, poveznica sa Sanaderom je više nego očita. Vjerujem da je toga svjestan i sam Hebrang, ali je pitanje hoće li odlučiti govoriti o tome u javnosti.”

Prema onome što se moglo doznati u neformalnim razgovorima s članovima HDZ-a okupljenim u stranačkoj središnjici na dan izbora, u vrhu stranke je odluka nekih poduzetnika bliskih HDZ-u da financijski pomognu kampanje konkurentskih kandidata protumačena kao izdaja.

Prije svega tu se radi o Jaki Andabaku, kojeg se godinama smatralo osobom bliskom Ivi Sanaderu, i dugogodišnjem članu HDZ-a riječkom poduzetniku Robertu Ježiću. Andabak je, prema vlastitom priznanju, Primorcu donirao 2 milijuna kuna, a Ježić s po 200 tisuća kuna pomogao Primorcu i esdepeovcu Josipoviću. Zato ne začuđuje da je Hebrang iščekujući izborne rezultate novinara Novog lista sarkastično upitao za koga je glasovao njegov gazda, aludirajući na Ježića. S obzirom na to da je Andabak u prošlosti smatran osobom bliskom Sanaderu, logično je zašto sada pojedini članovi smatraju kako je počasni predsjednik stranke ustvari agitirao protiv Hebranga.

Ipak, bez obzira na možebitni Sanaderov utjecaj, činjenica je da Hebrang prvih mjesec i pol dana kampanje, do poziva za moblizaciju koji je članovima uputila Jadranka Kosor, nije uživao očekivanu logističku podršku HDZ-a. Dapače, u tom razdoblju dogodilo se više događaja koji su bili upravo suprotni od podrške, poput susreta Vladimira Šeksa i Nadana Vidoševića nakon koncerta Joséa Carrerasa u Zadru. Tada je navodno Šeks Vidoševiću ponudio da bude službeni HDZ-ov kandidat, a kad su informacije o sastanku otkrivene u medijima, obojica su susret demantirali.

Drugi veliki neuspjeh zbog loše logistike, koji je Hebranga faktički stajao i izbornog poraza, HDZ je doživio u dijaspori. Gotovo polovinu glasova tamošnjih birača, inače tradicionalno odanih HDZ-u, ovaj put je osvojio Milan Bandić. Malo je poznato da je to posljedica višegodišnjeg rada ratnih veterana koje je Bandić zaposlio u Poglavarstvu grada Zagreba i Holdingu.

Među njima se ističu Miodrag Demo, nekadašnji zapovjednik u 1. Hrvatskom gardijskom zdrugu, Miro Laco, koji je kum Mirka Norca i član Poglavarstva zadužen za socijalnu skrb i branitelje, a treći je Mirko Ljubičić Šveps, bivši SIS-ovac, koji je zamjenik direktora Vodovoda i čistoće. Sva trojica su čvrsto povezani s brojnim braniteljskim udrugama, a Demo, koji je u ratu sudjelovao u gotovo svim važnim operacijama i invalid je Domovinskog rata, neupitni je autoritet među veteranima.

Prije dva mjeseca taj je trojac organizirao sastanak Milana Bandića i nekadašnjih zapovjednika Hrvatskog vijeća obrane. Na tajnom sastanku održanom u ugostiteljskom objektu Kivi u okolici Gruda u Zapadnoj Hercegovini okupilo se 47 ratnih zapovjednika i istaknutih pripadnika HVO-a, koji su na sebe preuzeli brigu za Bandićevu kampanju u većinski hrvatskim krajevima Bosne i Hercegovine. Toga dana – što se vidjelo na izbornim rezultatima – Bandić je stekao premoć nad Andrijom Hebrangom, kandidatom HDZ-a, stranke koju podržava velika većina Hrvata u susjednoj državi.

Demo i Laco su koordinirali akciju, a posljednjih mjesec dana velik dio posla na terenu je obavio Mirko Ljubičić. Kako ne bi ispalo da tijekom radnog vremena sudjeluje u kampanji, uzeo je godišnji odmor i posljednjih mjesec dana u BiH agitirao za Bandića. Sva trojica bivših veterana uvjereni su kako će njihov kandidat u drugom krugu u dijaspori osvojiti više od 95 posto glasova.

