Vesna Ribarić, predsjednica udruge Od srca do srca koja je s humanitarnom udrugom Fajter organizirala prosvjed pod parolom ‘Klupa nije krevet, ulica nije dom’, govori o teškom položaju beskućnika u Zagrebu

Vesna Ribarić, predstavnica inicijative Od srca do srca, za Zagreb News komentira uzastopne prosvjede koje organiziraju s ciljem da se, spram trenutno nedostatne infrastrukture, uspostavi kvalitetna briga za beskućnike u Zagrebu

„Klupa nije krevet, ulica nije dom.“ Zagrebačka inicijativa Od srca do srca u suradnji s HU-om Fajter vodi se tom krilaticom u svom radu. Na njihovu četvrtom zajedničkom prosvjedu, koji se održao prošle srijede na Markovu trgu, slale su se slične poruke vladajućim strukturama. Kritizirali su kako državnu tako i lokalnu vlast u Zagrebu. Problemi koje iznose su jasni: Zagrebu trebaju dnevni boravak i prikladno prihvatilište, a ne prenoćište ili nekoliko poludnevnih boravaka, te treba pronaći rješenje za bolesnike i branitelje koji su na ulici.

Smatraju da gradska politika ne uvažava njihove zahtjeve s obzirom na to da se u Zagrebu nedavno u centru grada, u Ilici 29, otvorilo novo zimsko prenoćište s površinom od 300 četvornih metara. Novi prostor nudi odvojeni smještaj za dvadeset korisnica i korisnika, s odvojenim sanitarnim čvorovima, i jedan suhi obrok i napitak za svakoga od njih, barem dok ne dođe toplije vrijeme. Zamjenik gradonačelnika Luka Korlaet na otvaranju je rekao kako ovo čini „dio strategije Grada Zagreba u borbi protiv siromaštva u sklopu koje su predviđena ulaganja i u tzv. dnevne boravke, odnosno mjesta gdje će sugrađani beskućnici moći boraviti i preko dana”. Također je najavljeno uspostavljanje nekoliko privatilišta u Zagrebu.

Zamjenik gradonačelnika iskren je u toj namjeri. Prema prošlom izglasavanju proračuna Grada Zagreba, dio sredstava je ove godine namijenjen financiranju određenih dnevnih boravaka u sklopu prihvatilišta. Predstavnica inicijative Od srca do srca Vesna Ribarić slaže se s tim i pozdravlja tu odluku. Ali problematika je dublja. Jedno je otvoriti prihvatilište ili zimsko prenoćište. Drugo je u njima omogućiti cjelokupnu skrb. “Treba izbjeći da prihvatilište bude samo mjesto boravka”, tvrdi Ribarić. Ona moraju nuditi usluge socijalne skrbi i psihološke pomoći. Moraju poticati korisnike na djelovanje koje će im pomoći u adaptaciji društvu i pronalasku radnog mjesta. Uz to, moraju nuditi sve potrebne usluge za normalan život – primjerice, novo prenoćište nema ni ormare, što dovodi do učestalih krađa, a nema ni tuševe ni perilice rublja. Kupalište Dijana u sklopu novog prenoćišta ima jedan bojler od 150 litara koji omogućava da se istovremeno peru samo dvije osobe.

„Na prosvjedu smo primarno tražili da se postojeće prenoćište, sada otvoreno na Ilici, uspostavi kao trajno, a ne kao zimsko prenoćište. Također, da se u što kraćem roku pronađe rješenje u Zagrebu za otvaranje dnevnog boravka za beskućnike kako je i dogovoreno prema gradskom proračunu za 2024. godinu.  Zatoplit će i prenoćište će se zatvoriti do Uskrsa. Moramo to spriječiti. Ljude se mora početi zbrinjavati. To je gorući problem koji treba riješiti. U Ilici trenutno ne postoje zadovoljavajući kapaciteti za uspostavu dnevnog boravka. U zadnje vrijeme doživljavamo ekstreman skok u broju beskućnika i u Zagrebu ih je trenutno otprilike tisuću prema najužoj definiciji beskućništva. Proširimo li je malo, brojke prelaze u desetke tisuća“, kaže u razgovoru za Zagreb News Vesna Ribarić, inače dobitnica nagrade Ponos Hrvatske za svoj humanitarni rad.

Rješenje je, smatra Vesna Ribarić, barem u ideji, jednostavno. Ili se daje udrugama koje vode trenutne poludnevne boravke veća sredstva kojima bi uspostavile dnevni boravak sa šrokim rasponom skrbi ili se na novoj lokaciji organizira prihvatilište. Trenutno prihvatilište u Velikoj Kosnici, ocjenjuje Ribarić, previše je izvan grada i prekapacitirano. U suprotnome, kako je to sada, ostatak vremena izvan prenoćišta beskućnici moraju lutati ulicom, „izloženi vremenskim uvjetima i policijskim službenicima koji ih traže dokumentaciju koju oni većinu vremena ne posjeduju“, opisuje Ribarić. Time su beskućnici stavljeni u situaciju da se protiv njih pokreće policijski postupak iza kojeg slijede novčana kazna i daljnji progon zbog skitnje.

Drugi gorući problem koji je inicijativa Od srca do srca istaknula na prošlotjednom prosvjedu tiče se kvalitetnog pomaganja psihičkim bolesnicima koji žive na ulici, kao i braniteljima. Vesna Ribarić spomenula je branitelja kojeg je Ministarstvo nakon brojnih upita smjestilo u prihvatilište za beskućnike u Velikoj Kosnici iako bi on zapravo trebao primiti liječničku skrb zbog nemogućnosti hodanja. Ministarstvo se na sve njene upite oglušilo. „Da nije u Kosnici, bio bi na ulici“, tvrdi Ribarić.

„To su svakodnevni slučajevi. Imate masu psihički bolesnih ljudi bez čije suglasnosti im se ne može pružiti pomoć. Svi je oni traže, ali nisu spremni otići u ustanovu. Oni ne mogu upravljati zdravim razumom i donositi samostalne odluke. Ako ih uspijemo hospitalizirati, to kratko traje i vraćeni su ponovno na ulicu. Oni ne mogu ni u prihvatilište ni u prenoćište. Zbog njihova stanja zabranjen im je i ulazak u poludnevne boravke, kao i kupališta. Vrlo često ustanove i udruge traže liječnički pregled prije nego što ih se smjesti, što traje mjesecima – sve te mjesece oni su osuđeni na ulicu. Ne postoji način da ih trajno smjestite. Ljudi su osuđeni na to da se, ružno mi je reći, kotrljaju po gradu kao štakori. Policija mora početi surađivati sa socijalnim radnicima u takvim slučajevima, privoditi psihički bolesne i organizirati radne timove koji će odrediti njihovu sposobnost za rad i sukladno tome ih poslati relevantnim instiucijama“, zaključuje Vesna Ribarić.