Međunarodna konkurencija ZagrebDoxa ove godine donosi 21 dokumentarni film, niz nagrađivanih i novih uradaka afirmiranih svjetskih dokumentarista, a kao prvi će se na otvorenju, 25. veljače, prikazati “Preko svih granica” Marte Prus o nemilosrdnom svijetu profesionalnog sporta.

Poljska redateljica, čiji je kratkometražni film “Osamnaesti rođendan” prikazan na ZagrebDoxu prije četiri godine, u svom novom dokumentarcu prati rusku atletičarku Margaritu Mamun dok se priprema za Olimpijadu u Brazilu.

Film preispituje okrutnost ruskog sustava treniranja atletičarki i atletičara, koji jest uspješan, ali fizički i psihički izuzetno zahtjevan. “Ti nisi ljudsko biće, ti si atletičarka!” – riječi su kojima se jedan od trenera obraća dvadesetogodišnjoj atletičarki koja će predstavljati Rusiju u ritmičkoj gimnastici. Nakon osvajanja olimpijske medalje 2016. ona je odustala od sporta.

Fokus je na psihičkom stanju atletičarke od koje se uvijek traži i očekuje više, a s obzirom na sličnost teme “Preko svih granica” naziva se i dokumentarnom verzijom “Crnog labuda”.

Zanimljivu, a malo poznatu stranu profesionalnog biciklizma otkriva nagrađivani film “Prekrasni gubitnici” litavskog redatelja Arunasa Matelisa. Tema su biciklisti sa začelja kolone za koje mnogi misle da su gubitnici, a zapravo su važna karika i žrtvuju karijere kako bi predvodnici njihovih ekipa mogli pobijediti.

Redatelj je sedam godina pratio te ‘Sancho Panze’ profesionalnog biciklizma na utrci Giro d’Italia i iz perspektive liječničkih timova, prikazao svijet ‘prekrasnih gubitnika’.

Rat i izbjegličke sudbine – od pojedinačnih do globalnih

Jedan od naslova koji u Zagreb dolazi s vrijednom festivalskom nagradom je “O očevima i sinovima” sirijskog redatelja s berlinskom adresom Talala Derkija, na ovogodišnjem Sundanceu ovjenčanom glavnom nagradom.

Kao i za svoj prethodni film, “Povratak u Holms”, redatelj Derki, koji će biti gost zagrebačkog festivala, u novom se filmu vratio u svoju domovinu. Pod krinkom da snima film o usponu kalifata, infiltrirao se u džihadističku obitelj i tijekom više od dvije godine snimio potresan portret obitelji radikalnih islamista koja odgaja svoju djecu da postanu teroristi.

Redatelj je želio uhvatiti trenutak kad se djeca moraju odreći djetinjstva i postati džihadisti,  rat se bliži, a dječaci već znaju da nikada ne smiju plakati.

Nagrađivani film je i “Okus cementa” Ziada Kalthouma, sirijskog redatelja koji se odbio boriti protiv vlastitog naroda i prebjegao iz sirijske vojske u Bejrut, gdje je snimio film o sirijskim građevinskim radnicima koji ondje grade neboder dok njihove kuće nestaju u bombardiranju.

Film je opisan kao “izniman filmski esej o izbjeglicama koji žive u ratom razorenom svijetu bez mogućnosti povratka kućama”. Za radnike izbjeglice je uveden policijski sat, navečer ih se zaključava na gradilištu i ne smiju izaći nakon 19 sati.

Globalne razmjere svjetske izbjegličke krize tematizira vizualno ekspresivni film “Ljudska rijeka” aktivističkog kineskog umjetnika Aija Weiweija koji je temu prikazao ispreplićući snimke iz kampova s osobnim svjedočanstvima.

Sudbina koju u svijetu dijeli više od 65 milijuna ljudi, prikazana je kroz situaciju u četrdeset izbjegličkih kampova u dvadeset i tri zemlje. Na filmu je radilo 25 filmskih ekipa, od Afganistana, Meksika, Bangladeša do Francuske, Grčke, Njemačke, Libanona.

Imigrantsko iskustvo prikazuje i prvi dugometražni dokumentarac “Kameleoni” zagrebačke redateljice Sophie Vuković koja živi u Švedskoj.

U svojevrsnom “poetičnom istraživanju pripadanja u globaliziranom svijetu”, autorica rekonstruira svoj put od bivše Jugoslavije preko Austrije do Švedske, ispreplićući osobne snimke s fikcijom uspomena i snova.

“Daleki lavež pasa” danskog autora Simona Lerenga Wilmonta prikazuje godinu dana u životu desetogodišnjeg Olega, čiji je život obilježen ratom u istočnoj Ukrajini. Mnogi su već napustili to opasno područje, ali on i baka koja se brine o njemu otkad mu je umrla majka, ostaju i nose se sa svakodnevicom u kojoj unatoč svemu ne gube toplinu u međusobnom odnosu.

Ukrajina i rat teme su belgijskog filma “Djevojke i med” Pieter-Jana De Puea, koji su prikazali stariji par koji živi nedaleko od zračne luke Donjeck, gdje su već dvije godine stalno izloženi bombardiranju. Veći dio vremena provode u podrumu, više nemaju vodu, plin i struju, no nastavljaju se baviti pčelarstvom.

Njemački film “Pronađi, naciljaj, uništi” Mile Zhluktenko i Sylvaina Cruiziata, donosi intimna svjedočanstva trojice vojnih pilota dronova o životima ljudi koje svakodnevno promatraju i imaju moć odlučiti o nečijoj sudbini jednim pritiskom dugmeta.

