Na pročelju osnovne škole u Botincu koju su pohađala braća Sinković, Miro Petković Modul oslikao je veliki mural njima u čast

Veslači Martin i Valent Sinković, hrvatski reprezentativci, osvajači velikog broja zlatnih medalja s olimpijskih igara te svjetskih i europskih prvenstava, dobili su mural. Na pročelju osnovne škole u Botincu koju su pohađali osvanula je njihova slika i slogan ‘Veliju mi tam buš veliki tu buš navek ostal mali’, a i sama braća došla su na otkrivanje tog murala sredinom lipnja.

Kako kaže Martin Sinković, bila im je velika čast kad su čuli da im žele podignuti mural u Botincu, kvartu u kojem su živjeli kao klinci:

“Bilo je lijepo doći u kvart i završiti mural, baš poseban osjećaj i još jednom zahvaljujemo od srca na predivnoj gesti. Nisam, iskreno, nikad vjerovao da je ovakvo što moguće, da bi itko napravio nešto takvo. Botinec je poseban kvart, u posljednje se vrijeme jako lijepo razvija i širenjem grada sve više dobiva na značenju. Sviđa mi se što je jako miran, a ljudi su divni, vidi se da su jako međusobno povezani, da žive lijep kvartovski život. Zagreb volim zato što sam tu odrastao, srce mi tu leži, puno je zelenila, a uz Botinec posebno volim Jarun.“

Autor murala je jedan od najpoznatijih uličnih umjetnika – Miro Petković Modul – koji se time bavi više od 30 godina. Jedan je od pionira grafiti scene, a njegov rad našao se na jednom od prvih zagrebačkih punktova ulične umjetnosti – zidu u Branimirovoj ulici, oslikanom još 1999. godine. Kako kaže, organizatori svega, Botinčani, angažirali su ga da naslika mural:

„Željeli su braći Sinković odati počast zato što su iz njihova kvarta. Mural veličine osam puta osam metara naslikao sam na pročelju Osnovne škole braće Radić Botinec, koju su Martin i Valent pohađali. Dečki su to zaslužili, osvojili su silne medalje, a nadam se da će doma donijeti još koju kad se vrate s Olimpijskih igara u Parizu. Za mural je bilo potrebno dovesti kamion s dizalicom koja je imala pričvršćenu košaru. U toj košari bio sam sa svojim bojama i sprejevima, a sve je trajalo tri dana. Slogan ispod murala zapravo je stih iz jedne ‘purgerske’ pjesme, ali je inače bez interpunkcijskih znakova. Bilo mi je malo neobično napisati ga tako u izvornom obliku ‘Veliju mi tam buš veliki tu buš navek ostal mali’, ali tako su željeli Botinčani. Slogan je odličan jer znači da će braća Sinković uvijek biti jedni od njih.“

Kad su u pitanju Martin i Valent Sinković, naslikao ih je, kaže, na temelju fotografije koju je odabrao među nekolicinom. Svidjela mu se jer prikazuje njih u čamcu, s medaljama u hrvatskim dresovima:

„Činila mi se najbolja, na njoj slave jedan uz drugog, pa sam iza njih naslikao zastavu, oblak, sunce, pa sam zaokružio cijelu priču. Tijekom slikanja Botinčani su mi nudili svoju pomoć, donosili mi kolače i sokove, oduševljeno su pratili kako napreduje mural. Nažalost, nitko mi nije mogao pomoći jer sam bio sam u košari, a ta košara ne može podnijeti baš previše tereta. Oni su sami sve dogovorili, donijeli sve što mi treba, jako su se angažirali oko toga.“

Foto: F. KLEN

Modul ima iskustva s ovako velikim muralima, takvih velikih površina napravio je više od stotinu. Ovo mu je, ispričao je, bilo odlično iskustvo, posebno kad je upoznao Martina i Valenta Sinkovića:

„Odlični su dečki, pravi sportaši, ruke su im kao lopate! Jako su susretljivi, dragi, baš sam se iznenadio, imali smo vrlo ugodan razgovor. Oduševljeni su muralom, rekli su mi da vole crtati, ali da za to imaju ‘dvije lijeve’, pa sam ja njima rekao da ja dvije lijeve imam za veslanje, lijepo smo se družili i našalili. Baš mi je drago da sam njima i cijeloj zajednici napravio ovakvo nešto čime su zadovoljni i čime se ponose. Poželio sam im da slome vesla u Parizu, nadam se da će se vratiti s medaljom.“

Petković je ispričao kako i kada je zapravo krenuo s uličnom umjetnošću. Kaže da je umjetnost njega izabrala još kad je bio klinac, a ne on nju:

„Na sceni sam više od 30 godina. Trenutačno radim edukacije s mladima pod sloganom ‘grafiti nisu vandalizam nego umjetnost’, gdje im govorim da za sve postoji mjesto, da pročelja zgrada bez dopuštenja nisu grafiti. Zagreb je prilično uništen po tom pitanju, a to mi se, naravno, nimalo ne sviđa. Grafiti scena u Zagrebu je prilično zdrava, velika, dobra, dečki i djevojke nas predstavljaju po cijelom svijetu, jako dobro rade. Murali i veliki grafiti posljednjih godina doživljavaju boom, a zagrebačke umjetnike zovu i cijenjeni smo, gostujemo posvuda.“