Nakon što je Nacional pisao o ovršnom stampedu koji su nedavno pokrenule RBA zadruge prema dužnicima svojih toksičnih kredita, isto je počela raditi i Zagrebačka banka, i to unatoč odluci Ustavnog suda od 8. lipnja prema kojoj su takvi postupci suda neustavni i protupravni. Prošloga petka Nacionalova ekipa svjedočila je sudskom ročištu (očevidu) ispred jedne zgrade u nizu u Petrovoj ulici, u središtu Zagreba, u postupku provođenja ovrhe nad stanom pod hipotekom za kredit u švicarskim francima. Nakon višegodišnje otplate kredita podignutog 2005. godine, kojim je, prema sudskoj vještakinji, stan bio u cijelosti isplaćen i preplaćen, banka je bila tužena zbog pokušaja oduzimanja imovine za već otplaćeni kredit, prema nalazima neovisne sudske vještakinje. Sudski postupak je pokrenut prije četiri godine, a imenovana sutkinja još uvijek nije našla za shodno sazvati prvo ročište. Nacional je upoznat sa svim detaljima tog kontroverznog slučaja.

Odvjetnica je, znajući što se sprema, a da klijent o tome uopće nije bio izravno obaviješten, preporučila obitelji da iz proceduralnih razloga privremeno napusti stan. Obitelj je napustila stan i obavijestila redakciju Nacionala.

Ekipa Nacionala stigla je na mjesto događaja u vrijeme kada su predstavnici suda pokušavali ući u tu zgradu i uspjela snimiti kako sudbena vlast ispred kanti za smeće, u centru Zagreba, održava ročište.

Valjda je postalo normalno da se sudski procesi održavaju tako, bez znanja oštećenika. Uglavnom, Nacionalova novinarska ekipa svjedočila je prošloga petka sudskom ročištu (ili, možda bolje rečeno, ovršnom očevidu) u samom centru Zagreba, na cesti. Preciznije, pred kantama za smeće u Petrovoj ulici. Plan je bio sljedeći – pokrenuti, unatoč svim kontroverzama, ovršni postupak i dati stan na dražbu.

Kada je tročlana sudska ekipa primijetila da je s druge strane ceste snima fotoreporter Nacionala na javnoj površini, jedan od njih s kamerom u ruci prešao je ulicu i zaprijetio Nacionalovom fotoreporteru.

Izravno mu je prijetio da će, kako je rekao, platiti kaznu od 5000 kuna jer je snimao zasjedanje suda, ili tako nešto, iako se sve odvijalo na cesti, pored kanti za smeće. Dakle, u javnom prostoru. Zagrebačka banka je na temelju tog konkretnog slučaja krenula u ovrhe i onih dužnika koji su podnijeli tužbe zbog kredita u švicarskim francima za koje je još 2013. godine presuđeno da su im glavni elementi ugovora o kreditu bili ništetni: valutna klauzula u švicarskim francima, kao i klauzula o promjenjivoj kamatnoj stopi.

Budući da država ne štiti svoje građane niti poštuje vlastite odluke, kao ni odluke Ustavnog suda, građani se moraju sami boriti s gramzljivom Zagrebačkom bankom. Iako direktor Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović pred televizijskim kamerama često tvrdi da su banke spremne izići u susret svojim klijentima u svakom pojedinačnom slučaju, to je laž. Dapače, klijentima se telefonski javljaju direktori poslovnica Zagrebačke banke, interesirajući se o stanovima pod hipotekama banke na atraktivnim lokacijama, poput ovog u Petrovoj, radi vlastitih interesa. Klijentima se uskraćuju informacije o realnoj visini duga i kamatama koje su banke godinama koristile. Čak i na zahtjeve sudova ne daju podatke o nenormalno visokim kamatama u trenucima kada u cijelom svijetu kamatne stope padaju.

Kako je moguće da većina korisnika kredita nakon redovite višegodišnje otplate svojih dugova, bude dužna više nego kada su podizali te kredite? Vjerojatno su bankarski financijski eksperti vještiji od ostalih financijskih stručnjaka pa rade u korist Zagrebačke banke. U Hrvatskoj je to moguće jer se država ne želi miješati u probleme svojih građana, zbog kojih naposljetku i postoji, štiteći interese banaka.