Rat je tema i belgijskog filma “Vječni” Pierre-Yvesa Vandeweerda, koji je snimio preživjele nakon sukoba Armenije i Azerbajdžana u Gorskom Karabahu, koji je trajao gotovo dvadeset godina.

Riječ je o ljudima koji su doživjeli tako snažan šok da se više ne boje ni smrti i kao ‘lutajući duhovi’ ponekad zapadnu u stanje takozvane melankolije bezvremenosti, žive izvan vremena, čekajući dan kad će se osloboditi patnje.

Neobične priče iz malih sredina inspirirale redatelje

U nizu ovogodišnjih naslova koji su smješteni u male sredine ističe se “Kamena kornjača” prvijenac pekinškog umjetnika i fotografa Xiao Xiaoa, koji u crno-bijeloj tehnici kroz četiri godišnja doba prati život u udaljenom kineskom selu, nazvanom po stijeni nalik na golemu kornjaču.

Njegovi su se stanovnici nekada davno ondje doselili bježeći od rata, redateljeva baka bila je jedna od prvih ljudi rođenih na Kamenoj kornjači, a i on sam tamo je odrastao.

Posljednjih stotinu godina tamo živi tek sedam obitelji koji nisu puno promijenili način života. Sve se reciklira, vrijeme teče polako, a šuškanje lišća u krošnjama i pijukanje pilića prirodna su zvučna podloga filmu. Ipak film se ne libi prikazati i težu stranu života daleko od gradske vreve.

Neobičan život još jednog sela tema je njemačkog filma “Zemlja žena” Aliakseja Palujana, smještenog u bjelorusko selo Lubejki gdje žive samo žene. Nadživjele su mnoge, a pritom nisu izgubile vitalnost i želju za životom.

U malu sredinu zaviruje i film “El espanto”, koji već ima titulu najboljeg srednjometražnog dokumentarca s IDFA-e, u režiji argentinskog dvojca Martina Benchimola i Pabla Apara, koji su pratili stanovnike i nadriliječnike u selu El Dorado.

U tom selu ne vole liječnike pa imaju nadrilječnika za gotovo svaku boljku – neki ih liječe na daljinu, uz pomoć SMS-a, drugi koriste posebnu uzicu ili čaroliju, primjerice za zubobolju prislone žabu na obraz.

Kroz humor se otkriva i kako 65-godišnji Jorge učinkovito liječi ‘el espanto’ – smrtni strah, no i kako mještani svojim ženama ni pod koju cijenu ne dozvoljavaju da idu kod njega.

Na drugi kraj svijeta gledatelje će povesti i film “Džungla te poznaje bolje” Juanite Onzaga o bratu i sestri koji mističnim krajolicima Kolumbije tragaju za dušom ubijenog oca.

Dugometražnim prvijencem, “Grad sunca”, na ZagrebDoxu se predstavlja gruzijski redatelj Rati Oneli. Njegov film, među ostalim nagrađen i Srcem Sarajeva, portretira ljude koji žive u apokaliptičnom i polunapuštenom gradu industrijskih ruševina u zapadnoj Gruziji.

Ondje se nalazi rudnik iz kojeg je nekad dolazila najveća zaliha mangana – gotovo pedeset posto svjetskih potreba za manganom dolazilo je iz rudnika u Chiaturi, a danas je to “grad duhova” čiji se stanovnici snalaze u tom sumornom okruženju.

Američki film “Lov na zečeve” Patricka Bresnana o ljudima koji oko Jezera Okeechobee love i pripremaju zečeve u skladu s tradicijom s početka 20. stoljeća, a sam lov u nacionalnom parku Everglades na Floridi smatra se inicijacijom za mladiće.

Tople životne priče u međunarodnoj konkurenciji

Kao “topla priča o ustrajnosti i unutarnjoj snazi koja izvire iz dječje mašte” opisan je američki film “Liyana” Amande Kopp i Aarona Koppa.

Pod vodstvom aktivistice protiv aparthejda i renomirane pripovjedačice Gcine Mhlophe, grupa svazijske siročadi stvara priču o Liyani, djevojci koja kreće na putovanje kako bi spasila svoja dva mlađa brata. Kroz taj lik djeca zaviruju i u mračne kutke svojih sjećanja.

Norveška redateljica Maja Arnekleiv predstavlja svoj prvi film “Mamina kosa”, koji je na DOK Leipzigu ovjenčan Zlatnom golubicom, a koji se ističe po neobičnoj formi – sastoji se od 755 fotografija, odabranih između njih tri tisuće, koje je redateljica snimila tijekom teške bolesti svoje majke.

Američki film “Dina” Dana Sicklesa i Antonija Santinija, koji je na Sundancu 2017 osvojio veliku nagrada žirija za najbolji američki dokumentarni film, prikazuje ljubavni par, dvoje ‘drugačijih’ ljudi koji su pred izazovom samostalnog i zajedničkog života.

Složeni odnos u obitelji prikazuje latvijski film “Mamina jednadžba” Ieve Ozoline, u čijem je fokusu kompjutorski programer i matematičar koji ima neobjašnjiv strah od majke, ali i problem s približavanjem ženama.

Ljubavni problemi u fokusu su filma “Stranac” danske redateljice Nicole Nielsen Horanyi, rekonstrukcija priče o samohranoj majci Amandi koja se na Facebooku zaljubi u jednog muškarca, no uskoro otkriva da on vodi prilično složen i tajnovit život. Amanda i većina likova glume sebe, a ulogu njezinog dečka glumac.

Međunarodni festival dokumentarnog filma ZagrebDox, čije će se četrnaesto izdanje održati od 25. veljače do 4. ožujka u kinu Kaptol Boutique Cinema, donosi više od 130 filmova koji donose selektirani presjek recentne svjetske dokumentarističke produkcije.