U takvim okolnostima Hebrangu nije bilo lako voditi kampanju, no unatoč tome što u HDZ-u sada neuspjeh svog kandidata prikazuju kao urotu ostalih kandidata, činjenica je da su se među njima također dugo vremena vodili oštri sukobi u borbi za što bolji rejting, čak i mnogo oštriji od napada na samog Hebranga.

Tako je, primjerice, gotovo na kraju predizborne kampanje u političkim krugovima počela kolati priča koja je teško kompromitirala jednog od značajnih kandidata za ulazak u drugi krug. Ta je priča o navodnoj njegovoj aferi iz privatne sfere došla i do nekih novinara, ali je nitko nije želio objaviti. Ipak, ta je priča u kuloarima izazvala veliko uzbuđenje, pa su pojedini izborni stožeri procjenjivali kako da eventualno sami iskoriste te informacije. Jedan od kandidata čak je i kontaktirao s jednim od navodnih neposrednih svjedoka te priče da provjeri njezinu autentičnost, a u predizbornim stožerima tvrdilo se kako se inkriminirajuće informacije i dokumetni koji ih potkrepljuju prodaju po cijeni od 250 do 300 tisuća eura.

Ipak, priča nikad nije objavljena i s vremenom je cijela stvar splasnula, navodno zato što je glavni akter tog trača zaprijetio da će on odgovoriti privatnim tračevima o drugim kandidatima. Od sukoba sa suparnicima je gotovo cijelu kampanju bio izdvojen jedino Ivo Josipović, s obzirom na to da se vrlo rano nametnuo kao favorit za pobjedu u prvom krugu, no njegova kampanja u samim počecima bila je u znaku sukoba sa stranačkim kolegama.

Naime, iako je Zoran Milanović predložio Ivu Josipovića za SDP-ova kandidata, a kasnije snažno lobirao unutar stranke, sredinom ljeta među njima je došlo do snažnog sukoba. Nakon što je izabran na stranačkim predizborima, Josipović se odlučio distancirati od SDP-a i posve samostalno formirati svoju ekipu. Spor je izbio kada je umjesto Ivana Račana i njegove PR-agencije pokušao angažirati snažnu marketinšku tvrtku Digitel. Josipović je smatrao da Račanova agencija nije sposobna “pokriti” cjelokupnu kampanju i pokušao je angažirati Digitel, ali Milanović na to nije pristao. Razlog je to što je Digitel u nekoliko navrata sudjelovao u HDZ-ovim kampanjama i Zoran Milanović je smatrao da nisu podobni, a ni pouzdani, voditi izbornu kampanju SDP-ova predsjedničkog kandidata. Budući da je SDP financirao glavninu Josipovićeve kampanje, oni su odlučili ignorirati stavove svog kandidata i odbaciti Digitel. Iako su javno tvrdili kako među njima nema nesporazuma, Josipović i Milanović su se zbog Digitela našli na suprotnim stranama.

Kulminiralo je u drugoj polovini srpnja, kada se uvrijeđeni Ivo Josipović koji se u to vrijeme nalazio u Dalmaciji – kako tvrde njegovi bliski suradnici – punih tjedan dana nije želio javiti na telefonske pozive Zorana Milanovića. Najgore je na kraju prošao Ivan Račan, koji je s Milanovićem osmislio “Projekt Josipović” i postao njegov veliki zagovornik. Račan je očekivao da će voditi kampanju, potom je trebao biti glavni savjetnik, a kada je shvatio da se Josipović okružio drugim suradnicima, diskretno se povukao iz predsjedničke utrke. Svojim odlaskom Račan je faktički spriječio daljnju eskalaciju sukoba u SDP-u, a Josipović uspio zaustaviti tadašnji trend pada svoje popularnosti i stabilizirati se u ulozi izbornog favorita. S druge strane, u HDZ-u to nisu uspjeli učiniti i čini se da su razne unutarstranačke zakulisne igre značajno naštetile predsjedničkim ambicijama Andrije Hebranga. Ustanovi li se da je u njima ulogu odigrao i sam Ivo Sanader sa svojim pobornicima iz vrha stranke, može se vjerovati da će ti sukobi izazvati bitne promjene u odnosima unutar samog HDZ-a, osobito u kontekstu unutarstranačkih izbora koji se navodno već pripremaju.