Dana 8. lipnja Ustavni sud Republike Hrvatske u jednom predmetu iz Šibenika upozorio je da je takav način postupanja suda kojem su svjedočili Nacionalovi novinari protupravan, ali čini se da je Zagrebačka banka, kao uostalom i druge banke, jača od hrvatske države, moćnija od Ustava i zakona. U konkretnom slučaju iz Petrove ulice u tužbi protiv Zagrebačke banke čekalo se četiri godine da postupak uopće krene, zahvaljujući agilnosti sutkinje Općinskog suda u Zagrebu. Pitat ćemo i konkretnu sutkinju (ime poznato redakciji) što je potrebno da se ona pokrene i ovakvi slučajevi počnu pravično rješavati.

Ustavni sud je u završnoj točki svoje prošlotjedne odluke zaključio: „Suprotstavljena stajališta najvišeg suda u državi u bitnom istovjetnim pravnim situacijama, zbog kojih sam Vrhovni sud postaje izvorom pravne nesigurnosti, Ustavni sud ocjenjuje da osporeno rješenje Vrhovnog suda ne zadovoljava kvalitetu obrazložene sudske odluke kakvu zahtjeva pravo na pravično suđenje iz članka 29. stavka 1. Ustava. Kao takvo ono je, dakle, proizvoljno, pa iz tog razloga Ustavni sud utvrđuje da je i u postupku pred Vrhovnim sudom došlo do povrede prava podnositelja ustavne tužbe na pravično suđenje.“ Radilo se, dakako, i u tom slučaju o jednom kreditu u švicarskim francima podignutom, doduše, kod Erste banke u Rijeci, ali je Ustavni sud nedvojbeno zaključio da najviša instanca sudske vlasti u Hrvatskoj, Vrhovni sud „postaje izvorom pravne nesigurnosti“.

Prema riječima jednog od vrhunskih pravnih stručnjaka, ta odluka Ustavnog suda, vezana uz konkretan predmet iz Šibenika, trebala bi riješiti dobar dio općeg problema s ovrhama u Hrvatskoj. „Problem je u Hrvatskoj u tome što se rješenja za ovrhe prelako izdaju. Javni bilježnici izdaju rješenja bez da išta provjeravaju. To je potpuno pogrešno, a kada su u pitanju potrošači, odnosno potrošački krediti, to nije samo pogrešna nego i nedopuštena praksa, koja se izravno kosi s pravom Europske unije. Čak i ako Vlada i Ministarstvo pravosuđa to ne žele učiniti, sudovi imaju obvezu primijeniti pravo Europske unije i obustaviti primjenu domaćeg, hrvatskog zakonodavstva. Ovakve ovrhe ne dolaze u obzir. Tu smo u Hrvatskoj već u ogromnom zaostatku. To je posljedica, prije svega, pasivnosti Vrhovnog suda“, ocjena je upućenog Nacionalova sugovornika.

Jedan od sudskih činovnika Izravno je prijetio fotografu Nacionala da će, kako je rekao, platiti kaznu od 5000 kuna ‘jer je snimao zasjedanje suda’, iako se sve odvijalo na cesti, pored kanti za smeće. Ustavni sud RH u jednom predmetu iz Šibenika upozorio je da je takav način postupanja suda protupravan (gore). PHOTO: Saša Zinaja/NFOTO, Nacional

O Ministarstvu pravosuđa uopće nije želio govoriti. Po njemu, to ministarstvo nije samo suvišno nego je i štetno. Evo kako je to objasnio: „Svakih šest mjeseci pišu izmjene ovršnog zakona, a ništa ne razumiju. Prema potrošačima treba kompletno promijeniti sustav. Javni bilježnici više ne smiju ništa izdavati, nikakve naloge, nikakve vjerodostojne isprave. To treba biti prebačeno sudovima, a za to će se moći izdavati platni nalozi uz određene uvjete definirane sudskom praksom ili propisom. Time će biti omogućen minimum provjere je li nešto u redu ili nije. To se mora provjeravati i ako se ustanovi da to nije točno, neće se izdavati platni nalog, a kamoli da bi se mogla izdati rješenja o ovrsi.“

Kada je riječ o kreditima u švicarskim francima, taj je problem odavno trebao biti riješen jednostavnim stavom Vrhovnog suda i po Zakonu o parničnom postupku, kao i Zakonu o potrošačima. „Kolektivna presuda suca Radovana Dobronića iz 2013. godine obvezuje. Pravomoćno su utvrđene ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli i ništetnost promjenjive kamatne stope. Na to moraju paziti svi sudovi koji provode ovrhu po službenoj dužnosti, a na temelju toga vode se pojedini parnični postupci u kojima je to osnova. Od toga se polazi, a potrošač ne mora ništa dokazivati. To je sve trebalo već biti riješeno, ali smo u ogromnom zaostatku zbog pasivnosti Vrhovnog suda. Ministarstva pravosuđa kao i da nema. Ono je, na kraju krajeva, u biti i ukinuto“, rekao je za Nacional taj pravni stručnjak.

