Objavljeno u Nacionalu br. 401, 2003-07-22

Ingrid Antičević-Marinović, ministrica pravosuđa, za Nacional komentira sporne izmjene Kaznenog zakona i Nacrta zakona o medijima, čije će odredbe biti rigoroznije od onih što ih je donijela HDZ-ova vlast, te prema kojima će dodatno biti ugrožene mnoge novinarske slobode

Još prije dvije godine bilo je nezamislivo da će koalicijska vlast pokušati ovladati medijima i kreirati rigoroznije zakone od HDZ-ovih. A još je manje bilo zamislivo da će se kritičari vlasti morati boriti za zadržavanje HDZ-ovih zakona. Upravo se to dogodilo s nedavnim izmjenama Kaznenog zakona i Nacrtom zakona o medijima, zbog kojih se Vlada našla na udaru novinara, međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava i pravnih stručnjaka koji predložene mjere smatraju sramotnim ukidanjem novinarskih sloboda. Premda je ministrica pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović – u izbornoj godini – spremna pragmatično odustati od katastrofalnih odredbi koje omogućavaju masovne kaznene progone novinara, nije jasno zašto su one uopće predložene.

‘Članak o kleveti nije pisan zbog zaštite političara nego običnih građana’ ‘Novinari zbog novog Kaznenog zakona neće biti u lošijoj poziciji ako dokažu zašto su povjerovali u utemeljenost objavljenih informacija’ NACIONAL: Je li vam neugodno što vas optužuju da ste donijeli izmjene i dopune Kaznenog zakona represivnije od HDZ-ova, a kao bivša oporba znate koliko su važnu ulogu odigrali mediji u svrgavanju autokratskog režima? – Profesor Petar Novoselec, kao autori i predlagač tih promjena u ime Vlade, uvjerio me da nikakvih loših namjera nije bilo prema novinarima i nije nam bio cilj ograničiti slobodu medija. On je bio na čelu radne skupine koja je htjela omogućiti bolje sankcioniranje gospodarskog kriminaliteta i povisiti rokove zastare. Struka je upozorila na niz nelogičnosti u dotadašnjoj zakonskoj regulativi, i na nemogućnost kažnjavanja za klevetu osoba koje obavljaju javne poslove: umjetnika, znanstvenika, novinara… Kao i na neodrživost mogućnosti objektivne odgovornosti koja je još postojala u Kaznenom zakonu a odnosila se na odgovornost glavnog urednika.

NACIONAL: Većina Vladinih zakonskih prijedloga protumačena je kao udar države na medije. Stekao se dojam da vlast ne voli istinu o sebi. – Ne slažem se. Mi smatramo da je relevantan podatak je li netko tko se kandidira za neko važno mjesto bio pravomoćno osuđen zbog kažnjivih djela. Moderan kazneni zakon koncipiran je na načelu krivnje.

NACIONAL: Kritičari su vas napali da ste bitno smanjili novinarsku slobodu i omogućili kazneni progon novinara, koji bi, gore nego u HDZ-ovo doba, trebali biti kažnjeni zato što su napisali istinu? – Našim izmjenama ne poništava se obrana istine. Ako počinitelji dokažu da su imali razloga povjerovati u istinitost onoga što tvrde, da nisu namjeravali iznositi lažne činjenice, oni nisu krivi, jer se ne može dokazati osnovni element klevete – svjesno obmanjivanje javnosti. Pravilna interpretacija novog zakona ne dovodi nikoga u gori položaj. Profesor Novoselec stalno objašnjava da je kažnjivom djelu klevete imanentno svjesno i namjerno širenje laži. Čim niste imali namjeru, niste nikoga ni oklevetali. Novim zakonom ne inkriminira se prenošenje saznanja jer se uvijek dokazuje radi li se zaista o izmišljenim štetnim tvrdnjama koje difamiraju bilo koju osobu. Sada se dio javnosti buni da se zbog izvrgavanja novinara kaznenoj odgovornosti dovodi u pitanje sloboda medija. Predlaže se čak da se novinari izuzmu od kaznene odgovornosti za klevetu, a takvo zakonsko rješenje otvorilo bi Pandorinu kutiju – teško je jednu profesiju staviti iznad ostalih, nikad ne možete unaprijed tvrditi da je jedna profesija imuna na neetičko i nezakonito postupanje. Ni jedna profesija, pa ni novinarska, ne može tvrditi da takav institut neće zloupotrijebiti, a mi imamo dužnost štititi sve građane. Dakle, ako bismo novinare ekskulpirali od kaznene odgovornosti, građani bi mogli biti teško oklevetani i ne bi se mogli zaštititi. I druge profesije mogle bi zatražiti da budu izuzete od odgovornosti, recimo liječnici. Kad bi se novinari dekriminalizirali od kažnjivog djela klevete, mogli bismo imati poplavu lažnih napisa, a sigurno je da su obazrivost i obaveza provjere informacija preventiva namjeri da se nekoga svjesno difamira. Zakon nije pisan samo zbog novinara nego i zbog građana koji na sudu moraju imati mogućnost da se obrane od takvih napada.

