U uglednoj bečkoj galeriji Bellart tijekom listopada postavljena je izložba novog ciklusa slika „Portion“ (Porcija) zagrebačke slikarice Lydie Luise Patafte.

Naime, iako već dugo živi i radi u Zagrebu, Patafta je 1974. rođena u Bratislavi gdje je završila Srednju školu za primijenjenu umjetnost (Odjel grafike), a zatim je u Beču 1998. diplomirala slikarstvo na Fakultetu za primijenjenu umjetnost u klasi prof. Rona Arada. Do sada je sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu, priredila je desetak samostalnih izložbi, a djela joj se nalaze u domaćim i stranim privatnim kolekcijama.

Bečki galerist Michael Bella prepoznao je u slikama Lydie Luise Patafte bliskost s brojnim suvremenim austrijskim slikarima i specifičnim austrijsko-njemačkim senzibilitetom za dramatičnu ekspresivnost u slici, gdje umjetnici vrlo kritički i naturalistički progovaraju o stvarnosti.

“Slike Lydie Patafte osciliraju na pragu između ekstravagantne provokacije i intimne ispovijesti. Svoj svijet nam predstavlja na višeslojan način koji se sastoji od sukoba fantastičnog i naturalističkog. Kao da su sjećanja iz djetinjstva, kontaminirana nejasnim snovima, inscenirana pod kričavom neonskom rasvjetom. Kontroverza ovih prikaza temelji se manje na njihovom ekspresivnom oblikovnom jeziku, nego na razinama sadržaja na kojima se odvijaju bizarni susreti. Ovdje se ne sudaraju nikakvi nadrealni objekti na nerazumljivim mjestima, već uznemirujuće konkretne personifikacije društvene dekadencije 21. stoljeća. Naime, slikovna pripovijest Lydie Patafta programirano dovodi građanske prizore u upitni kontekst. Usporediv bi bio ponoćni koncert gudačkog kvarteta u kvartu s crvenim svjetlom. No, što ovakve teme mogu pozitivno jest, preispitati ​​svoje licemjerno samoprocjenjivanje i promišljati o proživljenim pogrešnim koracima“, stoji u press priopćenju bečke galerije.

Simbolika naslova ciklusa, „Porcija“, odnosi se upravo na to da svatko u svojem životu dobiva sudbinski upravo porciju onoga što zaslužuje i koje razine stvarnosti podržava ili živi u njima. Nismo pošteđeni patnje, ali barem se možemo maknuti od dekadencije i perverzija suvremenog društva.

Terminal Stage

Delirium of a Sufferer

Portion