Josipa Gvozdanić, Nina Franulović, Melis Vlahović i Marin Čargo mladi su, tek diplomirani operni pjevači kojima je Giorgio Surian, ravnatelj Opere HNK u Zagrebu, dao priliku da nastupe u ‘Lastavici’ Giacoma Puccinija, prvoj ovosezonskoj opernoj produkciji, s premijerom 21. listopada
Tročinska opera Giacoma Puccinija ‘’Lastavica’’ (La rondine) pod ravnanjem Lorenza Passerinija i Matije Fortune te u režiji, scenografiji i kostimografiji Huga de Ane, premijerno će biti izvedena 21. listopada u HNK u Zagrebu. ‘’Lastavicu’’ je Puccini završio u proljeće 1916., a nikada se nije izvodila u zagrebačkom HNK te je ostala jedno od manje izvođenih Puccinijevih djela. Priča je to o Magdi di Civry, djevojci visoka roda, ali sumnjiva morala, priležnici bogatog pariškog bankara Rambalda Fernandeza koja se zaljubi u siromašna mladića Ruggera Lastouca i kao lastavica odleti s njim u ljubavno gnijezdo na Azurnoj obali. Glavnu rolu u alternaciji pjevaju Lana Kos i Martina Zadro, a Ruggera Lastouca u alternaciji pjevaju Stjepan Franetović i Alessandro Scotto Di Luzio. Neke manje role pjevaju mladi, tek diplomirani pjevači, a odabrao ih je Giorgio Surian, ravnatelj Opere HNK u Zagrebu. On kaže:
„U pjevačkoj postavi pet je diplomiranih pjevača. Odabrao sam ih jer smatram da je za mladog, tek završenog pjevača vrlo važno iskustvo na sceni, a odabrani su bili putem malih, reduciranih opera koje redovito postavljam sa studentima na Akademiji. Htio sam svježu postavu s mladim ljudima kako bi ‘Lastavica’ dobila pravi polet i svježinu koju zaslužuje. Operi HNK u Zagrebu neophodno je pomladiti cijeli ansambl, s obzirom na to da je već sada pet umjetnika otišlo u mirovinu, a dogodine ih ide još dvoje. Kroz ove manje uloge mladi pjevači stasaju i sazrijevaju i kroz njih je vrlo lako ‘profiltrirati’ mlade i vidjeti tko se snalazi na pozornici. Svaki student na kraju svake godine ima pjevački ispit i tada se već može procijeniti njihov napredak i rad kroz godinu. Nakon diplome nitko od pjevača nije sto posto spreman, što tehnički, što scenski, i pjevanje je umjetnost koja nema granice, uči se cijeli život. Zbog toga je važno uključiti mlade na scenu kako bi svoje nedostatke mogli tijekom rada usavršiti, na licu mjesta.“
Za ‘’Lastavicu’’ su se odlučili, kaže Surian, zbog noviteta koje nosi sa sobom. Vrlo je svježa, poletna, intenzivna, a i Puccini ju je jako volio:
„U njoj je iskoristio posebnu instrumentaciju i efekte. Na početku je naručena kao opereta, ali zbog raznih okolnosti (Prvog svjetskog rata), Puccini je izbacio govorne recitative primjerene opereti i pretvorio je u operu. Zbog njegova pretjeranog perfekcionizma tri puta ju je prerađivao te postoje tri verzije, ali mi smo odabrali onu iz 1917., prvu, najoriginalniju. Što se tiče ove sezone, planiramo je početi na tradicionalni način, s orkestrom u ‘rupi’ i pjevačima na pozornici. Naravno, uz poštovanje svih mjera. Htjeli smo biti u pripremi za najgore, zbog toga uz operu ‘La rondine’ pripremili smo i dvije komorne opere, ‘Medium’ i ‘Prima la musica poi le parole’, kao plan B, s tek nekoliko solista, uz mali orkestar. Uz ‘Lastavicu’ spremaju se još tri premijerna naslova – ‘Evgenij Onjegin’, ‘Traviata’ i ‘Mali dimnjačar’ Benjamina Brittena u Foyeru HNK za najmlađu publiku.“
A od petero mladih opernih pjevača, Nacional predstavlja njih četvero – Ninu Franulović, Josipu Gvozdanić, Melis Vlahović i Marina Čarga.