Osvrnuo se i na odluku Ustavnog suda od 8. lipnja: „Ustavni sud je rekao da Vrhovni sud ovako postaje izvor pravne nesigurnosti. Nema kvalitetnog obrazloženja, a sami sebi donose proturječne odluke. Već dovoljno dugo traju ovi procesi s ovrhama da su se mogli upoznati s onim što je potrebno. Sud je dužan ex offo ili ex officio, dakle, po službenoj dužnosti, paziti na ništetnost ugovora o kreditu kao ovršne isprave, odnosno, ništetnosti ugovornih odredbi. Sud koji provodi ovrhu ne može ignorirati pravomoćne presude u sporu donijete za kolektivnu zaštitu potrošača. Znači, stvari su jasne, a neprihvatljivo je da Vrhovni sud to ignorira, da još nije zauzeo stajalište. Njegova je glavna zadaća ujednačavanje sudske prakse, da uputi naputke sudovima za postupanje. Proizilazi da su neki županijski sudovi napredniji, da su bolje shvatili problem nego Vrhovni sud, ali oni ne mogu zamijeniti Vrhovni sud. Samo Vrhovni sud može nešto naložiti, kazati što su onda dužni poštivati svi sudovi u Hrvatskoj, a sada toga jednostavno nema“, objasnio je Nacionalov sugovornik.

Prema njegovim riječima, praksa Vrhovnog suda unazađuje hrvatsko pravosuđe. Umjesto da se primjenjuje pravo Europske unije u onom dijelu gdje poboljšava hrvatsku pravnu praksu, a istovremeno je to i u interesu građana, stvara pravnu sigurnost i daje osjećaj pravednosti, Vrhovni sud cijelo vrijeme luta ili donosi pogrešne odluke. „Na jednu dobru odluku donese tri pogrešne, a to tako više ne može ići. Ali to nije jedini problem. Nastupile su drastične promjene, ne samo u onom dijelu koji se tiče kolektivne presude o ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope nego u cijeloj oblasti potrošačkog prava. Iz presuda Suda Europske unije jasno proizlaze dva osnovna načela kada su u pitanju potrošači, a tiču se sudova. Sudovi moraju voditi računa o djelotvornosti zaštite potrošača i načelu oficioznosti postupanja neovisno o tome traži li to stranka u postupku ili ne. Djelotvorna zaštita potrošača postiže se tako da sudovi po službenoj dužnosti paze na postojanje ništavnih odredbi u potrošačkim ugovorima. Kod kolektivne presude pravomoćno je utvrđeno, a to je obveza i po Zakonu o parničnom postupku, da svi sudovi moraju to respektirati“, pojasnio je ovaj pravni stručnjak. I dodao:

„Ono što rade javni bilježnici koji izdaju rješenja o ovrsi na osnovi nekakvih vjerodostojnih isprava, gdje potrošačima ostavljaju rok za prigovor od osam dana, koji mora biti obrazložen – Sud EU-a već je rekao da to nije u skladu s potrošačkim pravom. Zašto? Zato što ova procedura ne omogućuje javnom bilježniku i sudu da provjeri zadovoljava li ono što banke ili pojedina poduzeća traže od građana, kriterije potrošačkog prava.“

Na tu je temu na televiziji N1 govorio i Radovan Dobronić, sudac trgovačkog suda u Zagrebu koji je 2013. godine donio odluku o ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. „Javni bilježnici ne smiju izdavati više nijedno rješenje po postojećem sustavu ovršnog zakona. Odmah sam predložio i rješenje, koje je Vrhovni sud već davno trebao prihvatiti. Kratko rečeno, dolazi u obzir samo da se sudu podnosi zahtjev za izdavanje platnog naloga s kojim će biti priložen osnovni ugovor, kao i svi opći uvjeti koje banke ili HT primjenjuju. Zatim slijedi vrlo jasna knjigovodstvena isprava iz koje će se onda moći barem minimalno provjeriti je li to u skladu s temeljnim načelima potrošačkog prava“, rekao je Dobronić za N1.

Dok se još sumnja u način na koji će hrvatski sudovi primjenjivati europsko pravo, podsjetit ćemo i na jednu izjavu suca Radovana Dobronića iz intervjua Nacionalu u veljači ove godine. Odgovarajući na pitanje tko ugrožava pravni poredak suvremenog društva utemeljen poslije Drugog svjetskog rata, rekao je da su to teroristi koji ubijaju nedužne ljude, ali i banke koje ubijaju prevarene dužnike, što će ipak reći dužne ljude, ljude dužne bankama.