NACIONAL: Novinari završavaju na sudu zbog političara i osoba iz javnog života, a ne zbog nepoznatih građana. – Sudska praksa je u mnogim zemljama zauzela stav da su političari, kao žrtve tog kažnjivog djela, dužni trpjeti kritiku i iznošenje svih istina o njima, koje drugi građani nisu dužni trpjeti. Nije problem sloboda koja se daje novinarima da kritički analiziraju rad političara, nego je problem da se svjesno govore laži, što je u nekim zakonima čak teži kvalificirani oblik odgovornosti.

NACIONAL: Novinari se sasvim sigurno ne bore za slobodu laži, nego da ne budu proganjani zbog toga što su obavještavali javnost o nezakonitostima i ne žele preuzeti odgovornost za to što je netko svojim promašajima sam sebi narušio ugled. – Primjena bilo koje zakonske norme iziskuje procjenu konkretnog slučaja. Zato je suđenje jedna od najsloženijih intelektualnih djelatnosti.

NACIONAL: Najviše kritika bilo je na članak 203, koji bitno olakšava mogućnost osude novinara za prenesenu informaciju i omogućuje da za netočnost ili uvredljivost izjave ne bude odgovoran onaj tko ju je izrekao nego novinar. – Ne znam na temelju čega su novinari došli do takvog zaključka. To nije točno, jer djelo klevete nije pisano zbog novinara, nego zbog svih građana i svi imaju identičan položaj.

NACIONAL: Možete li navesti primjer kad je netko u novinama svjesno plasirao neistine? – Već sama ta mogućnost zabrinjava. Dok postoji mogućnost da se to dogodi samo jednom, zakonodavac je dužan i tog jednog zaštititi od neutemeljenih napada.

NACIONAL: Trebaju li novinari snositi odgovornost za to što se nekome nije svidio tekst, premda je on istinit i činjenično utemeljen? – Ni u kojem slučaju!

NACIONAL: Je li u redu da novinari završavaju na sudu i bivaju optuženi zato što su nekoga uvrijedili pišući istinu. Feralovci moraju isplatiti 20.000 kuna Slavku Bariću, bivšem Tuđmanovu savjetniku, kojega su uvrijedili pišući istinu da je od MORH-a dobio stan, iako je bio već zbrinut u vili, a stanje bi bilo još gore s izmjenama članka 203. – Neću komentirati presudu. Kad se osoba iz javnog života kritizira, pa i vrlo tvrdo, ona je to dužna trpjeti. Čak i klevetnički sadržaj, ako je onaj tko je to iznio imao razloga u to povjerovati. Ali nije dužna trpjeti lažne tvrdnje.

NACIONAL: Vlada je najavila ne samo izmjene tek donesenog Kaznenog zakona nego i promjene u radnoj verziji Nacrta zakona o medijima. Ne bojite li se da će to izazvati dodatno nepovjerenje prema institucijama koje nisu u stanju donijeti zakon i stati iza njega? – Prijedlog kaznenog zakona dugo se priprema i prošao je saborsku proceduru. Ipak, mislim da Vlada ne može ostati nijema, gluha i slijepa za kritike i razmotrit će što misle mediji.

NACIONAL: Kakve izmjene Kaznenog zakona predviđate za novinare? – Po dosadašnjem zakonu bila je moguća objektivna odgovornost jedino za glavnog i odgovornog urednika. A to je u kaznenim zakonima modernih zemalja nepojmljivo. Stoga smo tu odredbu ukinuli i to je značajna poboljšica: glavni i odgovorni urednik može kazneno odgovarati jedino ako je kriv. Kad glavni i odgovorni urednici ne znaju što piše u tekstu, više neće odgovarati. Svaki moderni, demokratski zakon mora biti se temeljiti na krivnji: odgovornost se utvrđuje zato što je netko kriv, a ne na temelju položaja. Glavni urednici koji daju potpunu slobodu novinarima u pisanju tekstova neće, dakle, kazneno odgovarati.