Nina Franulović u ‘’Lastavici’’ pjeva čak dvije uloge – Yvette i Lisette. Ova 26-godišnja Zagrepčanka kaže da uloga Yvette nema toliko pjevanih dijelova, već se radi o povremenim i kratkim pjevanim ulomcima, pa je glavni fokus pridala njenoj interpretaciji, karakteru i osobnosti:
„Yvette je jedna od triju Magdinih prijateljica te je vrlo bitno da svaka od njih ima svoju osobnost i svoju priču. Tako sam kroz probe, uz redateljeve upute i vlastite ideje i zamisli gradila lik. Međutim, Yvette nije jedina uloga koju pjevam, već i Lisette, Magdinu sobaricu, jednu od glavnih uloga. Vrlo mi je važno za te dvije uloge pronaći nešto njeno, jedinstveno i to mi predstavlja jedan veliki izazov, u najpozitivnijem smislu!“
‘Neki bi rekli da su mladi pjevači veliki rizik, ali ja tu vidim više prednosti nego mana. Imamo volje i snage učiti nove role, a i dalje raditi na sebi i razvijati tehniku’, kaže Josipa Gvozdanić
Nina Franulović cijeli je život u umjetnosti. S devet godina počela je svirati klavir, pa je upisala i solo pjevanje u srednjoj muzičkoj školi, a kasnije i fakultet:
„Kao devetogodišnja djevojčica jednoga sam dana na televiziji čula Mozartov koncert za klavir. Ta me glazba toliko bila dotakla, već tada, kao dijete. Sjedila sam na podu pred televizorom i plakala kao kišna godina. Nisam znala zašto. To je to, nešto božansko u glazbi, što se ne može opisati riječima. Cijeli sam život u glazbi, ali moja velika ljubav je i gluma. Najljepše dane svoga djetinjstva i mladosti provela sam u Zagrebačkom kazalištu mladih. Htjela sam ići na prijemni za glumu pa me moja dramska pedagoginja, Katarina Kolega, uputila na vježbe scenskoga govora kod profesora pjevanja, Bojana Pogrmilovića kako bih poradila na glasu. On me upoznao s klasičnim repertoarom i tako je sve krenulo. Te se godine otvorilo mjesto u njegovoj klasi i pitao me želim li upisati solo pjevanje. Malo po malo, shvatila sam da je opera sinteza mojih dviju ogromnih ljubavi – glazbe i glume. I to je bilo to. Uz predivan karakter i podršku moga profesora Pogrmilovića, ta je ljubav za operom rasla i naposljetku je opera postala jedan od mojih životnih poziva.“
Nina Franulović opisala je i kako je došlo do ovog angažmana na sceni HNK u Zagrebu. Novi ravnatelj opere Giorgio Surian fokus je stavio na mlade pjevače:
„Još za vrijeme Akademije sudjelovala sam u skraćenim verzijama opera koje je on, kao profesor, pripremao s nama i uvijek nam je govorio kako su nam ta iskustva dragocjena. Kao pjevač s velikim iskustvom, zna da je najvažnije za mladog pjevača stati na scenu i osjetiti pozornicu. Zato je u razne produkcije uključio nas mlade, tek diplomirane pjevače, kako bismo kroz manje uloge u operama polako skupljali scensko i pjevačko iskustvo. Na tome smo mu svi neizmjerno zahvalni.“
Josipa Gvozdanić u ‘’Lastavici’’ pjeva ulogu Biance, jedne od triju Magdinih prijateljica koje žive raskalašenim i zanesenim životom punim poroka. Kaže da je pomalo naivna i često zna odlutati u svojim mislima, ali je jedina od njih triju koja doživljava promjenu karaktera i upravo to je najviše trebalo naglasiti. U jednom trenutku Bianca shvaća koliko je skup način života na koji su one navikle i da nema svatko iste prilike u životu. A 24-godišnja Josipa Gvozdanić iz Kravarskog Gladovca pokraj Velike Gorice svoju je priliku na pozornici HNK u Zagrebu itekako iskoristila. Ovo joj je treća sezona u tom kazalištu:
„Debitirala sam ulogom Alise u Donizettijevoj operi ‘Lucia di Lammermoor’, a prošle sezone pjevala sam ulogu Berte u Rossinijevu ‘Seviljskom brijaču’, Mercedes u Bizetovoj ‘Carmen’ te Barbarinu u Mozartovu ‘Figarovom piru’. S obzirom na to da mi je uloga Biance prva Puccinijeva rola i da sam dobila priliku detaljnije se upoznati s njegovom glazbom, veoma sam uzbuđena i sretna. Glazba kao moj životni put nekako se sama od sebe nametnula. Isprva sam upisala pjevanje u Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici samo da bih stekla glazbeno obrazovanje, no tijekom školovanja u klasi prof. Zrinke Posavec, moj talent se sve više razvijao, a želja za istraživanjem i učenjem glazbe bivala je sve veća. Glazba nije samo grana umjetnosti. Ona je poziv na koji se ne možeš tek tako oglušiti. Ja sam jednostavno odlučila slijediti svoj poziv i da mogu opet birati, izabrala bih nju.“
Pojasnila je i kad je shvatila da je baš opera umjetnost kojom se želi baviti. Kaže da je prva osoba koja je utjecala na nju bila prof. Zrinka Posavec:
„Ona je prva prepoznala moj potencijal i da nije bilo nje, vrlo vjerojatno bih upisala veterinu ili agronomiju. Iskreno, kad sam upisala pjevanje u klasi prof. Martine Gojčete Silić na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, još uvijek nisam bila sigurna što ću raditi kad završim studij; hoću li se odlučiti za pedagogiju ili scenu. Pjevanje sam upisala vrlo mlada, s tek navršenih 18 godina, i trebale su mi dobre dvije godine studija da shvatim što želim od sebe. Tu su mi uvelike pomogli akademski operni projekti, gdje sam imala prilike suočiti se s velikim ulogama poput Mozartove Fiordiligi u operi ‘Così fan tutte’ ili pak Massenetova Princa iz opere ‘Pepeljuga’. Nije mi trebalo dugo da shvatim da se na sceni osjećam kao doma i da mi se sviđa biti netko drugi, barem na kratko vrijeme.“
‘Nakon diplome nitko od pjevača nije sto posto spreman, a pjevanje je umjetnost koja nema granice, uči se cijeloga života. Zato je važno uključiti mlade na scenu’, kaže Giorgio Surian
Sretna je što je do diplome koja je bila prije samo mjesec dana, pjevala u četiri produkcije HNK u Zagrebu te što aktivno surađuje sa Zagrebačkom filharmonijom u njihovoj produkciji opere ‘’Ivica i Marica’’ Engelberta Humperdincka, u kojoj pjeva ulogu Ivice. Josipa Gvozdanić odgovorila je na pitanje koliko je važno mladim pjevačima davati šansu u predstavama:
„Neki bi rekli da su mladi pjevači veliki rizik, ali ja tu vidim više prednosti nego mana. Mladi pjevači su željni raditi svoj posao, kao i sva druga mlada radna snaga. Imaju volje i snage učiti nove role, a i dalje raditi na sebi i razvijati pjevačku tehniku. U Hrvatskoj je problem premalog tržišta rada. Ja sam unatoč tome odlučila biti uporna i ta mi se upornost isplatila. Zato je bitno iskoristiti svaku šansu koja se nudi i korak po korak grabiti sve veće zalogaje.“
Još jedna pjevačica koja će nastupiti u operi ‘’Lastavica’’ je Bračanka Melis Vlahović koja pjeva ulogu Suzy. Kaže da ne osjeća tremu, već veliku čast što će nastupati u nacionalnom kazalištu. Melis Vlahović s klasičnom glazbenom naobrazbom započela je relativno kasno, s oko 18 godina:
„Svakako sam se željela baviti umjetnošću, i u tim godinama život me neplanirano povukao na stranu glazbe, gdje me vuče još i danas. Klasično pjevanje u svim oblicima, među kojima je i opera, za mene se iskristaliziralo kao glazbena forma u kojoj uvijek iznova mogu uživati, učiti i napredovati. Zahtijeva balansiranje intelektualnim, emotivnim, tjelesnim i duhovnim aspektima, što smatram izazovnim. Moj najveći uspjeh je to da mogu živjeti od svoje profesije, koja je ujedno i moja strast.“
‘Opera se ne treba modernizirati, ali se treba reformirati i svakako poraditi na edukaciji mlađe publike kako bi oni operu razumjeli i zavoljeli’, kaže Marin Čargo
Melis Vlahović opisala je kako vidi operu danas te odgovorila na pitanje je li opera uspjela zainteresirati nove generacije publike. Kaže da je opera za današnja mjerila nešto ozbiljnija vrsta zabave te je razumljivo da je novijim generacijama manje atraktivna:
„No smatram da opera ide u korak s vremenom pametnim baratanjem društvenim mrežama i kreiranjem tradicionalnih i modernih produkcija, nudeći tako ponešto za svakoga.“
Posljednji mladi operni pjevač je 28-godišnji Splićanin Marin Čargo koji pjeva ulogu Périchauda. Glazbom se bavi od sedme godine, kada je upisao glazbenu školu Josipa Hatzea. Nakon završene osnove škole za klavir upisao je srednju školu – teoretski smjer i orgulje, a nakon srednje nekoliko godina u istoj školi učio je pjevanje, do prijemnog ispita za Akademiju:
„Za vrijeme studija i nakon diplome bilo je nekoliko audicija za mlađe pjevače, tako da smo imali priliku predstaviti se. Naravno da sam i ponosan i uzbuđen što sam u prilici nastupiti u ‘Lastavici’. Za mladog pjevača vrlo je važno biti na pozornici. Nakon diplome, uz nastavak rada na tehnici, mislim da je jedina ‘prava’ škola upravo operna pozornica. Manje i srednje uloge, bez preskakanja stepenica, a sadašnji ravnatelj opere Giorgio Surian, svjestan koliko je to zapravo važno, rado povjerava takve uloge nama početnicima.“
I Čargo je odgovorio na pitanje o tome kako vidi operu danas. Smatra da ta umjetnost nije uspjela zainteresirati nove generacije publike. Kaže da se opera ne treba nužno modernizirati, ali se treba reformirati i svakako poraditi na edukaciji mlađe publike kako bi oni operu razumjeli i zavoljeli.
Komentari