NACIONAL: Tvrdite da je teško jednu profesiju stavljati izvan zakona ili je posebno zaštititi. Zašto ste onda u kaznenoj mini-reformi predvidjeli doživotni zatvor za ubojstvo policajca, tužitelja i suca, ali ne i za, primjerice, novinare, premda su oni česte žrtve napada? – Ne radi se samo o zaštiti života. U tom dijelu zakona posebno su navedene osobe koje su najčešće žrtve kažnjivog djela. Mnoge profesije danas su ugrožene. Pitajte liječnike, pogotovo one koji se bave seksualnim zlostavljanjem, koliko se njima prijeti. Poseban status dan je policajcima, sucima i tužiteljima jer oni rade na najopasnijim poslovima: progonu, otkrivanju, procesuiranju i čuvanju osoba osuđenih za kažnjiva djela. Zato im ovo društvo mora pružiti posebnu zaštita, kako to čine moderna društva.

NACIONAL: Nacrt zakona o medijima propisuje da glavni urednici svojom imovinom jamče za istinitost objavljenih informacija. Možemo li očekivati zakon da političari svojom imovinom namiruju štetu zbog svojih loših odluka? – Po Kaznenom zakonu državni i pravosudni dužnosnici odgovaraju za svoje propuste. Država odgovara za štetu koju nesavjesnim radom počine njeni dužnosnici i službenici, a postoji i pravo regresnog zahtjeva ako se dokaže da su tu štetu pričinili namjerno ili nemarom.

NACIONAL: Ne sjećam se ni jedne presude protiv državnih dužnosnika. – Kažnjivo djelo predviđa odgovornost političara. Činjenica je da su započeli procesi protiv dužnosnika koji su zloupotrijebili svoj položaj.

NACIONAL: I za to kažnjivo djelo propisana je materijalna naknada za njihove promašaje, kao što ste je željeli nametnuti novinarima? – Novinari nipošto ne bi smjeli odgovarati materijalno, nego nakladnik, a i on bi mogao tražiti regresno naknadu od novinara samo ako je štetu počinio namjerno. To, uostalom, ne bi bila nikakva sigurnost ni za oštećenike, a ugrozilo bi i slobodu novinarstva.

NACIONAL: Namjeravate novinarima uskratiti pravo na informaciju, što je u suprotnosti sa Zakonom o javnom priopćavanju? – Treba točno definirati što je to što javnost mora i ima pravo znati, a što spada u vojnu i državnu tajnu. Postoje državne službe koje upravo radi cilja koji žele postići ne mogu biti posve dostupne javnosti. Upravo zato da se spriječe osobe u državnoj upravi da samovoljno proglašavaju da je nešto državna tajna, nužno je donijeti zakon koji će to definirati.

NACIONAL: Zašto pod pritiskom javnosti odustajete od izmjena i pristajete vratiti stari HDZ-ov zakon ako mislite da ste u pravu? – Upravo su tu struka i teorija dragocjena pomoć. Naravno da teorija ne može biti gluha za praksu, ona mora pomagati toj praksi. Vlada nije ni gluha ni slijepa. Mi smo spremni saslušati što se traži. Ako članak 203. izaziva tolike strahove, bez obzira na ono na što upozoravaju teoretičari, najmanji je problem vratiti staru odredbu. Nikom neće zbog toga pasti kruna s glave, ali uvjerena sam da se zapravo radi o zahtjevu da se novinari dekriminaliziraju, a to također može biti pogubno.

NACIONAL: Kako ste se osjećali zbog crteža Rolanda Peharca u Nacionalu i smatrate li da bi zbog fotomontaža i satire novinari trebali biti sankcionirani? – Nipošto, iako, moram priznati, nije mi bilo ugodno vidjeti taj crtež. Smatram da takve stvari, koliko god bile neugodne, idu u rok službe svakog tko se bavi politikom.

NACIONAL: Neki vas optužuju da se više bavite svojim frizurama nego pravosuđem. – Sav svoj trud ulažem u to da se stanje u pravosuđu unaprijedi i rezultati su vidljivi. Otvorena sam za svaku kritiku, posebno argumentiranu. A taj tip stereotipnih kritika svodi se na diskvalifikaciju žena u politici.